U organizaciji Udruge lađara Gusari Komin povodom blagdana Sv. Ante jučer je u Kominu s početkom u 18 sati održan prvi Lađarski kup sv. Ante na kojem je nastupilo 11 lađarskih ekipa.
Stazu dugu 10 kilometara najbrže su odveslali domaćini, lađari UL Gusar, druga je bila ekipa UL Stablina, a treća UL Gospa Karmelska iz Krvavca.
Poredak:
1. UL Gusar Komin
2. UL Stablina
3. UL Gospa Karmelska Krvavac
4.UL Južnjak Ploče
5. UL Baćina
6. UL sv. Ilija Metković
7. Veterani IV. gbr.
8.UL Jerkovac
9.UL Gusari Komin II.
10. Domagojevi gusari Vid – juniori
11. NK Gusar
Domaći proizvođači rajčica od srijede su na teškim mukama – obustavljen je, naime, otkup ovog domaćeg povrća budući da su police trgovina preplavljene pomama iz uvoza, koje se već nude i po akcijskim cijenama!
Uvozne rajčice u Hrvatsku već mjesecima stižu iz Poljske, Albanije, Nizozemske i Turske, a prodaju se po cijeni od 5,99 kuna za kilogram (akcijskoj) do 10 kuna. Zbog ovako niskih iznosa otkupljivači ucjenjuju domaće proizvođače rajčica tražeći da i oni drastično spuste cijenu svojih proizvoda, premda je kod nas berba tek počela i trajat će sve do 1. rujna.
– Kako će itko kupovati domaću pomu u srpnju za 10 kuna ako se sada nizozemska na akciji prodaje za 5,99 kuna?! Prestrašno je to što nam trgovci rade! Otkupljivač mi govori prije neki dan kako ima pomu iz Poljske po cijeni od četiri kune i da mu za toliko dam svoju jer je, u protivnom, neću prodati… To je izvan svake pameti! Ne tražimo mi puno – pet do šest kuna po kilogramu da kupimo repromaterijal. Neka otkupljivač i trgovac uzmu još po dvije kune za sebe i da maloprodajna cijena bude 10 kuna.
– Za kilogram domaćih rajčica to nije puno, a mi od toga živimo jer ne računamo ni na kakve subvencije ili poticaje. Dobio sam vrlo pouzdanu informaciju prema kojoj je “Konzum” ovaj tjedan uvezao 500 tona rajčica i drži ih u svojem centralnom skladištu u Zagrebu. Nema šanse da mi domaći proizvođači u tjedan dana uberemo toliko povrća – kaže poljoprivrednik sa splitskog područja koji je htio ostati anoniman.
Njegovi kolege iz Metkovića požalili su se zbog cijele situacije i ministru poljoprivrede i potpredsjedniku Vlade Tomislavu Tolušiću, najavivši, kao posljednje sredstvo borbe, i blokadu prometnica.
– Država ne uvjetuje velikim trgovcima da moraju imati određeni udio domaćih proizvoda na svojim policama, premda su to, koliko znam, neke druge države EU-a uspješno riješile u korist svojih poljoprivrednika. Kakva je situacija, dovoljno govori činjenica da sam lani svakodnevno jednom našem trgovačkom lancu vozio šleper rajčica, krastavaca i drugog povrća, a sad mi otkupe jednu do dvije palete tjedno – govori nam Ivica Tomaš, suvlasnik tvrtke “TIM TOMAŠ” d.o.o., najvećeg proizvođača povrća u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Za razliku od prethodnog sugovornika, Tomaš drži kako bi domaći proizvođači, što god da se govorilo, propali da nema “Konzuma”, odnosno tvrtki u vlasništvu Agrokor koncerna. Jedna od tih je PIK Vinkovci, koja otkupljuje povrće od domaćih proizvođača, među kojima je i njegova tvrtka.
– Želim poručiti velikim trgovcima da su Hrvati ti koji ostavljaju novac u njihovim objektima, a ne Poljaci, Nizozemci ili Španjolci, čiju proizvodnju pomažu – kaže Tomaš.
Kakva saznanja Ministarstvo poljoprivrede ima o obustavi otkupa domaćih rajčica i može li se pomoći domaćim proizvođačima, pitali smo Tolušića.
– Ministarstvo poljoprivrede zaprimilo je primjedbe više proizvođača koje se, između ostalog, odnose i na uvjete kupoprodaje potencijalno nesukladne Zakonu o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) žurno će kontrolirati ugovore sklopljene između veletrgovaca i proizvođača te razotkriti jesu li se pri kupoprodaji povrća, odnosno u ovom slučaju rajčice, poštovali svi obvezni elementi ugovora. Dodatno će se kontrolirati i je li riječ o prodaji ispod nabavne cijene – poručio je Tolušić.
500 tona iz uvoza
Iz “Konzuma” smo zatražili potvrdu informacije prema kojoj je ovaj centar uvezao čak 500 tona rajčice dok istovremeno domaći proizvođači, koji su tek započeli berbu, nemaju gdje plasirati svoje proizvode. Odgovor od njih, do zaključenja teksta, nismo dobili.
Pome kao plastika, a opet ih kupujemo
Stručni savjetnik i agronom Igor Gomezelj tvrdi da je kvaliteta uvoznih proizvoda, s naglaskom na rajčice, salate, breskve i jagode, najvećim dijelom neusporediva u odnosu na domaće.
– Roba iz uvoza dolazi nezrela u trgovine i sve se svodi na akcijsku ponudu. Dakle, nije stvar samo u sigurnosti hrane iz uvoza, nego i u kvaliteti. Nije mi jasno ni to što hrvatski potrošači uopće ne provjeravaju deklaracije na proizvodima, na kojima jasno piše je li roba proizvedena u Hrvatskoj ili je uvezena, primjerice, iz Maroka. Istovremeno, potrošači na akcijama u supermarketima kupuju nerealno jeftine rajčice iz uvoza, komentiraju kako je to živa plastika i sutra kupuju istu rajčicu. U Hrvatskoj imamo kvalitetne rajčice, ali pitanje je dokad – kaže Gomezelj, koji navodi kako je u cijeloj priči dobra vijest ta da su postroženi nadzori za uvozne proizvode.
Domaći proizvođači se, naime, nadaju da će barem ozbiljnim nadzorom uvozne robe biti zaštićeni od nelojalne konkurencije i nerealnih akcija u trgovačkim centrima.
Piše: Linda Perić/Slobodna Dalmacija | Foto: Agroklub
Metković je grad od petnaestak tisuća stanovnika na jugu Dalmacije koji je danas poznat po mandarinama, Maratonu lađa, sportašima i političarima… Ipak prvi metkovski brend bilo je danas posve zaboravljeno i propalo poduzeće Razvitak export-import.
Ovo društveno poduzeće je uz Luku Metković najuspješniji projekt u metkovskoj povijesti. Riječna luka je u 19.stoljeću pokrenula gospodarstvo i razvoj grada pretvorivši ga iz beznačajnog pograničnog mjestašca u gradić koji je postao upravno i ekonomsko središte Doline Neretve.
Poduzeće Razvitak je poslije Drugog svjetskog rata osiguralo gradu gospodarski uzlet te ga izvuklo iz anonimnosti. Upravo je Razvitak bio pojam koji je mnogima u drugim republikama bivše Jugoslavije prvi put omogućio da čuju ime jednog malog grada na jugu Dalmacije. Razvitak je tvrtka koja je svoj zenit imala u socijalizmu.
Sve počinje ulaskom partizanskih snaga u Metković 26. listopada 1944. te dolaskom organa vlasti tadašnje Demokratske Federativne Jugoslavije (tek 29. studenog 1945. država mijenja naziv u FNRJ, a dvadesetak godina poslije u SFRJ) na područje kotara Metković. Nova vlast je trebala voditi brigu o opskrbi stanovništva raznom robom te se u tu svrhu već u prosincu 1944. osniva KOTNAPROD. Naziv je skraćenica od Kotarskog nabavnog i prodajnog poduzeća. Spomenuto poduzeće bilo je kratkog vijeka te se šest mjeseci poslije pretvara u podružnicu zagrebačkog GLAVNOPROD-a(Glavno nabavno i prodajno poduzeće Hrvatske). Iste godine metkovska podružnica postaje Opće trgovačko poduzeće koje tek 23. travnja 1947. odlukom Kotarskog narodnog odbora Metković, broj 7550/47 prerasta u Kotarsko trgovačko poduzeće ”Razvitak”.
Početci su bili skromni te Razvitak ima svega deset radnika u maloj baraci na desnoj obali Neretve. Bavi se prodajom raznih artikala samo na području Metkovića. U drugoj godini poslovanja broj zaposlenih se utrostručio, a djelatnost je proširena na ugostiteljstvo i prijevoz putnika. Te je godine nabavljen i agregat za električnu struju za potrebe restorana, te dva čamca Stanko i Svedarka. Zahvaljujući Razvitku prvi put su uspostavljene redovne autobusne linije Metkovića s Blacama, Slivnom, Opuzenom i drugim mjestima u Neretvi.
Pojedine djelatnosti koje su pokrenute se s vremenom osamostaljuju te Razvitak postaje trgovačko poduzeće mješovitom robom. Već 1950. godine stvorena je mreža od dvanaest trgovina u Metkoviću, Vrgorcu, Velikom Prologu, Kominu, Gradcu, Opuzenu, Rogotinu, Novim Selima i Zavojanama koje su se opskrbljivale iz skladišta u Metkoviću. Broj zaposlenih se u odnosu na prošlu godinu udvostručio. Ubrzo dolazi i do promjena u ekonomskoj politici SFRJ koje omogućavaju poduzeću bolje poslovanje te se povećao promet robe za 600%. Ove promjene omogućile suzapošljavanje dodatnih sto ljudi.
Pored predstavništva u Zagrebu koje je postojalo od samih početaka, otvorena i predstavništva za nabavu robe u Beogradu, Sarajevu i Ljubljani. 1953. godine dolazi do promjene imena te Razvitak postaje Razvitak, veletrgovačko poduzeće. Unatoč imenu veletrgovačko nastavlja se poslovati na malo s naftnim derivatima te građevnim i ogrjevnim materijalom. Već tada ostvarivala se uspješna suradnja s dvije tisuće poslovnih partnera.
Iduće godine poduzeće se registriralo za vanjsko-trgovinske djelatnosti te ponovno mijenja ime u Razvitak, veletrgovačko poduzeće import-export Metković.
Razvitkova logistika je u poratnom razdoblju omogućila osposobljavanje Luke Metković za rad. Razvitak je u tom razdoblju omogućio stvaranje Progresa, Gradske špedicije te još niza manjih poduzeća. Značajne su i donacije za izgradnju puta prema Vidu (sedam milijuna tadašnjih dinara), otkupa zemljišta gdje se danas nalazi gimnazija, izgradnju Doma kulture. U tih prvih deset godina izgrađena je i trokatnica na današnjem Trgu kralja Tomislava za smještaj radnika.
Od 1957. do 1962. Razvitak se bavi isključivo veleprodajom uz uvoz i izvoz. Povratak na maloprodajnu djelatnost događa se poslije 1962. Izgrađuju se nove maloprodajne trgovine, a dio dotadašnjih poslovnih partnera se integrira unutar poduzeća. Unatoč povratku na maloprodaju, ne zanemaruje se veleprodaja te se proširuju skladišni prostori. Integracijski procesi završeni su 1977. godine.
1. svibnja 1972. otvoren je Elektronski računski centar za obradu podataka. Vrpcu je prerezao tadašnji predsjednik općine Metković Luka Bebić. Prvi stroj bio je IBM-ov System/360/20, a 1983. zamijenjen je s IBM-om 4331. ERC je osim za potrebe Razvitka radio i za 36 drugih poduzeća i ustanova.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih poduzeće posluje uspješno, ostvaruju se dobici, zapošljavaju se novi ljudi.
Razvitak je bio sponzor skoro svim športskim klubovima u Metkoviću, a neki su nosili i njegovo ime kao što su ŽRK Razvitak i RK Razvitak. 1973. utemeljeno je Radničko športsko društvo Razvitak unutar kojeg je utemeljen prvi košarkaški klub u Metkoviću. 1982.godine utemeljen je Karate klub Razvitak koji je nosio to ime do 1991.godine.
Čak se 1987. godine uvodi nova djelatnost – ribarstvo. Nabavljena su tri broda, izvozilo se u Italiju, ali nisu se ostvarili očekivani rezultati. Jedan od simbola grada Metkovića- robna kuća izgrađena je 1981. prema projektu arh. Ante Paljaga. Spomenuti je arhitekt projektirao i poznatu robnu kuću u Mostaru koja je otvorena 1970. godine.
Nakon razdoblja stabilnosti dolaze devedesete. Stanje u Razvitku na kraju socijalizma je vrlo dobro dokumentirano jer je izrađen Elaborat o procjeni vrijednosti Poduzeća na dan 31. prosinca 1991.
Elaborat je izradilo Poduzeće za projektiranje, konzalting, inženjering, informatiku i vanjsku trgovinu s p.o. TEB-inženjering, Zagreb. Elaborat sadrži usporednu bilancu stanja po knjigovodstvenoj i procijenjenoj vrijednosti, obrazloženje primijenjene metode procjene, knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost Poduzeća. Pri izračunu vrijednosti Poduzeća korištena je statična metoda procjene.
Strukturu poduzeća 1991. godine činile su sljedeće radne jedinice: Radna zajednica, Maloprodaja, Komercijala, Vanjska trgovina, Meso, Kooperacija, Transport, Skladišta, Ugostiteljstvo i Ribarstvo.
Knjigovodstvena vrijednost Razvitka na dan 31. prosinca 1991. je iznosila 1.548.295.000.- HRD ili 28.150.818,- DEM, a procijenjena vrijednost u Elaboratu bila je 2.791.771.000.- HRD ili 50.759.473,- DEM.
Dana 31.prosinca 1991. popisana je sljedeća imovina: 1 robna kuća, 160 prodavaonica prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, 30 specijaliziranih skladišta s oko 11 000 m2 skladišnog prostora, hladnjača kapaciteta 400 vagona rashladnog prostora, pekara, sušionica pršuta, klaonica s rashladnim prostorom, tri broda za lov ribe, 50 teretnih vozila ukupne nosivosti 300 tona, hotel u Metkoviću kapaciteta 72 ležaja, 4 ugostiteljska objekta, te turističko naselje Klek kapaciteta 513 ležajeva sa svim pratećim objektima. Najveći broj objekata se očekivano nalazio u Metkoviću, a ostali objekti na području SR Hrvatske nalazili su se u Kleku, Korčuli, Dubrovniku, Omišu, Makarskoj, Imotskom, Zagrebu, Hvaru, Pločama i Varaždinu.
Osim u Hrvatskoj, Razvitak je imao svoje trgovine širom bivše države, naročito u Bosni i Hercegovini. Tamo je Razvitak bio prisutan u Mostaru, Čapljini, Bjelini, Ljubinju, Nevesinju i Sarajevu. Tržište nabave je bilo na području Slavonije, Sjeverozapadne Hrvatske, Dalmacije i Slovenije, dok je prodaja bila uglavnom usmjerena na Dalmaciju, Zagrebačku regiju, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.
Na kraju 1991. u Razvitku je radilo tisuću šesto ljudi. Radnički savjet je 13. studenoga 1992., donio Program pretvorbe. Taj program označava kraj društvenog poduzeća Razvitak. Tada nastaje Dioničko društvo RAZVITAK, za trgovinu, proizvodnju, ugostiteljstvo i usluge. O tom dioničkom društvu pisala je redovno Slobodna Dalmacija, a i dan danas se u medijima spomene u negativnom kontekstu.
Razvitak danas više ne postoji. Pao je kao jedna u nizu žrtava privatizacije. Ostat će u sjećanju mnogih Metkovaca kao njihovo radno mjesto ili njihovih članova obitelji. Za Razvitkom u Metkoviću osim manjih objekata ostaju zgrade današnjeg suda i bivša Robna kuća u centru grada, koja je jedan od prepoznatljivih simbola našeg grada.
Osim sjećanja i materijalne ostavštine Razvitak ostavlja za sobom i Metković kakav je danas. Da nije bilo Razvitka, ne bi bilo ni gospodarskog, kulturnog i športskog razvitka grada Metkovića. Može se s pravom reći da je ime koje mu je dano 1947. u potpunosti opravdao.
Sinoć, 8. lipnja na GP Karasovići u osobnom vozilu albanskih registarskih oznaka pristupio je 41-godišnji državljanin Albanije u pratnji supruge i dvoje maloljetne djece. Zbog intenzivnog mirisa laka koji se osjetio u vozilu, policijski službenici Policijske postaje Gruda, u suradnji s djelatnicima carine, pristupili su pregledu vozila te su uočene preinake na podvožju vozila, stoji u priopćenju PU dubrovačko-neretvanske.
Potom je, temeljem naloga Suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku, izvršena detaljna pretraga vozila, te je u podovima ispod vozačevih i suvozačevih nogu pronađeno 53 paketa sa oko 23 kg marihuane i 8 paketa sa nešto više od 5 kg hašiša.
Navedena droga je oduzeta, dok je kriminalističkim istraživanjem utvrđena sumnja da je 41-godišnjak počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodenje i prometa drogama te će isti tijekom večernjih sati biti doveden pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
Donosimo ekskluzivne snimke padobranskih skokova koje su u Metkoviću 3. lipnja 2018. izveli članovi Aerokluba Sinj i Padobranskog kluba Graviton povodom obilježavanja 27. obljetnice A satnije ZNG Metković, prve postrojbe HV u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i 10 godina rada Udruge veterana 4.gardijske brigade DNŽ.
Snimak su napravili padobranci koji su na zaštitnoj kacigi nosili kamere. Pogledajte i uživajte s njima…
Prve javnozdravstvene aktivnosti u sklopu Nacionalnog programa Živjeti zdravo, sufinanciranog sredstvima iz Europskog socijalnog fonda, održavaju se ovoga vikenda u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Tako je danas u Dubrovniku u uvali Lapad akcija Hodanjem do zdravlja, a u Metkoviću akcija Volonteri u parku koja se održava u parku pored Doma zdravlja.
– Ono što se jutros događa u Metkoviću je akcija ‘Volonteri u parku’ koja je uključena u nacionalni program ‘Živjeti zajedno’, i to u komponenti ‘Zdravlje i okoliš’. Nama je cilja da obitelji s djecom imaju prostor na kojem znaju da se redovno provode aktivnosti za očuvanje zdravlja, gdje će njihova djeca moći usvajati zdrave navike vezane uz tjelesno zdravlje, ali i socijalnu osjetljivost za osobe s različitim potrebama… Kroz projekt se predviđa uređenje po jednog parka po županiji. U vašoj županiji je odlučeno da to bude ovaj u Metkoviću koji će se uređivati početkom sljedeće godine prema iskazanim potrebama od strane Grada Metkovića… nabavit će se određena oprema, a mi bi htjeli da bude klupa za doljenje jer je to važno za zdrav početak života, izjavila je Maja Lang Morović, nacionalna voditeljica komponente Zdravlje i okoliš.
Na današnjoj prvoj aktivnosti iz programa Volonteri u parku organizirane su zabavno-edukativne igre za najmlađe te mjerenje krvnog tlaka i šećera u krvi za odrasle osobe. Akciji su se pridružili gradonačelnik Dalibor Milan, ravnatelj DZ Metković Mihovil Štimac, voditeljica Crvenog križa Metković Nela Orlović, skupina učenika iz OŠ Stjepana Radića pod vodstvom učiteljice Vesne Pavlović te koorinatorica projekta Vedrana Mordžin.
Grad Metković će kroz projekt Živjeti zdravo iz Europskog socijalnog fonda dobiti oko 80 tisuća kuna kojim će se urediti Dječji park kod Doma zdravlja, a projektom Volonteri u parku je predviđeno 12 aktivnosti tijekom jedne godine koje će se odražavati u prostoru parka i HZJZ poziva i nove suradnike da im se priključe u ostvarivanju projekta Živjeti zdravo.
Organizator ovih aktivnosti je Hrvatskim zavod za javno zdravstvo uz potporu Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Grada Metkovića i lokalnih partnera, a to su u Metkoviću Dom zdravlja Metković, Udruga Dobra i Crveni križ Metković.
Projekt Živjeti zdravo osmišljen je na nacionalnoj razini s ciljem unapređenja zdravlja ljudi kroz 5 različitih sastavnica od zdravstvenog obrazovanja u obrazovnom sustavu, omogućavanju tjelesnih aktivnosti školama koje nemaju dvorane, otkrivanja štetnih utjecaja na mentalno zdravlje do poticanja tjelesnih aktivnosti građana (npr. hodanje) i međugeneracijske solidarnosti….
Meteoalarm je izdao narančasto upozorenje za našu županiju i priobalje, a žuto za unutrašnjost Dalmacije koje uključuju obilne lokalne pljuskove praćene grmljavinskim nevremenom, udarima vjetra i tučom.
Evo što piše u obrazloženju upozorenja:
– Mjestimice izraženiji pljuskovi s grmljavinom, praćeni obilnom kišom i prolazno jakim vjetrom. Najjači udar vjetra 55-75 km/h; količina oborine 75-50 mm; vjerojatnost grmljavine 50-70 % BUDITE SPREMNI na jača grmljavinska nevremena koja mogu prouzročiti veliku štetu i zaštitite se od munja. Moguća su oštećenja na imovini te na drveću. Moguće su lokalne bujične poplave, olujni udari vjetra i tuča. Mogući su prekidi u aktivnostima na otvorenom te u prometu.
Portal ploce.com.hr neslužbeno doznaje da je sinoć jedna osoba iz Komina primljena na hitan medicinski prijem u Pločama zbog povišene temperature i osipa po tijelu. Zbog sumnje u zaraženost ospicama, jutros ju je obiteljska liječnica uputila na zarazni odjel dubrovačke bolnice.
Pacijentica je prije tjedan dana boravila u dubrovačkoj bolnici, onkološki je bolesnik sa narušenim imunitetom i prema navodima našeg izvora iz pločanskog Doma zdravlja, 99 % je vjerojatnost da se radi o zaraženosti ospicama.
Novinar Večernjeg listaSrđan Hebar obilazi Hrvatsku i u stilu turističkog nomada ocjenjuje različite destinacije. Njegova turistička patrola ovih je dana bila u Dolini Neretve, u Metkoviću i Opuzenu. Vjerojatno mi domaći imamo ponešto drugačije viđenje turističke ponude, ali evo što je zabilježio čovjek sa strane…
Gatati iz šalice ne znaju. Stol je pun praznih šalica za kavu. U dolini Neretve zovu ih –čikare. Tu, pokraj rijeke, za stolom na terasi kafića pokraj mosta. I što sad?
– Amo’ vidit ko će sa starog mosta dalje bacit čikaru… – predložio je Giovanni. Više od desetljeća prošlo je od tog ljetnog dana, a danas isto društvo, na istom mjestu, organizira – svjetsko prvenstvo u bacanju čikara.
Prvaku svijeta vrećica čipsa
– Nitko se na svijetu toga nije sjetio osim nas u Opuzenu. I Burkina Faso i Japan šalju predstavnike na opuzenski SP. Bili su Afrikanac Patrice i Japanac Nikoshiri. Brazil, Kanada, Argentina, Norveška. Nema zemlje iz koje nije bio turist koji se priključio – kaže Ivan Giovanni Aničić (32) pa pita:
– Hoćeš probat? Koliko je rekord? – 74,78 metara. Drži ga Stjepan, on je višestruki prvak svijeta u bacanju čikara. Kad on baca finalnu seriju, e, to treba vidjeti. Kao da je na Olimpijskim igrama. Izbaci s mosta šalicu pa je uz urlik isprati prema rijeci. Ponos Opuzena je Frane, 17-godišnjak koji je aktualni prvak svijeta, slavio je lani. On je dika grada… Tako mlad, a već svjetski prvak. U društvu i službeni redar SP-a Ljubo, sudac James te natjecatelj Mame.
– Očekujemo da će bacanje čikara u riku najkasnije do 2030. postati olimpijski sport. A voljeli bismo i u Guinnessovu knjigu, takvog štosa tamo nema – kaže društvo. A nagrada za svjetskog prvaka?
– Simbolična. Gajba pive ili vrećica čipsa. Novaca nema. Fućkaš lovu, riječ je o slavi. Obitelj koja ima prvaka iz svoje kuće dobiva i slavu. A slava ostaje zauvijek. Natječu se iz cijele doline Neretve, od Ploča, Komina, Krvavca, Rogotina, Kule, Vlaka, Metkovića… Dosad su tu slast osjetili Stjepan, Frane, Tomi, Vedran i Ivo. A stranci? Prvak iz Burkine Faso? – Dosad su prvaci bili domaći dečki. Stranci se natječu, ali ne mogu tako daleko dobaciti. Dođi 14. kolovoza na 13. prvenstvo.
Ima li varanja? – Nas ne možeš prevariti. Šalice punimo pur-pjenom ne bi li odmah nakon što padnu u Neretvu isplivale na površinu. Ekologija nam je prije svega! Dva dobrovoljca stoje u rijeci, u našem tradicionalnom čamcu “trupi” i skupljaju čikare. Dva suca, a oba imaju dioptrijske naočale, stoje svaki na jednoj obali i zapisuju rezultat svake serije. Tko uđe u finale, e, tad je spektakl. Drhti i ruka. A ima li dovoljno šalica? – Skupljamo. U mom hostelu pokraj mosta nema dovoljno. Ali, da nam susjed iz kafića Lui, Dado, Jerry, Crveni patuljak, Lux. Ma svi kafići iz Opuzena isprazne police sa šalicama. Tko ih ne bi dao?! A za finalnu seriju vadimo nove šalice, ganc nove čikare. Pa je l’ se finale Wimbledona igra sa starim lopticama?
Zašto Giovanni, a ne Ivan? – To je nadimak koji treba zaslužiti. Bio je jedan Giovanni u Opuzenu, ja sam ga naslijedio – kaže Aničić.
Lignja iz mora na gradele
Društvo ostaje u Opuzenu, a novi genijalci u Metkoviću. Kafić Evergreen, mjesto na kojem je i Robert Knjaz snimao, za stolom u kutu. Ivo, Petar i Leka. – Naš susjed, Pavo Volarević, ima 95 godina. I danas vozi bijeli Renault 4, svira saksofon, violinu i harmoniku. Sin mu svira klavijature u Crvenoj jabuci i Đavolima, a mi se šalimo kad Pavo sjedne za volan, on je onda opasnost – Opća opasnost – veselo je društvo.
Mijenjaju se teme, a konobarica se sjeti: – Je l’ ti znaš da je Franjo Ferdinand bio kod nas u Metkoviću? Kad je išao za Sarajevo, iz broda je sišao baš kod nas u luci. Pričao mi je otac da se tada djed kao klinac kupao u Neretvi. Otišao je dalje vlakom za Sarajevo, gdje je sreo Gavrila Principa. I znaš, vratio se Franjo Ferdinand istim putem. Opet vlakom iz Sarajeva za Metković pa dalje brodom prema dvorcu Artstetten gdje je pokopan – kaže konobarica. U kafiću Evergreen, u kojem su i zidovi zeleni, na jednom – pravila kuće. “Ovdje je vrijeme stalo i nema žurbe. Kome se žuri, neka produži, magistrala je blizu”, piše u pravilniku pa nastavlja: “Konobar je star, spor i pod stresom. Vrlo je neljubazan, pa molimo goste da prema njemu budu izuzetno ljubazni, pažljivi i senzibilni”. Teme koje se preporučuju za razgovor su – blues, rock, soul, jazz, film, a strogo je zabranjena politika. Sjajno. O čemu ćemo razgovarati?
– Ajmo’ lovačke priče – ispali Leka pa nastavlja: – Imamo susjeda, doktora. Lovca. Veli on, stojim i čekam da preleti liska. Sumrak je. A kad ono, dvije lete, ja kleknem i bum-bum. Obje pale… No, kako je, ako je kleknuo u rijeku, pucao pod vodom? Eto, priča mu odmah pala u vodu. – Znaš što je zgodno kod nas u Metkoviću? Sjedneš u barku, kamo kod kreneš, možeš doći. I do Tokija! A mi, odemo do mora, spustimo se rijekom, zapalimo gradele i hvatamo lignje. I lignju direktno iz mora bacimo na gradele. I posolimo. Ne može biti friškija. Za pet sekundi iz mora na gradele. To je život.
Što probati u ovom kraju?
Probati jegulju i žabe
Konoba Vrilo u Prudu te restoran Đuđa i Mate u Vidu poznati su po pripremi lokalnih specijaliteta. Za one koji žele sami spremati jegulje, petkom ih na tržnici mogu kupiti za cijenu od 150 kuna po kilogramu, a cijena za 12 žaba je 60 kuna.
Evergreen
Popiti kavu u ovom živopisnom kafiću na ulazu u Metković. Cijena kave osam je kuna. U gradu se parkiranje više ne plaća. Domaći kažu, nova je vlast ukinula parking, a sad smo svi u gradu ogorčeni jer nemamo gdje potrošiti novac.
Kitesurfing
Raj za kitesurfere, ovdje je i Ivica Kostelić naučio kako jedrom zauzdati vjetar. Čest je gost i Natko Zrnčić-Dim. Prema onima koji se u ovaj sport razumiju, ovdje na ušću Neretve u Jadransko more najbolje je mjesto da se nauče osnove.
Festivali Art Festival Zen
Opuzen – jedne godine ovdje su performeri izvodili sve što nikad neće biti u ovom kraju. Pa su napravili instalacije – zoološkog vrta, lansiranja astronauta u svemir… a tu su i Brudetijada, Cipolijada, Maraton lađa…
Plus i minus
Plus
DUH – U ovom kraju turist će se dobro nasmijati. Štosovi su genijalni. Imaju domaći duha, šale se, čine sve da se ne bi prepustili onom najlakšem – kukanju kako je život danas težak. A ljepota kraja, ovdje u dolini Neretve, vjerojatno je najslikovitija u cijeloj zemlji. Tu je zaista posebno.
Minus
GDJE SU TURISTI? – Domaći tvrde da su turisti tek oni koji dođu vidjeti roditelje pa ostanu nekoliko dana. Opuzen je ovih dana pust. U kafićima je rijetko tko. Prazne terase. U Metkoviću ima nešto više ljudi, no i to su redom domaći koji traže spas od vrućine. Kako privući turiste, to je pitanje
Ostalo nam je manje od mjesec dana do početka Europskog prvenstva u kajak – kanumaratonu koji će se održati u Metkoviću od 5. do 8 srpnja 2018.. Bit će najveća sportska manifestacija u povijesti Metkovića i Doline Neretve.
Očekuje se dolazak 600-tinjak natjecatelja iz 25 europskih zemalja.
Završne pripreme su u tijeku i ovih dana su osim organizacijskog odbora iz Metkovića, ponovno bili predstavnici Hrvatskog kajakaškog saveza – predsjednik Marko Ćurković i tajnik Branko Lovrić, te su dogovoreni posljednji detalji.
U ponedjeljak, 2. i utorak, 3. srpnja očekuje nas Master Kup, dok je 4. srpnja svečano otvorenje Europskog prvenstva u Ljetnom kinu s početkom u 19 sati. Od 5. do 8. srpnja održat će se Europsko prvenstvo u kajak – kanu maratonu.
Poduzeće Razvitak je poslije Drugog svjetskog rata osiguralo gradu gospodarski uzlet te ga izvuklo iz anonimnosti. Upravo je Razvitak bio pojam koji je mnogima u drugim republikama bivše Jugoslavije prvi put omogućio da čuju ime jednog malog grada na jugu Dalmacije. Razvitak je tvrtka koja je svoj zenit imala u socijalizmu.
Iduće godine poduzeće se registriralo za vanjsko-trgovinske djelatnosti te ponovno mijenja ime u Razvitak, veletrgovačko poduzeće import-export Metković.
Razvitak je bio sponzor skoro svim športskim klubovima u Metkoviću, a neki su nosili i njegovo ime kao što su ŽRK Razvitak i RK Razvitak. 1973. utemeljeno je Radničko športsko društvo Razvitak unutar kojeg je utemeljen prvi košarkaški klub u Metkoviću. 1982.godine utemeljen je Karate klub Razvitak koji je nosio to ime do 1991.godine.
Strukturu poduzeća 1991. godine činile su sljedeće radne jedinice: Radna zajednica, Maloprodaja, Komercijala, Vanjska trgovina, Meso, Kooperacija, Transport, Skladišta, Ugostiteljstvo i Ribarstvo.
Razvitak danas više ne postoji. Pao je kao jedna u nizu žrtava privatizacije. Ostat će u sjećanju mnogih Metkovaca kao njihovo radno mjesto ili njihovih članova obitelji. Za Razvitkom u Metkoviću osim manjih objekata ostaju zgrade današnjeg suda i bivša Robna kuća u centru grada, koja je jedan od prepoznatljivih simbola našeg grada.
