Kuprešanka Danijela Kuna spasila je jučer popodne mladića iz Bugojna koji je, kupajući se, bio potonuo na Kukavičkom jezeru u Kupresu.
Spasiteljica je svoje iskustvo koje će pamtiti cijeloga života detaljno opisala na Facebook profilu, prenosi Večernji list.
Jučer se umalo ugasio jedan mladi život… Tri dečka porijeklom iz Bugojna su došli na kupanje na Kukavičko jezero. Nitko od njih ne zna plivati. Nalazili su se na sporednoj strani obale jezera na njima novom i nepoznatom terenu. Prema riječima drugih ljudi koji su se tu nalazili, dečki su ušli u vodu i hodajući je pokušavali proplivati. U tom trenutku sam ležala leđima okrenutim jezeru pod obližnjim stablom čitajući knjigu i najednom su se čuli povici: “Nesta čovik! Nema ga!”.
Instinktivno, bez trenutka razmišljanja i oklijevanja sam skočila na noge i punim gasom skočila u jezero. Jedan dečko je već bio u jezeru i roneći je tražio dečka koji je nestao. Duboko sam udahnula i zaronila. Ništa nisam vidjela jer je jezero bilo mutno, a i inače se ništa jasno ne vidi…Ronila sam ali ništa nisam vidjela. Kada sam izronila i pitala ljude koji su vani i u vodi stajali: “Gdje je?”., lokalni mještanin, poznat pod nadimkom Mrnjak, mi je pokazao u jednom pravcu, a prijatelji od dečka koji je nestao, u sasvim drugom pravcu.
Duboko sam udahnula i nastavila dalje roniti moleći Boga da nešto vidim i naletim na njega. Taman u trenutku nakon što sam napravila pod vodom 4-5 zaveslaja i kada mi je ponestalo zraka i snage, kroz muljevitu vodu mi se učinilo da vidim trup čovjeka. Uspjela sam ga dohvatiti i zgrabiti te shvatila kako sam ga uhvatila za ruku.
Čvrsto sam ga stisnula i iz petnih žila se trudila izvući ga na površinu i uspjela. Tada sam panično krenula vikati: “Evo ga, pomozite mi!”. I drugi dečko koji je također ronio je doplivao i jedva smo beživotno i ukočeno tijelo mladića uspjeli izvući. Momak je u gornjem dijelu tijela bio potpuno plav, a noge blijede, gotovo prozirne…
Dečko koji mi je prvi pritekao u pomoć je krenuo davati umjetno disanje tom mladiću koji je potonuo, nakon što smo jedva otvorili usta koja su mu bila u spazmu. Oživljavanje je trajalo najmanje 5 minuta nakon čega je mladić počeo izbacivati vodu na usta. Okrenuli smo ga na bok i lupali po leđima da voda brze izađe i onda je samo odjednom širom otvorio oči…
Hitna i policija koju su drugi ljudi zvali je došla za oko 15-20 minuta nakon što smo ga oživjeli. U međuvremenu smo mladića držali budnim na sve moguće načine jer mu se spavalo. Sestra koja je s hitnom došla mu je dala kisik i izmjerila tlak koji je iznosio 80 s 40. Nakon toga mu je priključila infuziju i odvezli su ga u bolnicu…
Iskustvo koje ću pamtiti za cijeli život. Toliku provalu adrenalina i hormona kortizola u životu još nisam doživjela. Snaga koja se u čovjeku u tim trenucima straha i borbe probudi je zapravo čudo prirode i dar od Boga, opisala je Danijela svoje iskustvo o spašavanju jednog mladog života.
