Nova nastavna godina počinje 9. rujna (ponedjeljak). U obje metkovske osnovne škole, u OŠ Stjepana Radića i u OŠ don Mihovila Pavlinovića smjena ‘A’ bit će ujutro s početkom u 7:30, a smjena ‘B’ popodne s početkom u 13 sati.
U objema školama su istoga dana prozivke prvaša i petaša koje će biti u petak, 6. rujna i to:
Jučerašnji, 51. neretvanski derbi između Neretvanca i Neretva u Opuzenu imao je do sada neviđeno međunarodno obilježje. Kineski radnici s gradilišta Pelješkoga mosta došli su podržati opuzensku Plavu makinju što nije baš najbolje sjelo navijačima Neretve Blue White Killersima.
Navijačka kreativnost je došla do izražaja. BWK im je uzvratio podrškom Hong Kongu u kojem se posljednjih mjeseci događaju masovne demonstracije protiv kineske vlasti zbog zakon o izručenju. Naime, od 1997. bivša britanska kolonija Hong Kong je posebna kineska regija po principu jedna zemlja-dva sustava. Zakon je u međuvremenu povučen, ali masovni prosvjedi, ponajprije studenata, i dalje traju.
Neretvančevi kineski navijači, koji su došli s velikim dvojezičnim transparentom na kojem je poruka Mi volimo Hrvatsku… gradimo mostove prijateljstva…!, nisu blagonaklono promatrali bijelu plahtu na drugoj strani igrališta s porukom Hong Kong is not China!. Reagirali su kod naših čuvara reda koji su na kraju uklonili kompromitirajući sadržaj s tribina.
Da je nogomet više od sporta, Neretvani to znaju već 100 godina… a od jučer i naši kineski prijatelji. Rekli bi Opuzenci: Nemojte se ‘jutit!
Završio je još jedan, 22. po redu neretvanski spektakl, Maraton lađa na Neretvi. Tim povodom je ekipa Rogotinskog portala obavila kratki razgovor s Milojkom Miljenkom Glasovićem, idejnim tvorcem i utemeljiteljem Maratona lađa i počasnim predsjednikom Udruge lađara, koji je i ove godine sa zanimanjem pratio događanja na Neretvi.
Dojmovi su se slegli. Kakvo je Vaše mišljenje o ovogodišnjoj utrci?
Najvažnije je da je tradicija nastavljena. A ono što posebno veseli jeste činjenica da, prvi put nakon šest ili sedam godina, čujem da Maraton lađa ne pada nego se diže i u organizacijskom smislu i po broju gledatelja i po kvaliteti same utrke.
Ipak, uvijek može bolje, jer i na ovogodišnjoj utrci primijećeni se neki stari problemi.
Slažem se. Zamjerke se dobrim dijelom odnose na veliki broj malih brodova, glisera i skutera koji, umjesto da gledaju natjecanje, na regatnoj stazi ometaju lađare u njihovoj napornoj i iscrpljujućoj vožnji, što nije fer ni korektno. Odavno sam rekao da bi idealan Maraton lađa bio kada bi organizator imao svoje kontrolirane brodove za posjetitelje, a uz njih bi Neretvom vozile samo turističke lađe s gostima. Osim što bi se na taj način postigla dodatna regularnost natjecanja, osigurala bi se još jedna promocija Maratona lađa i safarija.
Ove godine su prijepor izazvale i neke sudačke odluke.
Kada gledamo druge sportove, npr. nogometnu utakmicu, dogodi se da svi vidimo jedanaesterac, osim suca, unatoč silnim tehničkim i drugim pomagalima koja su mu na raspolaganju u cilju što veće regularnosti. Greške su uvijek moguće i moramo nastojati svesti ih na najmanju moguću mjeru.
Kako riješiti problem „tumbina“ kod Stabline? Nije prvi put da su do njega gotovo istovremeno stigle dvije lađarske ekipe.
Među brojnim prijedlozima koje smo čuli u javnosti, jedino pravo rješenje bilo bi proširiti „tumbin“. A to nije nemoguće. Svima nam mora biti jasno da regularnost natjecanja treba biti na prvom mjestu.
Jeste li zadovoljni medijskom prezentacijom Maratona lađa?
Po meni, osjeti se veliki pomak vezan uz gledatelje i samu atmosferu nakon filmskog uratka Roberta Knjaza o Maratonu lađa u okviru televizijskog serijala Najveće svjetske fešte. To je zasigurno doprinijelo povećanom interesu za naš neretvanski spektakl i to bi trebala biti formula za daljnje djelovanje, jer nije u redu da ni nakon 22 godine HTV nema interes za izravni prijenos utrke. Posebno ako znamo da se radi o najvećoj maritimnoj manifestaciji u Hrvatskoj. Razumio sam da je to prije desetak godina, iz tehničkih i drugih razloga, bilo nemoguće, ali u današnje vrijeme dronova jedan dobar režiser može napraviti spektakularan prijenos. Uvijek se moramo boriti za nova promoviranja lađe kroz razne projekte, poput zadnjega projekta Vogalonga u Veneciji.
Osim Venecije, lađari su preveslali La Manche, Jadran, sudjelovali na Festivalu mora i mornara u francuskim gradovima Brestu, Morbihanu, Seteu… Kakvi su daljnji planovi?
Zahvaljujući baš ovim aktivnostima, imamo nove pozive kao npr. iz francuskoga grada Orleansa za dvije godine. Već treći put pozvani smo i sudjelovat ćemo u Starom Gradu na Hvaru od 11. do 15. rujna na manifestaciji „Dani u vali 2019.“. Riječ je o festivalu mora i mornara na kojem će sudjelovati više od 80 starih brodova, gdje neretvanska lađa ima počasno mjesto. Organizatori su nam čak dodijelili šator od 20 metara četvornih da prezentiramo naš gastro, vina i fotografije i video Maratona lađa. Želja mi je da naša lađa, pa i trupa, budu predstavljena i u još nekim gradovima na rijekama ili morima, poput Amsterdama, Praga ili Budimpešte.
Sve to ne bi bilo moguće bez sponzora.
Da. Kada se radi o Maratonu lađa posebno se moram zahvaliti HEP-u na njihovom sponzorstvu. A kad već spominjem sponzore, pitam se da li je nemoguće da naši političari nađu rješenje za Maraton lađa, kao što je to napravio bivši, pokojni, župan Ivan Šprlje koji ga je uvrstio u proračun Dubrovačko-neretvanske županije. Bilo bi idealno kada bi došli u situaciju da se Udruga lađara Neretve bavi organizacijom Maratona lađa, a ne da prosi novac kako bi se natjecanje održalo. Iskoristio bih ovu prigodu da se zahvalim svim lađarima i lađaricama koji su sudjelovali na ovogodišnjim maratonima i nadam se da ćemo idućih godina gledati još više ekipa i bolju organizaciju.
Medicinske sestre i tehničari su izgubili strpljenje i u srijedu, 4. rujna najavljuju polasatni prekid svog posla u tri hrvatske bolnice. Među njima je i OB Dubrovnik. Oni traže bolje uvjete rada, veće plaće, a ako im se zahtjevi ne prihvate, idu u štrajk.
Sati i sati rada, neprospavane noći i premala plaća opis je u kojem će se prepoznati prosječna hrvatska medicinska sestra. Među njima je i Ana Butigan iz Dubrovnika.
– Jedinica intezivnog liječenja bi trebala brojati od 6 do 7 sestara u svakoj smjeni. Zbog nedostatka osoblja nekad rade samo dvije. Zadnja dva mjeseca ja sam imala 30 prekovremenih sati, kazala je Ana za NovuTV.
Kako će prosvjed upozorenja izgledati, kazao je Ivan Večerin iz dubrovačke podružnice Sindikata medicinskih sestara i tehničara: To će izgledati tako da ćemo svi zaposlenici dubrovačke bolnice izaći na pola sata ispred ustanove i zaustaviti kompletan rad, osim onoga nužnog.
U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježena je 21 prometna nesreća u kojima je 6 osoba teže, a 13 ih je lakše ozlijeđeno. S materijalnom štetom zabilježeno je 7 prometnih nesreća, objavila je PU dubrovačko-neretvanska.
Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 1057 represivnih mjera od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te je tako 661 osoba sankcionirana zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 114 mjera poduzeto je prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 11 osoba prekršajno je sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a 22 osobe su sankcionirane zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje.
Od ostalih prekršaja izdvajamo 46 mjera koje su poduzete zbog nepropisnog pretjecanja i 56 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja.
Najveća koncentracija alkohola od 2,57 g/kg zabilježena je u Orebiću
Najveća koncentracija alkohola od 2,57 g/kg izmjerena je u četvrtak, 29. kolovoza u Orebiću 50-godišnjaku koji je izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama.
Naime, on je upravljao osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka te je, izlaskom iz zavoja, izgubio nadzor nad vozilom, prešao u suprotnu kolničku traku i udario u teretno vozilo kojim je upravljao 55-godišnjak. Obojica vozača su zadobila lakše tjelesne ozlijede. Zbog počinjenih prometnih prekršaja protiv 50-godišnjaka slijedi optužni prijedlog.
Najveća novčana kazna izrečena je 20-godišnjaku iz Župe dubrovačke
Najveća novčana kazna u iznosu od 10 tisuća kuna izrečena je 20-godišnjaku koji je jučer, 1. rujna, u Dubrovniku, upravljao mopedom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom.
Još danas će u dolini Neretve prevladavati vruće vrijeme s nešto više oblaka koji će navijestiti sutrašnju promjenu vremena. Puhat će slabi južni vjetar a najviša dnevna temperatura zraka bit će oko 31 °C.
Tijekom noći na utorak oblaka će biti sve više. U utorak prije podne puhat se slab istočni vjetar i možemo očekivati lokalne pljuskove s grmljavinom. Vjetar će poslijepodne okrenuti na buru i dalje će biti oblačno ali bez padalina. Najviša dnevna temperatura zraka bit će 27°C.
U srijedu će biti vedro i sunčano uz umjerenu buru. Temperatura zraka će porasti za stupanj-dva. Ovakvi vremenski uvjeti će biti do vikenda kada će najviša dnevna temperatuta biti oko 30°C.
Tijekom nadolazećeg vikenda očekuje nas značajnija promjena vremena s obilnijim oborinama, ponegdje i s grmljavinskim nevremenom, i za desetak stupnjeva nižim temperaturama zraka.
Malo prije 9 sati na prilazu Lučkom mostu (kod bezinske crpke) dogodila se prometna nesreća nesreća u kojoj je sudjelovao motociklist.
Na mjesto događaja došli su službenici PP Metković i Hitne medicinske pomoći. Više o ovome nakon očevida koji je u tijeku.
Svi koji ne moraju neka u ovom trenutku izbjegavaju voziti preko Lučkoga mosta jer se stvaraju gužve. Trenutno promet regulira policija.
I mi imamo svog kovača. Nije oni u Sinju Kotromanović jedini u Dalmaciji. To vam je Bruno Medak u Borovcima. I još nešto, naš Bruno vam je i kovač, i puškar a to vam je velika razlika od samoga kovača.
Tako su nam pojašnjavali Neretvani trudeći se dokazati da i oni imaju svoga kovača iako odavno nema konja za potkivanje a i kovačke usluge se sve manje traže. Istina, obrađuje se zemlja i treba motika i dikela ali danas toga ima kupiti u svakoj većoj trgovinu pa se ljudi snalaze tako a o kovačkom zanatu koji je pred izumiranjem nitko ne vodi puno računa. Bruno je kovački zanat preuzeo od svoga oca a on od svoga, tako da se kovačija u ovoj obitelji prenosi generacijama. No, pedesettrogodišnji Bruno je definitivno zadnji kovač budući da za ovaj zanat nema interesa u dolini Neretve pa ni šire.
Naš sugovornik je samozatajan lik ali genij što se tiče kovanja, puškarstva i još tako nekih majstorijama i sitnih popravaka tako da ga poznaje pola doline Neretve. Živi u naselju Borovci u općini Kula Norinska, malom mjestu u neretvanskoj zagori u kojem stalno prebiva tridesetak stanovnika. Nije ga baš lako ni pronaći. Do njegove kuće se dolazi uskim makadamskim putem i već pri samom dolasku u oko upada objekt u kojem se nalazi kovačija.
Zapravo to mu je hobi jer od kovačkog zanata se ne može živjeti.
Njegova radionica puna je starih alata, starih im preko stotinu godina od kojih su neki i danas u dobroj funkciji poput stare kovačke stege koja je napravljena od izdržljivog materijala da i danas dobro podnosi udarce čekića.
Bruno je radio je na obližnjoj farmi koka dok ona nije propala. Sada je na zavodu za zapošljavanje na posebnoj skrbi do mirovine.
Usput se bavi kovačkim zanatom premda se od njega baš i ne može živjeti.
– Ma nema vam tu neke zarade. Radim isključivo po narudžbi. Ako netko dođe da mu treba motika onda mu je iskujem-govori nam Bruno pokazujući preko 150 godina star kovački stroj, mjeh za upuhavanje zraka kojim vješto rasplamsava vatru.
Dok je Brune u Borovcima, kovački zanat neće izumrijeti u ovom dijelu Dalmacije. A kovački zanat uz fizičku snagu, kondiciju i izdržljivost zahtijeva određeno znanje i vještine poglavito oko vrsta materijala, kakav je materijal, da li se lako obrađivati može li se kaliti. Bruno je jake volje i u njegovoj kovačnici na samom kraju naselja Borovci i u ovim vrućim ljetnim danima odjekuje ritam nakovnja i čekića, u što smo se i sami uvjerili.
– Jeste li vi došli da vam iskujem motiku-pita nas zagonetno dok potpiruje vatru koja sve hoće neće. Ipak, drveni ugalj je uhvatio i vatra u kovačnici već plamti.
– Nismo, spremno dogovaramo a Bruno vješto hvata kliještima komad čelika koji će pod udarcima njegova čekića postati motika. I za samo nekoliko trenutaka počeli su odjekivati udarci čekića i nakovnja. A da bi bila dobra motiku na kraju valja i zakaliti i tek tada se sa njom može poći u polje.
Na velikim vrućinama od 38 Celzijevih stupnjeva, temperatura uz kovačku vatru penje se i do 55 stupnjeva, ali Bruno se ne žali. Navinuo je na ovakvu vrućinu a osim morika izrađuje i kosore, i kose za košnju trave. Iako su u modi trimeri kojima se kose obrve u polju i trava po voćnjacima ljudi traže i obične starinske kose. One su dobre za kositi pod vodom i velika je potražnja za njima- govori nam Bruno, koji se još od djetinjstva, otkako je prohodao, vrti oko nakovnja i mjehova. Faktički je samouk u ovom zanatu no ni stariji ni iskusniji kovači ne bi mu mogli parirati u poslu.
– Znate kako je to bilo na selu. Kako dite sam se tuda igrao. Uvik nešto kovao uz oca i tako se rodila ljubav prema kovačiji-otkriva nam. A Bruno će vam u tili čas klepatii i iskovati kosire, špice, motike, sjekire, lemiše, mesarske noževe, škare, baglame., naravno ako vam i kad vam nešto od toga zatreba.
Kažu da su lovački i kovački najstariji zanati. Bruno je kovač nije lovac ali sa lovcima se često susreće. Manje je poznato da je on i puškar, čovjek koji popravlja uglavnom lovačke puške i karabine. Jedini u ovom dijelu Dalmacije i Hercegovine. Također samouk i u ovom poslu sa istančanim osjećajem za preciznost koji mu je zapisan u genima. Zanimljivo je spomenuti, premda nema izravne veze sa ovom pričom da je Ministarstvo obrazovanja ukinulo smjer puškar u srednjim školama budući nije bilo zainteresiranih učenika koji bi ga pohađali. No, Brunu to ne zabrinjava jer on je na usluzi svima kojima je potrebno popraviti ili reparirati pušku.
A kako je otkrio da se razumije i u oružje-pitamo ga.
– Bilo je to u Domovinskom ratu, kad je bio mobiliziran u Hrvatsku vojsku, kazuje nam.
Na terenu se tako znalo dogoditi da puška zakaže, da se zakoči i onda bi je Bruno strpljivo rastavljao i popravljao. Jednom je popravio i mitraljez koji se bio zakočio. Kad su zapovjednici vidjeli da zna popravljati oružje više nije išao na teren već mu je glavno zadužene bilo popravak pušaka. I tako je to krenulo. No tako je bilo u ratu ali ljubav prema oružju Bruno je nastavio i u miru popravljajući lovačko oružje i eventualno neko trofejno.
Popravljao je i optički nišanski mehanizam a u slučaju potrebe u svojoj kovačnici znade izraditi i novi dio i zamijeniti ga. Rezervne predmete za puške izrađuje od čelika, koji obrađuju zagrijavanjem i drugim potrebnim alatima.
Puške mu na popravak donose iz čitave doline Neretve pa i preko granice iz Hercegovine. Često izađe u susret i policiji kad im oružje zašteka i treba ga brzo popraviti. No, naglašava da za to nema posebna ovlaštenja niti certifikat te da zapravo na taj način pomaže ljudima a u slučaju većeg kvara na oružju moraju potegnuti do Zagreba ili Splita.
Kovački zanat, kao i mnogi drugi zanati, danas polako posustaje u trci sa novim tehnologijama. I ovaj zanat bez kojeg se do prije pedesetak godina nije mogao zamisliti život čovjeka, posebno na selu, polako izumire. Ali dok je entuzijasta i zaljubljenika u starinu poput Brune Medaka naseljem Borovci i neretvanskom dolinom odjekivati će udarci čekića i nakovnja.
Piše: Stanislav Soldo/SD
Nepoznati počinitelj je jučer u mjestu Gradac provalio u osobno vozilo njemačkog državljanina, te otuđio više odjevnih predmeta.
Materijalna šteta iznosi oko 3000 kuna. U tijeku su izvidi u cilju pronalaska počinitelja i otuđenih predmeta.
Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM se najoštrije suprotstavlja prijedlogu ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u kojem ona traži da se – zbog povećanog broja izostanka učenika s nastave – ukine dosadašnja mogućnost da roditelj sam do tri dana može opravdati izostanak svog djeteta, te traži da baš svaki izostanak opravdava liječnik obiteljske medicine, navodi se u priopćenju.
Ocjenjuju da je prijedlog ministrice povratak na staro stanje koje se u praksi pokazalo izrazito lošim te je zbog toga – i mijenjamo.
“Ministrica Divjak želi onemogućiti roditelje da opravdaju jednodnevni ili dvodnevni izostanak svom djetetu iako je jasno da zbog nekih samolimitirajućih stanja (npr. blažeg prolijeva, mučnine, blaže temperature i viroze…) nije nužan odlazak liječniku. Osim što se time stvaraju nepotrebne gužve u, ionako pretrpanim ordinacijama, djecu se dovodi u situaciju da se u čekaonicama, pogotovo u zimskim vremenima, dodatno zaraze kakvim virusom i ozbiljnije razbole”, naglašavaju iz KoHOM-a.
