Iz RK Metković Mehanika obavještavaju javnost da zbog Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Povodom novonastale situacije u klubu uzrokovane koronavirusom javljamo da je odgođena utakmica koja se trebala odigrati sutra u Gradskoj sportskoj dvorani Metković. Nažalost, zbog mjera propisane samoizolacije velikom broju članova kluba nemoguće je bilo organizirati ovaj susret.
Utakmica 6. kola 1. HRL jug između RK Metković-Mehanika i RK Karlovac odigrat će se sukladno s Propozicijama natjecanja.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 46 novih slučajeva zaraze koronavirusom, a obrađen je 201 uzorak.
Radi se o 11 osoba iz Dubrovnika, 11 osoba iz Župe dubrovačke, deset osoba iz Metkovića, četiri osobe iz Konavala, tri osobe iz Ploča, po dvije osobe iz Orebića, Pojezerja i Vele Luke te jednoj osobi iz Blata.
Ukupno je zaražena 21 osoba muškog spola i 25 osoba ženskog spola, a za njih 25 je utvrđena epidemiološka veza.
U OB Dubrovnik hospitalizirano je 48 osoba pozitivnih na koronavirus. Sedam bolesnika zahtijeva intenzivnu skrb, pet bolesnika je na respiratoru – neinvazivna ventilacija, a dva na invanzivnoj ventilaciji.
U samoizolaciji su 1124 osobe, a u posljednja 24 sata nije zabilježeno kršenje mjere samoizolacije.
Izliječene su 52 osobe: 27 iz Dubrovnika, po četiri iz Metkovića, Ploča i Župe dubrovačke, po tri iz Smokvice i Blata, po dvije iz Konavala i Korčule, po jedna iz Vela Luke i Dubrovačkog primorja te jedna osoba koja nema prebivalište na području naše županije.
Uključi li se žuta lampica na instrumentnoj ploči koja sugerira da ste je vaše vozilo na rezervi, neke će vozače uhvatiti panika, a neki će iskusno cijediti posljednju kap goriva iz rezervoara, što ne preporučujemo jer česta vožnja na minimumu može dovesti do oštećenja pumpe goriva (ne podmazuje se kako bi trebala), a i filtra goriva u koji mogu ući sitne nečistoće ili talog s dna rezervoara, piše HAK revija.
No dobro, još uvijek ima onih koji ne odustaju od toga da žive opasno, na rubu uključivanja žute lampice i dolijevanja goriva za 50 kuna. Treba biti iskren i reći da ne živimo u ekonomskom obilju pa mnogi od nas već godinama nisu napunili rezervoar do vrha.
Koliko automobil može prijeći na rezervi? Mnogo je mjerenja i istraživanja, ali samo vi znate koliko vam automobil u prosjeku troši, a to je najvažniji podatak. Pretpostavlja se da na rezervi ostaje oko 5 litara goriva, ali do točne količine ćete doći na najjednostavniji način. Kad se uključi rezerva, brzo na benzinsku stanicu, uložite više novca i napunite rezervoar do vrha. Oduzmite taj broj od kapaciteta tanka goriva u tvorničkim podatcima (npr. 55 minus 49). Dobili ste količinu goriva koja vam ostaje u tanku nakon što se uključi lampica. Pogledajte i prosječnu potrošnju pa usporedite s količinom goriva koja vam je ostala u rezervoaru.
S nekim vozilima prijeći ćete više od 70 km na rezervi, s drugima manje od 40 km, a sve ovisi i o stilu vožnje, vozite li u gradu ili na autocesti, gdje se konzumira više goriva ili na cestama s ograničenjem 80 km/h gdje ćete biti najekonomičniji. Međutim, zbog vašeg duševnog mira i sigurnosti uvijek je dobro znati koliko goriva ostaje u rezervoaru nakon što se uključi žuta lampica…
Trenutno je na Burzi rada HZZ-a otvoreno 14 natječaja za nova radna mjesta na području gradova Metković, Ploče i Opuzen i općina Kula Norinska i Slivno.
Metković (otvoreno 7 natječaja):
NASTAVNIK / ICA EKONOMIJE
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: SREDNJA ŠKOLA METKOVIĆ
Rok za prijavu: 9.11.2020.
NASTAVNIK / ICA PSIHOLOGIJE
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: SREDNJA ŠKOLA METKOVIĆ
Rok za prijavu: 6.11.2020.
NASTAVNIK / ICA ENGLESKOG JEZIKA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: SREDNJA ŠKOLA METKOVIĆ
Rok za prijavu: 6.11.2020.
NASTAVNIK / ICA FIZIKE
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: SREDNJA ŠKOLA METKOVIĆ
Rok za prijavu: 6.11.2020.
ELEKTRIČAR / ELEKTRIČARKA ODRŽAVANJA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 2
Poslodavac: OBŠIVAČ, građevinsko, proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću
Rok za prijavu: 23.12.2020.
MAGISTAR / MAGISTRA FARMACIJE
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: LJEKARNA MIRA TOMAS mr.ph.
Rok za prijavu: 30.11.2020.
REGIONALNI VODITELJ PRODAJE(M / Ž)
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: PLODINE dioničko društvo za trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 13.11.2020.
Opuzen (otvoren 1 natječaj):
RAVNATELJ / ICA DJEČJEG VRTIĆA
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 1
Poslodavac: DJEČJI VRTIĆ OPUZEN
Rok za prijavu: 9.11.2020.
Kula Norinska (otvoren 1 natječaj):
RADNIK / RADNICA U ODRŽAVANJU
Mjesto rada: KULA NORINSKA
Traženo radnika: 25
Poslodavac: OPĆINA KULA NORINSKA
Rok za prijavu: 6.11.2020.
Slivno (otvoren 1 natječaj):
ČISTAČ / ICA KOMUNALNOG OTPADA
Mjesto rada: PODGRADINA
Traženo radnika: 1
Poslodavac: KOMUNALAC SLIVNO, društvo s ograničenom odgovornošću za komunalne djelatnosti i usluge
Rok za prijavu: 11.11.2020.
Načelnik Stožera Civilne zaštite Grada Vrgorca Mile Herceg je danas na sastanku s ravnateljicom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, prim. dr. sc. Željkom Karin dogovorio otvaranje punkta za testiranje na infekciju COVID-19, prenose Vrgorske novine.
Punkt za uzimanje uzoraka će se nalaziti u sklopu Doma zdravlja u Vrgorcu i bit će otvoren utorkom i petkom u vremenu od 7 do 8, a po potrebi i dulje.
Otvaranjem punkta za testiranje omogućeno je da pacijenti s lakšim simptomima ne moraju putovati u obližnje gradove te brže dijagnosticiranje i veći broj testiranih osoba na području Grada Vrgorca, a i okolnih mjesta.
Iznimno visoke temperature zraka za dio godine izmjerene su tijekom četvrtka u Dalmaciji. Zbog zadržavanja magle svježije je bilo samo u Zagori sjeverne Dalmacije, piše Dalmacija Danas
Primjerice, na kninskom području temperature danas nisu prešle 15°C. No drugdje je bilo većinom od 19°C do najviših 24°C, koliko je izmjereno u Pločama, Staševici kod Vrgorca i Poljicima kod Marine. U Metkoviću je izmjereno 23°C.
Iako je u povijesti meteoroloških mjerena bilo i viših vrijednosti, jasno je da su danas izmjeren vrijednosti blizu rekordno visokih za studeni.
Neki od službenih temperaturnih rekorda za studeni su:
Krumpir ipak neće poskupjeti. Barem će tako biti do ljeta 2021 godine do kada je u skladištima krumpira produžena mogućnost primjene sredstava protiv klijavosti gomolja na bazi klorprofama poznatijeg pod tvorničkim imenom Tuberite. Trenutačno je u Hrvatskoj 30-40 tisuća tona uskladištenog krumpira koji nije potrošen zbog loše turističke sezone a koji će se na veliko zadovoljstvo krajnjih potrošača prodavati po postojećim cijenama.
Naime, Europska komisija je uzimajući u obzir trenutnu situaciju u kojoj se nalaze proizvođači merkantilnog krumpira u EU, zbog posljedice poremećaja tržišta koje su nastale širenjem epidemije uzrokovane virusom COVID 19, odlučila je da će se primjena uredbe o zabrani sredstava protiv klijavosti na bazi klorprofama vrijednosti početi primjenjivati u drugoj polovici 2021. godine.
Zbog zabrane upotrebe Tuberitea očekivalo se značajno poskupljenje krumpira a neke procjene su govorile da bi cijene po kilogramu mogle biti skuplje i do pedeset posto što bi bio dodatni udar na ionako osiromašene građene, koji sada mogu odahnuti, do polovice iduće godine. Zamjenska sredstva protiv klijavosti bilo da se radi o biološkim ili kemijskim su značajno skuplja a tu je i potreba izgradnje novih prostora za skladištenje krumpira što povećava troškove proizvođača te posljedično uvjetuje i veću prodajnu cijenu. Međutim, Europska komisija za hranu, smatra da klorprofam i njegov glavni metabolit 3-kloranilin predstavljaju akutni i kronični prehrambeni rizik za potrošače.
Sa ovim se nikako ne slažu domaći proizvođači krumpira koji pak tvrde da nije znanstveno dokazano da je klorprofam štetan za zdravlje ljudi. Smatraju da je u pitanju uvođenje skupljeg sredstva protiv klijanja na štetu jeftinijeg.
– To će za posljedicu imati povećanje cijene krumpira već od sredine naredne godine-ističe predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, Damir Mesarić iz Belice, naglašavajući da brojni proizvođači krumpira koji ne mogu ulagati u nova skladišta i zaštitna sredstva odustaju od proizvodnje.
Drugi problem su mali proizvođači takozvani hobisti koji uzgajaju krumpir u vlastitim vrtovima. Ove jeseni se nekako mogu provući i „poprašiti“ svoje krumpire sa Tuberiteom ali dogodine im ne preostaje ništa drugo negoli odustati od proizvodnje. Ipak neki sa kojima smo razgovarali pronašli su alternativno rješenje. Odlazak u Hercegovinu u kupovinu Tuberitea gdje ovaj prašak nije zabranjen. Tamo kilogram košta oko pedeset kuna i hobistima jedna kutija može biti dostatna i za nekoliko godina.
I nemaju samo hrvatski proizvođači krumpira problema zbog zabrane upotrebe sredstava protiv klijavosti na bazi klorprofama. Istu sudbinu dijele i proizvođači iz europskih zemalja koje čekaju velike investicije i ulaganja u skuplja zaštitna sredstva, pa će tako krumpir poskupjeti na čitavom prostoru Europske unije.
Naime, svi oni koji se misle ozbiljno baviti proizvodnjom krumpira moraju napraviti i nova skladišta u kojima temperatura neće rasti iznad 5 stupnjeva celzija, što također zahtijeva velike troškove. Jedno takvo skladište kapaciteta tri tisuće tona krumpira, koje će graditi u Belici košta dvanaest milijuna kuna. No, na svu sreću tamošnji proizvođači su se udružili u zadrugu pa će iz EU fondova uspjeti povući 70 posto vrijednosti investicije.
Javni pozivi otvoreni su u razdoblju od 5. studenoga do 19. studenoga 2020. godine, nakon čega se obrađuju prijave. Sve o navedenim javnim pozivima možete saznati na službenoj stranici Grada Metkovića.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 80 novih slučajeva zaraze koronavirusom.
Radi se o 23 osobe iz Metkovića, 19 osoba iz Dubrovnika, po sedam osoba iz Župe dubrovačke i Ploča, šest osoba iz Opuzena, četiri iz Korčule, po dvije osobe iz Konavala, Orebića i Smokvice, po jednoj osobi iz Blata, Lumbarde, Kule Norinske, s Mljeta, iz Stona te iz Trpnja, kao i dvije osobe koje nemaju prebivalište na području naše županije.
Ukupno je zaraženo 36 osoba muškog spola i 44 osobe ženskog spola, a za njih 42 je utvrđena epidemiološka veza.
Dvije osobe su preminule: muškarac iz Ploča (rođ. 1940.) i muškarac iz Župe dubrovačke (rođ. 1940.).
Predstavljamo vam Uvodnik za Parčićev glagoljski misal, koji su napisali dr. sc. Vera Blažević-Krezić i dr. sc. fra Domagoj Volarević. Dvoje referentnih stručnjaka daju odličan uvid u to zašto je potrebno ići s pretiskom Parčićeva misala, piše Radio Dux.
Inače, Parčićev glagoljski misal dio je edicije starih liturgijskih knjiga za čiji se pretisak snažno zauzelo Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore. Osim Parčićeva misala, riječ i o Kotorskome misalu, Kotorskome pontifikalu i Barskome brevijaru i misalu.
Parčićev misal – pojav veoma znamenit
Pisati o Parčićevu misalu[1]objelodanjenu 1893. godine, čije je treće izdanje iz 1905. nazvano posljednjom hrvatskoglagoljskom liturgijskom knjigom, istovremeno je zahvalan i izazovan posao. Neobičnim se može učiniti da se baš tom knjigom označuje pismovni zalazak i književnojezični uzlet hrvatske (liturgijske) kulture. Obaviještenom poznavatelju naše glagoljaške prošlosti dobro je znano kako se to pismo, praktično od svoga nastanka u 9. stoljeću, davalo na raspolaganje hrvatskomu narodu, služeći ponajprije strelovitu razvoju hrvatskoga staroslavenskoga bogoslužja, toga endemskog obilježja Zapadne crkve po kome su se Hrvati Bogu obraćali na svome jeziku stoljećima prije negoli je to bilo dopušteno ostatku rimokatoličke Europe. Tim su se pismom najzad stale zadovoljavati i neke druge civilizacijske potrebe, zbog čega je ono mijenjalo svoj sastav i izgled, pogodujući tako (i) razvoju narodnoga književnog jezika. Sinergija je različitih činitelja utjecala na postupno udaljavanje i nestanak glagoljice iz hrvatskoga javnog života.
Do sredine 19. stoljeća staroslavensko se bogoslužje svelo na ostatke ostataka udžbeničkim definicijama imenovanoga glagoljaškog prostora koji je zahvaćao Istru, kvarnersko područje, Hrvatsko primorje, Dalmaciju, Liku i Krbavu, Pounje i Pokuplje, odakle se u 15. stoljeću uporaba glagoljice i staroslavenskoga bogoslužja širila na dio Zagrebačke biskupije, a poslije i u Slavoniju.[2]
Taj se silazak pa i nestanak hrvatskoga staroslavenskog bogoslužja odrazio na povlačenje glagoljice iz tekstova nižega registra / neliturgijske namjene, zbog čega se u drugoj polovici 19. stoljeća na to i neka druga goruća društveno-politička pitanja nastojalo odgovoriti implementacijom – dijelu slavenskoga svijeta već dobro poznate – ćirilometodske ideje što će zagovorom đakovačkoga i srijemskoga biskupa J. J. Strossmayera i njegova suradnika Franje Račkoga prerasti u pravi pokret obnove ćirilometodske baštine na hrvatskome kulturnom tlu, odnosno u artikulaciju hrvatske ćirilometodske znanosti.
Nije nebitno ni to da je to i vrijeme kada u hrvatske krajeve dolaze i odjeci Liturgijskoga pokreta (Movimento liturgico), započetoga u Francuskoj i Italiji u prvoj polovini 19. stoljeća. Spomenuti pokret imao je među ostalim i nakanu učiniti što razumljivijima ili „bližima“ liturgijska slavlja Rimske Crkve, pa time i sa duhovne strane plodonosnijima za sve vjernike koji sudjeluju na liturgijskim slavljima – napose za vjernike laike! Misal na narodnom jeziku kod Hrvata i nije neka novost, pogotovo u to doba, ali je u ostajući u povijesno crkvenim okvirima realno zaključiti da se u Parčićevu Misalu osjećaju, manje ili više neke ideje Liturgijskoga pokreta.
Svim je spomenutim prilikama potaknuto, ali i jasno definirano djelovanje jezikoslovca Dragutina Antuna Parčića koji se, smrću svoga učitelja Ivana Berčića, sâm nastavio baviti poslovima sastavljanja i uređivanja novoga glagoljskoga Misala za tisak. Mada otisnut u Rimu, isprva samo za katolike Barske nadbiskupije[3], taj će Misal ponijeti njegovo ime, napose u filološkim krugovima. Parčićev je – po nekima i Barski – glagoljski misal kao zakonita liturgijska knjiga hrvatskoga staroslavenskog bogoslužja već 1894. godine uveden u Senjsko-modrušku i Krčku biskupiju – prostore na kojima se još uvijek glagoljalo, unatoč nepovoljnim crkveno-političkim prilikama i liturgijskim knjigama na pučkome jeziku i latinici – tzv. šćavetu – koje su uzele maha čak i u Senjsko-modruškoj biskupiji.
Otisnut u nakladi od 300-tinjak primjeraka Parčićev je misal – svim nepovoljnim povijesnim okolnostima unatoč –bio raznesen ko’ na vatru pa su se ubrzo počela pripremati nova izdanja. Usklađen sa zahtjevima uznapredovale slavističke (i ćirilometodske) znanosti, taj je Misal bio ispisan uzornom uglatom glagoljicom, čije je tipografsko uporište hrvatskoglagoljski Prvotisak iz 1483., i obnovljenom inačicom hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, svojevrsnim književnojezičnim uzletom koji je u obzir uzimao rezultate meritornih paleoslavističkih studija i jezične odlike srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga, svejednako crpeći i iz istočnoslaveniziranih (ukrajiniziranih) – novocrkvenoslavenskih – hrvatskoglagoljskih liturgijskih tekstova, otisnutih tijekom 17. i 18. stoljeća.
Povijesno crkveni pa i crkveno pravni kontekst u ovome Misalu mogu prepoznati svojevrsnu „ekumensku“ dimenziju,[4] jer se jezikom očigledno približio odijeljenim kršćanima istočnoga obreda i slavenskih jezika. To i sam Parčić spominje u jednom svome promišljanju. Doduše to nipošto nije bila glavna Parčićeva nakana, ali sigurno bi Misal, da je „poživio“, došao i u doticaj sa istočnim odijeljenim kršćanima. Kakve bi to posljedice proizvelo u rečenom povijesnom (panslavenski zanos), političkom i crkvenom kontekstu možemo ipak samo nagađati.
Svakako nastojeći se uskladiti sa svim ambicioznim ciljevima koji su pred novi glagoljski Misal bili postavljeni[5], Parčić je radio presavjesno, obremenivši jezik najvažnije liturgijske knjige u novijoj povijesti hrvatskoga glagolizma do te mjere da ga svećenici nisu mogli razumjeti / čitati. Praktičarima se ususret išlo na različite načine, pa su se sastavljali pomoćni liturgijski priručnici – azbukvar, gramatika i rječnik – kojima su svećenici glagoljaši imali prodrijeti u zakonitosti novoga liturgijskoga jezika i pisma. Čini se ipak – bez mnogo uspjeha. Čak se ni najbliži Parčićevi suradnici, poput svećenika Ivana Radetića, profesora staroslavenskoga jezika u senjskom bogoslovnom sjemeništu, nisu mogli složiti sa svim knjiškim obilježjima Parčićeve književnojezične koncepcije, primjerice uporabom jerova za staroslavenske poluglasove koji su se izgovarali punim glasovima. Nije pomogla ni latinična transkripcija kojom su se poslužili njegovi nastavljači – poglavito češki znanstvenik Josip Vajs, osoba zaslužna za misalska izdanja iz 1905. i 1927. godine.
Parčićev misal u svome je izvornom obliku nosio ćirilometodski jezično-pismovni biljeg, aludirajući na zajednički kulturni iskon svih slavenskih naroda. Njegovom je jezičnom koncepcijom stoga zavladalo načelo konzervativnosti i hiperkorektnosti – svojevrsni filološki kriticizam koji hrvatskoglagoljska liturgijska praksa, bivšina izdisaju, nije u potpunosti odobravala. To ne mijenja činjenicu da je riječ o najvažnijoj (i prilično upotrebljavanoj) knjizi iz novije povijesti hrvatskoga glagolizma koju Vatroslav Jagić, neprikosnoveni jezikoslovni autoritet druge polovice 19. stoljeća, naziva trijumfom slavenske filologije.
I može nam biti da se njome i danas ponosimo, da po njoj – i njoj sličnima, mlađima i polatiničenima – ustvari još uvijek zgodimice glagoljamo!