-

Don Damjan Raguž, prvi župnik Gabela Polja, kritično nakon prometne nesreće u Mostaru

Don Damjan Raguž, prvi župnik Župe Presvetog Trojstva u Gabela Polju, doživio je u večernjim satima 9. listopada tešku prometnu nesreći kod mostarske katedrale. Raguža je, dok je prelazio cestu, udario motocikl, potom je s teškim i po život opasnim ozljedama prevezen je na Odjel za anesteziju i reanimaciju Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru gdje se liječnici bore za njegov život.

Don Damjan je umirovljeni svećenik mostarske biskupije koji se 9. rujna ove godine oprostio sa župnom zajednicom u  Rotimlji gdje je proveo zadnjih devet godina.

Prije toga bio je župnik u Studencima od 1993. do 2009. godine, gdje je osim brojnih građevinskih radova, 1996. pokrenuo župni list Povezanost i osnovao Hrvatsko kulturno umjetničko društvo “Studenčica” i mandolinski orkestar “Zlatno srce”.

Don Damjan Raguž rođen je 12. srpnja 1943. u Aladinićima, župa Prenj-Dubrave, općina Stolac, jer je roditeljska kuća u Prenju bila spaljena. Njegov otac Vidoje stradao je na Križnom putu na kraju Drugoga svjetskog rata, pa je don Damjan rastao samo s majkom Ljubom r. Krmek. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Opličićima i Prenju kad je škola bila u sadašnjoj župnoj kući. Dva prva razreda osmoljetke završio je u Aladinićima gdje je u sedmom razredu bio izbačen iz škole jer učitelju nije htio priznati da je postao od majmuna.

Od svoje 14. do 19. godine nije išao u školu učio je svirati klavir i harmonij te jednu godinu dana harmoniku u Metkoviću. Neko vrijeme se bio zaposlio i radio na poljoprivrednim dobrima. A nakon što je odslužio vojsku u Trogiru, Solinu, Splitu i Trebinju (1963.-1965.), položio je 7. i 8. razred osmoljetke u Aladinićima.

U Biskupijsko sjemenište u Dubrovniku došao je u jesen 1965. gdje mu je bilo dopušteno da u jednoj godini polaže dva razreda pa je klasičnu gimnaziju završio u proljeće 1968. te ujesen stupio u Bogosloviju u Splitu. U četvrtoj godini studija (1972.) imenovan je prefektom sjemeništaraca što je obnašao do 1975. godine.

Za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je splitski pomoćni biskup Ivo Gugić 1. travnja 1973. u Splitu, a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 1. srpnja 1973. u Prenju. Nakon završene šeste godine studija, ostao je prefekt u Splitu do ljeta 1975. kad je imenovan župnim vikarom u Gabeli. Kad je u proljeće 1977. osnovana nova župa Gabela Polje, don Damjan je imenovan njezinim prvim župnikom. Na toj službi je ostao do 31. siječnja 1993. kad je postao župnik Studenaca gdje je 2006. imenovan i dekanom. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Rotimlji.

Uspješna berba aronije na imanju OPG-a “Jelčić-Kican”

Foto Denis Jerković / Hanza Media

Krajem kolovoza mladi poljoprivrednik iz Krvavca Luka Jelčić napisao je upozoravajući tekst na svom FB-profilu o svojoj borbi s birokracijom (HZZ) koja ga je umalo bacila na koljena, a koja je ipak uspješno okončana deblokadom računa. Glavna kultura OPG-a “Jelčić-Kican” je aronija koja je ove godine rodila velikim i kvalitetnim prinosom o čemu piše današnja Slobodna Dlmacija.

Bit će soka i pekmeza od aronije. Berba na plantažama obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva “Jelčić-Kican” nedaleko od Metkovića uspješno se privodi kraju. Aronija je dobro rodila, plodovi su kvalitetni, a najveći problem je što se sporo beru.

– Od aronije standardno proizvodimo zbog naše prepoznatljivosti sok, čaj i džem. Premda ove godine imamo u planu ubaciti još koji artikl u ponudu, a to već planiramo kad odradimo sok od šipka – kaže Luka Jelčić.

Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Jelčić-Kican zasađen je čak hektar ove egzotične biljke. Crne bobice najsličnije ribizlu ili borovnici, za kojima vlada pomama u čitavom svijetu zbog ljekovitih svojstava, beru se i prerađuju.

Čak 1700 grmova

Aronija je prepoznata na hrvatskom tržištu. Ipak, puno je patvorina koje se uvoze iz Poljske, kojima se zatim dodaje voda i takvi sokovi završavaju na tržištu. Ali ova neretvanska aronija itekako je bolja. U to se mogu uvjeriti svi koji je kušaju. Aroniju još zovu i super voćem ili vitaminskom bombom zbog svojih nutritivnih vrijednosti i antioksidansa te uspjeha u liječenju dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti.

Na plantaži OPG-a “Jelčić-Kican” je 1700 grmova aronije, koje su ove jeseni jako dobro rodile.

– Plantaža će se širiti na možda još 1000 grmova uz postojećih 1700. I na tome planiramo stati jer nakon toga već prelazimo kvalitetu i idemo na količinu, a to uistinu ne želimo jer naša je aronija na tržištu prepoznata kao jedan od najkvalitetnijih proizvoda. Opet tu možemo zahvaliti području doline Neretve koja je sigurno jedno od najboljih područja za bavljenje voćarstvom – kazuje Luka Jelčić, koji planira jedan sasvim novim projekt s aronijom.

– Projekt se zove se nAronija. Zaseban brand koji je krenuo još prošle godine. I sve do sada smo ga razvijali. Od najsitnijih detalja do finalizacije ove godine, gdje smo startali s otkupom domaćih neretvanskih proizvoda. Još nismo javno predstavili brend, ali i to će se dogoditi do kraja listopada. I te iste proizvode pretvaramo u konačne proizvode, sokove, džemove, med.

Posebnost našeg novog brenda je ta što su sve komponente vezane uz Neretvu, kao što se vidi i u imenu tu je i Narona, a koristit ćemo i ostale nazive vezano za Neretvu. A tako nastavljamo i dalje da bismo promovirali našu dolinu. Isto tako, u planu nam je otvoriti već dogodine prve vlastite trgovine s našim proizvodima – otkriva Jelčić.

Cijeli intervju s Lukom Jelčićem možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.

Piše: Stanislav Soldo/SD

Gradonačelnik Milan primio akademika Luku Paljetka

Jutros je u zgradi Poglavarstva gradonačelnik Dalibor Milan primio akademika Luku Paljetka koji je došao u društvu supruge Anamarije, glazbenika Darka Matičevića i predsjednika ogranka Matice hrvatske Božidara Lovrića.

Povod ovom susretu je večerašnje predstavljanje dviju zbirki pjesama Luke Paljetka (Nakupine i Gorka zora) koje je organizirao Matičin ogranak u Metkoviću, i to povodom autorova 75. rođendana.

Akademik Paljetak je gradonačelniku darovao svoju posljednju zbirku pjesama i dvostruki CD Gold collection na kojem se nalazi njegovih 38 pjesama od kojih je sedam uglazbio naš Darko Matičević.

Foto: metkovic.hr

LOKALNA PROGNOZA Je li nam stiglo ‘bablje ljeto’….?

Period toplog i sunčanog vremena u listopadu nazivamo babljim ljetom. Ovaj izraz možemo naći u većini slavnskih jezika. Prema Velikoj sovjetskoj enciklopediji, to je razdoblje kad starice na suncu još mogu zagrijati svoje kosti.

Jučer je u Metkoviću u 14 sati izmjerena temperatura 28,6 °C i ne treba posebno naglašavati da je to bila najviša izmjerena temperatura zraka na meteorološkim postajama DHMZ-a. Dakle, u dolinu Neretve je stiglo bablje ljeto

Pred nama je razdoblje stabilnih vremenskih uvjeta u kojem će prevladavati sunčano vrijeme, uz manju naoblaku, s jutarnjom temperaturom zraka oko 12 °C i dnevnom oko 25 °C. Puhat će slaba i mjerena bura i maestral.

Ovako bi trebalo biti do pred kraj idućega tjedna kada se očekuje pojačana naoblaka, južni vjetar i mogućnost za kišu.

Do tada uživajte u lijepom jesenskom vremenu koje je idealno za one koji obavljaju poslove na otvorenom.

Za one hrabrije koji će možda otići okupati se u moru, donosimo informaciju da je more na našim plažama izvrsne kakvoće s temperaturom oko 20 °C.

Trojac Ujdur-Popić-van der Meijde omogućili virtualnu šetnju Dioklecijanovom plačom

Osmogodišnji rad Opuzenaca Stipana Ujdura i Ivana Popića, kojima se priključio Nizozemac Martin der Meide, uglavnom vežemo uz stvaranje 3D modela antičke Narone. Međutim, ovaj trojac je svojim jednogodišnjim radom na 3D modeliranju Dioklecijanove palače omogućio VR studiju Legame u Zagrebu izradu aplikacije za virtualnu šetnju koja će posjetiteljima biti moguća putem mobilnih uređaja i VR naočala.

Programeri i dizajneri u Legame VR studiju će programirati dvije mobilne aplikacije, jednu mono za mobitele a drugu stereo  za VR naočala. Aplikacija za mobitele će se moći koristiti na mobitelu bez dodatnih naočala pa je veoma praktična za korištenje, a druga aplikacija  se morati koristiti u VR naočalima, ali je bolji 3D doživljaj virtualne stvarnosti, objašnjava nam Stipan Ujdur.

Ovisno o mogućnosti optimiziranja programa bit će moguće vidjeti najmanje 12 ako ne i 14 lokaliteta Palače. Sama aplikacija će biti dostupna preko Google Playa a bit će ponuđena i turističkim agencijama koje se bave organiziranjem posjeta Splitu i Dioklecijanovoj palači.

Ujdur i Popić su 3D modeliranjem rekonstruirali Dioklecijanovu palaču po slici E. Herbranda iz 1912. godine, a rekonstrukcija je rađena na osnovi originalnih nacrta, tlocrta, crteža, slika i snimaka Palače dostupnih na internetu, dok se u Arnhemu Martin van der Meijde bavio dizajnom i programiranjem foto i video renderiranja, odnosno dodavanjem različitih efekata u virtualni prostor Palače – Rimljana, galija, rimskih kola i nosiljki te ostalih.

Ovakva aplikacija za virtualnu šetnju bit će jednom moguća i za antičku Naronu. Završeno je 3D modeliranje 3. terase i počeli su radovi na na 1. vili-domusu na 4. terasi.

 

 

Zbog radova na novoj rasvjeti na nekoliko tjedana se zatvara kazališna dvorana u GKS-u

Četrdesetak godina nakon što je postavljena, tzv. radna rasvjeta na stropu kazališne dvorane Gradskoga kulturnog središta bit će zamijenjena novom, tehnološki puno naprednijom, piše metkovic.hr.

Ustanova za kulturu i sport Metković prošle je godine putem Natječaja Ministarstva kulture RH dobila 300.000 kn, od kojih je dio već iskorišten za sanaciju i renoviranje Ljetne scene, za što je utrošeno 180.000 kn + PDV. Isto toliko bit će uloženo u zamjenu stare radne rasvjete, zaštitu drvene stropne lamperije te bojanje zidova, s time da će se ostatak novca namaknuti iz Gradskoga proračuna te manjim dijelom iz vlastitih sredstava Ustanove.

Radovi su već započeli pa tijekom sljedećih tjedna u velikoj dvorani neće biti filmskih projekcija i drugih kulturnih događanja.

Tekst i foto: metkovic.hr

IN MEMORIAM Andrija Matijaš Pauk s Neretvanima “rame uz rame” za hrvatski Jug

Na današnji dan 1995. na ulazu u Mrkonjić Grad u akciji Južni potez poginuo je hrvatski general bojnik Andrija Matijaš Pauk koji je u prvim godinama Domovinskog rata dao veliki doprinos u oslobađanju hrvatskoga Juga i sprječavanju prodora JNA u dolinu Neretve. U tim akcijama se njegov ratni put ispreplitalo s pripadnicima 116. brigade i samostalne “A”-satnije Metković na što pripadnici neretvanskih postrojbi mogu biti ponosi.

Dosta Neretvana je bilo pod njegovim zapovjedništvom u 2. samostalnoj izvidničkoj satniji a potom u oklopno-mehaniziranoj bojni 4.gbr. HV-a. Od siječnja 1993. u sastav ove brigade ušla je i samostalna “A” satnija ZNG Metković.

Matijaš je u kolovozu 1991. postao dragovoljac u ZNG

General Matijaš je demokratske promjene početkom 1990.-tih dočekao u Splitu, u Divuljama gdje je bila tenkovska satnija JNA. Bio je već tada poznat kao izvanredan tenkist s mnogim odličjima i sportaš. U to vrijeme je organizirao bijeg ročnika iz vojarni JNA te se čvršće povezao s hrvatskim MUP-om, a u kolovozu 1991. u sabirnom centru na Tuškancu u Zagrebu prijavio se kao dragovoljac u ZNG. Vatreno krštenje je imao na Banovini…

Nakon što je napadnut jug Hrvatske, Matijaš je u listopadu 1991. tražio povratak u Dalmaciju gdje je postao pripadnik 4. brigade ZNG-a, zapovijedao je 2. samostalnom izvidničkom satnijom.

Kišnog jesenskoga popodneva 1991. došao je u Metković s tri improvizirana oklopna vozila koje su smjestili u dvorište Duhanske stanice kako ih ne bi otkrili neprijateljski zrakoplovi. Odatle je s postrojbom izmješten na bojišnicu i stavljen na raspolaganje zapovjedniku Južnog sektora, nakon čega je izvodio složene izvidničke operacije i zadaće uvođenja vojnika na crte bojišta koje su bile pod stalnim topničkim djelovanjem.

Sa svojim transporterima se istakao u borbama za Čepikuće, a nakon toga je sudjelovao u borbama na širem stonskom području, točnije na poziciji Zaton Doli gdje je zajedno sa samostalnom “A” satnijom ZNG Metković sudjelovao na zadacima sprječavanja prodora neprijatelja u smjeru Pelješca i Bistrine. Nakon višednevnih borbi neprijateljska vojska je pretrpila značajne gubitke te je 3. studenog 1991. pokrenula opsežni napad. Tada je u žestokim borbama bilo više ranjenih hrvatskih vojnika, a poginuo je pripadnik “A” satnije Renato Čović. Obje postrojbe ZNG-a su bile prisiljene odstupiti prema zaljevu Bistrina.

Nakon toga Matijaš sa svojom postrojbom se izmješta na područje sjeverno od Popova polja gdje izvodi niz uspješnih operacija ovladavajući dominantnim vrhovima iznad Popova polja od kojih je najznačajnija Čavaška Gradina.

Matiješava postrojba u to vrijeme djeluje na širem području Gornjeg Hrasna u izviđačkim akcijama i dajući podršku ostalim postrojbama u kritičnim situacijama. U travnju 1992. je neprijatelj pokrenuo opći tenkovsko-pješački napad  na ovom području. Jedan od smjerova napada je bio Stolac-Drenovac-Stolovi. Između ostalih postrojbi, značajan doprinos u ovoj presudnoj bitci za sprječavanje prodora u dolinu Neretve dala je i postrojba Andrije Matijaša.

Sljedeći značajan doprinos Matijaševe postrojbe dogodio se u noći s 11. na 12. svibnja 1992. kada su ponovno zauzimani dominantni vrhovi iznad Popova polja (Čavaška Gradina i Orlov Kuk). Potom u sklopu operacije Spaljena zemlja, zajedno sa diverzantskim vodom zapovjednika Miljenka Jelića prelaze Popovo polje i obuhvatom zauzimaju selo Velja Međa pri čemu je zarobljeno 16 neprijateljskih vojnika.

Nakon akcije Spaljena zemlja uslijedila je akcija Tigar s ciljem deblokade Dubrovnika i odbacivanje neprijatelja što dalje od grada. U pripremama za tu akciju osnovana je oklopno-mehanizirana satnija 4. gbr. HV-a kojoj je zapovjednik bio Matijaš i u čiji sastav su, nakon ubrzane obuke, uglavnom ušli pripadnici njegove 2. samostalne satnije.

Matijaševi tenkisti dali su velik doprinos u ovoj akciji. Bile su to bitke za Zaplanik, Ivanjicu i Uskoplje. Tenkove je prebacio starom uskotračnom prugom koja je išla rubom Popova polja prema Dubrovniku i razbio glavninu srpskih snaga. U operaciji Vlaštica dobio je nadimak Pauk. Kad su akcije oslobađanja na južnom bojištu završene, general Bobetko rekao je: Da nije bilo Andrije Matijaša i njegove samostalne tenkovske satnije, dolina Neretve i Dubrovnik s otocima bili bi četnički.

Poslije akcija na Južnom bojištu dolazi do preustroja 4. gbr. u sklopu koje se ustrojava oklopno-mehanizirana bojna za čijeg je zapovjednika imenovan Andrija Matijaš Pauk. Sudjeluje u oslobodilačkim akcijama MaslenicaZima ’94.Skok-1Skok-2Ljeto ’95Oluja.  Do kraja svog ratnog puta obnašao je dužnosti načelnika stožera 4.gbr. i zamjenika zapovjednika 4.gbr. Na toj dužnosti je i poginuo 9. listopada 1995. pred Mrkonjić Gradom tijekom operacije Južni potez, zadnjega dana rata.

Andrija Matijaš Pauk je uvijek bio na čelu postrojbe koju je vodio, prema vojnicima se odnosio kao prema svojoj djeci i izlagao opasnosti prije sebe nego njih. Tako je i poginuo ulazeći na transporteru u Mrkonjić Grad iako po dužnosti koju je obnašao to nije morao.

U sjećanje na ovog velikog hrvatskog ratnika 4. gardijska brigada HV-a je nakon Domovinskog rata dobila naziv Pauci, a njegovo ime nosi i vojarna u Kninu.

Izbjegnuta tragedija kod Živogošća: iskusni HGSS-ovac upozorava na mjesta na kojima vlada najveća opasnost od odrona velikih stijena

Samo zahvaljujući pukoj sreći izbjegnuta je velika tragedija koja se mogla dogoditi u nedjelju oko 16 sati na području Živogošća, pokraj samostana, gdje se s obližnjih obronaka odlomila stijena težine između 5 i 6 tona i pala na Jadransku magistralu. Osim te kolosalne stijene i kotrljajućeg kamenja, odlomilo se i desetak manjih stijena koje su se također zaustavile na magistrali.

Bojimo se i pomisliti što bi se dogodilo da je tom dionicom u tom trenutku prolazilo neko osobno vozilo ili turistički autobus nakrcan putnicima.

Ovakva pojava i nije rijetkost, već su se i prije znali događati slični “kameni incidenti”, u kojima, na sreću, nikada do sada nije bilo ljudskih žrtava. Ali, sve do jednog puta. Ipak, na ovom području ponad Živogošća nikada se prije nije zbio sličan slučaj.

– Do sada nikada nije bilo opasnosti na ovom području. Ja radim na ovom području već pet godina i nikada nismo imali ovakav slučaj. Odmah, čim smo dobili dojavu da se kamenje “odlomilo” i palo ne cestu, izišli smo na teren, zatvorili jedan smjer ceste i prišli otklanjanju kamenja. Budući da u Živogošću nemamo tako veliki i jaki stroj koji bi mogao pomaknuti najveći kamen, težak zasigurno 5-6 tona, morali smo dovesti drugi radni stroj, kojim smo uspjeli kamenu gromadu maknuti s ceste. Cijela akcija čišćenja prometnice trajala je do 22 sata u nedjelju navečer, kada je cesta ponovno u cijelom profilu otvorena za promet – kazuje nam Ivica Šamanović, nadcestar (šef područja) za područje Makarske i Vrgorca, zaposlen pri Županijskim cestama.

– Sve takve ceste su opasne i nikada ne možemo znati na koje područje stijene mogu pasti. Kamen se može zakotrljati i na udaljenosti 300-400 metara od ceste. Tko ga uopće na toj udaljenosti može vidjeti, prije negoli padne na cestu, ako ga nešto prije ceste ne zaustavi. Ovakvi slučajevi se događaju i u svijetu, nije ovo samo pojavnost u Hrvatskoj. Tko uopće može osigurati toliko područje, za to bi trebalo imati enormna financijska sredstva – kazuje Šamanović.

Gotovo bi cijelu Jadransku magistralu, od hotela “Le Meridian Lav”, pa sve do Dubrovačko-neretvanske županije, osim dijela Neretvanske doline, trebalo zaštititi mrežama.

– Zakonodavac je predvidio da bi zemljište uz cestu trebao održavati, odnosno pregledavati vlasnik ili korisnik zemljišta. No, vlasnici ili korisnici tog zemljišta loše, odnosno nikako ne održavaju zemljišta, a prvenstveno zbog toga što su mnogi od vlasnika umrli ili su odselili u prekomorske zemlje, pa je nemoguće doći do njih. Naše ophodnje redovito kontroliraju terene i ako uoče sitno kamenje koje se odlomilo, odmah ga uklanjaju s ceste. No, erozija tla, kiša, snijeg, led, požari, potresi čine svoje i na to ne možemo utjecati. Mi zaista vodimo brigu o svim ovakvim mogućim situacijama, no sve ne možete predvidjeti.

– Ja sam se već čuo sa Srđanom Vrsalovićem iz Hrvatske Gorske službe spašavanja (HGSS) i on će se u utorak popeti na područje, odakle su se stijene odlomile i vidjeti kakva je situacija, pa ćemo nakon toga donijeti odluku o tome koji su koraci potrebni da bismo zaštitili to područje – kazuje Šamanović.

Iako se u početku mislilo da je dio s kojega su padale stijene bio opožaren, prema riječima Srđana Vrsalovića, to ipak nije tako.

– Čelična mreža se u pravilu postavlja tamo gdje je to najpotrebnije, odnosno gdje je najveća opasnost od odrona i ona se postavlja postupno, jer kada bi se išla mreža postaviti uz cijelu Jadransku magistralu, gdje postoji veća ili manja opasnost od odrona, bio bi potreban, recimo u šali, jedan hrvatski državni proračun. Radi se o velikom novcu, jer ne smijemo smetnuti s uma da jedan kvadratni metar mreže košta 10-ak eura – kazuje Srđan Vrsalović, vlasnik tvrtke “Vrsa Trade” koja se već više od 25 godina bavi radovima na visini, među ostalim, i postavljanjem čeličnih mreža.

više pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije

Na nekadašnjem odlagalištu smeća pronađene tri nagorjele ručne bombe

Policijski službenici protueksplozijske zaštite su u jutarnjim satima u subotu, 6. listopada, na bivšem odlagalištu smeća u blizini mjesta Mokalo na Pelješcu, izuzeli tri nagorjele ručne bombe M-75 i zbrinuli ih prema pravilima struke.

– I ovom prilikom molimo građane da ne ostavljaju minsko eksplozivna sredstva na otvorenim javnim prostorima zbog sigurnosti ostalih građana, posebice djece, stoji u priopćenju PU dubrovačko-neretvanske.

Podsjećamo da akcija „Manje oružja manje tragedija“ još traje te pozivamo građane koji još uvijek u svojim domovima imaju oružje, streljivo ili minsko-eksplozivna sredstva da ih bez straha predaju policiji koja protiv takvih osoba ne poduzima nikakve sankcije.

Napominjemo da građani takva sredstva ne donose sami u policijske postaje kako ne bi došlo do njihovog aktiviranja i neželjenog ozljeđivanja, već o svakoj nakani obavijeste policiju na broj 192 ili u najbližu policijsku postaju. Policija će poslati stručne i osposobljene policijske službenike u civilu, koji će opasna sredstva preuzeti na siguran način.

Dragovoljna predaja oružja je anonimna, vremenski neograničena i bez sankcija za građane. Detaljne informacije o postupku predaje mogu se dobiti i putem besplatne telefonske linije 0800 88 92.

Anton Šuljić: Biskup Carević je bio intelektualac, dobrotvor, čovjek koji je radio sve za Hrvatsku

U četvrtak, 27. rujna u župi Marije Kraljice Apostola u Zaprešiću održano je predstavljanje knjige Mirka Ivanjeka Veliki petak 1945. Biskup Josip Maria Carević. Život za narod- smrt u ime naroda.

Sudbina biskupa Carevića, neljudski mučenog i ubijenog u partizansko-komunističkim egzekucijama krajem Drugog svjetskog rata, potaknula je pisca Mirka Ivanjeka na stvaranje romansirane biografije koja progavara o biskupovom životu i djelovanju te o njegovoj mučeničkoj smrti.

Josip Maria Carević, rodom iz Metkovića, bio je dubrovački biskup u vremenu prve Jugoslavije, a nakon što je, pod pritiscima velikosrpskog režima, odande 1940. premješten i umirovljen, stavio se na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu te ostatak života djelovao u Hrvatskom Zagorju. Mučen je i ubijen u Velikom Trgovišću, a do danas njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Jedan od predstavljača knjige u Zaprešiću bio je teolog, književnik i svećenik don Anton Šuljić. Razgovor s njim možete pročitati na portalu Narod.hr.

Zadnje objavljeno