Kako unatoč svim problemima s kojima se svakodnevno susrećemo, dodatno opterećeni pandemijom i nedostatkom empatije, jedna nevjerojatno lijepa priča uljepšala je ovaj kišni, jesenski ponedjeljak, piše Dalmatinski portal.
Naime, portalu se javila djevojka koja javno želi zahvaliti mladiću koji je danas pomogao njezinoj baki.
Naime, žena je u Ulici Domovinskog rata u Splitu krenula platiti račune za režije u pošti, no došavši do šaltera, shvatila je da je novac kojeg je ponijela izgubila negdje po putu.
Nesretnoj ženi nije preostalo ništa drugo nego zaplakati na sred ulice. U tom trenutku naišao je mladić koji ju je upitao zašto plače. Kada mu je objasnila, on je zbrojio račune te joj dao svoj novac za njih, ostavivši čak i višak.
‘Kaže da ju je nasmijao, zagrlio i rekao da će biti sve u redu. Užasni kišni dan i ova nesretna godina, a baš me obradovalo momkovo srce. Želim mu zahvaliti, makar ovim putem, ako ikada vidi’, kaže nam unuka.
Mladić je, opisuje ga, u kasnim 20-tim, ranim 30-tim godinama, ima smeđu, dužu kosu, bradu i crvenu kariranu jaknu s bijelim ovratnikom. Plavook je i jako miran i kulturan, kako ga je baka opisala.
‘Hvala ti od srca? Želim ti puno zdravlja i sreće’, poručuje nepoznatom dobročinitelju mlada Splićanka putem Dalmatinskoga portala.
Nacionalni stožer civilne zaštite održao je danas redovitu konferenciju za novinare. Na pitanje što se poduzima po pitanju kazni kad je u pitanju provođenje mjera, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je rekao da su podnesene 24 prekršajne prijave protiv pravnih osoba iz domene ugostiteljstva i naplaćeno više od 600.000 kuna kazne.
Što se tiče ilegalnih okupljanja, dodao je, tu će se dodatno angažirati i policija i Civilna zaštita i Državni inspektorat.
– Pozivam sve koji imaju informaciju da se bilo gdje održavaju ilegalni partyji, molim sve, da ne bismo kaznili sve ugostitelje, sve koji su se angažirali u primjeni epidemioloških mjera i uložili sredstva u poslovanje, pozivam sve građane i medije koji imaju informacije da se bilo što odvija izvan predviđenog radnog vremena ili na nekim ilegalnim lokacijama, da o tome obavijeste policiju ili Civilnu zaštitu ili Inspektorat. Po tome će se djelovati vrlo strogo – rekao je Božinović.
Metković je zabilježio drugu pobjedu u ovom prvenstvu. U subotu su u 3. kolu 1. HBL Jug pobijedili Imotski 19:3. Metkovci su vodili 5:3 nakon prvog kruga, 11:7 nakon ‘guma’, a savršeno su odradio i zadnji krug, dobili su sve četiri discipline.
Tri nova boda izborio je u sastavu: Andrija Ćorluka, Mate Ćorluka, Markica Dodig, Matko Gabrić, Đorđe Grbić, Ivica Kaznačić, Ivan Kežić, Ivica Krstičević, Jure Krstičević, Antonio Prlaguzić, Stijepo Šegetin i Mile Vidović.
U 4. kolu Metkovici će gostovati u Srebrenom gdje će ih dočekati boćari Hajduka. Oni su u subotu odigrali odličnu utakmicu protiv favoriziranog Bistona, vodili su od početka utakmice, na kraju je završilo neriješeno.
Rezultati 3. kola:
Metković – Imotski 19:7
Hajduk – Biston 13:13
Otok – Komolac 14:12
Sokol Orbico – Primošten 20:6
Trenutni poredak:
Biston – 7
Otok – 7
Metković – 6
Sokol Orbico – 4
Hajduk – 4
Komolac – 3
7. Imotski – 3
8. Primošten 0
Raspored 4. kola koje će se igrati u subotu, 21. studenoga 2020., s početkom u 15,00 sati:
U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježeno je šest prometnih nesreća s ozljeđenim osobama u kojima je šest osoba lakše ozljeđeno. S materijalnom štetom zabilježeno je osam prometnih nesreća.
Najveća koncentracija alkohola zabilježena je u Opuzenu
Najveća koncentracija alkohola od 2,03 g/kg izmjerena je u večernjim jutarnjim satima, 14. studenog 46-godišnjaku koji je, tijekom redovne prometne kontrole, zaustavljen u Ulici Stanka Parmaća u Opuzenu, prilikom upravljanja osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka.
Vozač je isključen iz prometa i doveden u prostorije policije do prestanka djelovanja opojnog sredstva te je prekršajno sankcioniran novčanom kaznom u iznosu od 10.500,00 i tromjesečnom zabranom upravljanja vozilima „B“ kategorije.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježena su dva nova slučaja zaraze koronavirusom, a obrađena su 33 uzorka.
Radi se dvije ženske osobe iz Metkovića. Za jednu osobu je utvrđena epidemiološka veza.
Izliječeno je 89 osoba: 25 iz Dubrovnika, po 12 iz Metkovića, Ploča i Župe dubrovačke, pet iz Blata, po četiri iz Konavala i Vele Luke, po tri iz Orebića i Smokvice, po dvije iz Lumbarde, Opuzena i Slivnog, jedna iz Zažablja te dvije osobe koje nemaju prebivalište na području naše županije.
U OB Dubrovnik hospitalizirano je 60 osoba pozitivnih na koronavirus. Jedanaest bolesnika zahtijeva intenzivnu skrb, četiri bolesnika su na respiratoru – neinvazivna ventilacija, šest je na invanzivnoj ventilaciji, a jedna osoba je na kisiku.
U samoizolaciji je 860 osoba, a u posljednja 24 sata nije zabilježeno kršenje mjere samoizolacije.
Obavještavaju se građani da će 16. (ponedjeljak) i 17. studenoga 2020. godine (utorak) za promet biti zatvorena ulica Lovački put (od crkve sv. Ilije do stare vodospreme) zbog radova na rušenju privatnog objekta.
U slučaju hitnih intervencija ili sprovoda promet će biti normaliziran.
– Molimo građane za razumijevanje i poštivanje privremene regulacije prometa i korištenje alternativnih pravaca- poručuju iz komunalnog redarstva.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u nedjelju, 15. studenoga, na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka je obilježena 29. obljetnica osnivanja 116. brigade HV-a.
Nakon uvodne riječi člana Udruge veterana 4. gardijske brigade Dane Rendulića, pred središnjim križem su vijence položili i zapalili svijeće predstavnici Grada i Županije, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, gradskih ustanova, političkih stranaka, policije i vatrogasaca.
U sastavu 116. brigadu HV- a, koja je tijekom ratnih godina bila neizostavan dio hrvatskih snaga Južnoga bojišta, bile su 1. bojna Metković, 2. bojna Opuzen, 3. bojna Ploče, 4. bojna Otrići-Nova Sela i stolačka bojna. Kroz ovu brigadu prošlo je ukupno 6409 branitelja, od kojih je 65 poginulo.
Istoga dana u 18 sati u crkvi svetog Ilije u 18 sati je služena misa za pokojne branitelje, piše metkovic.hr.
Žalosno je što mnogi žele zataškati pravo stanje ulaska ilegalnih migranata na područje Hrvatske, pa tako i Gorskog kotara. Kaže se da slika govori više od tisuću riječi…
Ovdje je samo nekoliko slika samo jedne nadzorne kamere s područja Mrkoplja. Pogledajte što je snimila samo jedna kamera na samo jednom lokalitetu – napisao je Tomislav Majnarić (45), poznati planinar i vodič iz Delnica, na svom Facebook profilu, garnirajući objavu s nekoliko dnevnih i noćnih snimki zabilježenih na jednoj šumskoj cesti između Mrkoplja i Brestove Drage, na kojima su vidljive skupine ilegalnih migranata u kretanju (fotografije dostupne u članku Slobodne Dalmacije).
Snimke je nadzorna kamera zabilježila 10., 12. i 13. rujna, a jedna je evidentirana i 25. listopada. Riječ je o šumskoj cesti, kaže nam Majnarić, kojom se inače normalno kreću šumari, lovci, planinari… I oni, naravno, susreću ilegalne migrante.
Delničanin, koji zbog prirode posla većinu svog vremena provodi u šumi, odlučio je fotografije pustiti u javnost (“prijatelj koji mi je dao snimke nadzorne kamere ne želi se izlagati, jer se boji problema na poslu”), želeći odaslati apel vlastima da hitno nešto poduzmu u svrhu bolje zaštite domicilnog stanovništva. Strah se, kaže, već proteklu godinu, godinu i pol trajno uvukao među živalj goranskih sela, a u lokalnim medijima objavljuju se izjave nadležnih kako je trenutačno stanje sasvim u redu.
Svakodnevni prizori
– Snimke sam dobio tek ovih dana, ali dokazuju kronologiju događaja. Na snimkama je vidljiv kontinuiran hod. To se redovito događa… I to je jako, jako daleko od granice s BiH. Policija ne može odraditi posao koji joj je povjeren. Policajci bi trebali biti postavljeni na granici, a ne da love ilegalne migrante po Gorskom kotaru, jer dok dođu ovdje na tom putu naprave jako puno štete. Nažalost, u Gorskom kotaru su ovakvi prizori svakodnevica – kazuje Majnarić.
Koliko su ilegalni migranti duboko ušli u hrvatski teritorij, bez nadzora, opisuje udaljenošću Mrkoplja od Bihaća od oko 150 km (“od same je granice, neka to bude Ličko Petrovo Selo, oko 120-130 km”).
– Šumski radnici redovito susreću migrante, ali to je toliko uzelo maha da je nemoguće sve prijaviti. Uz to je velik problem što u šumi, na mnogim lokacijama, nema signala za mobitel. I dok se dođe do signala kako bi se uopće moglo telefonirati, oni već zamaknu. Problem je i objasniti policiji točnu lokaciju u šumi. Ja, koji sam tu domaći, donekle poznajem putove, ali netko tko je došao na intervenciju iz druge policijske postaje ima, što je razumljivo, problema sa snalaženjem – kaže Majnarić, potvrđujući kako na spomenutoj šumskoj cesti zna patrolirati i policija.
– Ne mogu reći da je nema, ali policajaca je premalo i ne mogu to odraditi. Policija intervenira na nekih pet, šest lokacija, ali ima još hrpa drugih na koje se ne stigne otići. Jednostavno ih je nemoguće pokriti – primjećuje delnički planinar, koji na svom Facebook profilu redovito objavljuje informacije o kretanju ilegalnih migranata tim krajem Hrvatske. Reći će kako zapravo vodi pravu borbu i kako se silom prilika prihvatio tog posla, jer su planine njegova svakodnevica. No, otkako je područje Gorskog kotara postalo dio migrantske rute, redovito osjeća i ugrozu.
– Te grupe ljudi pljačkaju planinare, slučajne prolaznike… I svi su naoružani, hladnim ili vatrenim oružjem. Provaljuju u vikendice, a kako u ovom kraju ima lovaca, u njima pronađu puške, pa i njih, između ostalog, uzmu sa sobom. Poznajem planinare koje su opljačkali. Stavljali su im noževe pod vrat… I sad ti budi faca i usprotivi im se, reci im da im ne daš svoju jaknu i mobitel. Što uzimaju?! Mobitel, odjeću i novac. Hranu samo ako su gladni. Neki jedu sve, neki ne jedu svinjetinu, pa hranu traže više ili manje – govori Majnarić, priznajući kako zbog svega što se događa izbjegava planinarenje u svom kraju.
Napad na Mrkopalj
– Nemojte me krivo shvatiti, narod se zaglupljuje tom koronom. Sat vremena Dnevnika, sat vremena korone. A ovo prolazi ispod radara… Uvjeren sam da su mjerodavni upućeni u ovo što se događa, ali nema reakcije. U više sam navrata pozivao ministra Davora Božinovića da, ako je hrabar, dođe k nama i sam prespava u jednoj od vikendica, ali bez zaštitara. Ja ću mu reći gdje, bilo da je riječ o Mrkoplju ili ostalim dijelovima Gorskog kotara. Dok je predsjednica bila gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, molili smo je da pošalje vojsku, zvali smo i gospodina Andreja Plenkovića. Nikad se nisu odazvali niti su došli vidjeti što se tu događa – reziginirano će Majnarić. Ljudi su, apostrofira, izgubili povjerenje u policiju.
– Jer što?! Ilegalni migranti naprave nekome štetu, razvale nekretninu, a policija dođe i napravi zapisnik. I to je sve. I kad se to onda učestalo događa, kad se u objekte provaljuje, pet, šest, sedam ili deset puta, ljudima bude pun klinac svega. Ne zovu više nikoga, nego se požale nekom od svojih bližnjih i sve ostane na tome.
Eto, prije desetak dana dogodio se, nazvao bih ga organiziranim, napad na Mrkopalj. Provaljeno je u isto vrijeme na nekoliko lokacija. Meta te noćne akcije, krađe, bili su automobili, kojima su se ilegalni migranti htjeli prebaciti do granice i nastaviti put dalje. Jednom čovjeku uspjeli su ukrasti Golf… Policija je bila na terenu, napravio se očevid i zaključilo da se ne može pouzdano reći da su auto ukrali migranti, iako vjerojatno jesu – kaže Majnarić, upozoravajući na još jednu važnu činjenicu.
– Migranti dobro znaju da im ovdje nitko neće ništa napraviti. Znači najveća kazna za bilo koje zlodjelo koje naprave na području RH može biti… Što?! Povratak na granicu s BiH. Tamo inače prespavaju, pojedu nešto, eventualno se operu i za dan ili dva opet kreću dalje. I onda nam preostaje opet te iste ljude hvatati po Hrvatskoj. To nema smisla…. To je Sizifov posao. Treba zaštititi granicu – smatra delnički planinar.
I sam je doživio bliske susrete s ilegalnim migrantima po šumama Gorskog kotara, zbog čega je, s ostalim ljubiteljima prirode, bio prisiljen promijeniti način kretanja.
– Dok hodamo po šumi, ako nas je manji broj, uvijek to radimo u tišini. Ali najprije to nije dobro radi divljih životinja. Primjerice, ako vas na vrijeme čuju medvjed ili vuk, oni će se skloniti. Tako bi se pravilno trebalo kretati po šumi. No, sad smo tihi, jer se migranti kreću u velikim grupama od po 20, 30 ili 50 ljudi.
Ogromna mačeta
Mali milijun puta sam susreo životinje u šumi i nikada nisam imao problema, ali s ovima je bolje ne imati posla. Dosta je da me opljačkaju, uzmu mi mobitel i već su mi napravili štetu. Uvijek ih gledamo izbjeći i ne sukobiti se s njima. Nismo naoružani, a ako se i budemo branili i dođe policija i napravi uviđaj, na kraju će oni biti zaštićeni. Kazna svakako stiže onoga koji se brani i pruža otpor – objašnjava Majnarić. Poznato mu je da je bilo svakakvih situacija, pričali su mu ljudi. Fizičkih naguravanja i slično.
– Kad su lani migranti napali Begovo Razdolje, lokalni dečki su nakon pljačke jedne kuće krenuli za njima. U jednom trenutku, kad je jedan od naših momaka dohvatio prvog, najbližeg migranta, ovaj je izvukao ogromnu mačetu. Dečki su, naravno, odustali…
Pitam se koja je poanta svega ovoga… Ljudi bez imena i prezimena rade po Hrvatskoj što žele. Prijete, uništavaju i nikome ništa. Vidi se da je politika vlasti takva da se sve gura pod tepih, a većina ljudi se boji za posao, pa radije šute. Pa gospodin Josip Brozović, načelnik općine Mrkopalj, nema dugo izjavio je kako nije u pitanju tako strašan problem, jer treba naučiti živjeti, kako s koronom, tako i s migrantima. Kad sam to čuo, poludio sam. Kako netko može izvaliti takvu glupost?! Ovo nije normalno stanje niti to smije postati. Da moramo živjeti u strahu u svojim domovima i u svojoj državi – u nevjerici će Majnarić, piše Slobodna Dalmacija.
Za područje Dalmacije izdano je narančasto upozorenje, i to za drugi dio dana: mjestimice jako jugo, najjači udari vjetra 65-75 km/h, lokalno izraženiji pljuskovi s grmljavinom, količina oborine 30-60 mm, vjerojatnost grmljavine 50-75 %.
Ovakve vremenske prilike je moguće očekivati i u utorak dopodne, a nakon toga će doći do smirivanja.
Mario Plazibat bivši je ovisnik o heroinu. Njegov put do izlječenja bio je dug i težak. Danas je zaposlen u Humanitarnoj organizaciji – zajednici “Susret” te nastoji pomoći onima koji su u problemu ovisnosti, ali i njihovim roditeljima. Dodao je da to nije samo posao nego i želja da svoje teško iskustvo u procesu ovisnosti i odvikavanja od droge podijeli s drugima kako bi se lakše nosili s brojnim poteškoćama koje donosi ovisnost, piše HRT.
Mario je kazao kada se govori o ovisnosti mladih ljudi, najčešće se ona povezuje s lošim obiteljskim prilikama, nedostatkom ljubavi i pažnje, nasiljem, siromaštvom ili obiljem u kojem djeca odlaze u ovisnost iz obijesti i slično. Naglasio je kako velik dio ovisnika regrutira iz takvih obitelji, ali brojni su i oni koji potječu iz prosječnih, radišnih i čestitih obitelji koje s mnogo ljubavi odgajaju svoju djecu.
Zbog kompleksa manje vrijednosti počeo eksperimentirati s marihuanom
Mario je istaknuo da je upravo on dijete grada, rođen u Zagrebu, ima sestru, a roditelji su mu pružali mnogo pažnje i ljubavi, no već kao tinejdžer počeo je eksperimentirati s lakšim drogama, naravno najprije marihuanom.
– Počeo sam u osnovnoj školi jako puno mucati, imao sam debele naočale, bio sam debeljuškast. Jednostavno sam imao komplekse. Priklonio sam se dečkima koji su se bavili sitnim krađama, markiranjima, eksperimentiranju s alkoholom. Osjećao sam se super, odgovaralo mi je to društvo, osjećao sam se kao da pripadam tom društvu. I onda je tu krenulo, rekao je Mario.
Od povremenog uzimanja droge do ovisnika
Dodao je da je počeo odlaziti na techno partyje te ondje probao i ecstasy i LSD, jer se na takvim drogama čovjek osjeća jak i moćan. Naravno, s današnjim iskustvom zna da je to bila prevara. Nakon nekog vremena slijedio je i heroin.
– Sve dok jednom nije bilo psihoaktivnih tvari koje smo mi tražili i jedan dečko mi je rekao da ima heroin. Rekao sam, pa što sad, nije bilo ničega, dobro hajde heroin. Od povremenog uzimanja heroina je došlo do svakodnevnog uzimanja heroina. To je sredstvo kada se i ne okreneš, već kontrolira tebe. I nađeš se u krugu ovisnika, naglasio je.
Mario je rekao da je mnogo godina bio ovisnik, ali da to nitko nije primijetio, jer je znao manipulirati i dobro skrivati svoje probleme.
– Uvijek sam bio zrihtan, popeglan, opran, mirišljav. Radio sam, imao sam djevojke koje nisu imale veze s ovisnošću, poručio je.
Zbog droge pati cijela obitelj
Dodao je da mu je bilo najvažnije nabaviti drogu, bez obzira na obitelj. Mario je, ističe, krao, preprodavao drogu, ali i povrijedio svoju obitelj. Prema njima je bio bezobrazan, svađao se te ih i psihički uništio. Dodaje da je u svojim dilerskim danima mnogo ljudi i navukao na drogu. Na liječenje je išao mnogo puta, ali samo da zadovolji obitelj, premda je znao da će nastaviti s drogiranjem čim izađe iz bolnice.
“Ako ne nađeš smisao – past ćeš kad-tad”
No jednog dana ipak je odlučio potražiti pomoć, i to u Domu za ovisnike “Zajednice susret”. Ondje se postupno “skidao” s terapija i počeo je pronalaziti pravi put u životu. Borio se sam sa sobom i svojim ovisničkim mozgom jer, kako kaže, najteža je psihička kriza.
– Najteža je psihička kriza, i to treba napraviti. Izađeš van i onda kreće prava borba i treba pronaći smisao. Ako ne nađeš smisao – past ćeš kad-tad, poručio je Mario.
Nakon izlaska iz komune počeo je raditi u “Zajednici susret”, njihovu savjetovalištu u Zagrebu te pomagati ovisnicima i u Vinogradskoj bolnici. Ondje je upoznao jednu medicinsku sestru koja mu je promijenila život i dobio je dijete, koje mu je danas najveći smisao života.
– Upoznao sam osjećaj koji je iznad svega. Bio sam jako sebičan u životu i nikad nisam mogao zamisliti da bi ja mogao dati život za nekoga. Onda dobiješ neku emociju da bi dao život za nekoga, za to dijete koje ovisi o tebi, koje je zapravo tvoja preslika, dio tebe i znaš da sve što si prošao u životu da je zbog toga vrijedilo. Da je to nagrada za sav trud koji sam uložio u sebe, što nisam odustao u nekim trenucima kad bi mnogi odustali. Borio sam se rukama i nogama da zadržim taj osjećaj. To je moj smisao, danas mi je smisao to dijete, naglasio je.
“U drogiranju nema happy enda”
Mario danas, na dan kada se obilježava Mjesec borbe protiv ovisnosti, poručuje mladima da se ne upuštaju u eksperimentiranje s drogama, pa ni s onim lakšim, jer sve one vode do velike ovisnosti. Naglasio je kako je on jedan od velikog broja ovisnika koji se uspio izvući iz pakla droge.
– Jako puno njih ne uspije, mi ovdje imamo fascikl s imenima koji su preminuli, koji su se predozirali, umrli u snu, koji su nađeni negdje, ubili se. Znači, u drogiranju nema happy enda, ne postoji happy end u drogiranju. Tko god se drogirao – zna se kako je završio. Droga ti da sve, ali ti uzme sve i više je ne kontroliraš. Nitko je nikada nije uspio iskontrolirati, poručio je Mario.
Delničanin, koji zbog prirode posla većinu svog vremena provodi u šumi, odlučio je fotografije pustiti u javnost (“prijatelj koji mi je dao snimke nadzorne kamere ne želi se izlagati, jer se boji problema na poslu”), želeći odaslati apel vlastima da hitno nešto poduzmu u svrhu bolje zaštite domicilnog stanovništva. Strah se, kaže, već proteklu godinu, godinu i pol trajno uvukao među živalj goranskih sela, a u lokalnim medijima objavljuju se izjave nadležnih kako je trenutačno stanje sasvim u redu.
