ZUPINIM STAZAMA Tradicionalni uspon na Marin vijenac u spomen na Tomislava Zupčića Zupu
U nedjelju, 30. studenoga 2025., održano je tradicionalno planinarsko druženje i uspon Zupinim stazama, posvećeno uspomeni na Tomislava Zupčića Zupu (1951.-2010.), metkovskog rukometaša, planinara, nagrađivanog glumaca amatera, kipara, kneza Domagoj na Neretvanskom maratonu lađa i profesora u Srednjoj školi.
Članovi HPD Gledavac su usponom na Marin vijenac odali počast njegovoj ljubavi prema prirodi i planinama.
Uspon je započeo u jutarnjim satima iz Mliništa uz dobro raspoloženje i povoljne vremenske uvjete. Usput se pročistila staza od groblja do kapele sv. Liberana na Gomilama. Na vrhu je uz zasluženu okrijepu na najljepšem neretvanskom vidikovcu uslijedilo i zajedničko fotografiranje.
Foto: HPD Gledavac
Otočni roadtripovi: kakav je osjećaj proći moto rutu preko nekoliko trajekata
Postoje putovanja koja čovjek planira zbog mjesta koja želi vidjeti. A postoje i ona koja planira zbog osjećaja koji želi doživjeti. Otočni roadtrip između nekoliko trajekata pripada upravo toj drugoj skupini. To nije samo vožnja od točke A do točke B. To je put koji se mijenja svaki put kad se otvori rampa trajekta. Put koji ti pokaže more iz nekoliko različitih kutova, natjera te da vrijeme doživljavaš drugačije i nauči te usporiti čak i onda kada motor u tvojim ušima zvuči kao poziv na brzinu.
Kada kreneš na rutu koja uključuje više otoka, shvatiš da pravi početak ne dolazi na cesti, nego tek u luci. A da završetak ne nastupa kad dođeš do cilja, nego tek kad siđeš s posljednjeg trajekta i osjetiš da će ti nedostajati vjetar, slani zrak i ritam mora koji je određivao cijeli dan.
Svijet koji počinje tek iza luke
Jutro u luci ima poseban osjećaj. Prije nego što sunce izađe, počinju se skupljati ljudi: putnici s ruksacima, obitelji s djecom, ribari koji se vraćaju iz noćnog izlova, i tiho među svima njima stoji tvoj motor. Metalni udarci užadi o bitve, škripa rampi, duboki zvuk motora trajekta koji se približava – sve to stvara atmosferu koja se ne može zamijeniti ničim na kopnu.
Trajekt pristaje polako i sigurno, kao da poznaje svaku liniju luke. Kada se otvori čelična vrata i uđeš unutra, znaš da ulaziš u drugi prostor. Sive podne ploče, miris nafte, metalna odjeka tvojih koraka i motor koji čvrsto stoji pričvršćen na palubi. Tek tada osjetiš da si zaista na putovanju koje ima vlastiti puls.
Ritam počinje u trenutku kad se brod odmakne od obale. More se lagano njiše, vjetar jača, a jutarnji slani zrak udara u lice intenzitetom koji se na kopnu rijetko osjeti. U tom trenutku nisi više samo vozač – postaješ putnik.
Trajekt kao dio doživljaja, a ne samo prijevoz
Na trajektu vrijeme teče drugačije. Sjediš uz ogradu, promatraš otoke koji se pojavljuju i nestaju u daljini, površinu mora koja svjetluca kao rastopljeni metal i ljude oko sebe. Nitko se ne žuri. Svaki ima svoj motiv što je ovdje, ali dijelite zajednički prostor, vjetar i horizont.
Trajekt nije prepreka nego mirni hodnik između dva svijeta. Prostor u kojem se čovjek prebaci iz stanja „na putu sam“ u stanje „dio sam puta“. Upravo zato su otočni roadtripovi toliko posebni. Uče te strpljenju i promatranju – ne samo kretanju.
Prvi otok: drugačiji asfalt, drugačiji zrak, drugačiji svijet
Kad rampa udari o beton luke, pokreneš se naprijed i već nakon nekoliko metara znaš da ova vožnja neće biti kao vožnja po kopnu. Ceste su uži, stariji, ponegdje grubi i ispucani. Ali to nije mana – to je karakter.
Zrak je topliji i slaniji. Miris borovine, soli i razmrvljene zemlje prati te između kamenih zidova. Zvuk motora ovdje ima drugu boju, kao da ga krajolik prigušuje i omekšava.
Svaka krivina donosi novi prizor: more u daljini, bijele kuće razbacane po brežuljcima, ravnice sa suhozidima, nepregledni horizont. Ono što bi na kopnu bio cijeli dan putovanja, ovdje se doživi u tridesetak minuta.
Priča vozača koji je prvi put krenuo na multi-otočnu rutu
Zamisli vozača koji je uzeo motor u najam, ne znajući što ga čeka. Planirao je proći jedan otok i vratiti se. Ali kad je ugledao prvi trajekt, osjetio je da put može postati nešto više.
Ukrcao se i sjeo na palubu. Gledao je valove i shvatio da prelazak između otoka nije logistika nego osjećaj. U trenucima kad je drugi trajekt polazio i treći pristajao, u njemu se probudio doživljaj koji nije mogao ni predvidjeti ni isplanirati.
I tako je otok po otok pronalazio drugačiji ritam, drugačiji miris, drugačiji način na koji krajolik dotiče čovjeka.
Kad se voziš po brdima, niz obalne ceste ili kroz gradske ulice, dobre moto čizme mogu biti ključ udobnosti i stabilnosti – posebno kada se teren mijenja iz kilometra u kilometar. One drže nogu sigurnom, smanjuju umor i daju ti onaj osjećaj kontrole koji svaki motorist traži, bez obzira vozi li kratku dionicu ili dug put prema planinama.
Drugi trajekt: vrijeme provedeno između svjetova
Dok čekaš sljedeći trajekt, sjediš uz kiosk, držiš malu kavu i promatraš ljude u redu. Poneki vozač provjerava gume, djeca trče po parkiralištu, turisti fotografiraju galebove, a more tiho ljulja čitav prizor.
Kada trajekt pristane, nema nervoze. Ljudi ulaze i izlaze smireno, gotovo ritualno. I dok se brod udaljava, nastupi kratki trenutak u kojem osjetiš nostalgiju za otokom koji napuštaš, čak i ako si na njemu bio samo dva sata.
Drugi otok: cesta koja vodi u tiše krajolike
Ovdje je krajolik ogoljeniji. Manje je drveća, više kamena i niskog raslinja. Vjetar nosi suhu toplinu. Ceste se vijugaju kroz prostor koji izgleda kao da nije dio turističkog svijeta.
Na malom trgu srećeš starijeg čovjeka koji ti kaže da je ta cesta nekad bila jedina veza između dviju obitelji. Priča ti o vremenima kada se sve nosilo ručno, kada nije bilo gužvi ni sezona. I odjednom shvatiš da taj put nije samo linija na karti – on je komad povijesti.
Treći trajekt: umor koji prija
Večer se spušta. Svjetlo postaje mekano, mirno i sve izgleda kao kadar iz starog filma. Ulaziš na treći trajekt umoran, ali s osjećajem da si danas proživio cijeli jedan svijet.
Motor stoji na palubi, mokar od soli i nagnut lagano kako ga valovi ljuljaju. Gledaš ga i znaš da je bio tvoj suputnik. Ljudi oko tebe šute, umorni, ali sa osmijehom. To je ona lijepa vrsta umora – onaj koji te podsjeća da si živio punim plućima.
Fakti koji objašnjavaju posebnost otočnih roadtripova
- svaki otok ima vlastitu mikroklimu, pa se atmosfera mijenja iz sata u sat
- trajekti voze po ritmu mora, a ne čovjeka – i to oslobađa čovjekovu glavu
- otočne ceste imaju manje prometa i više prostora za promatranje
- prelazak s otoka na otok doživljava se kao početak nove etape
- ovakav roadtrip spaja nekoliko različitih „svjetova“ u jednom jedinom danu
To nisu tehnički podaci, nego iskustva koja potvrđuju osjećaj.
Kako otočni roadtrip mijenja čovjeka
Takva vožnja te nauči strpljenju. Nauči te uživati u pauzi jednako kao u zavoju. Nauči te promatrati krajolik sporije i dublje. Nauči te pustiti vrijeme da te teče umjesto da ga stalno guraš naprijed.
I nauči te da putovanje ne čine samo kilometri, nego i tihe minute među njima.
Zaključak: zašto se čovjek želi vratiti
Kada siđeš s posljednjeg trajekta i kotači ponovno dotaknu kopno, shvatiš koliko ti je dan bio jedinstven. Vozio si se između otoka, između svjetova, između svjetla i sjene, između tišine i zvuka motora.
To nije put koji se nosi u suvenirima. To je put koji se nosi u sebi.
A upravo zato se čovjek želi vratiti.
FAQ – Otočni roadtripovi
- Kakav je osjećaj putovati između otoka na motoru?
Kombinacija slobode vožnje i smirenosti trajekta stvara poseban ritam. Svaki otok ima svoju atmosferu, pa svaki prijelaz donosi novo iskustvo. - Je li trajekt prepreka ili dio doživljaja?
Trajekt je važan dio doživljaja. On daje putovanju tempo i trenutke odmora koje vožnja sama po sebi ne pruža. - Razlikuju li se otočne ceste od kopnenih?
Da. Uže su, intimnije i često tiše. Svaki otok ima vlastiti karakter koji se osjeti u svakom metru puta. - Koliko se otoka može obići u jednom danu?
Ovisi o rasporedu trajekata, ali često je moguće proći tri ili čak četiri otoka. No suština puta nije u broju, već u doživljaju. - Imaju li otočni roadtripovi drugačiju atmosferu od klasičnih ruta?
Apsolutno. Atmosfera je dublja, sporija i puno bliža prirodi. To je vrsta putovanja koju kopno jednostavno ne može ponuditi.
Paket24 Premijer liga: Metković-Zalmo u dramatičnoj završnici pobijedio Poreč
U posljednjem susretu Paket24 Premijer lige – Lige B Metković-Zalmo je u dramatičnoj završnici pobijedio Poreč 26:25 i tako prekinuo svoj niz od pet susreta bez pobjede, a produžio onaj gostiju na četiri susreta.
Kao što se moglo i očekivati, bio je to jako izjednačen susret. Gosti su stigli bez jednog od ključnih igrača i strijelca ove sezone Nikole Ivankovića. U prvih dvadesetak minuta bilo je tako čak devet izjednačenja. Gosti su imali dva vodstva (1:2 i 6:7). Sve ostalo vrijeme prednost je bila na strani Metkovaca. Ona nikada nije iznosila više od dva pogotka, ali je ipak bila prednost. Na poluvremenu je tako bilo 14:13.
Nitko nije popuštao ni u nastavku. Obrane su bile jako čvrste, vratari odlični. Gosti su serijom 1:3 započeli drugi dio i poveli 15:16 u 37. minuti. Ali domaćin uzvraća s tri pogotka u nizu i opet sve vraća na svoju stranu. I uspijeva to zadržati do kraja. Poreč je doduše u zadnjih pet minuta imao dva izjednačenja (24:24, 25:25), ali do remija ili kompletnog preokreta ipak nije mogao. Metkovci su pogodak odluke postigli 43 sekunde prije kraja. Nakon time-outa Poreč je imao priliku za izjednačenje, ali nije uspio naći put do mreže domaćina i doživio je novi poraz. Ante Granić imao je 14 obrana. Hrvoje Batinović postigao je šest, a Borna Mažurana pet pogodaka. Kod gostiju Bruno Ćopić 11 obrana, Teo Popović devet pogodaka.
FOTO Svečano upaljena prva adventska svijeća na Trgu kralja Tomislava
Večeras je na Trgu kralja Tomislava u Metkoviću svečano upaljena prva adventska svijeća. Jednosatni prigodni program obilovao je pjesmom, plesom i radosnim nastupima najmlađih.
Program su uljepšali vrtićani iz DV Leut i DV Metković, najmlađe skupine KUD-a Metković, te dječji župni zborovi župa sv. Ilije i sv. Nikole. Svojim izvedbama unijeli su toplinu i blagdanski duh u okupljeno mnoštvo.
Adventski vijenac, kao i sve prisutne, blagoslovio je župni vikar don Igor Goleš. Prvu adventsku svijeću, kao i svijeće na božićnoj jelki, upalio je gradonačelnik Dalibor Milan, službeno otvorivši metkovski advent.
Vozači oprezno! Prometna nesreća u Krvavcu II
Danas oko 14 sati dogodila se prometna nesreća u Krvavcu II kod Inine benzinske postaje. Žurne službe su bile na mjestu događaja. Policija regulira promet koji je preusmjeravala kroz naselje Krvavac II.
Prema informacijama koje je objavila JVP Metković, u nesreći, srećom, nije bilo teže ozlijeđenih osoba. Promet se tijekom intervencije odvijao otežano, a vozačima se savjetuje dodatan oprez na ovoj dionici.

Počelo je došašće (advent): što o tome trebamo znati?
Danas je prva od četiri nedjelje došašća ili adventa, liturgijskog vremena u kojem se kršćani pripremaju proslaviti Božić.
Kada u tražilicu Google upišete riječ advent, prvo što će vam pokazati jesu različite turističke, zabavne, gastronomske i slične manifestacija koje se u posljednje vrijeme vezuju uz ovaj naziv, a sadržajno s njim nemaju nikakve veze.
Što je to advent ili došašće? Donosimo deset zanimljivosti koje bi bilo dobro trebali znati o ovom liturgijskom vremenu u Crkvi.
1. Koji je smisao došašća? Evo što nam kažu Opća načela o liturgijskoj godini i o kalendaru:
Vrijeme došašća je dvojakog značaja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena.
Došašće tako dijelimo na dva razdoblja: od prve nedjelje došašća do 16. prosinca naglasak je na eshatološkom vidu, iščekivanju drugog Kristova dolaska, i od 17. do 24. prosinca naglasak je na pripravi za svetkovinu Božića.
2. Prvo svjedočanstvo o došašću kao posebnom vremenu donosi nam biskup Perpetuus iz Toursa (+430.) koji je od 11. studenog do Božića zahtijevao trokratni tjedni post.
3. Gelazijev sakramentar koji se tradicionalno pripisuje sv. papi Gelaziju (+496.), spominje pet nedjelja došašća, a papa Grgur VII. (+ 1095.) smanjio je broj nedjelja s pet na četiri.
4. Već u 9. stoljeću prva nedjelja došašća proglašena je početkom crkvene godine.
5. Iako je ljubičastom bojom povezan s pokorničkim korizmenim vremenom, došašće ipak nije pokorničko razdoblje crkvene godine!
To nam kaže i Zakonik kanonskog prava: Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme (kan. 1250.).
6. Treća nedjelja došašća od davnine se naziva i Dominica gaudete (nedjelja Radujte se), prema riječima Ulazne pjesme iz Pavlove Poslanice Filipljanima: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4, 4-5). Na ovu nedjelju u liturgiji se može koristiti i ružičasta boja.
7. Kako treba biti uređena crkva u vremenu došašća? Odgovor pronalazimo u Općoj uredbi Rimskog misala: U vrijeme došašća oltar neka bude urešen cvijećem, ali u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja.
Isto vrijedi i za liturgijska glazbala: U vrijeme došašća neka se orgulje i druga glazbala koriste u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja.
Dakle, sve umjereno!
8. Običaj izrade adventskog vijenca proširio se tijekom 19. stoljeća u njemačkim evangeličkim obiteljima. Običaj su vrlo brzo preuzeli bavarski katolici, a potom i ostatak zapadnog kršćanskog svijeta.
9. Zornice ili rorate su pučke omiljele rane mise, a svoj početak imaju još u srednjem vijeku. One simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i na Isusov konačni dolazak na kraju vremena. Na zornicama se pjevaju i prekrasne hrvatske adventske pjesme koje imaju marijansko obilježje koje izražavaju radost zbog skore proslave Kristova rođenja i potiču na pripravu za ovu veliku svetkovinu. U njima na osobit način dolazi do izražaja štovanje i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Zornicom se naziva i božićna misa u ranu zoru. Latinski naziv rorate dolazi od riječi ulazne misne pjesme: Rorate coeli desuper… (Rosite nebesa odozgor i oblaci neka dažde pravednika). To je ujedno i ulazna pjesma četvrte nedjelje došašća!
10. U vrijeme došašća često se čuje usklik: Maranatha! Ova aramejska riječ zapravo je bio uobičajeni pozdrav i zaziv prvih kršćana, a nalazimo ga na kraju Pavlove Poslanice Korinćanima. Zanimljivo, njegovo je značenje dvostruko. Tako maranâ-thâ prevodimo riječima Dođi, Gospodine!, dok maran-‘athâ znači Gospodin je došao.
Priredio: Miodrag Vojvodić/Bitno.net
3. NL Jug: Neretva deklasirala Hrvatskog viteza, Zagora uvjerljiva u Kaštelima
Danas je odigrano šest utakmica 15. kola 3. NL jug, a derbi dana pripao je Neretvi koja je u gostima uvjerljivo svladala Hrvatskog viteza. Momčad iz Metkovića odigrala je jednu od najboljih utakmica sezone i zasluženo odnijela sva tri boda.
Hrvatski Vitez – Neretva 1:4
Metkovci su poveli već u 17. minuti preko E. Raguža, a samo dvije minute kasnije A. Raguž povećava na 0:2. U nastavku Brekalo u 55. minuti pogađa za 0:3 i potvrđuje dominaciju Neretve. Hrvatski vitez nakratko se vraća golom Qunija (58′), no A. Raguž u sudačkoj nadoknadi postiže svoj drugi pogodak i stavlja točku na i velike Neretvine pobjede.
U ostalim susretima najuvjerljivija je bila Zagora, koja je s četiri pogotka odnijela tri boda iz Kaštela, dok su derbi začelja Omiš i Vodice odigrali bez pobjednika.
REZULTATI 15. KOLA:
Omiš – Vodice 2:2
Šabić 15′, Kovačić 19′ // Španja 37′, Ribičić 51′ (ag)
Val – Neretvanac 2:1
Milaković 11′, 81′ // Mikulić 35′
Sloga – GOŠK Dubrovnik 0:1
Delevski 25′
Hrvatski Vitez – Neretva 1:4
Quni 58′ // E. Raguž 17′, A. Raguž 19′, 90’+1, Brekalo 55′
GOŠK Kaštela – Zagora 0:4
Rodić 21′, Maretić 49′, 85′, Krajina 88′
Jadran KS – Šibenik 1:1
Katić 8′ // Medić 29′

























