U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježena su dva nova slučaja zaraze koronavirusom, a obrađena su 33 uzorka.
Radi se dvije ženske osobe iz Metkovića. Za jednu osobu je utvrđena epidemiološka veza.
Izliječeno je 89 osoba: 25 iz Dubrovnika, po 12 iz Metkovića, Ploča i Župe dubrovačke, pet iz Blata, po četiri iz Konavala i Vele Luke, po tri iz Orebića i Smokvice, po dvije iz Lumbarde, Opuzena i Slivnog, jedna iz Zažablja te dvije osobe koje nemaju prebivalište na području naše županije.
U OB Dubrovnik hospitalizirano je 60 osoba pozitivnih na koronavirus. Jedanaest bolesnika zahtijeva intenzivnu skrb, četiri bolesnika su na respiratoru – neinvazivna ventilacija, šest je na invanzivnoj ventilaciji, a jedna osoba je na kisiku.
U samoizolaciji je 860 osoba, a u posljednja 24 sata nije zabilježeno kršenje mjere samoizolacije.
Obavještavaju se građani da će 16. (ponedjeljak) i 17. studenoga 2020. godine (utorak) za promet biti zatvorena ulica Lovački put (od crkve sv. Ilije do stare vodospreme) zbog radova na rušenju privatnog objekta.
U slučaju hitnih intervencija ili sprovoda promet će biti normaliziran.
– Molimo građane za razumijevanje i poštivanje privremene regulacije prometa i korištenje alternativnih pravaca- poručuju iz komunalnog redarstva.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u nedjelju, 15. studenoga, na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka je obilježena 29. obljetnica osnivanja 116. brigade HV-a.
Nakon uvodne riječi člana Udruge veterana 4. gardijske brigade Dane Rendulića, pred središnjim križem su vijence položili i zapalili svijeće predstavnici Grada i Županije, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, gradskih ustanova, političkih stranaka, policije i vatrogasaca.
U sastavu 116. brigadu HV- a, koja je tijekom ratnih godina bila neizostavan dio hrvatskih snaga Južnoga bojišta, bile su 1. bojna Metković, 2. bojna Opuzen, 3. bojna Ploče, 4. bojna Otrići-Nova Sela i stolačka bojna. Kroz ovu brigadu prošlo je ukupno 6409 branitelja, od kojih je 65 poginulo.
Istoga dana u 18 sati u crkvi svetog Ilije u 18 sati je služena misa za pokojne branitelje, piše metkovic.hr.
Žalosno je što mnogi žele zataškati pravo stanje ulaska ilegalnih migranata na područje Hrvatske, pa tako i Gorskog kotara. Kaže se da slika govori više od tisuću riječi…
Ovdje je samo nekoliko slika samo jedne nadzorne kamere s područja Mrkoplja. Pogledajte što je snimila samo jedna kamera na samo jednom lokalitetu – napisao je Tomislav Majnarić (45), poznati planinar i vodič iz Delnica, na svom Facebook profilu, garnirajući objavu s nekoliko dnevnih i noćnih snimki zabilježenih na jednoj šumskoj cesti između Mrkoplja i Brestove Drage, na kojima su vidljive skupine ilegalnih migranata u kretanju (fotografije dostupne u članku Slobodne Dalmacije).
Snimke je nadzorna kamera zabilježila 10., 12. i 13. rujna, a jedna je evidentirana i 25. listopada. Riječ je o šumskoj cesti, kaže nam Majnarić, kojom se inače normalno kreću šumari, lovci, planinari… I oni, naravno, susreću ilegalne migrante.
Delničanin, koji zbog prirode posla većinu svog vremena provodi u šumi, odlučio je fotografije pustiti u javnost (“prijatelj koji mi je dao snimke nadzorne kamere ne želi se izlagati, jer se boji problema na poslu”), želeći odaslati apel vlastima da hitno nešto poduzmu u svrhu bolje zaštite domicilnog stanovništva. Strah se, kaže, već proteklu godinu, godinu i pol trajno uvukao među živalj goranskih sela, a u lokalnim medijima objavljuju se izjave nadležnih kako je trenutačno stanje sasvim u redu.
Svakodnevni prizori
– Snimke sam dobio tek ovih dana, ali dokazuju kronologiju događaja. Na snimkama je vidljiv kontinuiran hod. To se redovito događa… I to je jako, jako daleko od granice s BiH. Policija ne može odraditi posao koji joj je povjeren. Policajci bi trebali biti postavljeni na granici, a ne da love ilegalne migrante po Gorskom kotaru, jer dok dođu ovdje na tom putu naprave jako puno štete. Nažalost, u Gorskom kotaru su ovakvi prizori svakodnevica – kazuje Majnarić.
Koliko su ilegalni migranti duboko ušli u hrvatski teritorij, bez nadzora, opisuje udaljenošću Mrkoplja od Bihaća od oko 150 km (“od same je granice, neka to bude Ličko Petrovo Selo, oko 120-130 km”).
– Šumski radnici redovito susreću migrante, ali to je toliko uzelo maha da je nemoguće sve prijaviti. Uz to je velik problem što u šumi, na mnogim lokacijama, nema signala za mobitel. I dok se dođe do signala kako bi se uopće moglo telefonirati, oni već zamaknu. Problem je i objasniti policiji točnu lokaciju u šumi. Ja, koji sam tu domaći, donekle poznajem putove, ali netko tko je došao na intervenciju iz druge policijske postaje ima, što je razumljivo, problema sa snalaženjem – kaže Majnarić, potvrđujući kako na spomenutoj šumskoj cesti zna patrolirati i policija.
– Ne mogu reći da je nema, ali policajaca je premalo i ne mogu to odraditi. Policija intervenira na nekih pet, šest lokacija, ali ima još hrpa drugih na koje se ne stigne otići. Jednostavno ih je nemoguće pokriti – primjećuje delnički planinar, koji na svom Facebook profilu redovito objavljuje informacije o kretanju ilegalnih migranata tim krajem Hrvatske. Reći će kako zapravo vodi pravu borbu i kako se silom prilika prihvatio tog posla, jer su planine njegova svakodnevica. No, otkako je područje Gorskog kotara postalo dio migrantske rute, redovito osjeća i ugrozu.
– Te grupe ljudi pljačkaju planinare, slučajne prolaznike… I svi su naoružani, hladnim ili vatrenim oružjem. Provaljuju u vikendice, a kako u ovom kraju ima lovaca, u njima pronađu puške, pa i njih, između ostalog, uzmu sa sobom. Poznajem planinare koje su opljačkali. Stavljali su im noževe pod vrat… I sad ti budi faca i usprotivi im se, reci im da im ne daš svoju jaknu i mobitel. Što uzimaju?! Mobitel, odjeću i novac. Hranu samo ako su gladni. Neki jedu sve, neki ne jedu svinjetinu, pa hranu traže više ili manje – govori Majnarić, priznajući kako zbog svega što se događa izbjegava planinarenje u svom kraju.
Napad na Mrkopalj
– Nemojte me krivo shvatiti, narod se zaglupljuje tom koronom. Sat vremena Dnevnika, sat vremena korone. A ovo prolazi ispod radara… Uvjeren sam da su mjerodavni upućeni u ovo što se događa, ali nema reakcije. U više sam navrata pozivao ministra Davora Božinovića da, ako je hrabar, dođe k nama i sam prespava u jednoj od vikendica, ali bez zaštitara. Ja ću mu reći gdje, bilo da je riječ o Mrkoplju ili ostalim dijelovima Gorskog kotara. Dok je predsjednica bila gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, molili smo je da pošalje vojsku, zvali smo i gospodina Andreja Plenkovića. Nikad se nisu odazvali niti su došli vidjeti što se tu događa – reziginirano će Majnarić. Ljudi su, apostrofira, izgubili povjerenje u policiju.
– Jer što?! Ilegalni migranti naprave nekome štetu, razvale nekretninu, a policija dođe i napravi zapisnik. I to je sve. I kad se to onda učestalo događa, kad se u objekte provaljuje, pet, šest, sedam ili deset puta, ljudima bude pun klinac svega. Ne zovu više nikoga, nego se požale nekom od svojih bližnjih i sve ostane na tome.
Eto, prije desetak dana dogodio se, nazvao bih ga organiziranim, napad na Mrkopalj. Provaljeno je u isto vrijeme na nekoliko lokacija. Meta te noćne akcije, krađe, bili su automobili, kojima su se ilegalni migranti htjeli prebaciti do granice i nastaviti put dalje. Jednom čovjeku uspjeli su ukrasti Golf… Policija je bila na terenu, napravio se očevid i zaključilo da se ne može pouzdano reći da su auto ukrali migranti, iako vjerojatno jesu – kaže Majnarić, upozoravajući na još jednu važnu činjenicu.
– Migranti dobro znaju da im ovdje nitko neće ništa napraviti. Znači najveća kazna za bilo koje zlodjelo koje naprave na području RH može biti… Što?! Povratak na granicu s BiH. Tamo inače prespavaju, pojedu nešto, eventualno se operu i za dan ili dva opet kreću dalje. I onda nam preostaje opet te iste ljude hvatati po Hrvatskoj. To nema smisla…. To je Sizifov posao. Treba zaštititi granicu – smatra delnički planinar.
I sam je doživio bliske susrete s ilegalnim migrantima po šumama Gorskog kotara, zbog čega je, s ostalim ljubiteljima prirode, bio prisiljen promijeniti način kretanja.
– Dok hodamo po šumi, ako nas je manji broj, uvijek to radimo u tišini. Ali najprije to nije dobro radi divljih životinja. Primjerice, ako vas na vrijeme čuju medvjed ili vuk, oni će se skloniti. Tako bi se pravilno trebalo kretati po šumi. No, sad smo tihi, jer se migranti kreću u velikim grupama od po 20, 30 ili 50 ljudi.
Ogromna mačeta
Mali milijun puta sam susreo životinje u šumi i nikada nisam imao problema, ali s ovima je bolje ne imati posla. Dosta je da me opljačkaju, uzmu mi mobitel i već su mi napravili štetu. Uvijek ih gledamo izbjeći i ne sukobiti se s njima. Nismo naoružani, a ako se i budemo branili i dođe policija i napravi uviđaj, na kraju će oni biti zaštićeni. Kazna svakako stiže onoga koji se brani i pruža otpor – objašnjava Majnarić. Poznato mu je da je bilo svakakvih situacija, pričali su mu ljudi. Fizičkih naguravanja i slično.
– Kad su lani migranti napali Begovo Razdolje, lokalni dečki su nakon pljačke jedne kuće krenuli za njima. U jednom trenutku, kad je jedan od naših momaka dohvatio prvog, najbližeg migranta, ovaj je izvukao ogromnu mačetu. Dečki su, naravno, odustali…
Pitam se koja je poanta svega ovoga… Ljudi bez imena i prezimena rade po Hrvatskoj što žele. Prijete, uništavaju i nikome ništa. Vidi se da je politika vlasti takva da se sve gura pod tepih, a većina ljudi se boji za posao, pa radije šute. Pa gospodin Josip Brozović, načelnik općine Mrkopalj, nema dugo izjavio je kako nije u pitanju tako strašan problem, jer treba naučiti živjeti, kako s koronom, tako i s migrantima. Kad sam to čuo, poludio sam. Kako netko može izvaliti takvu glupost?! Ovo nije normalno stanje niti to smije postati. Da moramo živjeti u strahu u svojim domovima i u svojoj državi – u nevjerici će Majnarić, piše Slobodna Dalmacija.
Za područje Dalmacije izdano je narančasto upozorenje, i to za drugi dio dana: mjestimice jako jugo, najjači udari vjetra 65-75 km/h, lokalno izraženiji pljuskovi s grmljavinom, količina oborine 30-60 mm, vjerojatnost grmljavine 50-75 %.
Ovakve vremenske prilike je moguće očekivati i u utorak dopodne, a nakon toga će doći do smirivanja.
Mario Plazibat bivši je ovisnik o heroinu. Njegov put do izlječenja bio je dug i težak. Danas je zaposlen u Humanitarnoj organizaciji – zajednici “Susret” te nastoji pomoći onima koji su u problemu ovisnosti, ali i njihovim roditeljima. Dodao je da to nije samo posao nego i želja da svoje teško iskustvo u procesu ovisnosti i odvikavanja od droge podijeli s drugima kako bi se lakše nosili s brojnim poteškoćama koje donosi ovisnost, piše HRT.
Mario je kazao kada se govori o ovisnosti mladih ljudi, najčešće se ona povezuje s lošim obiteljskim prilikama, nedostatkom ljubavi i pažnje, nasiljem, siromaštvom ili obiljem u kojem djeca odlaze u ovisnost iz obijesti i slično. Naglasio je kako velik dio ovisnika regrutira iz takvih obitelji, ali brojni su i oni koji potječu iz prosječnih, radišnih i čestitih obitelji koje s mnogo ljubavi odgajaju svoju djecu.
Zbog kompleksa manje vrijednosti počeo eksperimentirati s marihuanom
Mario je istaknuo da je upravo on dijete grada, rođen u Zagrebu, ima sestru, a roditelji su mu pružali mnogo pažnje i ljubavi, no već kao tinejdžer počeo je eksperimentirati s lakšim drogama, naravno najprije marihuanom.
– Počeo sam u osnovnoj školi jako puno mucati, imao sam debele naočale, bio sam debeljuškast. Jednostavno sam imao komplekse. Priklonio sam se dečkima koji su se bavili sitnim krađama, markiranjima, eksperimentiranju s alkoholom. Osjećao sam se super, odgovaralo mi je to društvo, osjećao sam se kao da pripadam tom društvu. I onda je tu krenulo, rekao je Mario.
Od povremenog uzimanja droge do ovisnika
Dodao je da je počeo odlaziti na techno partyje te ondje probao i ecstasy i LSD, jer se na takvim drogama čovjek osjeća jak i moćan. Naravno, s današnjim iskustvom zna da je to bila prevara. Nakon nekog vremena slijedio je i heroin.
– Sve dok jednom nije bilo psihoaktivnih tvari koje smo mi tražili i jedan dečko mi je rekao da ima heroin. Rekao sam, pa što sad, nije bilo ničega, dobro hajde heroin. Od povremenog uzimanja heroina je došlo do svakodnevnog uzimanja heroina. To je sredstvo kada se i ne okreneš, već kontrolira tebe. I nađeš se u krugu ovisnika, naglasio je.
Mario je rekao da je mnogo godina bio ovisnik, ali da to nitko nije primijetio, jer je znao manipulirati i dobro skrivati svoje probleme.
– Uvijek sam bio zrihtan, popeglan, opran, mirišljav. Radio sam, imao sam djevojke koje nisu imale veze s ovisnošću, poručio je.
Zbog droge pati cijela obitelj
Dodao je da mu je bilo najvažnije nabaviti drogu, bez obzira na obitelj. Mario je, ističe, krao, preprodavao drogu, ali i povrijedio svoju obitelj. Prema njima je bio bezobrazan, svađao se te ih i psihički uništio. Dodaje da je u svojim dilerskim danima mnogo ljudi i navukao na drogu. Na liječenje je išao mnogo puta, ali samo da zadovolji obitelj, premda je znao da će nastaviti s drogiranjem čim izađe iz bolnice.
“Ako ne nađeš smisao – past ćeš kad-tad”
No jednog dana ipak je odlučio potražiti pomoć, i to u Domu za ovisnike “Zajednice susret”. Ondje se postupno “skidao” s terapija i počeo je pronalaziti pravi put u životu. Borio se sam sa sobom i svojim ovisničkim mozgom jer, kako kaže, najteža je psihička kriza.
– Najteža je psihička kriza, i to treba napraviti. Izađeš van i onda kreće prava borba i treba pronaći smisao. Ako ne nađeš smisao – past ćeš kad-tad, poručio je Mario.
Nakon izlaska iz komune počeo je raditi u “Zajednici susret”, njihovu savjetovalištu u Zagrebu te pomagati ovisnicima i u Vinogradskoj bolnici. Ondje je upoznao jednu medicinsku sestru koja mu je promijenila život i dobio je dijete, koje mu je danas najveći smisao života.
– Upoznao sam osjećaj koji je iznad svega. Bio sam jako sebičan u životu i nikad nisam mogao zamisliti da bi ja mogao dati život za nekoga. Onda dobiješ neku emociju da bi dao život za nekoga, za to dijete koje ovisi o tebi, koje je zapravo tvoja preslika, dio tebe i znaš da sve što si prošao u životu da je zbog toga vrijedilo. Da je to nagrada za sav trud koji sam uložio u sebe, što nisam odustao u nekim trenucima kad bi mnogi odustali. Borio sam se rukama i nogama da zadržim taj osjećaj. To je moj smisao, danas mi je smisao to dijete, naglasio je.
“U drogiranju nema happy enda”
Mario danas, na dan kada se obilježava Mjesec borbe protiv ovisnosti, poručuje mladima da se ne upuštaju u eksperimentiranje s drogama, pa ni s onim lakšim, jer sve one vode do velike ovisnosti. Naglasio je kako je on jedan od velikog broja ovisnika koji se uspio izvući iz pakla droge.
– Jako puno njih ne uspije, mi ovdje imamo fascikl s imenima koji su preminuli, koji su se predozirali, umrli u snu, koji su nađeni negdje, ubili se. Znači, u drogiranju nema happy enda, ne postoji happy end u drogiranju. Tko god se drogirao – zna se kako je završio. Droga ti da sve, ali ti uzme sve i više je ne kontroliraš. Nitko je nikada nije uspio iskontrolirati, poručio je Mario.
Na nedjeljnim lokalnim izborima u BiH, u Doboju i Banjoj Luci pojavile su se ozbiljne poteškoće u nadziranju tijeka glasanja, a stranka SDA je i prije zatvaranja birališta ostala bez svog kandidata za načelnika Travnika jer je on tijekom dana umro. Njihov kandidat Mirsad Peco (62) umro je u travničkoj bolnici gdje se liječio od posljedica zaraze koronavirusom. I sam je bio liječnik, prenosi tportal.
U općinama s hrvatskom većinom najozbiljniji je incident zabilježen u Čapljini a predsjednik jednog od biračkih odbora u tom gradu Tihomir Krešić koji je smijenjen mogao bi se suočiti i s kaznenom prijavom jer je protuzakonito pokušao registrirati glasove osam osoba koje se nisu ni pojavile na biračkom mjestu.
– Nakon što smo zaprimili prijavu sukladno zakonu razriješili smo dotadašnjeg predsjednika, te na njegovo mjesto pozvali i imenovali zamjenika. Ovo biralište je nakon toga normalno nastavilo s radom. Kasnije je sve funkcioniralo bez problema, izjavio je predsjednik gradskog izbornog povjerenstva Čapljine Vedran Sušak.
ONK Metković je novi lider prvenstva. Dobio je Croatiju usred Gabrila u derbiju 9. kola s 2:1, i to nakon drame u sudačkoj nadoknadi.
Prvo u drugoj minuti sudačke nadoknade Croatia nije iskoristila kazneni udarac, vratar ONK Metkovića Mate Batinović zaustavio je udarac Vlaha Grbešića. Potom je u sedmoj minuti sudačke nadoknade, nakon ubačaja iz kuta i gužve pred vratima domaćina, lopta došla do Duje Batinovića koji ju je zakucao u mrežu za pobjedu i veliko slavlje Metkovaca.
Prvo poluvrijeme je završilo s po jednim golom na obje strane. ONK je poveo u 11. minuti preko Ante Sokola, a za domaćina je izjednačujući gol u 36. minuti postigao Ševo.
Orebić je sa 4:0 nadigrao Maestral kod kuće. Dva pogotka prvog strijelca lige Ivana Kordića, jedan Ante Kordića i Hrvoja Rikala. Utakmica između Gusara i Hajduka 1932. je odgođena.
Internet i telefonske prevare svakim su danom sve češće, a ovih se dana najviše može čuti o pozivima iz Velike Britanije s nepoznatih brojeva. Tko nasjedne i nazove natrag, minutu poziva platit će čak 50 kuna, prenosi Večernji list.
Ovakve telefonske prevare nisu novitet, a zajedničko im je da se obično periodično pojavljuju te u istom tjednu zazvoni telefon i na tisuće ljudi diljem Hrvatske. Oni koji nasjednu i nazovu vidjeti tko ih je to zvao s nepoznatog broja, skupo će tu odluku platiti. Iz HAKOM-a upozoravaju da je upravo u tijeku novi val prijevare koja stiže iz Velike Britanije.
– Brojevi hrvatskih korisnika povremeno budu meta takvih prevara, a one se provode kao kampanje pozivanja u kojima veći broj hrvatskih korisnika odjednom bude obuhvaćen pokušajima prijevare. Takvi pokušaji, nažalost, nisu rijetki te se s različitim oblicima pokušaja prijevara susreću gotovo svi operatori i njihovi korisnici, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj – kažu u HAKOM-u.
Obično su to pozivi s Maldiva, iz Samoe, Burkine Faso, Argentine, ali u HAKOM-u kažu da mogu stići i iz Slovenie ili Latvije. No, cijena poziva ovisi o tarifi samog operatera. Rješenje je jedino – ne odgovarajte na pozive jer tada troška nema.
Iz pojedinih zemalja EU stižu pozivi na kojima se javljaju govorni automati, obično na srpskom jeziku. U tom pozivu nude prodaju životnog osiguranja, napominju iz A1. Takve kampanjske prijevare dolaze iz Velike Britanije, Francuske, Grčke i Njemačke. Inače, teleoperateri mogu blokirati ovakve brojeve ako su iz zemalja izvan EU ili Europskoga gospodarskog prostora (EMU), ali ako dolaze iz europskog prostora, ne mogu.
Mnogi su vojnici kroz povijest vodili obrambene ratove za hrvatsku državu, koja je konačno ostvarena nakon pobjede u Domovinskome ratu. U želji da u pamćenje hrvatskog naroda trajno usidre sjećanje na žrtvu hrvatskih vojnika, podizani su spomenici posvećeni Domovinskom ratu. U današnjem društvenom kontekstu oni imaju posebnu važnost – kao mjesta sjećanja i bastioni koji podupiru hrvatski nacionalni identitet, piše Slobodna Dalmacija.
U Rogotinu će se postaviti Spomenik hrvatskom vojniku, posvećen svim hrvatskim vojnicima koji su se na častan, viteški i vojnički način borili za hrvatsku državu. Spomenik je izradio umirovljeni časnik Hrvatske vojske Ivan Pavić, dok je sredstva za njegovu izradu donirao don Petar Mikić. Visok 1,5 metara, s postoljem 2,20 metra.
Prikazuje donekle stilizirani lik, srastao s planinom, zemljom, rodnom grudom, koji, bez puške, ali smion i ponosan s krunicom u ruci, iskazuje obrambeni karakter Domovinskoga rata i višestoljetne borbe za hrvatsku državu. Na čeonoj je strani u obliku stupa veliko slovo H – Hrvatska, čvrsta, neuništiva poput kamena, u koju je uronjena ruka hrvatskoga vojnika s krunicom Zaštitnice Hrvata, prožeta porukom: U ovom je znaku pobjeda tvoja! Izrađen je od bijeloga kamena i bit će postavljen u Parku Puntin u Rogotinu.
Delničanin, koji zbog prirode posla većinu svog vremena provodi u šumi, odlučio je fotografije pustiti u javnost (“prijatelj koji mi je dao snimke nadzorne kamere ne želi se izlagati, jer se boji problema na poslu”), želeći odaslati apel vlastima da hitno nešto poduzmu u svrhu bolje zaštite domicilnog stanovništva. Strah se, kaže, već proteklu godinu, godinu i pol trajno uvukao među živalj goranskih sela, a u lokalnim medijima objavljuju se izjave nadležnih kako je trenutačno stanje sasvim u redu.
Piše: Ante Šunjić / SD
