-

DOMAGOJ VIDOVIĆ: Adio, Luko! Posljednji pozdrav hrvatskomu bardu Luku Paljetku

Bio sam mnogo prije ceste i mnogo prije gladi, putnik na ovome putu.

Ima već i više od deset godina da mi je pod ruke došao 17. broj Humskoga zbornika koji je ponio naslov U njegovoj se blizini moglo rasti. Zbornik bijaše posvećen široj hrvatskoj javnosti razmjerno nepoznatomu sveučilišnom profesoru Peri Marijanoviću (1950. – 2010.), eruditu, ali i neznanom junaku mnogih dobročinstava učinjenih mnoštvu malih ljudi iz istočne Hercegovine.

Hrvatska je uistinu bila i jest puna intelektualnih, pa, dakako i književnih veličina, no vrlo si često postavljam pitanje koliko je tih po izbor ljudi ostavljalo prostora za druge, koliko je veličina koje barem u nekoj fazi vlastita stvaralaštva oko sebe nisu ostavljali spaljenu zemlje te koliko je hrvatskih književnika za koje zna ama baš svaki Hrvat, pogotovo u današnjemu vremenu poremećenih vrijednosti u kojemu više gotovo da ne postoji hijerarhija jer se mali grade velikima, a velike se ne uvažava i prešućuje.

Mnogo je tu pitanja, no čini se da ipak postoje ljudi koji su ne samo svojim djelom, nego i životom nadvremeni, ljudi čiji stihovi krijepe i pomiruju pripadnike suprotstavljenih književnih klanova, ali i čija riječ i osmijeh liječe obične ljudi. Jedan je od takvih Luko Paljetak, dobri duh ne samo Dubrovnika, nego i svake sredine u kojoj je živio i djelovao, jedan od posljednjih barda hrvatske književnosti, pa se čovjek, kad mu upućuje posljednji pozdrav, mora upitati kako jedan život svesti na nekoliko minuta govora ili ga ukrotiti u nekoliko kartica štiva.

Mnoge se davne jeke u jednoj pjesmi spletu

Moj bi se odnos s Lukom Paljetkom mogao podijeliti na dva razdoblja: u prvome u kojemu mi je bio Paljetak i u drugome u kojemu mi je bio Luko. U prvome, onome u kojemu mi je bio Paljetak (prezime mu izgovaram s naglaskom na prvome slogu, zavičajno, konavoski, jer je i sam volio da ga tako zovu), poznavao sam ga kao enciklopedijsku ili leksikonsku natuknicu. Iz te ću natuknice izdvojiti tek dvije crtice.

Prvo podatak kako je rođen 19. kolovoza 1943. „od oca Nika i majke Marije Skvičalo“ u Dubrovniku te da je djetinjstvo i mladost proveo na Prijekom, u Nalješkovićevoj ulici. Drugi je podatak uistinu zadivljujući.

Naime, u katalogu su Nacionalne i sveučilišne knjižnice popisane čak 1042 njegove bibliografske jedinice. Koliko ih je stvarno bilo, to će se još desetljećima utvrđivati. U tome razdoblju u kojemu mi je gospar Luko bio Paljetak imponirao mi je svojom pojavom, gestama i glasom jer ako ste ga samo jednom ugledali, zaklopljenih ste očiju mogli narisati njegovu frizuru i pokušati oponašati njegov govor tijela, ali sigurno ne biste mogli njegove pjesme krasnosloviti poput njega.

Kao djetetu, klapcu i poslije mladcu koji je odrastao nedaleko od Dubrovnika i kojemu je Dubrovnik bio prvi (a u mnogočemu i ostao jedini) Grad, posebno sam uživao u njegovim štivima kojima su se otvarale Dubrovačke ljetne igre. U jednome je od njih govorio o dvostrukoj sreći onoga tko se rodio u Gradu. Ta se sreća sastojala u tome da svaki Dubrovčanin istodobno, najčešće nesvjesno, živi i dubrovačku prošlost i sadašnjost, pa bih se, da bih se podubrovčio, svaki put spomenuo Stanca prolazeći pored Onofrijeve česme (a i moj je djed s govedi trgovao) te prohodio pun opreza tijesnim kalama kako mi sadržaj kakve vrčine ne bi pao na pamet, točnije glavu.

Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu

Trebale su proći godine da uz ljupka mjesta, zahvaljujući prijatelju Borisu Njavri, ne počnem upoznavati i ljude ondje zavičajne, a upravo sam u Borisovu društvu 22. svibnja 2017., tijekom 1. Međudržavnoga susreta hrvatske književnosti u Stonu, imao čast upoznati i gospara Luka i suprugu mu Anamariju. Te se godine obilježavala 450. obljetnica smrti Marina Držića, pa nam se pružila prigoda da, tijekom stanka, razmijenimo nekoliko misli o tome najsvojeglavijem hrvatskom dramatičaru.

Nakon prvoga su nam se susreta putovi znatno češće preklapali, viđali bismo se na predstavljanjima i u širim društvima. Susreti su osobito učestali u prošlih godinu i pol dana.

Svodnik je, ponovno, da se poslužim Danteovim stihom, knjiga i njen pisac bio. Naime, Dubrovačko mi je društvo pisaca odlučilo izdati knjigu proznih radova, a urednik je Boris Njavro zamolio Paljetka da napiše pogovor. Već mi je sama činjenica da mi gospar Luko piše pogovor bila ispunjenjem snova, a kad ga je napisao i kad mi ga je skenirana sa strojopisa poslao Boris, u nevjerici sam čitao ispisane retke shvativši da me nijedan prijatelj ili znanac nije ogolio poput Luka. „Majstore, nemoj se ljutit’ na me“, prozborio je preko telefona. „Ako nisi zadovoljan, nemoj to objavit’.“

Otprilike je to bio trenutak kad je Paljetak u mojemu životu postao Lukom, približno godinu dana prije njegove smrti. U tome posljednjem dijelku njegova života gudački su kvartet uz nas dvojicu činili Boris Njavro i Stana Šćapec („Je li da nismo loša škvadra?“, stalno je ponavljao) na Braču, u Dubrovniku, Metkoviću i Zagrebu. Izmjenjivali smo misli i ideje, razgovarali o umijeću prevođenja, Zakonu o hrvatskome jeziku, Držiću, Suzama Marunkovim koje su nas nasmijavale, hrvatskomu jalu, podijeljenosti hrvatskoga društva, proslavili njegov 80. rođendan, predstavljali si međusobno knjige, pisali recenzije, ali se i pritom nevjerojatno dobro zabavljali. U tome sam se razdoblju imao prigodu osvjedočiti u Lukovu radnu disciplinu i zanesenost.

U tih je godinu dana, koliko je meni poznato, a sigurno sam nešto propustio, objavio tri pjesničke zbirke (Reciklirane pjesmeOpći pojmovi Kajkavske pjesme, a i novo je izdanje Pjesni na dubrovačku bilo pred objavom, možda već i u tisku), knjigu o korespondenciji između njega i Tonka Maroevića, slikovnicu o Luki Sorkočeviću te članak o jednome detalju iz Gundulićeve Dubravke. Njegove je pogovore, predgovore i prikaze nemoguće pobrojiti čak i u tome ograničenom razdoblju, a javnih je nastupa od lanjskoga kolovoza do dana njegova odlaska na drugi svijet, 12. svibnja 2024., samo sa mnom imao šest.

Voleći tebe, ja sam zaboravio da ću umrijeti, da živim kao i drugi ljudi

Jednom mi je zgodom u toj godini intenzivnoga druženja, očito uočivši u mojim očima pitanje Otkud ja u Vašemu društvu?, uz smiješak dobacio:

„Trijeba je s nekijem razgovarat, majstore, a ti i ja razgovaramo, ne vodimo usporedne monologe nakon kojih sugovornici odlaze zadovoljni iako pojma o pojmu nemaju što je onaj drugi rekao.“

„S Vama je razgovor kao priča za koju nikad ne bih htio da prestane“, uzvratih na komplimentu. Tih smo mjeseci živjeli kao da ćemo živjeti vječno sve dok mi tijekom njegova posljednjega boravka u Zagrebu u ožujku ove godine nije rekao: „Majstore, nisam ti dobro. Ne znam koliko ću još dugo biti na Zemlji.“ „Hajde, Luko, nitko to ne zna.“ „Znaš što ti hoću reći.“ „Znam, ali nema predaje, zar ne?“ „Nema, prijatelju. Samo mi se javi katkad, kad se sjetiš.“

I jesam, tema je naših posljednjih razgovora, među ostalim, bila slamka jer je volio razgovarati o malim predmetima koji u nekim životnim fazama postanu ključnim, a dan uoči njegova odlaska s ovoga svijeta zamolio sam Darka Matičevića, nakon što sam od njega doznao da se Luko više ne može pomaknuti iz postelje, da mi prijatelju prenese kako bi sad trebao iz leteće postelje nadletjeti Dubrovnik poput Aladina na letećemu ćilimu. Voljeli smo te male ludosti kao dvoje nikad potpuno odrasle djece svjesni da je vrijeme kad će se zanavijek pobratimiti sa svemirom blizu.

Kad umire čovjek, svijet bi trebao zadrhtati težinom tuge, dubinom bola, u šutnji koja bi rastvorila vrata mrtvačnica i podigla ploče grobova kao umorne kapke iza besane noći

Možda ćete reći da sam previše poosobio ovo štivo, da pišem o nečemu što je bilo bitno za jedno kratko, ali veliko prijateljstvo. No, sve mi je što bih o Lukovu opusu mogao reći sažeo u razgovoru Slobodan Prosperov Novak, izdanak jedne dubrovačke tradicije koja je srodna, ali ne sasma istovjetna književnoj – polihistorske, sljedećim riječima: „Odlazi posljednji veliki dubrovački pisac iz niza Držić – Gundulić – Đurđević – Vojnović. Nakon njega u Dubrovniku ostaje velika praznina.“

I uistinu, Paljetak je za života Dubrovnik ponovno učinio kulturnim središtem. Naime, nakon sjajnih razdoblja humanizma, renesanse i baroka, kad je Dubrovnik bio istinskom hrvatskom književnom prijestolnicom, padom Dubrovačke Republike pala je i gospodarska moć, a najizvrsniji su se Dubrovčani razmiljeli svijetom. Trebala su proći desetljeća kako bi Grad iznjedrio Iva Vojnovića, a zatim još nešto malo više vremena kako bi Luko Paljetak vratio Dubrovnik na hrvatski kulturni pijedestal ne dopustivši da se provincijalizira sredina koja je presudno utjecala na oblikovanje hrvatskoga standardnog jezika i kulture. Osim pisanjem, činio je to Luko isprva radom u dubrovačkome ogranku Matice hrvatske, a zatim vežući na sebe čitavu jednu scenu okupljenu oko Društva dubrovačkih pisaca.

Pritom ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je dubrovački izdanak hrvatske književnosti obnovio, u trenutku kad je vlastela odavna već bila sišla s dubrovačke kulturne pozornice, pučanin, izdanak skromne, ali vrijedne konavoske obitelji. Usto, Paljetak je svojom umjetničkom raznovrsnošću jedinstvena pojava u suvremenoj hrvatskoj književnosti (i ne samo njoj) koja nas upućuje na to da u hrvatskoj kulturi ipak postoje teško zamjenjivi (ako ne i nezamjenjivi).

Nije li samo tih nekoliko nabacanih činjenica dostatno da se Paljetka upiše u zlatnu knjigu hrvatske književnosti i kulture? Uostalom, o svemu ćete drugom, popisu djela, nagradama i akademskim titulama, imati prigode čuti jednom kad se dojmovi nakon njegova odlaska slegnu.

Na kraju dana kad se zvijezde muče da sklope noć za više vrsta snova, ostajem sam

Na koncu mi dopustite tek da se od prijatelja oprostim, kako i priliči, njegovim recikliranim stihovima s nadom da „ne osjeća više / u koljenima umor kao prije / ni bol u svakoj kosti“ te da mu „znoj briše arhanđel-šegrt“. „Dobro si obavio pos’o, Luko, meštre, odsad ćeš biti vladar riječi u raju“.

Piše: Domagoj Vidović/Hrvatski tjednik

ODGOVOR MINISTARTSVA Jesu li kopriva, pelin, glog i druge ljekovite biljke zabranjene u EU?

Društvenim mrežama se nedavno počela širiti informacija da je uzgoj i prerada koprive kao i nekih drugih biljnih vrsta te njihovo korištenje kao sastojka u prehrambenim proizvodima zabranjeno u Europskoj uniji?

Kako prenosi Agroklub, Facebook stranica Baltazar koja ima 76.000 pratitelja objavila je informaciju da je Hrvatska ulaskom u EU pristala da joj se zabrani upotreba koprive prema europskim zakonima, ali da su zabranjene i druge biljke smatrane prirodnim lijekovima, a to su: bršljan, gavez, glog, hrast, imela, kantarion, medvjeđe grožđe, orahov list, pelin, podbijel, rastavić, rusa, sena, velerijana i mnoge druge.

U nastavku teksta navodi se da je “najveći grijeh koprive što je besplatna i svima dostupna te da je jedna od najljekovitijih biljaka na svijetu” što je prenijela i web stranica epoha.com.hr. “Europska unija neumoljiva je prema narodnim mudrostima. Tako je Francuska zabranila ne samo uzgoj i preradu, nego i širenje znanja o koprivi putem javnih nastupa”, stoji u objavi portala, piše Jutarnji list.

Je li istina da je kopriva zabranjena u EU, iz Agrokluba su upitali naše Ministarstvo zdravstva.

Prema informacijama iz ministarstva kopriva nije zabranjena ni u jednoj državi članici EU niti postoje inicijative da se navedena biljna vrsta zabrani na razini EU kao sastojak hrane ili dodataka prehrani.

Ipak, navodi se da je točno da su neke biljke s navedenog popisa zabranjene. Pravilnikom o tvarima koje se mogu dodavati hrani i koristiti u proizvodnji hrane te tvarima čije je korištenje u hrani zabranjeno ili ograničeno, definirana je njihova upotreba ili zabrana.

Spomenutim Pravilnikom koji datira iz 2013. godine, propisana su ograničenja biljaka u njihovim dozama i ponekad nisu preporučene za određene skupine bolesnika, a najčešće ni za trudnice, malu djecu i dojilje iz razloga što nema dovoljno podataka o mogućem negativnom djelovanju.

Nisu zabranjene za upotrebu u hrani i pićima, ali se kod njihove konzumacije preporučuje oprez.

Od spomenutih vrsta na početku članka dopušteno je korištenje: bijelog i crvenoh gloga (Crataegus), bijele imele (Viscum album), medvjetke ili medvjeđeg grožđa (Arctostaphylos uva-ursi), rastavića ili poljske preslice (Equisetum arvense), indijske i tinevelške sene (Cassia angustifolia) te valerijane ili odoljena (Valeriana officinalis), kopriva i pelin, piše Jutarnji list.

Kod pripravaka od navedenog bilja proizvođač se mora pridržavati maksimalno dozvoljenog udjela pojedine biljke u hrani i/ili dodatku prehrani te postoje naznake koliko dugo se smiju koristiti, kome se ne preporučuje i slično.

Važno je naglasiti da ipak ima biljaka koje su zabranjene za dodavanje u prehrani i korištenju u proizvodnji, a to su: bršljan (Hedera helix), gavez (Symphytum officinale), kantarion (Hypericum perforatum), mlječika (Euphorbia amygdaloides), podbjel (Tussilago farfara) i rosopas ili rusa (Chelidonium mayus). Hrast i list oraha nisu na tom popisu, što znači da ne postoje dokazi o njihovoj zabrani.

“Ograničenje u prehrambenim proizvodima može se odnositi na navode koji se koriste u komercijalnoj komunikaciji prehrambenih proizvoda prema krajnjem potrošaču”, navode iz Ministarstva za Agroklub.

Od utorka jeftiniji i benzin i dizel

Od idućeg tjedna ponovno bismo se trebali voziti jeftinije, doznaje Dnevnik Nove TV.

Cijena litre benzina past će za 5 cent. Iznosit će euro i 49.

Litra dizela bit će euro i 38, što je za 3 centa jeftinije u odnosu na trenutačne cijene. Plavi dizel trebao bi stajati 84 centa, 3 manje nego u protekla dva tjedna.

3. NL JUG | Neretva poslala Zmaja u niži rang, Zadar još nije osigurao titulu

Danas je odigrano je još šest utakmica 29. kola 3. NL jug.

Dugo je Zadar vodio u Vodicama, Luetić je uspješno realizirao kazneni udarac, ali mladi Ante Pilipac u 93. minuti pogodio je za 1:1 i tako pitanje prvaka ostavio za zadnje kolo ili sutra ako Zagora ne uzme tri boda u Opuzenu.

U derbiju opet malo golova, Junak je golom Katića slavio u Kaštel Gomilici i potvrdio treće mjesto.

Gol Šime Galova iz 19. minute bio je dovoljan Neretvi za pobjedu protiv Zmaja, a kako je Split svladao Omiš, Makarani sele u niži rang.

Marko Pinčić za produženje ugovora odužio se novom pobjedom, Gospari su preokrenuli vodstvo Kamena i uz tri gola Delevskog nose tri boda u Dubrovnik.

Preokret i u Dugopolju gdje je kao domaćin igrao Uskok, Vitezovi su s dva gola u drugom dijelu došli do pobjede za prestizanje Kaštelana na 4. mjestu.

Rezultati:

  • Vodice – Zadar 1:1
  • GOŠK Kaštela – Junak 0:1
  • Neretva – Zmaj 1:0
  • Kamen – GOŠK Dubrovnik 1:4
  • Uskok – Hrvatski vitez 1:2
  • Split – Omiš 2:1
  • u petak, 17. svibnja: Sloga – Primorac 1:1

NAJAVA | Putopisno predavanje slijepog planinara Feruča Lazarića u Gradskoj knjižnici

U Gradskoj knjižnici Metković, u ponedjeljak, 20. svibnja 2024. god. u 20 sati održat će putopisno predavanje slijepog planinara Feruča Lazarića.

FOTO | Otvoren 11. Međunarodni sajam poljoprivrednih i ruralnih proizvoda Eko rural.

Jutros je u Gradskome parku otvoren je 11. Međunarodni sajam poljoprivrednih i ruralnih proizvoda Eko rural.

U programu otvorenja sajma nastupila je mlađa skupina KUD-a Metković, a posjetitelje je pozdravio i sajam otvorio predsjednik Zajednice braniteljskih zadruga Mijo Vukušić.

Sajam će biti otvoren tijekom cijeloga dana.

Cilj Sajma je afirmiranje malih proizvođača s ruralnih područja, posebice onih uključenih u ekološku poljoprivrednu proizvodnju te svih onih koji izlažu različite rukotvorine. Sajam organiziraju Udruga Dobra, Zajednica braniteljskih zadruga i Modrozelena zadruga.

Britanski Independent uvrstio Dolinu Neretve na popis manje poznatih destinacija u Hrvatskoj koje se isplati posjetiti

Osim puno poznatijih Dubrovnika Splita i Hvara, Hrvatska nudi i neke manje poznate tradicionalne gradove i mirne otoke za istražiti i uživati na ljetnom odmoru, preporuča britanski Independent svojim čitateljima.

Među manje popularnim destinacijama za turiste na našoj obali od Istre do Dubrovačko neretvanske županije preporučuju i neke zanimljive destinacije u unutrašnjost: Primošten, Biševo, Rastoke… i Delta Neretve.

Za Neretvu kažu da je najbolja za avanturiste: Sjeverno od Dubrovnika, delta Neretve, na ušću rijeke Neretve koja izvire u Bosni, ulijeva se u Jadran. Plaže, zelene doline i tirkizni plićaci idealni su za aktivne pustolovine. Okušajte se u kite surfingu na pješčanim opuzenskim ušćem, biciklirajte do mikro vinograda i veslajte kajacima kanalima uzvodno do tirkiznih Baćinskih jezera. Kušajte lokalne delicije, sve od citrusa do žaba i jegulja, prenosi Dubrovački vjesnik.

Konačni se počelo raditi na brani kod Opuzena: najavljena je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš

Konačno se počinje s projektom obrane od zaslanjenja Doline Neretve. Na veliko zadovoljstvo ovdašnjih poljoprivrednika, najavljena je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš tog iznimno važnog projekta, piše Slobodna Dalmacija.

Zalijevanje slanom i nekvalitetnom vodom znatno umanjuje urod poljoprivrednih kultura. S ovim problemom godinama se bore poljoprivrednici doline Neretve, poglavito u ljetnim mjesecima, kad u neretvanske kanale koji služe za zalijevanje prodre more.

Riječ je o štetnoj pojavi koju uvjetuje manji dotok slatke vode koritom rijeke Neretve, pa se klin slane vode “rastegne” i preko granice, sve do Čapljine. Uz bazene slatke vode za navodnjavanje, planirana je kod Opuzena izgradnja brane – prevodnice koja bi zaustavljala ulijevanje mora u Neretvu. Nešto slično već je viđeno u Nizozemskoj.

– Hrvatske vode intenzivno prate problematiku uzgoja tradicionalnih poljoprivrednih kultura u uvjetima zaslanjenih tala, površinskih i podzemnih voda i pokušavaju pružiti adekvatan odgovor u vegetacijskom periodu nizom tehničkih mjera, kao što su izgradnja sustava javnog navodnjavanja i smanjenja stupnja zaslanjenosti tala, površinskih i podzemnih voda.

U sušnom razdoblju poljoprivrednici svoje kulture navodnjavaju zaslanjenom vodom iz melioracijskih kanala, što s jedne strane djelomice umanjuje štetu zbog suše, ali s druge strane iz godine u godinu kumulativno povećava zaslanjenost tla, što je mjestimice već dovelo do trajnog gubitka tla – ističe Valentin Dujmović, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda.

Monitoring i istraživanja koja provodi Sveučilište u Zagrebu – Agronomski fakultet pokazuje kako je već danas oko 100 hektara poljoprivrednog zemljišta prekomjerno zaslanjeno i trajno izgubljeno za poljoprivrednu proizvodnju te da je više od 40 posto poljoprivrednih površina u kategoriji slabo do umjereno zaslanjeno tlo.

Smanjeni dotok svježe vode iz sliva rijeke Neretve u vegetacijskom razdoblju (zbog izgrađenih hidroenergetskih objekata uzvodno, u susjednoj Bosni i Hercegovini) dodatno pogoršava stupanj zaslanjenosti površinskih i podzemnih voda i tala.

– Projekt zaštite od zaslanjenja tala i voda područja donje Neretve ključna je mjera za smanjenje stupnja zaslanjenosti površinskih i podzemnih voda i tala.

Projekt obuhvaća izgradnju mobilne pregrade na rijeci Neretvi kao fizičke barijere prodoru “klina” zaslanjene vode. Uzvodno od pregrade formirat će se bazen slatke – nezaslanjene vode, koja će se preko crpne stanice, mikroakumulacije i tlačne distribucijske mreže dovesti do poljoprivrednih površina.

Više možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.

FOTO/VIDEO | Svečano otvorena 39. Smotra folklora “Na Neretvu misečina pala”

Svečanim programom na Trgu kralja Tomislava u Metkoviću otvorena je danas 39. Smotra folklora jadranske Hrvatske Na Neretvu misečina pala na kojoj će nastupiti 57 skupina s oko 1500 sudionika iz 12 županija.

Program je otvorila VU „KUMPANJIJA“  – Blato izvodeći Viteški ples od boja Kumpanjija i starinski Blajski tanac. Potom su nastupile mlađe skupine KUD-a „METKOVIĆ“ koje su izvele Neretvansku poskočicu.

Himnu Smotre folklora Na Neretvu misečina pala izvela je ženska pjevačka skupina KUD-a Metković.

FD „KUMPANIJA“ iz Vela Luke izvrela je Kompaniju – ples od boja. KUD „MARKO MAROJICA“ iz Župe dubrovačke je izveo Župski bali – polka, čičak, dueta, mazurka i poskočica, a program je zaključio KUD „ŠOKADIJA“ iz Starih Mikanovca Kolom prid crkvom Svete Klare, kao predstavnici smotre folklora „Vinkovačke Jeseni“.

Smotru folklora je otvorio župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić.

Nakon svečanog otvorenja program je nastavljen u Gradskom kulturnom središtu u kojem je održana prva Večer folklornih skupina. Nastup skupina će pratiti stručno povjerenstvo Smotre u sastavu: dr. sc. Joško Ćaleta, prof. Branka Hajdić, Ivan Ivančan, dr. sc. Stjepan Sremac i prof. Vidoslav Bagur.

Publika će i u subotu na Trgu kralja Tomislava s početkom u 18 sati moći uživati u nastupima folklornih skupina, a program se od 20 sati ponovo ‘seli’ u metkovski GKS u kojem će se održati druga Večer folklornih skupina.

U nedjelju nas na Trgu u 18 sati ponovno očekuje nastup folklornih skupina, a Smotra će tradicionalno završiti Koncertom Marijanskih pučkih napjeva u crkvi sv. Ilije proroka s početkom u 20 sati. Na tom koncertu najavljen je nastup 17 skupina, a među njima je i novoosnovani KUD Sveti Stipan iz Opuzena.

Dodajmo i to kako će se u sklopu programa u subotu u Gradskome parku u Metkoviću, u organizaciji Udruge ‘Dobra’ održati 11. Međunarodni sajam poljoprivrednih i ruralnih proizvod ‘Eko Rural’.

Program 39. Smotre je započeo u četvrtak, 16. svibnja u Galeriji GKS-a prigodnim programom u spomen Vlahu Paljetku – hrvatskome šansonijeru i skladatelju. Na koncertu su nastupile vokalne skupine KUD-a Metković te Mandolinski orkestar KUD-a Metković koji je ovogodišnji laureat Dubrovačko-neretvanske županije.

OBAVIJEST! OGŠ “Metković” je otvorila prijave za audiciju za upis u prvi razred

Osnovna glazbena škola Metković je otvarila prijave za audiciju za upis u prvi razred 2024./2025. šk. godine.

Prijave se vrše isključivo online do 24.05.2024. god. Sve potrebite informacije i upute, kao i sama prijavnica nalaze se na sljedećoj poveznici.

Zadnje objavljeno