Pruđanin Mate Volarević već godina igra u Italiji braneći za svoj klub Bolzano. Kako mu je ovih dana na sjeveru Italije, u europskom središtu epidemije koronavirusa, govorio je za portal Vid.hr.
Pozdrav svim župljanima (Župa Vid) iz sad već jako tople, ali zaražene Italije. Prije nekih mjesec dana ljudi u Italiji smijali su se koroni, a sada, iako je posljednjih dana u velikom padu, trenutni broj zaraženih je oko 100 tisuća što je poprilično puno. Najviše je zahvatilo Milano i dijelove oko Milana.
Mate Volarević u samoizolaciji okružen trofejima
Kod mene u Bolzanu na sjeveru Italije prošlo je možemo reci dobro, zatvorilo se je sve na vrijeme, Bogu hvala. Ja živim sam, pored mene stanuju tri prijatelja koji igraju sa mnom u klubu i mi smo na sigurnom mjestu. U Bolzanu je sve zatvoreno, jedino što radi su veliki supermarketi i ljekarne. Vani se ne izlazi osim u kupovinu. Ukoliko izađete vani izvan kruga od 200 metara od svoje kuće, bez obzira dali ste s psom ili idete u dućan, ide vam kazna od 280 eura. Možete izaći jedino u najbliži dućan i u krugu od 200 metara izvesti psa. Ja sam kupovinu obavio prije 3 tjedna i još je dobro uvijek. Srećom imam veliki stan i teretanu pa tu ubijam vrijeme.
Nekad bude malo dosadno, ali stalno se čujem s mojima kući, s prijateljima, gledam filmove, serije, pratim naše portale po cijele dane pa prođe vrijeme. Malo mi je krivo, jer većina naših portala piše jako puno gluposti, o zaraženima i mrtvima, plaše ljude, a ne znaju koliki je dnevni postotak normalnih smrti u Italiji i prije korone. Smatram da se Republika Hrvatska jako dobro organizirala i zatvorila sve na vrijeme, iako nikad dosta opreza. Ja vam toplo preporučujem tko ne mora na posao da ne izlazi, budite kući sa svojim obiteljima i prijateljima, mislite na sebe i svoje.
U klubu smo do sada imali uspješnu sezonu, osvojili smo superkup i kup Italije, ali još uvijek trebaju odlučiti je li prvenstvo gotovo ili nije. Do kraja prvenstva je ostalo još sedam kola, trenutno smo drugi na tablici s bodom zaostatka, ali i utakmicom manje. Smatram da se ova sezona neće više igrati, tako da bih trebao brzo kući, najprije dva tjedna u karantenu, a onda svojima. Sada mi je u svemu ovom malo nezgodno jer iduću sezonu napuštam Italiju pa moram seliti sve stvari. Nadam se da će se situacija popraviti što prije, kako zbog sporta tako i zbog ekonomije, i prvenstveno zdravlja ljudi jer u ovoj situaciji svi ispaštaju a najviše radnici i tete u dućanima kojih mi bude žao kad ih vidim. Zatim vojska i bolničko osoblje koji izlažu svoje živote i zdravlje da bi pomogli svima nama.
Molim sve da ostanete kod kuće, ako ne treba da izlazite i da pazite na sebe i svoje! Pozdrav i vidimo se ubrzo…
Broj osoba zaraženih koronavirusom u Dolini Neretve se povećao. Danas je potvrđen prvi slučaj u Opuzenu. Riječ je o ženskoj osobi srednjih godina koja je svakodnevno putovala na posao u Dubrovniku gdje je radila u trgovini jednog trgovačkog lanca.
Priopćenje Stožera civilne zaštite DNŽ od 6. travnja 2020.prenosimo u cijelosti:
Prema posljednjim podacima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ukupna brojka zaraženih koronavirusom je 64, odnosno imamo dva potvrđena slučaja više u odnosu na posljednju objavu Stožera civilne zaštite Dubrovačko-neretvanske županije. Riječ je o pacijentima srednje životne dobi s područja doline Neretve i Konavala. U kućnoj izolaciji su 42 pozitivne osobe.
Hospitalizirano je 14 pozitivnih pacijenata. Osam ih je u OB Dubrovnik, a šest u sekundarnom objektu bolnice tj. Studentskom domu. Prethodno su 4 osobe su stavljene na respirator i prebačene u Split, a njihovo stanje je nepromijenjeno. Jedna osoba je iz predostrožnosti poslana u kliniku za zarazne bolesti ”Dr. Fran Mihaljević” u Zagreb, njegovo popće stanje je dobro.
Dvije osobe su izliječene. Do današnjeg dana ukupno je upućeno 522 uzorka na analizu. U nedjelju je poslano 20 uzorka i svi su obrađeni.
U posljednja 24 sata nisu utvrđena kršenja samoizolacije, a od početka pandemije to je ukupno 17 slučajeva kršenja mjere samoizolacije.
U talijanskim novinama Giornale di Roma quotidiano politico e finanziario 8. travnja 1891. objavljen je članak La Processione del Venerdi Santo in Metcovich nella Dalmazia (Procesija na Veliki petak u Metkoviću u Dalmaciji). Opis je kasnije pronašao mjesto u talijanskoj knjizi Archivio Per Lo Studio Delle Tradizioni izdanoj 1901. godine.
Novinar piše da se u gradu održava procesija na Veliki petak. U procesiji koja prati Presveti sakramenat je čovjek pokriven crnim plaštom. Prate ga četiri strašne giudei (žudije) sa kopljima. Nesretnik nosi križ kroz cijeli grad bosonog po oštrom kamenju sve do crkve koja se nalazi na vrhu brda. Pisac je svjestan napora nošenja križa te piše da kad nositelj dođe u crkvu više je mrtav nego živ. Nitko ne zna tko je ova nesretna osoba, osim svećenika. Jedino se zna da je nositelj veliki grešnik. Uvijek ima nagađanja tko bi mogao biti. Te 1891. osoba koja je nosila križ imala je male, očuvane, čiste noge pa su mnogi pretpostavljali da je riječ o uglednoj osobi iz grada. Zanimljivo je da se u tekstu osobu ne naziva Šimun Cirenac.
Žudije u bijegu iz crkva sv. llije u Metkoviću 1958. godine (foto arhiva I. Veraje)
Novinar je opisao i događaje na Veliku subotu. Žudije su čuvale grob sve do Glorije kada su popadali po podu. Opisan je i običaj kojega danas nema, a bio je sastavni dio žudijskog folklora na Veliku subotu. Na sredini crkve visilo je jaje zavezano za strop. Nakon padanja žudija jedan od njih bi sa svojim kopljem razbio jaje nakon čega bi među narodom u crkvi zavladala radost. Razbijanje jaja koje se danas održalo samo u tucanju simbolizira razbijanje nadgrobne ploče prilikom uskrsnuća.
Običaj čuvanja Kristova groba u Metkoviću seže do 1857. godine kada ga je iz Loreta donio Ante Glušćević. Nije poznato kad je običaj Šimuna Cirenca počeo u našem gradu. Također nije poznato porijeklo običaja razbijanja jaja nakon glorije. Ne zna se kad je i kako uveden ni dokad se održao. Ovaj novinarski izvještaj je čini se najstariji opis metkovskog običaja Šimuna Cirenca. Razbijanja jaja više nema, ali do današnjih Uskrsa strašne žudije prate čovjeka odjevenog u crno čiji identitet zna samo svećenik.
Pad žudije u crkvi sv. Ilije 1928. godine (foto arhiva I. Veraja).
Sve propusnice koje su dosad izdane za napuštanje mjesta prebivališta ili stalnog boravka od danas više ne vrijede, na snazi su isključivo e-propusnice.
Njihovo izdavanje izazvalo je još više pitanja i nedoumica nego što ih je bilo s dosadašnjim propusnicama. Da bi se lakše snašli u novim pravilima, donosimo vam odgovore na najčešće postavljena pitanja o tome tko sve ima pravo i na koji način možete dobiti e-propusnicu, piše Slobodna Dalmacija.
Za početak važno je znati da uslugama u sustavu e-Građani i Osobnom korisničkom pretincu možete pristupiti ako posjedujete vjerodajnicu koja se nalazi na Listi prihvaćenih vjerodajnica. Prvo provjerite posjedujete li vjerodajnicu za pristup sustavu koju imaju oni koji se koriste internet bankarstvom ili imaju elektroničku osobnu iskaznicu.
1. Što je vjerodajnica?
Ona je sredstvo dokazivanja i prepoznavanja elektroničkog identiteta koje je zaštićeno tehnološkim protokolima. Vjerodajnica je nešto što korisnik zna ili posjeduje (npr. korisničko ime/lozinka, token na mobilnom telefonu, digitalni certifikat i sl.) Vjerodajnicu treba pažljivo čuvati i ne povjeravati je drugima.
2. Nemam internet bankarstvo, niti ijednu od vjerodajnica za ulazak u uslugu e-Propusnice niti sam ikad koristio sustav e-Građani. Na koji način mogu nabaviti e-propusnicu?
Ako nemate niti jednu vjerodajnicu za pristup sustavu, šifre ePASS s kojom možete koristiti usluge u sustavu e-Građani razine sigurnosti 2 (uključivši i e-Propusnice), iznimno za vrijeme privremenog ograničenja kretanja, može se zatražiti i putem interneta.
Za postupak izdavanja, potrebno je dostaviti:
1. potpisanu Pristupnicu za ePASS (potpis mora odgovarati o
2. sken identifikacijskog dokumenta korisnika dokumentaciju je potrebno poslati na e-mail projekt.eposlovanje@fina.hr.
Dodatno, u slučaju da pojedine osobe ne mogu pribaviti niti jednu vjerodajnicu, mogu podnijeti zahtjev korištenjem dosadašnjih načina predaje zahtjeva primjerice putem e-mail adrese stožera i liječnika primarne zdravstvene zaštite.
3. Zaposlenik sam tvrtke i za redovno obavljanje poslova potrebna mi je propusnica. Iniciram li ja izdavanje propusnice ili to radi moj poslodavac?
U pravilu izdavanje propusnica inicira poslodavac. Unatoč tome, zaposlenik može također podnijeti zahtjev za izdavanje propusnice svom poslodavcu. Na stranici https://epropusnice.gov.hr/ nalaze se posebno ulazi za traženje propusnica za poslodavce, a posebno za liječnike, stožere i privatne zahtjeve građana.
4. Može li se dobiti propusnica za skrb o starijoj osobi (obilazak i donošenje namirnica) koja nije član obitelji?
Ako je riječ o skrbi za starije unutar mjesta prebivališta onda nije potrebna posebna propusnica, ali se moraju poštivati sve propisane higijenske mjere. Ako je riječ o skrbi izvan mjesta prebivališta onda se moraju dobiti propusnice uz razlog „vitalni obiteljski razlozi, pružane skrbi starijim osobama (isto vrijedi i za djecu), također uz poštivanje svih mjera.
5.Trebaju li djeca imati propusnicu u slučaju napuštanja prebivališta ako ga napuštaju zajedno sa roditeljima?
Ako roditelj ima važeću propusnicu, nije potrebno posebno za maloljetno dijete. Ukoliko postoji neka specifična situacija, javite se nadležnom stožeru da vam da detaljnije upute. Načelno – ako je roditelju dopušteno kretanje, dijete može s roditeljem. U slučaju da roditelj nema važeću propusnicu, djetetu može propusnicu izdati i liječnik u prijeko potrebnim slučajevima (bolest i slično…).
6. Da li je hrvatskim državljanima koji rade u inozemstvu, uz poziv poslodavca koji posjeduju da se jave na posao, potrebna i propusnica za izlazak s područja prebivališta?
Preporučeno je da u takvim slučajevima stožer CZ na području gdje ta osoba ima prebivalište izdaje propusnicu, ali uz uvjet da obavezno uz sebe mora imati poziv stranog poslodavca.
Na granici će se osobama mjeriti temperatura i ako su zdravi, puštat će ih dalje.
7. Moraju li taksisti imati propusnicu ako obavljaju vožnju izvan svog mjesta prebivališta?
Taksist mora imati propusnicu svog poslodavca ukoliko vozi izvan mjesta prebivališta, a koja mu vrijedi bez obzira je li mu u autu stranka ili ne.
8. Kakva je procedura izdavanja propusnica za odlazak na otoke?
Osobi koja s kopna želi doći na otok, propusnica se može izdati u slučaju da je njen dolazak na otok neophodan i neodgodiv, a što obrazlaže u svom zahtjevu stožeru civilne zaštite nadležnom za mjesto planiranog odredišta na otoku (općinski ili gradski stožer civilne zaštite).
Prije izdavanja propusnice fizičkoj osobi, stožer civilne zaštite nadležan za mjesto planiranog odredišta na otoku dužan je ishoditi suglasnost nadležnog županijskog stožera civilne zaštite.
U odnosu na propusnice koje se izdaju djelatnicima pravnih osoba također se propusnica može izdati u slučaju da je njen dolazak na otok neophodan i neodgodiv, a postupak izdavanja jednak je kao i za fizičke osobe.
9. Kakva je procedura izdavanja propusnica za OPG-ove i poljoprivrednike?
Uputa stožerima civilne zaštite je da fizičkim osobama koje im se obrate sa zahtjevom za izdavanje propusnice zbog obrade zemlje, tj. obavljanja poljoprivrednih radova izvan područja prebivališta, izdaju propusnice.
Za male OPG-ove koji nisu u sustavu PDV-a i nisu u registru poreznih obveznika Ministarstvo poljoprivrede i dalje izdaje propusnice po dosadašnjem principu, temeljem ispunjenog zahtjeva ( putem telefona, e-maila ili web forme www.savjetodavna.hr/propusnice). Poljoprivrednici koji nisu u sustavu PDV-a te nisu u registru poreznih obveznika i dalje podnose zahtjeve na način kao i do sada.
10. Da li osoba koja kao vozač prevozi drugu osobu koja posjeduje valjanu propusnicu (npr. otac ili suprug prevozi zdravstvenu djelatnicu s posla odnosno na posao) mora imati propusnicu?
Uputa stožerima civilne zaštite je da osobama koje u svojstvu vozača prevoze drugu osobu koja posjeduje valjanu propusnicu izdaju propusnicu.
11. Na koliko dana se mogu izdavati propusnice?
Propusnice se mogu izdati na rok od 1 do 14 dana, ovisno o razlogu zbog kojeg se izdaju.
12. Mogu li dobiti propusnicu ukoliko moram ići u drugu općinu/grad na vjenčanje/pogreb?
Prema odlukama Stožera civilne zaštite, vjenčanja i pogrebi će se organizirati u krugu najuže obitelji, uz nazočnost službene osobe, ali samo pod uvjetom da nitko nema respiratorne simptome. Zahtjev za propusnicu potrebno je podnijeti nadležnom civilnom stožeru – putovanje iz vitalnih obiteljskih razloga.
13. Treba li mi propusnica za putovanje iz mjesta stalnog boravišta u mjesto prebivališta?
Napuštanje mjesta prebivališta i stalnog boravka moguće je samo s e-Propusnicama.
14. Poslao sam zahtjev za propusnicom no još uvijek nisam dobio nikakav odgovor. I dalje stoji status “u obradi”. Koji je moj status zahtjeva?
Status zahtjeva možete provjeriti u aplikaciji e-Propusnice. Ukoliko je zahtjev uspješno zaprimljen, isti može biti i dalje u obradi. Zbog povećanog broja podnesenih zahtjeva do samog odobrenja može proći određeno vrijeme.
15. Zapošljavamo djelatnike iz drugih država koji nemaju nijednu vjerodajnicu. Kako ćemo njima izdati propusnice?
Svaka osoba zahtjev može, osim kroz sustav ePropusnice podnijeti i na tradicionalan način, direktno instituciji od koje traži propusnicu. Institucije su obvezne kroz sustav izdati, uz ispunjenje pretpostavki iz Odluke, digitalne propusnice.
16. Mogu li prijaviti boravište putem sustava e-Građani?
Trenutno je onemogućen pristup elektroničkoj usluzi e-Prijava boravišta hrvatskih državljana, kako bi se spriječile zlouporabe boravišta vezane uz situaciju s pandemijom koronavirusa i tim povezanim ograničenjem kretanja iz jednog mjesta u drugo. Ostale elektroničke usluge MUP-a u sustavu e-Građani su dostupne.
17. Naši radnici nemaju mogućnost dobivanja elektroničke pošte. Kako da im izdamo propusnice
U slučaju da radnik nema elektroničku poštu, poslodavac mu je mora ispisati i uručiti.
18. Koja je alternativa za one koji nemaju tehničke mogućnosti za korištenje usluge e-Propusnice?
U slučaju da pojedine osobe ne mogu pribaviti niti jednu vjerodajnicu ili nemaju uvjete za korištenje usluge e-Propusnice, mogu podnijeti zahtjev korištenjem dosadašnjih načina predaje – stožeru i liječniku primarne zdravstvene zaštite.
19. Osoba je vlasnik tvrtke ili obrta ali u njemu nije zaposlena. Može izdati propusnice za svoje zaposlenike ali ne i za sebe?
Pravo na propusnice nije predviđeno za vlasnike tvrtki ili obrta.
20.Moja tvrtka ima veliki broj djelatnika za koja je potrebno izdati propusnice. Može li se to automatski obaviti?
Sustav ePropusnice omogućit će automatsko unošenje velikog broja podataka za izdavanje propusnica. Detalje o načinu dodavanja velikog broja odobrenih propusnica u sustav objavit ćemo naknadno.
Naranče, kivi, male cherry pomidore… Evo i jagode iz Italije, taman su sazrele. Znači, nedavno su ubrane i ‘osvanule’ u jednom od naših trgovačkih centara. Samo su jabuke naše, javlja čitatelj i prilaže fotografiju, piše Dubrovački vjesnik.
U ovoj apsurdnoj situaciji kada našim ljudima propadaju domaći proizvodi jer ih nemaju gdje plasirati – tržnice na otvorenom su zatvorene, ali trgovački centri u zatvorenom nisu – nudi nam se hrana iz susjedne Italije gdje je situacija s koronavirusom postala tragična. Mogu li ovakvi proizvodi biti potencijalno opasni, ne mogu potvrditi ni stručnjaci jer se ništa pouzdano ne zna. Ne zna se koliko se virus može zadržati na hrani, novcu, metalnim i drugim površinama.
O tome postoje tek različite, nepouzdane informacije, pa je za očekivati da za ovim voćem neće biti pomama jer su ljudi već dobrano uplašeni.
No, za našim proizvodima vlada upravo pomama, vidljivo je to po navali na OPG-ove na našem području. Uskoro će im sazrijeti i jagode, ali samo će rijetki sretnici moći doći do njih jer ih oni jednostavno nemaju gdje ponuditi. Osim na svježem zraku – a to je zabranjeno, piše Dubrovački vjesnik.
Službenici Ministarstva poljoprivrede zaprimaju Zahtjeve putem e-maila, telefona ili web forme www.savjetodavna.hr/propusnice. Propusnice se i dalje mogu dobiti elektronskim putem (putem elektronske pošte te aplikacija Viber i WhatsApp) ili preuzeti u područnim uredima Ministarstva poljoprivrede.
Novosti u izdavanju propusnica su:
OPG-i upisani u registar poreznih obveznika (RPO) podnose Zahtjev za Propusnicu putem sustava Ministarstva poljoprivrede.
Za samoopskrbna poljoprivredna gospodarstva uvedena je mogućnost podnošenja Zahtjeva i za jednog člana kućanstva koji mora imati istu adresu prebivališta kao i nositelj. Dakle, samoopskrbna poljoprivredna gospodarstva mogu podnijeti Zahtjev za nositelja i maksimalno jednog člana kućanstva.
Mogućnost podnošenja Zahtjeva za izdavanjem Propusnice za sezonske radnike na poljoprivrednim gospodarstvima. Zahtjev podnosi nositelj OPG-a na kojem rade sezonski radnici. Nositelj OPG-a podnosi Zahtjev za svakog sezonskog radnika pojedinačno. Propusnica za sezonske radnike na OPG-u može se izdati isključivo za potrebe provedbe poljoprivrednih aktivnosti na OPG-u/Sezonski rad na OPG-u.
Prilikom podnošenja zahtjeva obavezno je navesti razlog zbog kojeg se traži Propusnica, relacija za koju je Propusnica nužno potrebna i razdoblje za koje se traži. Propusnica se izdaje na razdoblje koje ne može biti duže od 14 dana.
Prilikom podnošenja Zahtjeva za izdavanje Propusnica za OPG, može se podnijeti zahtjev za nositelja OPG-a i maksimalno do 50% članova OPG-a.
Fizičke osobe koje imaju potrebu za obavljanjem nužnih poljoprivrednih radova izvan svog mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj Zahtjev za Propusnice podnose nadležnom stožeru civilne zaštite. Ovo se odnosi na fizičke osobe koje se bave nekom od poljoprivrednih aktivnosti, a nisu evidentirane niti u jednoj od navedenih evidencija/registara:
Upisnik poljoprivrednika (MIBPG),
Evidencija posjednika domaćih životinja (IKG) i/ili
Evidencija pčelara i pčelinjaka (evidencija Hrvatskog pčelarskog saveza).
Sve izdane Propusnice vrijede do njihovog isteka. Sustav e-građani koristit će se za provjeru izdanih Propusnica.
Poljoprivrednici se mogu za izdavanje Propusnica obratiti službenicima Ministarstva poljoprivrede po županijama, kontakte možete pronaći na sljedećem linku.
Svim gospodarskim subjektima na području grada Trebinja zabranjeno je snabdijevanje trgovina robom iz grada Čapljina, gdje je potvrđen prvi slučaj kooronavirusa, naredba je gradskog Štaba za vanredne situacije grada Trebinja.
Naredbu je donio komandant Štaba Mirko Ćurić, a ostaje na snazi do srijede, 8. travnja do 20 sati, s mogućnošću produženja dok se ne utvrdi epidemiološka situacija u gradu Čapljina.
Svim osobama koje imaju prebivalište/boravište na području Trebinja zabranjeno je kretanje izvan područja grada do srijede, 8. travnja, do 20 sati, osim ako imaju dozvolu za kretanje izdatu od MUP-a ili poslodavca.
Nismo primijetili da iste mjere vrijede, primjerice, za Banja Luku u kojoj je trenutno 189 zaraženih osoba, po čemu je ovaj grad neslavni bh. rekorder.
Velika priča o derbiju i lokalnom sportskom antagonizmu, koji je nerijetko znao prijeći granice sporta, što mu je sveukupno dalo dodatnu auru istinskog sportskog spektakla.
Nogomet i sport nije rezerviran smo za bogate i velike. On se igra i igrat će se svugdje i uvijek. U današnje vrijeme kad je novac preuzeo primat, tračak nade da još postoji istinski rivalitet daju nam lokalni niželigaški derbiji. Ovo je priča o jednom takvom dvoboju koji je u tom kraju oduvijek bio početak i kraj svih sportskih događaja.
Nogomet je sport koji od davnina pokreće narod, veže ga, ali i razdvaja. Prijateljstva i rivalstva vrlo lako prelaze u mržnju i netrpeljivost, barem dok se lopta udara devedeset minuta. Gotovo svaka regija ili grad imaju svoje derbije, negdje su te utakmice prijateljskog karaktera, a drugdje ipak mržnja vlada i stvara antagonizam, no većinom to ostaje u okviru sportskog natjecanja.
Ovo je priča o neretvanskom derbiju ili kako ga stanovnici te prekrasne doline zovu El Clasico, derbi metkovske Neretve i opuzenskog Neretvanca, rivalstvo grada i mista, kako Opuzenci nazivaju svoje mjesto.
Oba grada smještena su u dolini Neretve, udaljeni jedan od drugog tek osam kilometara. Kroz povijest, a i sadašnjost povezani su neraskidivim vezama i jedan bez drugog praktički ne mogu funkcionirati. No, sve to pada u vodu kad se igra derbi, par dana prije, ali i poslije utakmice to je glavna, ali i jedina tema.
„Kakvi su to derbiji bili. Bile su baš kvalitetne ekipe, to vam je kao da igraju Inter i Milan. Osobno nisam imao problema što sam igrao za jedne i druge. Opuzenci su me zvali Jure, kad su bili penali pjevali su mi ‘Sveti Jure spasi nas…’, što se kaže – za dobrim konjem prašina se diže“, kroz smijeh se prisjetio derbija Enver Jakirović, otac bivšeg trenera Gorice Sergeja i legendarni vratar doline Neretve i malonogometne momčadi Mostarskih kiša.
Metković je oduvijek slovio kao gospodarsko i političko središte doline, posebno od 60-ih godina prošlog stoljeća kad je cijeli kraj doživio ekonomski procvat. U gradu su nastala mnoga poduzeća, poput Razvitka i sličnih, koja su taj kraj podigla na višu razinu, a samim tim i sport. Opuzen je u to vrijeme bio marginalziran, iako je i u tom gradu nastalo moćno poduzeće PIK Neretva te su s njim postali poljoprivredno središte ne samo tog kraja već i šire.
Sportska javnost je Metković najviše upoznala preko RK Metkovića te je nastalo uvriježeno mišljenje kako je to rukometni grad. Međutim, iako su tom sportu dali nebrojeno puno reprezentativaca, olimpijskih i svjetskih prvaka, iako je klub uzeo trofej EHF-a te se borio za naslov prvaka države, NK Neretva je za stanovnike tog grada oduvijek bila prva i jedina.
NK Neretva je osnovana 1919. godine pod imenom Narona, no nakon Drugog svjetskog rata prema odredbi tadašnje države da klubovi ne smiju nositi strana imena, 9. studenog 1946. godine klub mijenja ime u NK Neretva. Godinu nakon, dobivaju stalni dom na igralištu današnjeg imena „Iza vage“. U klubu su stasala brojna velika imena, poput Andrije Ankovića, Miše Krstičevića, Igora Štimca, Darija Srne, Nikice Jelavića, Brune Petkovića, Boška Šutala, Sergeja Jakirovića, a u nekim trenutcima svoje karijere igrali su i Vaha Halihodžić, Vatroslav Mihačić i mnogi drugi. Najblistavije trenutke svoje povijesti Neretva je doživjela u sezoni 1993./1994. kad su osvojili 2.HNL jug i izborili plasman u najelitnije hrvatsko natjecanje.
NK Neretvanac je mlađi brat, osnovan 1932. godine, a najveće uspjehe doživljavaju od 80-ih godina prošlog stoljeća kad su se počeli natjecati u Međurepubličkoj ligi te su malo po malo postajali ozbiljan konkurent starijoj sestri. „Plava makinja“, kako mu tepaju njihovi navijači, od osnutka Hrvatske se pet sezona natjecao u 2.HNL, no 1999. godine doživljavaju veliki rezultatski pad te ispadaju u 1. dalmatinsku ligu. Nakon sedam godina se vraćaju u 3. HNL gdje igraju i danas na svom igralištu zvanom “Podvornica”.
Povijest ovog derbija počinje od osnutka opuzenskog kluba, odigrano je nebrojeno prijateljskih dvoboja, međutim prvu službenu utakmicu igraju 1946. godine u Opuzenu. Neretva je u vrijeme bivše države bila daleko uspješnija pa su Opuzenci na prvi službeni trijumf svoje „Makinje“ čekali preko četrdeset godina, prvu pobjedu ostvarili su 1990. godine.
Iako je netrpeljivost oduvijek bila prisutna, izjednačavanjem kvalitete u 80-im godinama prošlog stoljeća bratstvo prelazi stepenicu više i postaje rivalstvo, koje je stvorilo antagonizam između susjednih mjesta. Jednostavno, mlađi brat je postao konkurentan i ne samo to nego čak od tog trenutka i statistički bolji u međusobnim susretima.
Iz tog vremena datira i osnivanje navijačkih skupina, u Metkoviću nastaju Blue White Killersi, dok se u Opuzenu navijači formiraju pod nazivom Torcida, jer u tom „mistu“ Hajduk je oduvijek uz Neretvanac bio svetinja. Započinje folklor tribina, tenzije se podižu, nastaju problemi oko stadiona, drugim riječima nastaje pravi derbi, neretvanski El Clasico.
Zanimljivo je da su do sredine 80-ih godina, a i nakon, mnogi igrači igrali za jedne, ali i za druge. Apsolutno je bila normalna suradnja dva kluba, no tih godina su „preletači“ dočekivani „na nož“. Primjer je i Joško Popović, jedan od najboljih strijelaca HNL u povijesti, koji je dijete Neretvanca, a tih je godina nosio dres Neretve.
„U sjećanju mi je najviše ostalo kad sam u Opuzenu igrao za Neretvu, to se ne može zaboraviti. Teško je kad dođete igrati s nekih 20-ak godina protiv kluba u kojem ste poniknuli. Imao sam i tu nesreću što je moj gol odlučio taj derbi. Moji Opuzenci mi to nikad neće oprostiti“, izjavio je treći najbolji strijelac HNL-a za HNTV.
Tenzije su rasle iz godine u godinu, Opuzenci su se željeli odvojiti od Metkovića, a njihovi susjedi ih nisu trpjeli zbog opće poznatog susjedskog odnosa, ali i zbog toga što su drznuli i postali konkurentni. Normalne čarke i provokacije su tih godina prešle na veći pomalo ružniji nivo pa su Opuzenci prije jedne domaće utakmice napravili mrtvački lijes s natpisom Neretva te ga odnijeli u Metković i ostavili na centru igrališta. U dolini se priča da to nije bio jedini put te da su još bar jednom napravili istu stvar i time iskazali netrpeljivost prema Metkoviću. Svjedok tog vremena i akter te utakmice prisjetio se za Germanijak tog događaja.
„Za mene je to bilo klasično sportsko rivalstvo, no neki su tih godina prelazili ukus normalnog ponašanja. Zbog toga je bilo puno slučajeva da određeni ljudi nisu smjeli ići u Opuzen, ali i obratno, međutim ja nikad nisam imao te probleme. Utakmice s mrtvačkim sandukom se dobro sjećam, bilo je to 28.10. 1984. godine, zabio sam gol u prvom poluvremenu za vodstvo, a u drugom je mislim, Popović izjednačio. Sjećam se da je stadion bio krcat, suci su navijali za neriješeno, nisu sudili penal na meni, jer se moralo intervenirati da ostane tako da ne dođe do nereda“, izjavio je za Germanijak Daro Bušić bivši igrač Neretve.
„Svugdje u svijetu postoje takva lokalna rivalstva, pogotovo gdje je temperamentnija sredina, nekad to ide preko sporta, ali mislim da je to normalno. Meni je na primjer bilo van pameti da se Neretva tada bratimi s nekom Bilećom, a da se potencira sukob s našim susjedima Neretvancem“, dodao je.
Nevjerojatan je i podatak da je možda najveći navijač „Plave makinje“ zapravo metkovac Borko Ilić, koji kaže kako njegovim sugrađanima nije čudno što se u grad doselilo puno ljudi iz susjedne države koji navijaju za Dinamo, a on im je čudan.
Anegdota s ovih derbija je milijun i teško da sva mogu stati u jedan kratki članak, spomenuti se može događaj iz sezone 1993./1994. kad su Opuzenci dva kola prije kraja, valjda prvi i jedini put navijali protiv svog kluba za Orijent samo da Neretva ne uđe u prvu ligu. Zadnjih godina smo svjedočili raznim provokacijama, gdje Opuzenci prozivaju Metkovce da su stanovnici susjedne države, zbog velikog broja Hercegovaca u tom gradu, a oni im odgovaraju s petokrakama i natpisima na ćirilici, kako sami kažu bez ikakvog razloga – ali eto moraju uzvratiti.
„Mi smo samo nastavili rivalstvo iz prošlosti, moraju postojati neke tenzije dok se igra derbi. Meni su oni prva liga, da ih nema trebalo bi ih izmisliti. Praktički postojimo jedni zbog drugih. U moje vrijeme su se tenzije primirile, znali smo dolaziti kod njih, prvo se pozdraviti i izgrliti, dok su nas specijalci razdvajali pa deset minuta kasnije prozivati majku jedni drugima. Nakon toga ‘normala’ sve do sljedećeg derbija“, izjavio je jedan od istaknutijih Killersa svog vremena Pezo.
Zanimljiva su priča i sami navijači Neretve koji su se u potonuću kvalitete nogometa okrenuli zezanciji te u ovom stoljeću smislili sve pjesme, ali i transparente kontra svog kluba. Tako svojoj voljenoj Killersi pjevaju „Moja jadna Neretva“, „Da mi ona sedma bude…“, „Primi gol“, „Nitko kao Neretva ne zna…“, dok transparenti na ogradi strše „Ni sam ne znam zašto je volim“ ili „Zajedno do dna“.
Nogomet je po mnogima najvažnija sporedna stvar na svijetu i nije rezervirana samo za bogate klubove i lige. Lokalni derbiji su kroz prošlost bili početak i kraj svoje regije, nešto bez čega se sport nikad nije mogao, a niti će se moći zamisliti. Tema je to koja će preokupirati svaki kraj, bar taj jedan jedini dan te uveseljavati lokalno stanovništvo. Povremeno će tu biti tenzija i ružnih događaja, ali jednostavno to je čar sporta.
Foto: arhiva Nenad Zonjić, Radenko Kosić/Youtube screenshot
Piše: Mario Nikolić
– Zbog požara isključen je DV 10 kV GLUŠCI te će potrošači naselja Glušci privremeno biti
bez električne energije, obavijestili su i HEP-a.
Oko 12 sati je izbio požar na predjelu Pologoša-Glušci. Požar je nakon brze intervencije pod kontrolom vatrogasaca JVP Metković. Izgorio je jedan električni stup i ovom trenutku djelatnici HEP-a saniraju štetu. Dok se to ne završi, Glušci će biti bez električne struje.
Na današnjoj konferenciji za novinare Stožera civilne zaštite Dubrovačko-neretvanske županije u dubrovačkoj bolnici izviješteno je da je u posljednjih 48 sati potvrđeno 12 novooboljelih od koronavirusa na području Županije, ukupno 62. Preminula je jedna osoba.
– Imam ukupno 62 zaražene osobe i prvu preminuli osobu od koronavirusa, izražavam susćut obitelji. To pokazuje da smo još u vremenu ugroze, nema opuštanja, rekao je župan Nikola Dobroslavić.
– Izražavam sućut obitelji preminule osobe. Do sada su upućena 502 uzorka na testiranje od kojih su 62 pozitivna, očekuje se rezultat još jednog uzorka. Hospitalizirano je ukupno 14 osoba od kojih je 8 u OB Dubrovnik, 6 u Studentskom domu u Dubrovniku, 4 ih je prebačeno u KBC Split i jedna u Zagreb. Dvije osobe su izliječene, rekao je Joško Cebalo.
– Izgubili smo borbu za život 85-godišnjeg pacijenta. Išao je u jedinicu intenzivnog liječenja, intubiran je, ali nije uspio izdržati zbog svog prijašnjeg stanja, izjavio je ravnatelj OB Dubrovnik dr. Marijo Bekić.
– Imamo 12 zaraženih, dvije obitelji s po dva novozaražena koji su se zarazili u tim obiteljima, jednu osobu čija je djevojka pozitivna, jedan bračni par iz Dubrovnika kojemu istražujemo kontakte, ali nisu imali daljnje kontakte, dok su bili zarazni, jednu osobu iz Ploča, nažalost, preminulu osobu te jednu osobu iz Konavala koja je mogući kontakt sa ZL Dubrovnik. Prosječna dob je 52 godine, 25 ih je iz Dubrovnika, 24 iz Konavala, 5 iz Trpnja, 3 iz Kule Norinske, po 2 iz Ploča i Župe dubrovačke i 1 iz Vela Luke, kazao je dr. Mato Lakić, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo DNŽ.
– U tjednu smo kad kršćani slave Uskrs i imali smo već dojava kako pojedini svećenici puštaju na razglas mise te se osobe skupljaju. Ne dopuštamo okupljanja, molili bismo da se takva okupljanja ne nastavljaju, izjavio je načelnik PU DN Ivan Pavličević.
