Vijest koju smo jučer objavili da je u koritu Neretve pred Kominom otkriveno vrijedno arheološko nalazište iz antičkog doba, odjeknula je Dolinom.
Skupina arheologa iz Arheološkog muzeja Zadar, Dino Taras, Mario Radaljac, Hrvoje Manenica i profesionalni ronilac Vedran Dorušić, od 19. travnja provodi utvrđivanje arheološkog nalazišta u koritu Neretvu u predjelu Komina gdje Hrvatske ceste planiraju proširiti cestu i napraviti parkiralište u dužini oko 500 m. U svom istraživanju naišli su na neobično bogato atheološko nalazište čiji predmeti datiraju iz razdoblja procvata Narone i kasnije. Na jednom od artefakata je i žig rimskog cara Tiberija (vladao je od 14. do 37. g poslije Krista). Zanimljivo je da su oni nađeni u površinskom sloju, bez sondiranja, među velikim količinama smeća.
Tim povodom razgovarali smo s arheologom dr. sc. Hrvojem Manenicom, nekadašnjim ravnateljem AM Narona, a sada višim kustosom u Arheološkom muzeju Zadar, koji je sudjelovao u otkrivanju ovoga nalazišta.
– Neočekivano smo naišli na vrlo veliku količinu materijala iz prvog stoljeća prije Krista pa sve do 18 stoljeća. Radi se o keramičkom materijalu, amforama, tegulama iz rimskog razdoblja, antike i kasnog srednjeg vijeka…
Saznajemo da je ovo prvo podvodno istraživanje u koritu Neretve premda je već bilo naznaka da takvih nalazišta ima, bilo da su neki ostaci izvučeni u ribarskim mrežama, bilo da je postoji pretpostavka da bi ovakvih nalazišta u Neretvi moralo biti iz razloga što je prema Naroni vodio važan pomorski put. Ovo je nalazište u Kominu potvrdilo te pretpostavke.
– Nadali smo se da bi u ovom istraživanju naišli na određene predmete ali smo se iznenadili količinom i kvalitetom materijala koje smo pronašli i koji najvećim dijelom pripadaju razdoblju razvoja Narone koja je bila veliko sudbeno i gradsko središte od prvog stoljeća prije Krista pa sve do u kasnu antiku, objašnjava Hrvoje važnost ovoga otkrića.
Nakon što su arhelozi iz Zadra utvrdili postojanje vrijednog nalazišta u koritu Neretve pred Kominom, na Konzervatorskom odjelu iz Dubrovnika je da odredi daljenje mjere koje će se provoditi na ovom nalazištu.
– Mi kao arheolozi očekujemo neku vrstu arheološkoga istraživanja da utvrdimo nalazili se na riječnom dnu, u sedimentu rijeke, još materijala jer ovo sve što smo pronašli je pokupljeno površinski, bez ikakvoga kopanja, sondiranja, među tonama smeća koje leži na dnu Neretve. Tako da se nadamo da će uslijediti neki oblik arheološkoga istraživanja ovoga lokaliteta prije nego se ovaj dio rijeke zatrpa za potrebe izgradnje ceste i parkirališta, zaključio je Hrvoje.
Moguće je da će uskoro biti pokrenuta detaljna arheološka istraživanja ovoga nalazišta, sve ovisi o odluci konzervatora. Kako vidimo arheolozi su spremni ponovno zaroniti na dno Neretve u nadi da će naći još vrijednih nalaza.
Kominjani bi se u tom slučaju trebati strpiti jer će to usporiti radove na rekonstrukciji prometnice i izgradnji parkirališta. Ali ne trebaju zbog toga žaliti jer kulturna i povijesna vrijednost mogućih arheoloških nalaza može nadmašiti njihova i naša očekivanja.
U Djelima apostolskim se više puta spominje Marko, ili Ivan zvani Marko. Njegova je majka okupljala kršćane u svojoj kući u Jeruzalemu i pružala im sklonište, napose u vrijeme Petrova tamnovanja i u vrijeme njegova izlaska iz zatvora. Prema Prvoj Petrovoj poslanici Marko se nalazi u Babilonu, a to znači u Rimu. Ove su dvije naznake posebno povijesno svjedočanstvo za evanđelista sv. Marka.
– Još za života suočite se s onim što vas čeka u trenutku smrti, jedino tako možete spoznati istinsku vrijednost stvari. Umrite prije svoje smrti!, stoji u najavi jučerašnjeg događaja. Odmah po objavljivanju, knjiga je dobila status beskompromisne ispovijesti o
Potom je o autoru i njegovu djelu govorila nekadašnja profesorica u metkovskoj Gimnaziji, a sada ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, Jelena Bogdanović koja za Oreškovićevo djelo reče da je knjiga vrlo zanimljivo literarno djelo ispunjeno duboko proživljenim iskustvom, u kojoj nema kompromisa i u kojoj je duša ogoljena do kosti.
Ivo Orešković Nuh rođen je 1968. godine u Zagrebu. Srednju školu završio je u Dubrovniku, diplomirao je na studiju povijesti i arheologije u Zadru, a doktorirao na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je knjiga Malvasija – glasovito vino još iz doba Dubrovačke Republike i dijaloga između sluškinje Pavle i gospara Điva u slikovnici Dubrovačkih muzeja: Pavle i Đivo u vremeplovu Republike i Pavle i Đivo u Rupama. Radi u Državnom arhivu u Dubrovniku kao arhivist specijalist na obradi i sređivanju arhivskih fondova sudova i javnih bilježnika iz vremena austrijske uprave i između dva svjetska rata. Bavi se znanstvenim istraživanjem iseljavanja stanovništva s dubrovačkog područja u 19. i 20. stoljeću.
