-

Kultni crtić slavi 80. rođendan: Nepoznata priča o nastanku Toma i Jerryja

Jedan od najpoznatijih crtića svih vremena, Tom & Jerry, idućeg tjedna proslavit će svoj 80. rođendan.

Bezvremenska priča o borbi mačke i miša, koja je godinama svakog dana ulazila u naše domove preko malih ekrana, živi i danas te ima brojne poklonike među ljubiteljima animiranog filma.

Priča je krajnje jednostavna – u gotovo svakoj epizodi mačak Tom, iživciran pojavom miša u svojoj kući, smisli plan kako ga se riješiti, ali naum mu se svaki puta drastično izjalovi. Iako je radnja jednostavna, animacija je vrhunska, a ono što je Toma i Jerrya uvijek odlikovalo je upotreba vrhunske glazbene kulise, nerijetko su se “svađali” uz glazbu najpoznatijih svjetskih skladatelja klasične glazbe.

‘Jasper i Jinx’

BBC povodom osmog desetljeća ikoničkog crtića donosi i manje poznatu priču o njegovu nastanku, objavljujući kako je sve počelo gotovo slučajno. Autori filma William Hanna i Joseph Barbera nisu imali ni 30 godina kada su se upustili u borbu protiv velikih studija kojima su zvijezde bili likovi poput Mickey Mousea ili Porky the Pig. Barbera je svojedobno priznao da su mačka osmislili u trenucima teške dosade, a prvi put se na malim ekranima pojavio 1940. pod nazivom ‘Puss get’s the boot’.

Zanimljivo, ni protagonisti crtića se nisu tada zvali kako ih danas pamtimo, već je mačak bio Jasper, a miš Jinx.

Prva epizoda bila je toliki hit da je odmah osvojila Oscara za najbolji kratki animirani film. Tom i Jerry gotovo nikad ne govore, a autori kažu kako su na tu ideju došli inspirirani komedijama Charlieja Chaplina. No, dok se oni bore, u pozadini je, tih prvih godina, sjajna glazba skladatelja Scotta Bradleyja.

Idućih dvadeset godina Hanna i Barbera proizveli su svega stotinjak epizoda. Svaka je koštala više od pedeset tisuća dolara i trebalo je dugo vremena za njezinu produkciju. Upravo ti, prvi filmići i danas se smatraju najboljima, zbog bogate animacije i kvalitetne radnje. Tom i Jerry donijeli su svojim autorima još šest “zlatnih kipića” te brojne druge nagrade.

Sredinom 50-ih Hanna i Barbera preuzeli su produkcijski odjel crtića u studiju MGM, a bio je to početak zlatne ere Toma i Jerrya. Za sve je zaslužna pohlepa vlasnika studija koji su u jednom trenutku naivno procijenili da će zaraditi više novca emitiranjem starih epizoda nego proizvodnjom novih. Hanna i Barbera stoga su 1957. osnovali vlastitu kompaniju, koja nije dobro prošla. Nekoliko godina kasnije šefovi iz MGM-a odlučili su “oživjeti” Toma i Jerrya, ali bez njihovih izvornih autora, te su posao dali animatoru Geneu Deitchu, a animaciju radi manjih troškova preselili u Prag. Deitch se mučio s tim poslom, imao je strašno mali budžet i gotovo nikakvo znanje o izvornoj matrici crtića. Zabavan je i podatak da su sva češka imena amerikanizirana kako bi se odbacila bilo kakva povezanost s komunizmom, jer je procijenjeno da bi to moglo odbiti američku publiku, piše BBC.

Tih trinaest epizoda do danas se smatra najgorima u osam desetljeća dugoj povijesti crtića, a Deitch je u jednom razgovoru novinaru otkrio kako je zbog njih primao i prijetnje smrću.

Više možete pročitati na portalu Jutarnjeg lista.

Piše: Tom Kukec

Što se događa u Jadranu? Nestaju periske, spužve i mušule, a dupini se čudno ponašaju

Nešto se događa dolje, unutra, u dubinama Jadranskog mora, nešto opako i vrlo loše. Prvo je na području južnog i srednjeg Jadrana počela odumirati spužva, a onda za njom i periske. Negdje između, puno je tiše prošla ta informacija, u pličinama se izgubila i školjka kunjka, u narodu zvana mušula. Kažu brački ronioci da ih nema ni za lijek. Jednostavno su nestale kao da ih nikada nije bilo, piše Slobodna Dalmacija.

Prije nekoliko dana aktivisti s područja Neretve, na sprudovima njezina ušća uočili su ogromne količine izbačenih ljuštura periski.

Kosture velikih, srednjih, malih strogo zaštićenih životinja koje je južina istrgnula iz dna, i bacila van. U njima više nema života, vjerojatno ga nije bilo ni puno prije nego što su njihovi kosturi izišli na površinu.

Što je sljedeće na redu? Nitko ne zna, no svi potvrđuju da se zov smrti širi od juga, i trenutačno do područja sjeverno od Zadra i oko Pašmana, kao neke granične zone, tare i guta sve pred sobom. Ako se nastavi ovakvim tempom, na red će doći i Istra, u kojoj još uvijek buja morski život.

– Došlo je vrime da nešto triba minjat. I vrime da je priroda učinila svoje. Periske nema do Dugog otoka. Zaroniš doli, a ono sve periske otvorenih ‘usta’, sve krepano. Od Lastova do Telaščice razglednica iz dubine mora je mučna i jadna. Šta se tiče spužve, tu i tamo se može nać još koja zdrava zona. Kako čujem tako je i u Tunisu, u cilom Mediteranu, sve je manje spužve, cijena joj zato raste. Ali nešto je ubija. Za periske san čuja da ih ruši nešto, ili bakterija ili parazit, ni doktori ne znaju šta je. Ja bi reka da je to od klime, od povećanja temperature mora – veli nam jedan krapanjski ronilac.

‘Bolest je to, bolest’

Kako vrijeme teče, tako se zona napada na perisku polako širi prema sjeveru. Javljaju nam ljudi da je u Seget Vranjici iza Trogira, u Šašinoj vali, nastao pomor. Nekadašnje morsko polje puno jakih, zdravih periski pretvorilo se u crno podmorsko groblje. Oko Brača i Hvara supetarski spužvari iz obitelji Caglević više nemaju posla. “Sve je krepalo”, veli nam Ivan Caglević, tvrdeći da su spužve umrle, ali i da se priroda što se toga tiče ne obnavlja. “Bolest je to, bolest”, kaže Caglević.

– Svi govore o spužvama i periskama, a nitko ne spominje mušule. E mušule, školjke kunjke, dužine do desetak centimetara, sivozelene boje. U plićaku pa do petnaest metara dubine, više je nema, izumrla je skroz. To je zbog zatopljenja mora, jer se na dubini od 20 do 25 metara još može naći. Ona je prošla najgore od svih, krepala je. Ovo je katastrofa. Na još malo živih zdravih periski sam naletio oko Hvara, ima nešto lokaliteta di katastrofa još nije došla. Ja mislim da je problem u šporkoći mora, kanalizaciji koja ide direktno u more. I truje sve oko sebe. Dok toga nije bilo, ovakve katastrofe se nisu događale – kaže nam iskusni spužvar.

U Hrvatskoj postoji samo desetak ekipa spužvara s flotilom stacioniranom u njezinu kraljevstvu, na otoku Krapnju. Tu je i matična luka profesionalnog spužvara i ronioca Gorana Radotića, direktora samoborske tvrtke “Volo”, koji nam donosi vijesti od dolje. Loše su. Alarmantne, katastrofalne.

Pomor spužve je, veli, kompletan. Krepalo je sve do Zadra. Na udaru se posebice našla naša glasovita spužva dalmata, najcjenjenija vrsta u spužvarskom svijetu, takozvana fina dalmatinska, po latinski Spongia officinalis. To je ona za kojom stranci luduju kada je vide, što se nudi kao hrvatski suvenir. Došlo je dotle da su hrvatski spužvari počeli razmišljati što i kako dalje. I dosjetili se jedne zanimljive ideje.

– S obzirom na to da spužva umire, a ne obnavlja se, začeo sam ideju o tome da je mi spužvari počnemo naseljavati na opustošena područja. Ako bi nam država financijski pomogla u tom projektu, dopremili bismo zdrave spužve sa sjevera Jadrana i usadili bi ih na područja južne i srednje Dalmacije. Tako bismo opet imali matične jedinke od kojih može nastati život. Ovako, u ovoj sadašnjoj situaciji, život se nema od čega stvoriti. Mislim da je do pomora spužve na većem dijelu Jadrana došlo zbog porasta temperature mora, što se vidi i po novim vrstama riba koji se kod nas nastanile – veli Radotić.

Više možete pročitati na portalu Slobodna Dalmacija.

Piše: Tanja Šimundić Bendič
Foto: Ivana Nobilo

Stiže nam južina a s njom više oblaka i mogućnost za slabu kišu

Nakon prohladnog nedjeljnog jutra, uobičajenog za veljaču, popodne će na širem području doline Neretve biti umjereno sunčano i poprilično toplo s temperaturom do 12°C. No već u drugom dijelu dana zapuhat će jugo koje će u noći prijeći u buru.

Za metereopate biometeorološka prognoza neće biti povoljna a takvi će se vremenski uvjeti nastaviti i u ponedjeljak kada će biti više oblaka a moguća je i pokoja kap kiše. Već od jutra osjetno toplije nego tijekom vikenda (do 15°C), te vjetrovitije, uz često jak, na udare gdjegod i olujno jugo.

Od utorka do četvrtka slabiji vjetar, uz ponovno više sunčanog vremena, ali od srijede i manje toplog nego početkom tjedna i pritom većinom suho.

Potkraj četvrtka i u petak se ponovno povećava vjerojatnost za jačanje južine i nove zamjetnije oborine.

Umjereno jak potres noćas je protresao istočnu Hercegovinu

Umjereno jak potres zatresao je južnu Hercegovinu u nedjelju, deset minuta nakon ponoći.

Prema prvim informacijama EMSC-a, koje još nije verificirao Seizmološki zavod, potres je bio magnitude 3,7 po Richteru, a epicentar je bio 20 kilometara istočno od Stoca i 42 kilometra sjeverno od Dubrovnika.

Potres se osjetio u Hercegovini, ali i na području juga Dalmacije.

Želite povrat poreza? Ako se u ovom slučaju ne javite Poreznoj, zadržat će novac za sebe

Za porezne obveznike stigao je mjesec u kojem moraju predati porezne prijave kako bi u drugoj polovici godine dobili povrat poreza. No, iako se posljednjih godina navodi kako je sve automatizirano, to baš i nije slučaj, pišu RTL vijesti.

Naime, samostalni djelatnici koji u 2020. napuste takav radni odnos i prijeđu u novi, kao onaj stalni, neće dobiti povrat poreza za 2019. Neće biti ni upozoreni, već će Porezna taj novac zadržati za sebe. Sve do trenutka kad se porezni obveznik sam javi.

Ne pomaže ni to što je svih 365 dana u 2019. porezni obveznik bio u sustavu kao samostalni djelatnik, u trenutku kad istupa iz njega u 2020., “briše” se i automatizam za njega više ne vrijedi. Pomalo je apsurdno što pritom Porezna ima sve potrebne podatke poreznog obveznika, kao i evidenciju svih potrebnih podataka godine za koju bi trebao stići povrat poreza.

“Pošaljite zahtjev za povrat na e-mail s naznačenim IBAN-om na koji biste primili novac”, kratak je odgovor Porezne na upit zašto povrat poreza kasni toliko da je prešao u godinu kasnije.

Inače, “zahtjev za povrat” znači da se na e-mail adresu pošalje IBAN i navede da je to za potrebe povrata poreza, a dalje sve obavi Porezna. Jer, sve podatke već ima, no novac je “na ledu”. Pomalo je apsurdno da ni unatoč postojanju sustava eGrađani i ePorezna, nikakva obavijest korisniku koji mijenja status ne stiže, pa ovisi o sebi samome.

Dakle, kako pišu RTL vijesti, potrebno je pripaziti u slučaju promjene statusa. Svi ostali bit će tretirani kao i dosad. Uz nekoliko napomena.

Konkretnije, s početkom nove fiskalne godine, kreću i prijave poreza na dohodak za proteklu godinu. Porezni obveznici ove zime imaju jedan radni dan više za podnijeti poreznu prijavu, a velika je pogodnost za to i mogućnost prijave elektroničkim putem. Stupile su na snagu i izmjene određenih zakona iz četvrtog kruga porezne reforme, no njihovi efekti očekuju se tek u ljeto 2021. Prijave se ove godine provode dan duže jer je prijestupna godina, no 29. veljače i 1. ožujka su neradni dani pa je krajnji rok za prijave 2. ožujka.

Ujedno, postoji i mogućnost da poreznu prijavu pošalju i putem elektroničkih usluga Porezne uprave – ePorezna.

Iako su 1. siječnja na snagu stupile izmjene određenih poreznih zakona u okviru 4. kruga porezne reforme, za 2019. godinu sve ostaje kao i do sada. No, otkako je uveden poseban postupak poreznih prijava značajno je smanjen njihov broj u fizičkom obliku.

Veterani 4. gbr. HV-a sudjelovali u obilježavanju Dana hrvatskih branitelja u Ljubuškom

Danas je u sklopu obilježavanja Dana Grada Ljubuškog u organizaciji Odbora za branitelje Grada Ljubuškog, uz molitvu i polaganjem vijenaca na Trgu dr. Franje Tuđman obilježen Dan hrvatskih branitelja.

U mimohodu su sudjelovali i veterani 4. gbr HV-a iz Dubrovačko-neretvanske županije.

U ime Odbora za branitelje Grada Ljubuškog Ivan Prlić je podsjetio na doprinos poginulih branitelja.

Nakon prigodnog programa na Trgu dr. Franje Tuđmana, u hotelu Bigeste, upriličeno je predstavljanje fotografija pod nazivom ”Sačuvajmo uspomenu na povijesnu istinu” uz slikopis poginulih branitelja.

Metkovski srednjoškolci posjetili 6. Adriatic Gastro Show u Splitu

Metkovski srednjoškolci, učenici zanimanja kuhar, konobar, ekonomist i upravni referent u pratnji nastavnica Nine Bjeliš, Branke Kosović, Nikice Jelavić i Željke Dodig posjetili su danas međunarodni festival gastronomije i turizma Adriatic Gastro Show.

Šesti po redu Adriatic Gastro Show se održava od 5. do 8 veljače 2020 u Splitu. U Spaladium Areni se okupilo preko 1000 izlagača na 12.000 metara kvadratnih atraktivnog izložbenog prostora, kroz specijalizirane manifestacije predstavlja cjelokupan turističko-ugostiteljski spektar proizvoda i usluga. Direktor marketinga sajma, Josip Bužančić, rekao je kako na sajmu izlažu izlagači iz 20 svjetskih zemalja, čak iz Amerike, Afrike, a pojedini stižu i iz Azije.

FOTO Na Ušću i na putu do njega nikad nije dosadno…

Bura je očistila zrak… revni palitelji tršćaka ne daju joj gušta… tmaste dimne zavjese na čistom plavom nebu ulaze u kadar… jučer smo ih od Metkovića do Ušća izbrojili osam… kod Banje je vatra prešla i na obližnje brdo…

Na Ušću smiraj… ptice po komodu prebiru plićak… hrane se na sigurnoj udaljenosti od rijetkih šetača… što bi tko trebao trebao gledati u njihov pjat.. kako sunce polako zalazi za vrhovima Pelješca, tako i one napuštaju trpezu… jedna bijela čaplja je uporna u zabijanju kljuna u pijesak… paše joj zalazak i prohladna bura… a onoj dvojici bodula na brvnari nikad nije hladno… ko ni hobi što sa zida čudno gleda na prolaznike… spušta se mrak, vrijeme je poć’ doma.

BEZ PANIKE! Nakon dojave o bolesnim kineskim radnicima intervenirao je Zavod za javno zdravstvo

Za razliku od SARS-a, ptičje gripe, ebole ili neke druge pandemije, koronavirus je itekako ozbiljno shvaćen u dolini Neretve. Razlog tomu je obližnje gradilište pelješkog mosta i šestotinjak Kineza koji tamo rade pa je među Neretvanima prisutan strah od mogućeg širenja koronavirusa, piše Slobodna Dalmacija

Naime, ljudi se pribojavaju da uvijek postoji opasnost da se netko od kineskih radnika vrati zaražen, što je jako teško kontrolirati. Radnici su se i do sada smjenjivali, dolazili i odlazili, no situacija je sada itekako ozbiljna poglavito jer je glavnina radnika upravo iz područja koja su označena kao epicentri zaraze. Većina radnika, kao što je poznato, boravi u montažnom naselju u Brijesti, dok su šefovi uglavnom smješteni u apartmanima u Komarnoj.

Da su u strahu velike oči potvrđuje i nedavna anonimna prijava upućena nadležnim službama da je nekolicina radnika na gradilištu mosta bolesna, sa simptomima koronavirusa. Intervenirao je zavod za javno zdravstvo, obišao gradilište i na svu sreću radilo se samo o lažnoj uzbuni neodgovornih pojedinaca.

Posao završiti i naplatiti ga

– Budite sigurni da se o zdravlju radnika na mostu više brinu njihovi poslodavci negoli krizni stožer za koronavirus. Kad bi se dogodilo da netko stvarno oboli, gradilište bi se zatvorilo i gradnja mosta bi bila upitna, a to ne odgovara Kinezima kojima je glavni cilj završiti posao i naplatiti ga – kazao nam je jedan od hrvatskih radnika zaposlenih na gradilištu pelješkog mosta.

Definitivno, Kinezi ne mogu dopustiti da im se radnici razbole, pa u slučaju bilo kakvih simptoma obične gripe ili prehlade pozivaju epidemiologa iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo u Metkoviću dr. Miljenka Ljubića, koji ih pregleda. On je već nekoliko puta imao intervencije na gradilištu mosta, gdje je mjerio temperaturu „sumnjivim“ radnicima i, kako nam kaže, zdravstveno stanje radnika je dobro.

– Nema nikakvih naznaka opasnog virusa. A i Kinezi se ponašaju odgovorno pa u slučaju i najmanje sumnje da netko ima temperaturu, izdvoje ga u jednu posebnu prostoriju na samom gradilištu, gdje čeka pregled. Imali smo slučaj da je nekoliko radnika bilo prehlađeno. Na poziv iz tvrtke CRBC sam ih pregledao, no kako nije bilo nikakve sumnje na ozbiljnije oboljenje, oni su se vratili na posao – kazao nam je dr. Ljubić, koji naglašava da su veća opasnost za širenje koronavirusa turisti koji svakodnevno dolaze negoli radnici na pelješkom mostu, koji su na neki način već izolirani u Komarnoj i Brijesti.

Epidemiolog Ljubić naglašava da se koronavirus prenosi kapljičnim putem i fekalijama, a najnovije istraživanje potvrdilo je i hranom koja nije dovoljno termički obrađena. Tako se virus može unijeti, primjerice, u piletini uvezenoj iz Kine, dok se pak ne zadržava na predmetima jer preživljava isključivo na živim stanicama. Ali Kinezi na gradilištu mosta, doznajemo, nikakvu hranu ne donose iz Kine, nego se opskrbljuju u lokalnim trgovačkim centrima, tako da je ovakav način moguće zaraze isključen.

Stižu čelične konstrukcije

Ali iz Kine prema Komarnoj upravo se kreće brodski kontingent koji dovozi čelične konstrukcije za most i na tom brodu je dvadesetak ljudi koji će se ubrzo usidriti u Neretvanskom kanalu. No, kako virus ne preživljava na predmetima, čelične grede su sigurne, bez obzira tko ih je i gdje utovario. Ipak, veći su problem radnici koji se nalaze na brodu. Istina, oni iz Kine putuju duže od petnaest dana koliko traje inkubacija virusa i na putu do Komarne pristajat će u nekoliko luka u kojima će biti pregledavani i zadržani u slučaju bilo kakvih respiratornih smetnji ili povišene temperature. Ipak, bit će problema ako se netko od tih ljudi razboli pa krene lančana zaraza.

– Imamo dopis s gradilišta mosta da su dva radnika Hrvata, inače zaposlenici IGH-a, boravila u Kini i da su se vratili. Oni su pod posebnim nadzorom četrnaest dana. Dok imamo informaciju da se radnici neće vraćati iz Kine, situacija je pod kontrolom na pelješkom mostu – kazao je dr. Ljubić, koji naglašava da šefovi gradilišta znaju kako se ponašati u slučaju pojave bilo kakvih sumnjivih simptoma.

– Čujemo se svaki dan i za sada nema problema. No, nama su veći problem turisti iz Kine koji svakodnevno dolaze. Oni tu borave nekoliko dana i u prolazu su. Oni bi pri ulazu u Hrvatsku trebali imati zdravstveni nadzor i moraju se evidentirati da zavod za javno zdravstvo zna koji su ljudi ušli u RH, a prethodno su bili u Kini – pojašnjava dr. Ljubić.

– Zarazni odjel dubrovačke bolnice spreman je za prihvat eventualno oboljelih od koronavirusa i njihov transport u slučaju potrebe u bolnicu “Fran Mihaljević” u Zagrebu. Drugim riječima, ako se posumnja na koronavirus, osoba će biti na promatranju u Dubrovniku – rekao je Ljubić, naglašavajući da su povratnici iz Kine pod nadzorom četrnaest dana.

Nema prevencije koronavirusa, pa ljudi ne moraju jesti češnjak ili piti vitamin C. Mada, ojačavanje imuniteta nije naodmet – dodaje epidemiolog dr. Ljubić, koji preporučuje često pranje ruku, izbjegavanje kontakta sa zaraženim osobama, korištenje jednokratnih maramica u slučaju kihanja ili kašljanja.

– Ma, bojimo se tog vražjeg virusa. Nije nam baš jednostavno, ali nadamo se da će nas to zlo mimoići – rekli su nam stanovnici Komarne, gdje je, otkako se gradi pelješki most, broj Kineza uvelike premašio broj lokalnih stanovnika koji tamo stalno žive.
Kinezi su se udomaćili u Komarnoj, lijepo se slažu s ovdašnjim ljudima, sudjeluju u različitim aktivnostima, nedavno su čistili plažu i mjesto u povodu kineske Nove godine.

– Kinezi su nama, nemojte nas krivo shvatiti, svi naizgled isti, kao i mi njima valjda. Tko će ih znati razlikovati! Uvijek se među šest stotina ljudi mogu pojaviti neki koji su se vratili iz Kine. Tko će to kontrolirati! – naglas su komentirali stanovnici Neretve i Pelješca, kojima su kineski radnici na gradilištu mosta susjedi već drugu godinu.

– Ma nema brige. Jedemo češnjak i pijemo sok od mandarina, a on je pun C vitamina, virusi nam ništa ne mogu – dobacuju u šali. Ipak, situacija je pomalo i ozbiljna, pa se tako može vidjeti ljude sa zaštitnim maskama na licu, a u lokalnim ljekarnama povećana je prodaja maski i preparata za ojačavanje imuniteta.

Nema odlazaka kući

U neretvanskom priobalju svi domaći i Kinezi osluškuju vijesti iz Kine o opasnom koronavirusu, koji je zaprijetio i Europi i karantenama koje se otvaraju. Sigurnost na gradilištu podignuta je na višu razinu. Sve je mobilizirano protiv koronavirusa, pa je tako radnicima s mosta izdana zabrana odlaska kući u Kinu. Zapravo, nitko im ne brani otići, ali ne mogu se vratiti na posao.

Oni koji su otišli kući za Novu godinu, a takvih je desetak, ne mogu se više vratiti natrag u Komarnu. Stoga ovi što su ostali i ne pomišljaju da bi mogli ići na odmor u Kinu, jer ne žele izgubiti posao i plaću kojom prehranjuju svoje obitelji, koje su ostale na Dalekom istoku. Osim što je uvela stroge mjere sigurnosti i zdravstvenih provjera radnika, tvrtka CRBC koja izvodi radove na mostu uvela je i “silenzio stampa“.

Više se nikakve informacije o gradilištu, ni tehničke niti one o koroni, ne mogu dobiti. Potvrdio nam je to u telefonskom razgovoru glasnogovornik CRBC-a Mario Tevšić, kojemu je poslodavac zabranio istupanje u javnosti.

Ipak, neslužbeno doznajemo da je stanje na gradilištu mosta redovito što se tiče građevinskih radova. Upravo se dovršavaju četiri stupa u moru te stup na kopnu na koji će se vrlo brzo montirati rasponska konstrukcija.

Kako sada stvari stoje, most će biti dovršen u predviđenom roku, bez obzira na koronavirus, koji je izazvao uzbunu i u Neretvi i na Pelješcu.

Bez obzira na koronavirus, stanje na gradilištu pelješkog mosta je redovito.
Ivo Jerković, stanovnik Komarne u čijim su apartmanima smješteni Kinezi koji rade na obližnjem gradilištu, kaže da nema razloga za strah i paniku.

– Tvrtka CRBC je odgovorna i siguran sam da neće dopustiti da netko sa simptomima bolesti dođe iz Kine na gradilište – ističe on.

– Nitko s gradilišta ovih dana nije putovao u Kinu, a oni što su otišli nemaju pravo povratka dok se ne riješi situacija s virusom. Tvrtka CRBC surađuje s našim službama i Zavodom za javno zdravstvo. I kad je bila anonimna prijava, dopustili su pregled svih prostora i radnika. Siguran sam da oni kao odgovorni poslodavci ne bi dopustili da im rade bolesni radnici niti bi dopustili da se virus s gradilišta proširi na lokalno stanovništvo – zaključio je Jerković.

Piše: Stanislav Soldo/SD
Foto: Denis Jerković

‘Predatori’ osvajaju Neretvu i njezine pritoke: Štuka se pojavila i u Hutovu blatu

Štuka, riba koju zovu još i riječni vuk, počela je nastanjivati područje Hercegovine. Radi se o ribi koju karakteriziraju grabežljivcem, a koja se hrani drugim ribama, žabama i glodavcima.

Informaciju o pojavi ovog predatora u Hercegovini potvrdio je za Bljesak.info ravnatelj Parka prirode Hutovo blato Nikola Zovko. ”Među predatorima koji su se u posljednje vrijeme pojavili na području Hutova blata najjača je štuka. To je riba je ovdje našla dobre uvjete za reprodukciju i svake godine je ima sve više.

Štuka se ovdje pojavila prvi put 2011. godine kada je bila velika poplava te ima nekih naznaka da je ona pobjegla iz Trebižata, iz nekih ribogojilišta, a isto tako ima naznaka da je došla iz sliva Vrlike. Od tada se njen broj povećao, pa ona danas uništava ostale ribe, a može se pronaći i u ostalim rijekama.

Poznato je kada štuka ostane bez vrijedne hrane, poput riba koje sam već nabrojao, ona kreće jesti svoje mlade”, rekao je za Bljesak.info prvi čovjek JP ”Park prirode Hutovo blato”. Upravo zbog pojave štuke i ostalih predatora ističe kako bi Hercegovina mogla ostati bez vrijednih endema ovog područja kao što je keljavac, podustva, plotica, sval i ostali.

”Mi radimo neke programe smanjenja broja štuke i predatora, koliko nam je to u mogućnosti, a najviše izlovom te različitim metodama i načinima kojim to možemo napraviti jer nju će biti praktično nemoguće skroz neutralizirati u ovom području, ali pokušat ćemo barem smanjiti njezinu brojnost.

Sada je neko vrijeme kad je ona pred mriješćenje te našim monitoringom i istraživanjima primjećujemo da su se jajašca razvila u primjescima ženki koje imaju više od pet kilograma i to je velika opasnost – da ona totalno zavlada na ovom području”, dodaje Zovko.

Ističe i kako u Hutovu blatu općenito imaju veliki problem s invazivnim vrstama riba i biljaka koje su napale ovo područje, a za koje kaže da su došle iz sliva Trebišnjice. ”Posebno se odnosi na močvarnu vegetaciju te su te promjene evidentne. Ribljim vrstama se ne možemo pohvaliti, ranije sam znao reći, u vrijeme kada smo imali do 30-ak vrsta riba, možemo se pohvaliti, ali ovo sve poslije što se pojavilo, sve su invazivne vrste riba iz Dunavskog sliva.

Tako ima riba iz Amerike koje su unesene u neki sliv pa su došle u Hutovo blato te su uništavale fond koji je postojao. Nisu veliki problem te vrste, koje su konkurencija endemskim vrstama u hranjenju jer hrane u Hutovu ima dovoljno već je problem s predatorima koji se hrane endemskim vrstama”, zaključuje za Bljesak.info Zovko.

Zadnje objavljeno