-

Fra Tomislav Pervan: Koronavirus pojavio se u Međugorju, nekoliko nas je pozitivnih

Jedan od najpoznatijih međugorskih ispovjednika, fra Tomislav Pervan, obratio se javnosti nakon što je otkriveno da je uz još jednog fratra i tri časne sestre pozitivan na koronavirus. Fra Tomislavovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Dragi moji, jedna neugodna vijest.

Naime, uvukao se corona virus u ovaj samostan u kome živim već sedam godina. Tu sam duhovnik časnih sestara, a svakodnevno – na dnevnoj osnovici – bio sam u župi kao propovjednik, ispovjednik, uglavnom. Ispovjednik već više od 20 godina. Pa hvala Gospodinu. Jučer smo testirani ovdje, dvojica fratara – ja i još jedan, te tri časne sestre. Svi smo pozitivni.

Ako se sjećate ja sam negdje u srijedu jutro napomenuo da molimo za Papu koji je također ugrožen, ali sam stavio i svoje potrebe u vaše molitve. Neki su to iščitali da nešto nije u redu. Pa – slijedom – u utorak popodne osjetio sam groznicu, drhtavicu, hladnoću. Tipično za mene kad imam gripu. Slabost u drhtanje u slabinama.

Ujutro sam već imao temperaturu, ne više od 37,7-8. Zvao svoju sestru koja me pokrila odmah lijekovima tako da sam bio s te strane zbrinut. Temperatura je ovih minulih dana opadala, nije bila na uzlaznoj krivlju što je simptomatično za corona-oboljele. Nisam imao nikakvih dišnih problema, ni s plućima, ni s bronhijama, mogao sam normalno disati bez ikakvih smetnji, bez onih peckanja ili žarenja o kome se govori.

Mislio sam – redovita godišnja gripa – takvi su bili simptomi. Temperatura se održavala na graničnoj vrijednosti – oko 37,00 stupnjeva – malo dolje malo gore. – Za svaki slučaj jučer sam se testirao i test je ispao pozitivan. Sve u svemu, jedan blagi oblik infekcije.

Otkako je izdana zabrana izlaska za osobe 60+ nisam nikamo išao iz ove kuće ni dvorišta, nisam palio vozilo, držao sam se propisa. Ali, eto netko je donio virus u kuću. A u kući su 23 časne sestre, mahom starije dobi, koje su svoje dale Bogu i Crkvi te ovdje provode stare dane, ali su ustrajne u molitvi. One su ugrožene. Ne znam kakva bi slika ispala da su se sve testirale, a vjerojatno bi ih bilo još zaraženih. No, sad je sve u rukama Gospodinovim i liječnika.

Čujem – ne pratim – kako se na društvenim mrežama neki podsmjehuju i rugaju – časna bila u Italiji. Istina je ovo: Časna sestra koja je na službi u Rimu, gdje obnaša u svojoj zajednicu jednu od glavnih vijećnica te je predstojnica Kuće matice u Rimu došla je u Hrvatsku 6.3. – dakle, šestoga ožujka, sudjelovala na duhovnim vježbama u Bijelom Polju, obilazila sve svoje, svoju rodbinu, a kako je prije nego je otišla odavle bila ovdje u ovome samostanu i vodila kuću Mati Krispina – došla je ovdje. Bez ikakve sumnje u zaraženost. Stoga su zluradi i zlonamjerni oni koji podmeću da je časna išla u neki “provod”… Od toga ni spomena. I svi griješe duše koji takvi što podmeću.

Iz razgovora s liječnicima – vele mi da sam krizu prebrodio, da je organizam stvorio otpor te da nema opasnosti od pogoršanja. Jasno, treba uzimati terapiju i ono što stručnjaci kažu. Nadam se da će biti dobro – uz Gospodinovu pomoć.

Sve vas molim stavite ovaj samostan i sestre koje su inficirane u svoje molitve jer sve tri rade u Majčinu selu!

Gospodina molimo da od nas odvrati zlo ove pošasti! Hvala vam do neba.

Foto: Mir Međugorje

I u Metkoviću se pjevala ‘Moja domovina’ za liječnike, policajce, vozače, radnike u trgovinama…

I Metković se pridružio zajedničkom pjevanju Moje domovine koje se večeras u 20 sati pjevala diljem Hrvatske.

Zabilježili smo taj trenutak na Trgu bana Jelačića. Pjesmu koju je prvi put 1991. izveo hrvatski Band Aid i koja je obilježila Domovinski rat s razglasa je pustio Zoran Volarević Dilajla.

Stanari iz okolnih zgrada su na balkone i prozore izvjesili hrvatske trobojnice i zapjevali za lliječničko osoblje, vozače, policiju, radnike u trgovinama, vojsku i  za sve one koji su u skrbi za druge izloženi epidemiji koronavirusa.

Ovako je to bilo večeras u Metkoviću…

 

Metkovski gimnazijalac Nikola Jurković primljen na prestižni Harvard University

Harvard University, jedno od najprestižnijih sveučilišta u svijetu i najstarije u SAD-u kojega je pohađalo sedam američkih predsjednika i 160 nobelovaca, te na kojem je zbog udaljenosti i visoke školarine pohađao tek mali broj hrvatskih studenata, krajem ovoga ljeta bi trebao biti dom metkovskog gimnazijalca, maturanta Nikole Jurkovića.

– U prosincu sam pisao testove (American College Test) – u Zagrebu iz općih predmeta, a u Splitu iz izbornih predmeta (SAT Subject Tests). Prema američkom obrazovnom standardu ovakvi testovi se ne moraju pisati na kraju srednjoškolskog obrazovnog ciklusa, kao što je kod nas (državna matura), već i ranije. – rekao nam je Nikola.

Odluci Sveučilišta o prijamu prethodio je intervju kojega je s Nikolom obavila nekadašnja studentica na Harvardu, porijeklom iz Hrvatske, koja je zadužena za naše područje.

– Nakon toga sam dobio poruku iz Harvard Universityja da sam primljen, i to uz punu stipendiju uz uvjet dodatnog rada unutar sveučilišnoga kampusa, što sam prihvatio, otkrio sam je Nikola kojega znamo kao poprilično aktivnog učenika u različitim područjima, osobito u na području robotike i fizike, što je utjecalo na ishod ovoga prijama.

Uspješno je sudjelovao na brojnim natjecanjima iz više predmeta, a najbolje rezultate ostvarivao je iz fizike. Prošlog ljeta je bio pozvan u hrvatski tim od pet učenika koji je sudjelovao na Europskoj fizičkoj olimpijadi (EuPhO) u Rigi.

Ono što je zanimljivo u obrazovnom sustavu harvardskog sveučilišta je da u prvoj godini ne postoje smjerovi, već je studentima ostavljano da sami biraju predmete koje će slušati. Izbor smjera slijedi na početku druge godine. U razgovoru s Nikolom doznajemo da će to uglavnom biti inženjerstvo i fizika.

A sada slijedi papirologija, viza i sve ostalo… Mogućnost studiranja na Harvardu pruža se rijetkima s naših prostora. Čestitamo našem Nikoli i želimo mu puno sreće i uspjeha.

Ako nekoga zanima nešto više, nego smo ovdje napisali, Nikolu može kontaktirati putem e-maila (jurkovich.nikola@gmail.com).

NOVI PODACI Novooboljelih je 56, šest je smrtnih slučajeva, ukupno je testirano 5900 osoba

Nacionalni stožer civilne zaštite danas u 14 sati je objavio najnovije informacije o koronavirusu u Hrvatskoj. Od 15 sati otkriveno je 56 novih slučajeva, ukupno je 713 zaraženih koronavirusom. Do sada je obavljeno je 5900 testiranja. Do sada je preminulo 6 osoba, jutros je preminuo teški bolesnik u KB Dubrava.

– Odgovorno ponašanje je ključ uspjeha u ovom trenutku, naglasio je ministar Vili Beroš.

U 14:20 se očekuje slijetanje aviona iz Šangaja u Zagreb s 13 tona zaštitne opreme.

Trenutno je 26 osoba na respiratoru

Osobe na respiratoru su teško bolesni pacijenti, sada uglavnom osobe starije dobi. Upozoravam sve starije osobe i osobe sa kroničnim bolestima da se paze i poštivaju sve upute. Pozivam mlađe da im pomognu, rekla je ravnateljica Alemka Markotić.

 

NOVI PODACI U Županiji još jedna osoba pozitivna na koronavirus, ukupno 32

Ukupan broj zaraženih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je 32, a tri osobe su spojene na respirator od kojih su dvije prebačene za Split, podaci izneseni jutros na konferenciji Županijskog stožera civilne zaštite u Dubrovniku, prenosi Dubrovački dnevnik.

Župan Nikola Dobroslavića je kazao kako je od poslanih 34 uzorka pozitivna jedna osoba što je jedan više nego jučer.

– To je rezultat naših vrijednih zdravstvenih djelatnika, ali i sugrađana. Mi sad ulazimo u fazu kad imamo sve više komplikacija težih bolesnika. Svima bih preporučio da se nastave držati svih uputa – poručio je Dobroslavić.

Načelnik županijskog stožera civilne zaštite Joško Cebalo je pojasnio kako je ukupno zaraženih 32 od kojih je osam u bolnici, a dvije osobe su prebačene u Split, dok su dvije osobe izliječene. Prema njegovim riječima 223 uzoraka je upućeno za Zagreb, od početka pojave koronavirusa, 20 osoba je u samoizolaciji i oni su pozitivni na koronavirus dok su dvije osobe trenutno u karanteni.

– U karanteni su hrvatski državljanin i državljanka Grčke, dvije osobe su napustile karantenu, jednoj je nalaz na koronavirus bio negativan, jednoj je istekla izolacija – dodao je Cebalo.

Ravnatelj Bekić je kazao kako je u bolnici osam pacijenata, a oni su stabilni.

– Jedna je pacijentica koja je jučer stigla, kod koje se sumnja na infekciju koronavirusa, je u teškom stanja i intubirana je, a dvoje na respiratoru je prebačeno u respiratorni centar u Split. – pojasnio je Bekić.

Ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo epidemiolog Mato Lakić je kazao kako su suprug i supruga iz Dubrovnika zaraženi, a još uvijek se ne zna gdje su zaraženi.

– Nekoliko zdravstvenih radnika koji su prije bili u samoizolaciji su negativni i mogu se vratiti na posao. Sve ih pojačano testiramo jer su nam jako važni – naglasio je Lakić.

Načelnik PU dubrovačko-neretvanske kazao je kako građevinski radovi nisu zabranjeni.

– Imamo 30-ak osoba u samoizolaciji manje jer im je istekao rok. Policijski nadzor se pojačao i nemamo ilegalnih prelaska, sve je manje građana koji pokušavaju prijeći – kazao je Pavličević.

Zapjevajmo večeras ‘Moju domovinu’ za zdravstvene djelatnike, policiju, vojsku, ljude u trgovinama…

Društvenim mrežama širi se poziv građanima da danas (u nedjelju) u 20 sati sa svojih prozora i balkona glasno zapjevaju pjesmu Moja domovina, koju je Hrvatski Band Aid otpjevao 1991. godine.

– Dragi Hrvati i Hrvatice, građani Hrvatske izađite u nedjelju na svoje balkone, prozore i svi zajedno zapjevajmo do sada najjače MOJA DOMOVINA  za sve naše zdravstvene djelatnike, naš stožer, našu policiju, vojsku, za sve navijače i ostale koji u ovim teškim trenucima žrtvuju svoje zdravlje za dobrobit svih nas. Izađimo u 20h i zasvirajmo svi koji znamo pokažimo im da nisu sami i da cijenimo sve što rade za dobrobit svih nas. Pokažimo još jednom kako smo uvijek bili složni kada nam je bilo najteže. ZATO U NEDJELJU S POČETKOM U 20h SVI ZAPJEVAJMO I ZASVIRAJMO”, stoji u pozivu.

Dan je lijep i sunčan, ipak, zbog sebe i drugih ostanimo doma!

Vidimo da se koronavirus brzo širi, sve bliže je Neretvanskoj dolini. Isto tako, zaraženi ljudi sve češće govore da im nije jasno gdje i kada su se zarazili, da su pazili i poštivali upute. Radi li se o lokalnoj transmisiji, reći će nam epidemiolozi.

– Ostani doma, zaštiti sebe i druge! – najčešće je upozorenje koje slušamo posljednjih dana. Nema lijek, nema cjepiva, jedino nam ostaje izolacija i svesti socijalne kontakte na minimum.

Nije to uvijek lako, osobito kada nas na izlazak iz svojih domova mami lijep i sunčan dan kakav je danas. Međutim, sve manje se zna tko je među nama nositelj virusa, stoga, vas pozivamo ostanite doma ili barem ne obilazite šetnice u skupinama, pa ni po dvoje jer tako dvostruko povećavamo rizik širenja virusa.

Stručnjaci kažu da su sljedeća dva do četiri tjedna kritična za Hrvatsku… izdržimo da se što prije možemo vratiti u našu svakodnevnicu kakva je bila korone, sa što manje oboljelih i onih s još težim posljedicama!

Dubrovčanima nedjeljno jutro započelo uz potres

Dubrovčani je nešto iza 9 sati u nedjelju jutro neugodno iznenadio potres. Posebno se na društvenim mrežama može čitati o reakcijama na potres, neki su osjetili da se zatreslo, a neki pak nisu. Čekaju se službeni podatci o jačini i epicentru potresa.

Epicentar potresa, kako je objavio crnogorski Zavod za seizmologiju, bio je u Jadranskom moru kod Dubrovnika, a njegova jačina 2,8 stupnjeva po Richteru.

Papin nagovor uz molitvu i blagoslov Urbi et orbi: ‘Svu svoju brigu povjeravamo Tebi’

Papa Franjo predvodio je u petak navečer na Trgu svetog Petra u Vatikanu molitvu i klanjanje pred Presvetim Sakramentom. Nakon nagovora i klanjanja Sveti Otac je udijelio blagoslov gradu i svijetu (Urbi et orbi) uz koji je bio vezan potpuni oprost. Donosimo cjeloviti tekst papinoga nagovora:

„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.

Lako se prepoznajemo u ovome izvješću. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici, naravno, uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u Evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40).

Pokušajmo razumjeti. U čemu se sastoji pomanjkanje vjere učenikâ, koje je u opreci s Isusovim povjerenjem? Oni nisu prestali vjerovati u Njega, naime, dozivaju ga. No pogledajmo kako ga dozivaju: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ (r. 38). Zar ne mariš: misle da Isus ne mari za njih, da ga nije briga za njih. Među nama, u našim obiteljima, jedna od stvari koja nas najviše boli jest kad čujemo kako nam govore: „Zar te nije briga za mene?“. To je rečenica koja boli i stvara nemir u srcu. To je uzdrmalo i Isusa. Jer nikoga nije više briga za nas od njega. Naime, kad su ga zazvali on spašava svoje nepovjerljive učenike.

Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo pustili da se uspava i napustili ono što jača, podupire i daje snagu našemu životu i našoj zajednici. Oluja je razotkrilo sve nakane da se „spakira“ i zaboravi ono što je hranilo dušu naših narodâ; sve one pokušaje da ih se umrtvi prividno „spasonosnim“ navikama koje nas ne mogu vratiti korijenima i prizvati sjećanja naših pređa, oduzimajući nam tako imunitet potreban za suočavanje s protivštinama.

S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj „ego“ uvijek zaokupljeni vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći.

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: „Probudi se Gospodine!“.

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, upućuješ nam poziv, poziv na vjeru koja se ne sastoji toliko u tome da vjerujemo da Ti postojiš, koliko u tome da dođemo k Tebi i uzdamo se u Te. U ovoj Korizmi odjekuje tvoj hitni poziv: „Obratite se“, „vratite se k meni svim srcem svojim“ (Joel 2, 12). Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi, Gospodine, i prema drugima. Možemo upraviti svoj pogled u mnoge uzorne suputnike koji su, u ozračju straha koje vlada, odgovorili tako da su dali vlastiti život. To je djelotvorna sila Duha izlivena i oblikovana u hrabre i velikodušne predanosti. To je život Duha koji je sposoban otkupiti, oplemeniti i pokazati kako su naši životi istkani i podržani od običnih – u pravilu zaboravljenih – ljudi koji se ne pojavljuju na naslovnicama novina i časopisa ili na velikim podijima umjetničko-zabavnih priredbi, ali, bez sumnje, danas pišu presudne događaje naše povijesti: to su liječnici, medicinske sestre i medicinski tehničari, zaposlenici u veletrgovinama, čuvari, prijevoznici, pripadnici snaga reda, volonteri, svećenici, redovnici i mnogi, ali zaista mnogi drugi koji su shvatili da se nitko ne spašava sam. Suočeni s patnjom, gdje se mjeri istinska razvijenost naših narodâ, otkrivamo i doživljavamo Isusovu Velikosvećeničku molitvu: „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21). Koliko je onih koji svakodnevno pokazuju strpljivost i ulijevaju nadu, pazeći da ne siju paniku, nego suodgovornost. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svakodnevnim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti i prevladati krizu prilagođavajući navike, dižući glavu gore i potičući na molitvu. Koliko je onih koji mole, stavljaju na raspolaganje i zalažu se za dobro sviju. Molitva i tiho služenje: to su naša pobjednička oružja.

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Početak vjere je svijest o tome da nam je potrebno spasenje. Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Boža: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi spokoj u naše oluje, jer s Bogom život nikada ne umire.

Gospodin pred nas stavlja izazov i poziva da na njega odgovorimo. Usred naše oluje poziva nas da se probudimo i pokažemo djelatnu solidarnost i nadu koji mogu dati postojanost, podršku i smisao ovim satima kada se čini da se sve ruši i propada. Gospodin se budi da probudi i oživi našu uskrsnu vjeru. Imamo sidro: u njegovu smo križu spašeni. Imamo kormilo: u njegovu smo križu otkupljeni. Imamo nadu: u njegovu smo križu izliječeni i zagrljeni da nas ništa i nitko ne odijeli od njegove otkupiteljske ljubavi. Usred izolacije u kojoj nam silno nedostaju drage osobe i susreti, u kojoj doživljavamo nedostatak mnogih stvari, još jednom slušamo navještaj koji nas spašava: on je uskrsnuo i živi uz nas. Gospodin nas sa svoga križa potiče da pronađemo život koji nas očekuje, da pogledamo prema onima koji nas traže, da osnažimo, prepoznamo i potaknemo milost koja prebiva u nama. Ne trnimo stijenj što tek tinja (usp. Iz 42, 3), koji se nikada ne gasi, i pustimo mu da ponovno zapali nadu.

Prigrliti svoj križ znači smoći hrabrosti prigrliti sve protivštine sadašnjeg vremena, napuštajući na trenutak svoju tjeskobnu težnju prema svemoći i posjedovanjem kako bismo dali prostora kreativnosti koju samo Duh može pobuditi. To znači pronaći hrabrost da se otvore prostori u kojima će se svi moći osjetiti pozvanima i omogući nove oblike gostoljubivosti, bratstva i solidarnosti. U njegovu smo križu spašeni kako bismo prihvatili nadu i omogućili da ona bude ta koja će jačati i podupirati sve moguće mjere i načine koji nam mogu pomoći da čuvamo sebe i druge. Prigrliti Gospodina kako bismo prigrlili nadu: eto snage vjere koja oslobađa od straha i daje nadu!

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Draga braćo i sestre, s ovog mjesta, koje govori o Petrovoj stamenoj vjeri, želim vas večeras sve povjeriti Gospodinu, po zagovoru Majke Božje, koja je zdravlje svoga naroda, zvijezda u olujnome moru. Neka iz ovih kolonada koje grle Rim i svijet siđe na vas Božji blagoslov poput utješnog zagrljaja. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji. Ponovi još jednom: „Ne bojte se“ (Mt 28, 5). A mi, zajedno s Petrom, „svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas“ (usp. 1 Pt 5, 7).

U Hercegovini 12 novih slučajeva koronavirusa: 5 u Čitluku, 2 u Mostaru, 4 u Konjicu i 1 u Posušju

U Hercegovini je evidentirano 12 novih slučajeva koronavirusa.

Kako doznaje Avaz, od 35 testiranih 12 je pozitivno, među njima je i jedan slučaj iz Posušja.

Osim tog slučaja, pet osoba inficiranih Covidom-19 evidentirano je u Čitluku, četiri u Konjicu, te još dvije u Mostaru. S ovim slučajevima, ukupno je u Bosni i Heregovini zaraženo 278 osoba, među kojima je i dvoje djece.

Šest osoba je preminulo od posljedica Covida-19 dok se pet oporavilo. Prva žrtva koronavirusa iz Županije Zapadnohercegovačke je 64-godišnji muškarac iz Gruda. On je preminuo jučer u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar.

Nadležni očekuju da će broj oboljelih rasti u sljedećim danima.

Zadnje objavljeno