Načelnik Stožera Civilne zaštite Grada Vrgorca Mile Herceg je danas na sastanku s ravnateljicom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, prim. dr. sc. Željkom Karin dogovorio otvaranje punkta za testiranje na infekciju COVID-19, prenose Vrgorske novine.
Punkt za uzimanje uzoraka će se nalaziti u sklopu Doma zdravlja u Vrgorcu i bit će otvoren utorkom i petkom u vremenu od 7 do 8, a po potrebi i dulje.
Otvaranjem punkta za testiranje omogućeno je da pacijenti s lakšim simptomima ne moraju putovati u obližnje gradove te brže dijagnosticiranje i veći broj testiranih osoba na području Grada Vrgorca, a i okolnih mjesta.
Iznimno visoke temperature zraka za dio godine izmjerene su tijekom četvrtka u Dalmaciji. Zbog zadržavanja magle svježije je bilo samo u Zagori sjeverne Dalmacije, piše Dalmacija Danas
Primjerice, na kninskom području temperature danas nisu prešle 15°C. No drugdje je bilo većinom od 19°C do najviših 24°C, koliko je izmjereno u Pločama, Staševici kod Vrgorca i Poljicima kod Marine. U Metkoviću je izmjereno 23°C.
Iako je u povijesti meteoroloških mjerena bilo i viših vrijednosti, jasno je da su danas izmjeren vrijednosti blizu rekordno visokih za studeni.
Neki od službenih temperaturnih rekorda za studeni su:
Krumpir ipak neće poskupjeti. Barem će tako biti do ljeta 2021 godine do kada je u skladištima krumpira produžena mogućnost primjene sredstava protiv klijavosti gomolja na bazi klorprofama poznatijeg pod tvorničkim imenom Tuberite. Trenutačno je u Hrvatskoj 30-40 tisuća tona uskladištenog krumpira koji nije potrošen zbog loše turističke sezone a koji će se na veliko zadovoljstvo krajnjih potrošača prodavati po postojećim cijenama.
Naime, Europska komisija je uzimajući u obzir trenutnu situaciju u kojoj se nalaze proizvođači merkantilnog krumpira u EU, zbog posljedice poremećaja tržišta koje su nastale širenjem epidemije uzrokovane virusom COVID 19, odlučila je da će se primjena uredbe o zabrani sredstava protiv klijavosti na bazi klorprofama vrijednosti početi primjenjivati u drugoj polovici 2021. godine.
Zbog zabrane upotrebe Tuberitea očekivalo se značajno poskupljenje krumpira a neke procjene su govorile da bi cijene po kilogramu mogle biti skuplje i do pedeset posto što bi bio dodatni udar na ionako osiromašene građene, koji sada mogu odahnuti, do polovice iduće godine. Zamjenska sredstva protiv klijavosti bilo da se radi o biološkim ili kemijskim su značajno skuplja a tu je i potreba izgradnje novih prostora za skladištenje krumpira što povećava troškove proizvođača te posljedično uvjetuje i veću prodajnu cijenu. Međutim, Europska komisija za hranu, smatra da klorprofam i njegov glavni metabolit 3-kloranilin predstavljaju akutni i kronični prehrambeni rizik za potrošače.
Sa ovim se nikako ne slažu domaći proizvođači krumpira koji pak tvrde da nije znanstveno dokazano da je klorprofam štetan za zdravlje ljudi. Smatraju da je u pitanju uvođenje skupljeg sredstva protiv klijanja na štetu jeftinijeg.
– To će za posljedicu imati povećanje cijene krumpira već od sredine naredne godine-ističe predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, Damir Mesarić iz Belice, naglašavajući da brojni proizvođači krumpira koji ne mogu ulagati u nova skladišta i zaštitna sredstva odustaju od proizvodnje.
Drugi problem su mali proizvođači takozvani hobisti koji uzgajaju krumpir u vlastitim vrtovima. Ove jeseni se nekako mogu provući i „poprašiti“ svoje krumpire sa Tuberiteom ali dogodine im ne preostaje ništa drugo negoli odustati od proizvodnje. Ipak neki sa kojima smo razgovarali pronašli su alternativno rješenje. Odlazak u Hercegovinu u kupovinu Tuberitea gdje ovaj prašak nije zabranjen. Tamo kilogram košta oko pedeset kuna i hobistima jedna kutija može biti dostatna i za nekoliko godina.
I nemaju samo hrvatski proizvođači krumpira problema zbog zabrane upotrebe sredstava protiv klijavosti na bazi klorprofama. Istu sudbinu dijele i proizvođači iz europskih zemalja koje čekaju velike investicije i ulaganja u skuplja zaštitna sredstva, pa će tako krumpir poskupjeti na čitavom prostoru Europske unije.
Naime, svi oni koji se misle ozbiljno baviti proizvodnjom krumpira moraju napraviti i nova skladišta u kojima temperatura neće rasti iznad 5 stupnjeva celzija, što također zahtijeva velike troškove. Jedno takvo skladište kapaciteta tri tisuće tona krumpira, koje će graditi u Belici košta dvanaest milijuna kuna. No, na svu sreću tamošnji proizvođači su se udružili u zadrugu pa će iz EU fondova uspjeti povući 70 posto vrijednosti investicije.
Javni pozivi otvoreni su u razdoblju od 5. studenoga do 19. studenoga 2020. godine, nakon čega se obrađuju prijave. Sve o navedenim javnim pozivima možete saznati na službenoj stranici Grada Metkovića.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 80 novih slučajeva zaraze koronavirusom.
Radi se o 23 osobe iz Metkovića, 19 osoba iz Dubrovnika, po sedam osoba iz Župe dubrovačke i Ploča, šest osoba iz Opuzena, četiri iz Korčule, po dvije osobe iz Konavala, Orebića i Smokvice, po jednoj osobi iz Blata, Lumbarde, Kule Norinske, s Mljeta, iz Stona te iz Trpnja, kao i dvije osobe koje nemaju prebivalište na području naše županije.
Ukupno je zaraženo 36 osoba muškog spola i 44 osobe ženskog spola, a za njih 42 je utvrđena epidemiološka veza.
Dvije osobe su preminule: muškarac iz Ploča (rođ. 1940.) i muškarac iz Župe dubrovačke (rođ. 1940.).
Predstavljamo vam Uvodnik za Parčićev glagoljski misal, koji su napisali dr. sc. Vera Blažević-Krezić i dr. sc. fra Domagoj Volarević. Dvoje referentnih stručnjaka daju odličan uvid u to zašto je potrebno ići s pretiskom Parčićeva misala, piše Radio Dux.
Inače, Parčićev glagoljski misal dio je edicije starih liturgijskih knjiga za čiji se pretisak snažno zauzelo Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore. Osim Parčićeva misala, riječ i o Kotorskome misalu, Kotorskome pontifikalu i Barskome brevijaru i misalu.
Parčićev misal – pojav veoma znamenit
Pisati o Parčićevu misalu[1]objelodanjenu 1893. godine, čije je treće izdanje iz 1905. nazvano posljednjom hrvatskoglagoljskom liturgijskom knjigom, istovremeno je zahvalan i izazovan posao. Neobičnim se može učiniti da se baš tom knjigom označuje pismovni zalazak i književnojezični uzlet hrvatske (liturgijske) kulture. Obaviještenom poznavatelju naše glagoljaške prošlosti dobro je znano kako se to pismo, praktično od svoga nastanka u 9. stoljeću, davalo na raspolaganje hrvatskomu narodu, služeći ponajprije strelovitu razvoju hrvatskoga staroslavenskoga bogoslužja, toga endemskog obilježja Zapadne crkve po kome su se Hrvati Bogu obraćali na svome jeziku stoljećima prije negoli je to bilo dopušteno ostatku rimokatoličke Europe. Tim su se pismom najzad stale zadovoljavati i neke druge civilizacijske potrebe, zbog čega je ono mijenjalo svoj sastav i izgled, pogodujući tako (i) razvoju narodnoga književnog jezika. Sinergija je različitih činitelja utjecala na postupno udaljavanje i nestanak glagoljice iz hrvatskoga javnog života.
Do sredine 19. stoljeća staroslavensko se bogoslužje svelo na ostatke ostataka udžbeničkim definicijama imenovanoga glagoljaškog prostora koji je zahvaćao Istru, kvarnersko područje, Hrvatsko primorje, Dalmaciju, Liku i Krbavu, Pounje i Pokuplje, odakle se u 15. stoljeću uporaba glagoljice i staroslavenskoga bogoslužja širila na dio Zagrebačke biskupije, a poslije i u Slavoniju.[2]
Taj se silazak pa i nestanak hrvatskoga staroslavenskog bogoslužja odrazio na povlačenje glagoljice iz tekstova nižega registra / neliturgijske namjene, zbog čega se u drugoj polovici 19. stoljeća na to i neka druga goruća društveno-politička pitanja nastojalo odgovoriti implementacijom – dijelu slavenskoga svijeta već dobro poznate – ćirilometodske ideje što će zagovorom đakovačkoga i srijemskoga biskupa J. J. Strossmayera i njegova suradnika Franje Račkoga prerasti u pravi pokret obnove ćirilometodske baštine na hrvatskome kulturnom tlu, odnosno u artikulaciju hrvatske ćirilometodske znanosti.
Nije nebitno ni to da je to i vrijeme kada u hrvatske krajeve dolaze i odjeci Liturgijskoga pokreta (Movimento liturgico), započetoga u Francuskoj i Italiji u prvoj polovini 19. stoljeća. Spomenuti pokret imao je među ostalim i nakanu učiniti što razumljivijima ili „bližima“ liturgijska slavlja Rimske Crkve, pa time i sa duhovne strane plodonosnijima za sve vjernike koji sudjeluju na liturgijskim slavljima – napose za vjernike laike! Misal na narodnom jeziku kod Hrvata i nije neka novost, pogotovo u to doba, ali je u ostajući u povijesno crkvenim okvirima realno zaključiti da se u Parčićevu Misalu osjećaju, manje ili više neke ideje Liturgijskoga pokreta.
Svim je spomenutim prilikama potaknuto, ali i jasno definirano djelovanje jezikoslovca Dragutina Antuna Parčića koji se, smrću svoga učitelja Ivana Berčića, sâm nastavio baviti poslovima sastavljanja i uređivanja novoga glagoljskoga Misala za tisak. Mada otisnut u Rimu, isprva samo za katolike Barske nadbiskupije[3], taj će Misal ponijeti njegovo ime, napose u filološkim krugovima. Parčićev je – po nekima i Barski – glagoljski misal kao zakonita liturgijska knjiga hrvatskoga staroslavenskog bogoslužja već 1894. godine uveden u Senjsko-modrušku i Krčku biskupiju – prostore na kojima se još uvijek glagoljalo, unatoč nepovoljnim crkveno-političkim prilikama i liturgijskim knjigama na pučkome jeziku i latinici – tzv. šćavetu – koje su uzele maha čak i u Senjsko-modruškoj biskupiji.
Otisnut u nakladi od 300-tinjak primjeraka Parčićev je misal – svim nepovoljnim povijesnim okolnostima unatoč –bio raznesen ko’ na vatru pa su se ubrzo počela pripremati nova izdanja. Usklađen sa zahtjevima uznapredovale slavističke (i ćirilometodske) znanosti, taj je Misal bio ispisan uzornom uglatom glagoljicom, čije je tipografsko uporište hrvatskoglagoljski Prvotisak iz 1483., i obnovljenom inačicom hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, svojevrsnim književnojezičnim uzletom koji je u obzir uzimao rezultate meritornih paleoslavističkih studija i jezične odlike srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga, svejednako crpeći i iz istočnoslaveniziranih (ukrajiniziranih) – novocrkvenoslavenskih – hrvatskoglagoljskih liturgijskih tekstova, otisnutih tijekom 17. i 18. stoljeća.
Povijesno crkveni pa i crkveno pravni kontekst u ovome Misalu mogu prepoznati svojevrsnu „ekumensku“ dimenziju,[4] jer se jezikom očigledno približio odijeljenim kršćanima istočnoga obreda i slavenskih jezika. To i sam Parčić spominje u jednom svome promišljanju. Doduše to nipošto nije bila glavna Parčićeva nakana, ali sigurno bi Misal, da je „poživio“, došao i u doticaj sa istočnim odijeljenim kršćanima. Kakve bi to posljedice proizvelo u rečenom povijesnom (panslavenski zanos), političkom i crkvenom kontekstu možemo ipak samo nagađati.
Svakako nastojeći se uskladiti sa svim ambicioznim ciljevima koji su pred novi glagoljski Misal bili postavljeni[5], Parčić je radio presavjesno, obremenivši jezik najvažnije liturgijske knjige u novijoj povijesti hrvatskoga glagolizma do te mjere da ga svećenici nisu mogli razumjeti / čitati. Praktičarima se ususret išlo na različite načine, pa su se sastavljali pomoćni liturgijski priručnici – azbukvar, gramatika i rječnik – kojima su svećenici glagoljaši imali prodrijeti u zakonitosti novoga liturgijskoga jezika i pisma. Čini se ipak – bez mnogo uspjeha. Čak se ni najbliži Parčićevi suradnici, poput svećenika Ivana Radetića, profesora staroslavenskoga jezika u senjskom bogoslovnom sjemeništu, nisu mogli složiti sa svim knjiškim obilježjima Parčićeve književnojezične koncepcije, primjerice uporabom jerova za staroslavenske poluglasove koji su se izgovarali punim glasovima. Nije pomogla ni latinična transkripcija kojom su se poslužili njegovi nastavljači – poglavito češki znanstvenik Josip Vajs, osoba zaslužna za misalska izdanja iz 1905. i 1927. godine.
Parčićev misal u svome je izvornom obliku nosio ćirilometodski jezično-pismovni biljeg, aludirajući na zajednički kulturni iskon svih slavenskih naroda. Njegovom je jezičnom koncepcijom stoga zavladalo načelo konzervativnosti i hiperkorektnosti – svojevrsni filološki kriticizam koji hrvatskoglagoljska liturgijska praksa, bivšina izdisaju, nije u potpunosti odobravala. To ne mijenja činjenicu da je riječ o najvažnijoj (i prilično upotrebljavanoj) knjizi iz novije povijesti hrvatskoga glagolizma koju Vatroslav Jagić, neprikosnoveni jezikoslovni autoritet druge polovice 19. stoljeća, naziva trijumfom slavenske filologije.
I može nam biti da se njome i danas ponosimo, da po njoj – i njoj sličnima, mlađima i polatiničenima – ustvari još uvijek zgodimice glagoljamo!
Porezna uprava objavila je listu dužnika među kojima se nalazi 34 pravnih i 59 fizičkih osoba s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Podatke o dospjelim, a neplaćenim dugovima Porezna uprava sukladno zakonu objavljuje 31. listopada svake godine.
Napomenimo, Porezna uprava objavljuje podatke za dospjela i neplaćena dugovanja kada iznos duga za fizičke osobe prelazi 100 tisuća kuna, za pravne osobe 300 tisuća kuna te za građane 15 tisuća kuna.
Među pravnim osobama na prvom mjestu dužnika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nalazi se PETROKOV-DUBROVNIK D.O.O. iz Cavtata s dugom od 11,640,005.73 kuna. Sljedeći je metkovski HANDY & CO D.O.O. koji duguje 7,010,880.23 kuna. Nakon njega je PROFECTUS GRUPA D.D. iz Dola dužan 5,762,283.86 kuna. Četvrti je župski INTERNATIONAL OUTSOURCING SERVICES D.O.O. s dugom od 3,337,274.48, a peti je pak AGRO TURIZAM D.O.O., također iz Dola, koji duguje 2,462,594.76 kuna. Za njim za koju tisućicu zaostaje KONEL D.O.O. iz Cavtata dužan 2,446,533.20 kuna. Slijedi dubrovački LPG ULAGANJA D.O.O. koji je u stečaju te je dužan 2,146,187.84 kuna. Nakon njega je također u stečaju AMAI DUBROVNIK D.O.O iz Dubrovnika s 2,078,648.82 kuna duga. Deveti dužnik je KUNOVKA D.O.O. iz Kune Pelješke s 1,639,397.54 duga, a deseta je LEDA D.O.O. s Korčule dužna 1,502,826.92 kuna.
Kad smo kod fizičkih osoba, na listi dužnika uvjerljivo vodi Darko Hackl iz Slanog s 4,177,293.67 kuna duga. Upola manje dužan je Mostarac Viktor Lasić s iznosom od 2,301,064.97 kuna. Nakon njega je Božo Vragolov iz Cavtata s dugom od 1,545,183.75 kuna. Četvrti je Vedran Nenadić iz Dubrovnika dužan 653,188.28 kuna, a peti također Dubrovčanin Ivo Zvono s dugom od 628,355.35 kuna. Slijedi Dijana Bošnjak iz Metkovića dužna 624,695.93. Nakon nje je Velolučanin Elmir Gugić s dugom od 559,219.42 kuna. Dubrovčanin Nešo Radojčić dužan je 541,376.32 kuna dok je Dubrovkinja Ana Birimiša u dugu 506,722.60 kuna. Deseti po redu Branko Ljubić iz Uble – Općina Trebinje dužan 472,132.58 kuna.
Ukupni dug koji je kriterij za objavu izračunava se na način da se stanje na dan 30.09., po osnovama za koje je propisana objava dospjelih neplaćenih dugova, korigira za uplate izvršene do dana obrade za formiranje popisa. U slučaju da 30.09. pada na neradni dan ili dane blagdana, u izračun se uzima stanje na prvi sljedeći radni dan. U skladu s navedenim, za izračun dugova koji je kriterij za objavu ovog popisa, uzeto je stanje na dan 30.09.2020. korigirano za uplate do dana 12.10.2020., a eventualna zaduženja nastala nakon 30.09.2020. nisu uključena u iznose iskazane u Popisu.
Datum 30.09. na koji je uzeto stanje u izračun duga, je porezno prihvatljiv/opravdan jer su do dana obrade za formiranje popisa u evidencijama nadležnih tijela evidentirana sva zaduženja koja dospijevaju do navedenog datuma, navedeno je na stranicama Porezne uprave, piše Dubrovački list.
Dosadašnjeg dubrovačkog biskupa Matu Uzinića papa Franjo je imenovao riječkim nadbiskupom koadjutorom, što je objavljeno na blagdan sv. Karla Boromejskog, 4. studenoga 2020. godine, istovremeno u Vatikanu i Hrvatskoj.
Na današnjoj izvanredno konferenciji za medije u dvorani sv. Ivana Pavla II., dubrovački biskup oprostio se od Dubrovčana. Imenovan je za riječkog nadbiskupa, a u Dubrovniku ostaje dok se ne odredi njegov nasljednik.
Kratka biografija mons. Uzinića
Msgr. Mate Uzinić rođen je 17. rujna 1967. u Dubravi u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Osnovnu školu pohađao je u Dubravi, srednju školu i gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Od 1986. do 1993. studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, a 1993. godine postigao je akademski stupanj bakalaureat. Od 1992. do 1993. pastoralno djeluje kao đakon u župi Trilj.
Dana 27. lipnja 1993. zaređen je za svećenika u Splitu i inkardiniran je u Splitsko – makarsku nadbiskupiju. Nakon svećeničkog ređenja obnašao je sljedeće funkcije:
• 1993.-1995.: župni vikar u Omišu
• 1995.-1996.: župnik u Otrić-Strugama
• 1996.-2000.: studirao je u Rimu na Papinskom Lateranskom sveučilištu gdje je postigao licencijat iz crkvenog i civilnog prava
• 2000.-2002.: vrši službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu
• 2001.-2011.: Rektor je Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.
Dana 24. siječnja 2011. imenovan je dubrovačkim biskupom, a zaređen 19. ožujka iste godine. U okviru Hrvatske biskupske konferencije (HBK) obnaša dužnost predsjednika Povjerenstva za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba i predsjednik Vijeća za život i obitelj.
Udruga DOBRA je započela sa provedbom projekta Ja iz ove zemlje ne idem br.2., koji je u sklopu programa Zaželi – program zapošljavanja žena.
Ja iz ove zemlje ne idem br. 2 je projekt s kojim će se osnažiti i unaprijediti radni potencijal 15 teže zapošljivih žena s nižom razinom obrazovanja, zapošljavanjem na teritoriju općina Zažablje, Slivno i Pojezerje, te Grada Metkovića, koje će ublažiti posljedice njihove nezaposlenosti i rizike od siromaštva, te također povećati socijalnu uključenost i razinu kvalitete života starijih osoba i osoba u nepovoljnom položaju na području doline Neretve.
Kroz provedbu projekta će se zaposliti i obrazovati 15 pripadnica ciljane skupine, koje će kroz 12 mjeseci obavljati potporu i pomoć 90 starijih i nemoćnih osoba na području doline Neretve.
Partneri na projektu su: Hrvatski zavod za zapošljavanje – područni ured Dubrovnik, Centar za socijalnu skrb Metković, općina Pojezerje i općina Zažablje.
Ovaj projekt sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.389.000,00 kn.
‘Nina, imaš li vremena za sebe?’, pitanje je koje smo morali postaviti 27-godišnjoj fitness trenerici Nini Mijoč, ujedno i nogometašici ŽNK Neretva te djelatnici Sveučilišta u Dubrovniku. Ima vremena, kaže, obzirom da cijeni dobru organizaciju. Uostalom, cijeli svoj život je posvetila sportu, tako da na njega ‘troši’ slobodno vrijeme koje ima, piše Dubrovački list.
– Svi mi kažu kako sam na sto strana, ali ja ne znam drugačije funkcionirati. Sport je sam po sebi režim. To je nešto što je mene obilježilo i kroz što sam se izgradila kao osoba – reći će vedra i pozitivna Nina. Upravo je svojim sportskim iskustvom i znanjem odlučila pomoći ljudima koji žele voditi bolji i zdraviji život. Naime, nedavno je ova rođena Pločanka s dugogodišnjom adresom u Dubrovniku otvorila svoj ‘Fit Corner’, stranicu na kojoj dijeli razne treninge, savjete i prehranu.
– Uvidjela sam kako dosta ljudi ima problema s nezdravim načinom života, pretilošću te se ružno osjeća u vlastitom tijelu. Uz to, nemaju motivaciju za napraviti neku promjenu te započeti s treniranjem. U tomu im mogu i želim pomoći – naglasila je Nina koja je certificirani Basic Pro trener. Svoje znanje unaprijedila je kod Marina Bašića. Osposobio ju je za provođenje ‘Basic training for life’ sustava treninga u grupnom, poluindividualnom i indivudalnom obliku rada.
– Odlučila sam se prije dvije godine otići na bodyweight seminar kod njega. Htjela sam prije svega naučiti kako najbolje pripremiti sebe – fizički te kako uz to balansirati zdravu prehranu. Imala sam tada 7 ili 8 kilograma viška! Marino je kvalitetna osoba, izuzetan motivator i hodajuća enciklopedija sporta. Ponudio mi je odgovore na sva moja sportska pitanja i uvelike mi pomogao da ostvarim neke od svojih ciljeva. Nedugo nakon toga, odlučila sam se na njegovu certifikaciju za trenera – kaže Nina. Bodyweight označava korištenje vlastitog tijela kao osnovnog izvora otpora uz korištenje neke dodatne opreme za opterećenje tijela.
Ravnoteža u svemu
Nina je iz rodnih Ploča u Dubrovnik došla prije 13 godina, na poziv ŽNK Ombla u kojem je djelovala od srednjoškolskih dana sve do završetka fakulteta. Bavila se profesionalno i tenisom, no prevladala je ljubav prema nogometu. Sada, već petu sezonu igra za ŽNK Neretva koji nastupa u Prvoj hrvatskoj ligi za žene.
– Obzirom da sam se bavila brojnim sportovima, nisam se mogla odlučiti za kojeg bi trenera pošla, a ovako mi je lakše – mogu pomoći većem broju ljudi i ne moram se fokusirati na jedan sport – kaže Nina. Uz to što trenira sa sportašima i poboljšava njihovu kondiciju, usmjerena je i na rad s rekreativcima te sportskim amaterima. U svemu tome ističe najvažniju stvar, a to je postizanje kvalitetnog odnosa s klijentima.
Cijeli razgovor s Ninom možete pročitati na portalu Dubrovački list.
Kroz provedbu projekta će se zaposliti i obrazovati 15 pripadnica ciljane skupine, koje će kroz 12 mjeseci obavljati potporu i pomoć 90 starijih i nemoćnih osoba na području doline Neretve.
– Uvidjela sam kako dosta ljudi ima problema s nezdravim načinom života, pretilošću te se ružno osjeća u vlastitom tijelu. Uz to, nemaju motivaciju za napraviti neku promjenu te započeti s treniranjem. U tomu im mogu i želim pomoći – naglasila je Nina koja je certificirani Basic Pro trener. Svoje znanje unaprijedila je kod Marina Bašića. Osposobio ju je za provođenje ‘Basic training for life’ sustava treninga u grupnom, poluindividualnom i indivudalnom obliku rada.
Cijeli razgovor s Ninom možete pročitati na portalu
