Danas je 6. korizmena nedjelja, Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica s kojom ulazimo u Veliki tjedan u kojem slavimo Uskrs, najveću kršćansku svetkovinu.

Zove se Nedjelja muke Gospodnje jer se tijekom sv. mise čita ili pjeva izvještaj o Isusovoj muci i smrti jednoga od trojice evanđelista (Marka, Mateja ili Luke).

Naziv Cvjetnica ili Cvitna nedilja dolazi od običaja da se na taj dan u crkvu na blagoslov nose grančice masline, lovora, palme ili nekih drugih zimzelenih stabala koje bi se ponekad ukrašavala i cvijećem. Običaj ima svoje utemeljenje u evanđeoskom izvještaju o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem u vrijeme blagdana Pashe, nekoliko dana prije njegove smrti.

Na Cvjetnicu se oko crkve čini ophod (procesija) koji ima dugu tradiciju. Još se, naime, iz izvještaja hodočasnice Eterije (Egerije) saznaje kako su se kršćani u Jeruzalemu u 5. st. sastajali u rano poslijepodne na Maslinskoj gori, odakle bi, nakon bogoslužja riječi, u predvečerje krenuli u ophodu prema Jeruzalemu, a u rukama bi imali maslinove ili palmine grančice. Odatle se običaj proširio po Istoku, a početkom 7. st. prenesen je i u Španjolsku i Galiju, gdje su se obično koristile vrbine grane ili neke druge s cvjetovima, pa odatle i naziv Cvjetnica.

Krajem 8. st. sve češće je riječ o ophodima s palminim grančicama, kojima se pripisivao ljekoviti učinak, a također i snaga u obrani od svih zala kuća i ukućana. Takvo se, gotovo magijsko shvaćanje, zadržalo jednim dijelom i do danas. Naime, bio je običaj da se jedu pupoljci i mladice blagoslovljenih grana, kako bi se spriječile razne bolesti, a ni danas nije rijetkost da se te grančice u obliku križa zabadaju na njivama, sa svrhom da se spriječe elementarne nepogode, ili pak da se grančice zadijevaju za raspela u kućama, kako bi zaštitile ukućane od raznih nevolja.

Blagoslovljene grančice masline, palme, lovora nisu magijski predmeti koji imaju nadnaravnu moć. Oni trebaju biti izraz i simbol naše vjere s kojim oživljavamo događaj koji je zauvijek obilježio ljudski rod, Kristovo uskrsnuće.