ŽNK Neretva-ŽNK Dalmacija(Kaštel Stari) 5:0
U posljednjoj utakmici sezone 2. HNL za žene- jug (seniorke) naše su nogometašice petardom ispratile Kaštelanke. Već u prvom poluvremenu rezultat je bio 3:0 pogocima Buntić i dvaput Čolaković. U drugom dijelu naše su nastavile sa dobrom igrom te su postogle još dva gola, prvo Čubić, pa Bezer. ŽNK Neretva na kraju je prvenstvo završila na drugom mjestu. Čestitamo našim nogometašicama i cijelom stručnom stožeru i upravi kluba na ostvarenom rezultatu!
Fotosafari rukavcima, rječicama i kanalima Doline Neretve predstavlja instinski doživljaj i povratak iskonskim prirodnim vrijednostima. To je praznik za oči i melem za duh, bijeg od svakodnevne vreve. Uživat će te u mirisu močvare, letu ptica močvarica, kreketu žaba, raznolikosti boja… i okusima izvorne hrane…
Razgovarali smo sa Josipom Ilićem, izdankom metkovske rukometne škole, koji trenutno igra u Luksemburgu. Josip je rođen 27. siječnja 1989. godine u Metkoviću kao drugo dijete, pored brata Tonija, u obitelji Ivice i Katarine Ilić. Rukomet igra od 10. godine, a nakon 19 godine, te odlaska iz Metkovića igrao je u nekoliko zemalja, dok nije došao u klub Handball Esch u kojem sada igra. Evo što nam je rekao u kratkom razgovoru..
Pozdrav Josipe, možete li nam ispričati kako je tekao vaš igrački put?
Sa 10 godina sam poceo trenirati u rukometnom klubu RK Metkovic kod trenera Slavke Ujdura. U 16-toj godini sam počeo trenirati s prvom ekipom gdje su me trenirali Mojmir Majić, Mišo Veraja i Mate Nikolić Pinc. Sa 19 godina sam presao u RK Izviđac iz Ljubuškog gdje sam ostao četiri sezone… Poslije četvrte sezone u Ljubuškom otisao sam u Francusku u klub Nancy, gdje sam bio skoro dvije sezone, a od ove sezone sam u Luksemburgu. Također, igrao sam za sve mlađe selekcije Hrvatske pod vodstvom Irfana Smajlagića i poslije Slavka Goluže, gdje smo osvajali zlatne i srebrene medalje na europskom i svjetskom prvenstvu.
Možete li nam nešto reći o klubu u kojem sada igrate?
Klub u kojem sada igram (Handball Esch) je najuspješniji klub u Luksemburgu. Prije dvije sezone su igrali finale Challenge cupa, što je za ovako malu državu bio ogroman uspjeh. Ove sezone smo također u borbi za prvaka , koja ce trajati izgleda sve do zadnjeg kola.
Kakav je život tu u Luksemburgu?
Sa životom ovdje sam stvarno zadovoljan. Ovdje ima puno ljudi sa naših prostora tako da se uglavnom s njima družim. Tu je i Damir Rezić, također nas Metkovac, koji je tu već 10 godina u jednom drugom klubu.
Pratite li rukomet u Metkoviću?
Naravno da pratim rukomet u Metkoviću, vidim da su ušli u završnicu kupa i ovim putem im čestitam. Šteta što ove godine nisu ušli u 1.ligu, ali nadam se da će to učiniti već sljedeće godine.
Fali li vam Metković i kako se nosite s time?
Normalno da mi fali; zadnji dani pred odlazak kući nikad proći(haha). Inače, dolazim u Metković za Božić i na ljeto. Volio bih da mogu i češće, ali nažalost obaveze u klubu mi to ne dozvoljavaju.
Uz srdačne pozdrave vidimo se na ljeto u Metkoviću!
naslovna foto: tageblatt.lu
Dana 16.05.2015. (subota) naši dobrovoljni darivatelji Dubrovačko neretvanske županije (Dubrovnik, Korčula, Metković i Ploče) su se družili na izletu na jezeru Kuti u našoj lijepoj Neretvi. Svrha izleta je bilo druženje u čast svim darivateljima krvi na prostoru županije. Druženje smo započeli u 11:30 kada smo sa lađama plovili neretvanskim kanalima do našeg odredišta, restorana Adria na jezeru Kuti. Za vrijeme ručka razmijenili smo iskustva sa ostalim dobrovoljnim darivateljima iz županije. Uz „Kraljeve Neretve“ koji su nas počastili sa dobrom muzikom lijepo smo se zabavili. Nije nam falilo ni igara pa smo tako imali i potezanje konopa kao i turnira u kartama između naših društava.
Zahvaljujemo se svim sudionicima ovog prekrasnog izleta te se veselimo ponovnom susretu.
Peruzeto sa ploce.com.hr
Kletva u smislu proklinjanja jest suprotnost blagoslovu; proklinjanjem zazivamo na nekoga ili nešto zlo, a blagoslivljanjem dobro. Međutim, djelotvornost prokletstva, kao i blagoslova, ovisi o vjeri. Kletva koja se omakne nekome kome posao ne ide od ruke ili ga je nešto drugo razbjesnilo, nije isto što i svjesna, namjerna kletva osobe koja je duboko u okultnim praksama.
Nadalje, kao što je vjera kod blagoslova povezana s ljubavlju, tako je kod proklinjanja redovito povezana sa zloćom. Kažem „redovito“, jer postoje primjeri u kojima se na nekoga zaziva fizičko zlo ne iz zloće, nego da bi ga se spriječilo u činjenju grijeha ili da bi ga se popravilo ili kaznilo za grijeh, kada je nakana, kako nas uči sv. Toma Akvinski, prvenstveno usmjerena na dobro. U tom smislu npr. Noa proklinje Hama u Post 9,25, a i sam Bog izriče određena prokletstva u tom smislu. Ipak je to, s obzirom na našu slabost, „sklizak teren“, te je stoga pametnije poslušati savjet svetoga Pavla: „Blagoslivljajte, a ne proklinjite“ (Rim 12,14).
Dakako da je kletva iz zloće uvijek grijeh. To je zazivanje đavla za pomoć. Taj grijeh može biti teži ili lakši, ovisno o svom objektu, o namjeri onoga koji ga čini i o okolnostima (vidi Katekizam 1854-1864).
Mons. Milivoj Bolobanić u svojoj knjizi „Kako prepoznati zamke Zloga?“ donosi svoje iskustvo:
„Ako je kletva izrečena s pravom zloćom, a posebno ako postoji krvna veza između onoga koji proklinje i prokletoga, mogu se događati strašne posljedice. U svojoj praksi vidio sam da su najteže posljedice bile u slučajevima gdje su roditelji proklinjali svoju vlastitu djecu, ili pak djedovi i bake svoju unučad. Osobito veliku težinu imaju proklinjanja kad se izriču u posebnim prilikama – na primjer, na dan vjenčanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti koje čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjerojatne teškoće na poslu, nesreće u ženidbi, bolesti na djeci… Zao duh sluša i čim mu netko odškrine vrata on spremno ulazi i kasnije teško izlazi. A i sam naš Gospodin je rekao: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Dan sudnji. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi” (Mt 12,36-37).“
Kako izbjeći napast ili grijeh proklinjanja? Već u molitvi Gospodnjoj molimo: „Ne uvedi nas u napast“, čime molimo Boga da nas oslobodi napasti, bilo tako da ne dopusti da budemo napastovani, bilo tako da nam dade milost da ne budemo pobijeđeni u napasti. Ukoliko je potrebno, možemo u osobnoj molitvi posvetiti i posebnu pažnju ovoj nakani, razrađujući je u razmatranju i izlijevanju srca pred Gospodinom. Uz molitvu, potrebno je da koristimo i druga sredstva kako bi izbjegli ili nadvladali napasti: izbjegavanje grešnih prilika, bdijenje nad svojim osjećajima te često primanje svetih sakramenata koji su nam dani za redoviti kršćanski život (ispovijed, Euharistija).
A kada se već dogodi takav grijeh, potrebno je odricanje, pokajanje i ispovijed. Također, dobar bi znak obraćenja bio blagoslivljanje osobe koju se proklelo.
izvor: studentski-pastoral.com
foto: ex-iscon.forumcroatia.com
Član karate kluba Metković Bruno Jurković, inače nosioc državne medalje, od strane izbornika na temelju plana i programa kadetske, juniorske i U21 muške i ženske selekcije u borbama za predstojeće Svjetsko prvenstvo koje se održava u Indoneziji, studeni 2015 pozvan je na okupljanje i pripreme reprezentacije u Umagu i da nastupi na službenom svjetskom WKF KARATE 1 Cupu. Bruno Jurković je junior i nastupa u borbama u kategoriji -61 kg.
Utakmicom za 3. mjesto na F4 protiv GRK Varaždin završila je još jedna sezona. Možemo reći kako su momci ušli puno opuštenije u susret protiv Varaždinaca, ali “dječje bolesti” ostavile su nas u rezultatskom minusu. Ipak, teže od očekivanog protivnici su osvojili mjesto na postolju. Trener Ivandija, sredinom drugog poluvremena, nakon perioda dobre igre naših momaka, vraća u igru svoju početnu sedmorku koja nas ostavlja na osam zgoditaka razlike.
Nastupom na F4 kupa, rekli bismo da je ovo jedna nagrada za požrtvovan rad kako igrača, tako i naših trenera. Ostaje žal za boljim rezultatom, ali gore već spomenute dječje bolesti odraz su lošeg rada u mlađim dobnim skupinama, gdje se nažalost trčalo za rezultatima i medaljama. Nažalost “rukometna politika” našega grada teško je narušena posljednjih 15 godina, gdje se vrlo malo ili nimalo radilo na osnovama rukometne tehnike i taktike.
Napokon smo i mi od ove sezone pokrenuli rad sa svojim mlađim dobnim skupinama (NE “škola rukometa” kako svi misle).
Nakon dvije godine rada trenera Bjeliša, njegovih suradnika i pratećeg osoblja, dobili smo komplimente od rukometnih prijatelja iz cijele Lijepe naše, pa tako i iz inozemstva.
Definitivno u ovoj igri s velikim dečkima, dobili smo potvrdu kako obrana dobiva utakmicu, a ne “run and gun” igra. Ostaje nam za sljedeću sezonu igrati čvršću obranu i pametnije u napadu. Do tada, živi i veseli bili!
Vinko Kaleb
U okviru projekta “Održivi razvoj turizma posebnih interesa – SUD SIT” i višedenvnog događaja “Proljeće u Konavlima” u subotu, 16. svibnja održana je SUD SIT multiaktivna utrka. Na utrci dugoj 25 km sudjelovale su dvočlane ekipe koje su se natjecale u muškoj, ženskoj i mješovitoj kategoriji. Start je bio u Cavtatu na gradskoj rivi, a završetak uz proglašenje pobjednika održao se u pustolovnom parku Cadmos Village u Konavlima. Natjecatelji su imali priliku proći očišćenom i označenom trasom nekadašnje uskotračne željeznice koja je prenamijenjena u biciklističko-pješačku stazu “Ćiro”.
Na ovoj utrci nastupila su i 2 tima iz avanturističkog kluba Osmica. Jadran Kapović u paru sa Marijom Kapović je osovoio 1. mjesto u mješovitoj kategoriji te Božo Jovanović Bartulović i Ivan Pavlović (3. ukupno i 3. u muškoj kategoriji). Utrka je popraćena sa dvije televizijske ekipe.
Na 3. Mostar Treking Challenge, (12 km planinska utrka, u kojoj se trči u parove) naši sugrađani Ruđer Bošković i Ivan Zec osvojili su 2. mjesto te oborili pobjednički rekord od prošle godine za 4 minute. Uz temperaturu od 30°C i konfiguraciju staze sa oscilacijama od kilometra visinske razlike, cijelu stazu istrčali su za 1h:25:31.
/foto: facebook – Ruđer Bošković/
U Katekizmu Katoličke Crkve o čistilištu stoji:
Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost (KKC 1030).
Sveti Augustin nam tumači: “Vremenite kazne neki trpe u ovome životu, drugi nakon smrti, treći pak i sada i onda“ (O državi Božjoj XXI, 13, 16). Sveti biskup iz Hipona ovo razlikovanje temelji na tome što neki zadovolje za svoje vremenite kazne u potpunosti u ovome životu, drugi nimalo, a treći djelomično.
Po tumačenju sv. Tome Akvinskoga, neki se laki grijesi u čistilištu kažnjavaju dulje od drugih. Pri tome se Anđeoski naučitelj poziva na svetog Pavla, koji u 1 Kor 3,12 razliku između lakih grijeha opisuje kao razliku između drva, sijena i slame. Kao što ova tri materijala različito dugo gore u vatri, tako je i s lakim grijesima u čistilištu. Neki laki grijesi prianjaju više od drugih uz dušu čovjeka, prema tome koliko im je sam čovjek privržen i u njima čvrsto ukorijenjen. Oni grijesi koji više prianjaju, dulje se čiste.
Težina pak kazne ne odgovara nužno duljini čišćenja, budući da ovisi o količini krivnje. Stoga je moguće da se netko čisti dulje, a blaže, kao i obrnuto.
Budući da čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu može primiti vječnu nagradu i neposredno ući u nebesko blaženstvo (usp. KKC 1022), valja ovo „danas“ iz Isusovih usta uzeti sasvim ozbiljno. Osobito se tome možemo nadati ukoliko se, kao što si u svome pitanju pretpostavio, „iskreno kajemo i čvrsto vjerujemo u Boga“, te donosimo i „plodove dostojne obraćenja“ (Lk 3,8).
No, često se u slučaju „dobrog razbojnika“, po tradiciji zvanog sv. Dizma, previđa jedna važna stvar kada se na njegovu primjeru zaključuje o brzom i lakom dolasku u Nebo. To je činjenica da je on na križu trpio vrlo tešku vremenitu kaznu i umro u najstrašnijim mukama.
Zaključno, podsjećam i na nauk Crkve o oprostima, o kojemu se može pročitati u Katekizmu od broja 1471 nadalje.
Bvb,
don Damir Stojić
izvor: studentski-pastoral.com
