U Solani u Stonu godinama stoje puna skladišta soli čekajući kupca. Čak više od dvije tisuće tona. Istina, radi se o takozvanoj industrijskoj soli koja se koristi za posipanje cesta u zimskim uvjetima pa iako postoje evidentne potrebe za takvom soli nitko je ne želi otkupiti.

Javna poduzeća koja se bave održavanjem cesta godišnje prospu gotovo trideset tisuća tona uvozne soli po državnim, županijskim i lokalnim prometnicama, dok sol proizvedena u Hrvatskoj čeka bolja vremena. Takva sol se uvozi iz Alžira i Maroka po sličnom modelu kao i kod uvoza poljoprivrednih proizvoda koje Hrvatska ima, piše Slobodna Dalmacija.

Svake jeseni javna poduzeća koja se bave održavanjem cesta raspisuju tenderi javne nabave na kojima se traže tisuće i tisuće tona soli. Za sve su propisani precizni uvjeti od količine pa do granulacije zrna soli uglavnom od četiri milimetra u što se primjerice stonska solana nikako ne može uklopiti. Prije svega nema tolike količine soli, ali ima koliko ima. No na žalost sa tim što ima ne može konkurirati na tenderu javne nabave.

– Te javne nabave se ne raspisuju za proizvođače soli već za veletrgovce-ističe vlasnik solane u Stonu Sveto Pejić, koji naglašava da je potpuno svjestan da proizvodnja iz tri hrvatske solane nije samodostatna za posipanje po cestama, ali nešto se mora učinit po tom pitanju.

Tri hrvatske solane, Ston, Nini i Pag skupa proizvedu godišnje petnaest do dvadeset tisuća tona soli dok su Hrvatske potrebe za soli 60 tisuća tona samo za prehranu dok je ukupna hrvatska potreba za soli uključujući industriju, proizvodnju kozmetike i posipanje cesta od 120 do 200 tisuća tona soli.

– Jadransko more je najsjevernije more na svijetu gdje se prirodnim putem dobiva sol. Mala su isparenja na samoj granici rentabilnosti proizvodnje-pojašnjava Pejić. Od 2014 godine stonska solana ne proizvodi industrijsku sol jer nema isplativosti. Ove je godine u skladište stavljeno samo 80 tona.

– Ne možemo se javiti na natječaj primjerice Hrvatskih cesta koji traže dvadeset tisuća tona sol za posipanje cesta. Mi jednostavno u ovim okolnostima ne ispunjavamo te uvijete. Da bi mi mogli opskrbljivat ceste morali bi biti ne proizvođači nego trgovci solju, a za to nemamo infrastrukturu, primjerice velika skladišta i kamione za dostavu. – pojašnjava Pejić.

Međutim, postavlja se pitanje kako domaće solane spasiti od propadanja u ovakvim za njih nepovoljnim poslovnim uvjetima. Pejić za to nudi jednostavno rješenje.

– Naručitelji javne nabave soli za posipanje cesta trebali bi u svojim natječajima navesti da je trgovac koji se javlja za opskrbu 30 tisuća tona soli dužan otkupiti viškove soli iz naših skladišta u Stonu gdje leži dvije tisuće tona soli. To je kap u moru, a nama je spas. – rekao je Pejić za Slobodnu Dalmaciju.