Nakon što su na gostovanju u Zadru nogometašice Neretve, u zaostaloj utakmici 4. kola prvenstva 2. HNL za žene, savladale Donat sa 2:0 golovima Glorije Šimunović i Jadranke Govorko, praktički su osigurale ulazak u 1. HNL za žene! Ostaje im još odraditi utakmicu protiv Glavica iz Sinja, u Metkoviću 14.11, subota u 14 sati na stadionu Iza Vage. Ovaj uspjeh spada u najveće uspjehe metkovskog sporta u povijesti! Nevjerojatna je požrtvovnost i upornost metkovskih nogometašica na čelu sa trenerom Nevenom Majićem i njegovim stručnim stožerom da u dvije godine postojanja uđu u najviši rang natjecanja! Vizija koju je imao trener Majić dobila je svoje spektakularno ostvarenje na ponos grada Metkovića i cijele Doline Neretve!
Čestitamo svima u klubu na ovom fantastičnom uspjehu!
Kadetkinje Žnk Neretve danas su na igralištu Onk Metković pobjedile kadetkinje prvoligaša Marjana iz Splita rezultatom 7:0! Golove su postigli Veronika Terzić 2, Jadranka Govorko, Ana Mandić, Ana Previsić, Vesna Batinović i Lucija Crnčević.Kadetkinje su ovom pobjedom osvojile jesenski naslov!
Osjećam, živo pripadam ovome cvijeću i gorama,
koje pod zakonom davnim od pradoba stoje,
ponizno predane daru dubina, označene borama,
čekajući mene, da ih zavolim, kao svoje.
Zalisci proljetne trave, i stabla drveća i grane njihove
kite se ponosom mojim i mojom se ljubavlju hrane.
Granice ljubljene zemlje ove, što nazivljem je svojom i spominjem često
dižu se gore nad posljednju zvijezdu, visoko,
stižu kroz zemljino srce do kraja.
I sebe opominjem: sačuvaj svoje bogatstvo
i shvati već jednom i do kraja: pripadaš ovome cvijeću i kamenu,
ovom dolu i rijeci, živiš podjeljen u svakom mužu, ženi i djeci…
Tako piše naš hrvatski pjesnik Vinko Kos u jednoj svojoj domoljubnoj pjesmi, koju s razlogom stavljam na početak ovoga bloga.
Čovjek ponekad pokušava zadovoljiti naslade tijela, naslade interesa, ali pri tome zaboravlja na svoj duh. Težnja za moći sve je veća u ovome svijetu. Ljudi se sve više privremeno ostvaruju putem materjalnog imanja, novcem, stupanjem na političku scenu, uzimanjem u ruke moći i vlasti. Tako svijet postaje sve manje čovjekoljubiv, a sve više grub, napadan, podijeljena društva na moćne i siromašne i postaje sve agresivniji u medijima napadajući sve ono što bi trebalo biti urezano u memoriju jednoga naroda. I vjera, i obitelj, i domoljublje, i pozdravi, i heroji, i mladi… mogli bi nabrajati unedogled.
Tako imamo situvaciju kakvom nas sv. Pavao upozorava kada piše u poslanici Rimljanima: ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha – na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost (Rim 6,16) današnji vrli zapad živi kulturu smrti na koju je upozoravao sveti Ivan Pavao II kada je mogu slobodno reći zavapio: umjesto kulture smrti potrebno je graditi civilizaciju ljubavi.
Današnja „ napredna sloboda“ sa svojim stavovima razara društvo i napada Crkvu … Tako imamo apsurdne događaje da tzv. anarhisti slobodno udaraju po tradicionalistima (uz odobravanje vladinih dužosnika, a za naš novac kojim se financiraju), “bizantizam” napada sa istoka gdje prednjače vojvode koje izmišljaju stradanja svojih obitelji, feminiskinje napadaju Crkvu, napadaju muškarce i moralne norme društva. Ide se toliko daleko da se zadire u obitelj na što je već u šezdesetim godinama upozoravao A. Huxley rekavši: kada započne taj vrli novi svijet nestati će iz našeg jezika riječ majka. Jer upotrebljavati tu riječ biti će potpuno nepristojno. Tako se 1996. godine riječ majka ili majčinstvo uopće ne spominju u povelji Ujedinjenih naroda izrađene u Pekingu, a govori se o ženama za vrijeme odgoja djece.
Možemo se upitati koga slušati, jer očito je riječ o trendu koji polako, ali sigurno i nas razara i uništava. Svijetlo na kraju tunela daje nama sv.Pavao: bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti (Rim 6,17-18).
Da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile (Ps 124,2-5). Upitajmo se želimo li postati društvo ljudi koji se poštuju i cijene, koji se međusobno prepoznaju, koji se razumiju i među kojima vlada jednakost, među kojima je istina jedino mjerilo memorije, među kojima vlada ljubav, društvo u kojemu svaki čovjek može nesmetano sebe ostvariti. Onda se je potrebno vratiti Gospodinu, biti u njegovoj ljubavi, da On za nas bude, a to znači da se drugačije postavimo u protivnom ćemo se naći na rubu iste provalije na kojem se nalazi sadašnji zapad. Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim (Lk 12,42- 44).
Naš život ne čini novac, sreća nije u bogatstvu, slava nije u visokom položaju, već u pametnom služenju, pravednoj i poštenoj raspravi, u poštenju čovjeka, u prihvaćanju djece, u patnji, u borbi protiv zla, protiv besmisla i napadanja čovjeka, u ljubavi za obitelj, u odrađivanju zadanog posla, vraćanju povjerenja u hrvatske ljude, hrvatske branitelje, u hrvatsku mladež, u Crkvu i Boga. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi (Lk 12,40) stoga svaki dan moramo biti vrjedniji. Ne prodavati čast, srce i vlastiti narod. Samo tada ćemo biti kvasac i radost u svojoj budućnosti. Budimo odgovorni ljudi, katolici i Hrvati, mijenjajmo sebe ali mijenjajmo i druge budimo opet antemurale Christianitatis jer kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati ( Lk 12,44).
Ivo Rastočić
Sestre Služavke Malog Isusa i Prijatelji Malog Isusa iz Metkovića u subotu 24. listopada zajedno su proslavili 125. rođendan Družbe. U ranim jutarnjim satima, još po mraku, samostanskoj kapeli naših sestara radosno su pohitali PMI s obje strane Neretve.
Svima prisutnima, kao i onima koji nisu mogli biti nazočni, želja je bila u zajedništvu s našim sestrama svečano proslaviti Sv. Rafaela, Dan osnutka Družbe. Okupljeni u velikom broju, ispunjeni milošću Božje blizine, proslavu su započeli sv. misom koju je predvodio fra Petar Gulić, župnik Župe sv. Ilije u Metkoviću. Najrevniji članovi dječjeg zbora pod vodstvom s. Vedrane uljepšali su jutarnje slavlje svojim milozvučnim pjevanjem. Okupljeni oko svetoga stola, zahvaljivali su Bogu za: životno djelo Oca Utemeljitelja, svaku sestru koja je svojom ljubavlju i predanjem utkana u povijest Družbe te sve suradnike i dobročinitelje naših sestara, a posebno za PMI-e. Molitve ove zajednice posebno su bile upućene za sve pokojne sestre, za sve bolesne i nemoćne te za sve koji nisu u mogućnosti biti s nama, a htjeli su. Poslije sv. mise radost zajedništva prenijeli su za obiteljski stol u samostanskoj blagovaonici. Posebnu dobrodošlicu izrazila je s. Branka, kućna predstojnica, te u svakodnevne molitve preporučila sve potrebe Družbe, a posebno nova duhovna zvanja. Radosno jutarnje osvježenje unijela su djeca iz zbora, koja su nastavila pjevati i tijekom ugodnog prijateljskog druženja.
Marijana Udženija Grgurović
animatorica PMI
ssmi.hr
Hrvatske nogometne reprezentativke U15 Ana Mandić i Ana Previšić nalaze se na povjesnom okupljanju ženske nogometne reprezentacije U15 u Zagrebu. Njihov odlazak u reprezentaciju je nastavak niza odlazaka u reprezentativne selekcije i potvrde odličnog rada stručnog stožera na čelu sa Nevenom Majićem.
Čestitamo našim Anama i stručnom stožeru Žnk Neretva na čelu sa Nevenom Majićem na još jednom uspjehu metkovskog sporta!
Kako i sam naslov govori, loša igra u obrani ostavila je bodove u Novoj Gradišci. Pregršt pogrešaka u obrani, na koje su se nadovezale tehničke pogreške u ključnim trenucima u napadu ostavljaju bodove domaćinu. Pristup “lako ćemo” pošteno nam se odbilo o glavu. No, nadamo se kako su igrači shvatili da u ovom rangu natjecanja više nemaju pravo na pogrešku, ukoliko žele ostvariti plasman među prva dva mjesta koja vode u viši rang natjecanja. Slijedeća utakmica, a ujedno i derbi kola gdje se možemo vratiti na drugo mjesto na tablici je protiv RK Bjelovara, 6/7. 11. Nadamo se Vašoj potpori s tribina, ipak ova dva grada su dala puno za hrvatski rukomet.
RK “NOVA GRADIŠKA” – RK “METKOVIĆ 1963” 29 : 27(14:12)
Subota, 24.10.2015.g. – Karate klub Metković nastupio je na međunarodnom klubskom turniru u karateu, RAMA OPEN 2015, BiH, na kojem je 36 klubova iz BiH i Hrvatske, sa 450 najecatelja pružilo građanima Prozora jedan veliki sportski događaj. Mi smo nastupili sa 12 natjecatelja koji su u veoma dobroj konkurenciji osvojili 2 srebra i tri bronce. Na natjecanju se radilo po sustavu kratkog repasaža, zbog čega se bez bar dvije pobjede nije moglo ni do brončane medalje.
Od naših natjecatelja do finala u borbama, došli su:
– Duje Mihaljević u kategoriji dječaci 11 godina, -30 kg, gdje je pobjedivši sve protivnike u prva tri kola došao do finalnog meča gdje je nerješenim rezultatom 3:3, u izjašnjavanju 5 sudaca izgubio sa tri glasa protiv i osvojio srebrenu medalju,
– Petar Borovac u kategoriji dječaci 13 godina, -50 kg pobjedama došao do finala i izgubio od zasluženo boljeg protivnika, te osvojio srebrenu medalju.
Brončane medalje, odnosno treća mjesta u borbama osvojili su:
– Ema Vidović u kategoriji djevojčice 13 godina -47 kg
– Marinela Perić u kategorijama djevojčice 13 godina +47 kg i
– Ante Dugandžić u kategoriji dječaci 13 godina, -45 kg.
Također borbe za treće mjesto, ali bez uspjeha, imali su:
– Ante Krstičević koji u prvom kolu pobjeđuje, u drugom gubi od protivnka koji dolazi do finala, te u repadažnoj borbi gubi 1:0,
– Lucija Utovac takodjer u prvom kolu pobjeđuje, u drugom gubi od protivnka koji dolazi do finala, te je potom u repasažu izgubila sa 4:3 i
– Iva Vučić pobjedom u prvom kolu, ulazi u drugo gdje gubi od protivnice koja kasnije dolazi do finala, te Ivu povlači u repasažnu borbu koju odradi neriješeno, ali na izjašnjavanje 5 sudaca sa tri glasa protiv gubi i ostaje bez medalje.
Nastupili su još Petra Vladimir, Laura Ćulum, Ivan Batinović i Matea Bebić.
Sljedeći turnir na kojem će nastupiti KK Metković, je 07.11.2015 u Baru, Crna Gora.
Prošla nedjelja bila je sadržajna za članove BK Metković. U Širokom Brijegu vozilo se 5. Kolo Spark MTB lige Hercegovine, a u Stankovicima 1. kolo XC zimske lige Dalmacije. Oni s manje natjecateljskog duha vozili su biciklijadu u sklopu projekta „Bicikliranjem kroz povijest – revitalizacija uskotračne pruge Ćiro“.
U organizaciji BK Široki voženo je 5. Kolo Spark MTB lige u Širokom Brijegu. U ovoj uphill utrci dugoj 10 km od metkovskih biciklista najbolje se snašao ALEN LIKOVIĆ koji je u kategoriji juniori osvojio srebrenu medalju i tako se u ukupnom poretku popeo na 3. mjesto. JOSIP KIRIDŽIJA je u kategoriji veterani osvojio nezahvalno četvrto mjesto, al je u ukupnom poretku ostao drugi, te će se u zadnjem kolu spark mtb lige u Neumu boriti za zlatno odličje ukupnog poretka. U kategoriji početnici MARKO TALAJIĆ dopedalo je sedmi, a PETAR ZLOIĆ deveti.
U Stankovicima se vozio MTB maraton „Kuda idu divlje svinje“, a to je ujedno bilo i 1. Kolo XC zimske lige dalmacije. Na stazi dugoj 30 km okupilo se preko 170 natjecatelja iz cijele Hrvatske. LUKA VOLAREVIĆ osvojio je 14. mjesto u kategoriji 40+, a ANDREAS DOMINIKOVIĆ 34. mjesto u kategoriji 30-40. Poradi problema s puknutom gumom ANTE BROZOVIĆ je morao odustati od utrke. Od ove godine liga se vozi po novom rekreativnom pravilniku HBS-a, a slijedeća utrka je na rasporedu 15.11.2015.g. u Drnišu, gdje će se voziti uspon na Prominu.
Udruga za promociju biciklizma „Hercegovina bike“ uz financijsku potporuJapanske agencije za međunarodnu suradnju – JICA organizirala je biciklijadu u sklopu projekta „Bicikliranjem kroz povijest – Revitalizacija uskotračne pruge Ćiro“.
Više od 150 biciklista iz BiH I Hrvatske vozilo je trasom stare uskotračne željezničke pruge od mjesta Hutovo do špilje Vjetrenica. Biciklisti su imali kraće pauze pored starih željezničkih postaja, a u Ravnom i Zavali za sudionike je bio upriličen prigodan program. Cilj ovog projekta je bio doprinjeti integraciji gospodarstva u pograničnim područjima Dubrovačko-neretvanske županije i Hercegovine turističkom ponudom biciklističke staze koja će prolaziti obnovljenom starom uskotračnom prugom „Ćiro“.
A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!”
Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
( Mt 9,30–31)
Isus nakon što su slijepci progledali poprijeti im da ne bi pričali okolo što se dogodilo, tako se pomalo stvara povjerenje u ljude, ali oni ubrzo izigraše povjerenje te razglasiše po svem kraju što im se dogodilo. Kako čovjek lako iskoristi to podano povjerenje!
Kada nam ljudi naprave neko dobro mi bi trebali biti iskreni prema sebi i prema tim ljudima pa ih poslušati da to nikome ne govorimo ali koliko se u našemu životu dogodi ovako sitnih prevara, laži, iznevjeravanja povjerenja. Parafrazirao bih sada Matejevo Evanđelje (22,37): Budi iskren prema sebi svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovjed iskrenosti. Druga je ovoj jednaka: budi iskren prema svome bližnjemu kao prema samome sebi. Onda ćeš imati povjerenja u sebe i druge i od drugih biti će ti podareno to povjerenje. Nije dobro lagati bližnjemu, no mnogo je gore lagati samome sebi.
Većinu kontraproduktivnih čina umijesimo kao tijesto ali to znači da smo već slagali sebe u startu, premazali imaginarnim iluzijom zbiljske razloge problema. Postoje silno jake, grube i okrutne samolaži koje blistaju kao lomače u našem pogledu unatrag. Svi smo mi na svojevrstan način više ili manje samolašci. Prvo ja. I onda svatko od nas u sebe. Ali to svaki za sebe treba rješavati s Bogom te treba se početi mjenjati iz korjena. Grdno se varam/mo ako smatram/mo da nikad ne lažem samom sebi. Dok zmija zamamno šapuće i mak otrovno miriše. Katkada si uvečer prije spavanja valja postaviti pitanje „ u čemu sam danas sebi lagao“. To je jako teško raskrinkati. Često je to i nemoguće. Ali zato nam Bog daruje bližnje. Oni nas znaju tako krasno ubosti ili čuvati nas kada promašimo. Bog nam daje povjerenje u naše bližnje.
Lažac – je jedna teška, gruba i apstraktna etiketa, iako znamo dobro nema čovjeka koji nikada nije barem malo lagao. Ali ovu etiketu nastojimo izbjeći kao i sve etikete koje nam se nameću. Sa zrncem soli dakako. Jer nekoga etiketirati kao lašca može imati milion nijansi, s obzirom na cjelokupni naš životni kontekst. Svakako ovdje nije problem u slovu nego u duhu. Činjenica je da neki ljudi različito lažu i u tome su goleme razlike. Postoje oni koji svjesno bezočno lažu, promišljeno i sustavno. Takvi su na svu sreću rijetki. Njih je stari lažac sotona strpao u svoju torbu. Ljudsko društvo je raskošno bogata pojava, oko nas se može najednom stvoriti toliko laži da se zapanjimo njihovim šarenilom. U njih buljimo kao u paunov rep. Ali i to je laž. Laž o laži. Jer ono što daje ljepotu svakom paunovu repu nije laž nego istina. Laž se lijepi kao poodmakli nametnik i otrovni parazit o sve istine i o svakoj istini. Svakako je još tužnije, zlokobnije i gore biti svjestan i sustavni lažac. Svjestan toga da laže drugima, svjestan i toga da sustavno lažeš drugima, ali tada nisi svjestan, odnosno nesvjesno si svjestan, u bistroj magli samospoznaje, da lažeš sebi. Gubiš istinu za nekoliko srebrenika, gubiš povjerenje svojih bližnjih, gubiš povjerenje šireg kruga ljudi oko tebe, gubiš povjerenje sela, grada, ali što bi te najviše trebalo brinuti gubiš povjerenje kod Boga pa tako i u samoga sebe. Gubiš svu istinu koju si do tada poznavao. Zato i lažeš samome sebi u onome najsitnijemu, i tu si najistinitiji u odnosu prema sebi. Čista iskrenost. Lažeš sebi istine nema. No sve je to magla i dim. Sve je relativno. Sjeti se tada da je i Pilat upitao „ Što je istina“,. Juda se nakon toga objesio i tako zaokružio i pitanje i odgovor o povjerenju.
Ne budimo ne povjerljivi prema drugim ljudima te recimo skupa sa Izaijom prorokom: I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. ( Iz 29,18). Budimo iskreni prema Bogu, prema sebi, prema drugima te borimo se da u nama pobjedi istina te recimo sa psalmistom: U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek` bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj! ( Ps 27,14). Budimo zahvalni Isusu jer “ipak ako se Bog udostojao postati čovjekom, vrijeme je da i čovjek postane čovjekom” pa da i u nama zažive Isusove riječi: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” ( Mt 9,29).
Ivo Rastočić
