Saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja upozorio je danas u hrvatskom Saboru na novootvoreni granični prijelaz Metković (Doljani) za koji kaže da se nalazi na neadekvatnoj lokaciji, da će stvoriti još veće gužve u gradu Metkoviću i koji je ostavio dio kuća na ničijoj zemlji.
Osim toga jedan broj kuća u ulici Stjepan Radić našao se na ničijoj zemlji, a dio stanovnika zbog gužvi neće imati prilaz do kuća, kazao je Grmoja nakon stanke koju je zatražio u ime Kluba Mosta.
Grmoja predlaže stoga otkup 15-ak kuća čime bi se riješio problem tamošnjih stanovnika i mogla izgraditi treća prometna traka ili izmiještanje graničnog prijelaza prema Bosni i Hercegovini.
Kaže da su građani spremni i na prosvjede i blokadu graničnog prijelaza.
Danas je bez najave u 12 sati pušten u promet novoizgrađeni granični prijelaz Metković (Doljani).
Na prijelazu smo osim djelatnike carine i granične policije zatekli i g. Ante Kapulicu, načelnika Službe za izgradnju graničnih prijelaza u Ministarstvu financija, koji je u obraćanju medijima izjavio da prijelaz ima uporabnu dozvolu jer je izgrađen u skladu sa svom potrebnom dokumentacijom i glavnim projektom. Utvrđena je tehnička ispravnost objekta i on ne vidi razloga da novi granični objekt ne bude pušten u funkciju. Smatra da su se stekli uvjeti za kvalitetniji rad carinskih i policijskih službenika.
Pitali smo g. Kapulicu kako će se rješavati problemi prometnih čepova koji će utjecati na život lokalnog stanovništva. Odgovorio je da će se ti problemi rješavati u hodu i u interesu građana, te da prvo što treba napraviti je izmjestiti turističke autobuse na GP Nova Sela jer je to veliki prijelaz s dostatnim kapacitetima. Zato do ljeta treba jasno definirati sa susjednom državom usmjeravanje prometa na Nova Sela postavljanjem prometne signalizacije već u Čapljini koja će funkcionirati u špici ljetnih gužvi.
O planovima za dodatni otkup kuća za proširenje graničnog prijelaza za sada g. Kapulica ne bi govorio. Smatra da prvo treba vidjeti razvoj situacije, a eventualno proširenje koje može biti isključivo s hrvatske strane granice treba proći zakonom određeni postupak.
Pitali smo g. Kapulicu zašto nije unaprijed građanima najavljeno ovo današnje otvaranje na što je on odgovorio da je to ustaljena praksa koja je primijenjena na preko 120 novih graničnih prijelaza u Republici Hrvatskoj koji su otvoreni u zadnjih par godina. Ali da se možda moglo i najaviti da građani budu unaprijed obaviješteni.
Napominjemo da će na starom GP Doljani i dalje biti policijski i carinski službenici iz BiH.
U popodnevnim satima jučer, 8. studenog, nakon zaprimljene dojave, policija je na području Metkovića pronašla beživotno tijelo Petra Mijića (1991.) za kojim se intenzivno tragalo od kada je 1. studenog prijavljen njegov nestanak. Na mjestu pronalaska obavljen je očevid, a tijelo je prevezeno na Odjel patologije dubrovačke bolnice gdje će se obaviti obdukcija kojom će se utvrditi točan uzrok smrti, stoji u priopćenju PU dubrovačko-neretvanska.
Učenici Srednje škole Metković natjecali su se jučer na međunarodnom natjecanju škola u hotelu Meteor u Makarskoj. Natjecali su se u disciplini sinhronizirano posluživanje, te su osvojili 1. mjesto i zasluženo dobili pehar, medalje i priznanja za svakog učenika, školu i mentore. Školu su predstavljali učenici Dino Markota, Roko Novaković i Kristijan Volarević u pratnji svojih mentora Rade Nikoletića i Obrada Lalovca.
Natjecanje se sastojalo od toga da svaki tim ima tri gosta i za iste se vrši sinhronizirano postavljanje stola i posluživanje. Natjecatelji su imali 15 minuta da pripreme sav inventar koji im je potreban. Svi natjecateljski timovi imali su 10 minuta da sinhronizirano postave stol, pribor, uvedu goste i posluže aperitiv, vodu, juhu i glavno jelo uz glazbenu podlogu koju pripremaju i donose na USB sticku.
Konačan poredak je izgledao ovako:
SREDNJA ŠKOLA METKOVIĆ 100/100 bodova
SREDNJA TURISTIČKO UGOSTITELJSKA ŠKOLA SARAJEVO
TRGOVAČKO – UGOSTITELJSKA ŠKOLA KARLOVAC
TURISTIČKO – UGOSTITELJSKA ŠKOLA TROGIR
TURISTIČKO UGOSTITELJSKA ŠKOLA SPLIT
TURISTIČKA I UGOSTITELJSKA ŠKOLA DUBROVNIK
SREDNJA STRUKOVNA ŠKOLA MAKARSKA
SOU “NAUM NAUMOVSKI“ MAKEDONIJA
Od svih navedenih turističko ugostiteljskih škola jedino SŠ Metkovića nije turističko – ugostiteljska, s tim je ovaj uspjeh još i veći. Fascinantan je još jedan podatak. Žiri se sastojao od tri člana iz Novog Sada, Sinja i Omiša, i svi su Metkovcima dali maksimalan broj bodova – 100/100. To znači da nisu imali niti jednu jedinu grešku, što je zaista nevjerojatno na ovakvim natjecanjima.
– Još bi se jednom zahvalio našim učenicima – konobarima i ravnatelju škole Mariju Obradoviću koji nam osigurava potreban inventar i opremu da bi uopće mogli sudjelovati na ovakvim manifestacijama. I ove godine smo dokazali da pripadamo u sami vrh hrvatskog a usudio bih se reći i europskog Gastro natjecanja, ističe mentor Rade Nikoletić.
S obzirom na sve rezultate postignute dosad, što se vidi i iz priložene tablice, moramo napomenuti kako se hrvatski ženski nogomet bori s mnogim neprilikama, posebice s brojem nogometašica. Kod ŽNK Neretve je ipak zavidan broj, preko 70 cura koje su uključene u rad Škole nogometa ŽNK Neretva. No, s druge strane postoji veliki izostanak podrške ženskom nogometu općenito. Stoga je uprava Kluba odlučili napraviti korak dalje i uključiti sve one koji su željni i voljni na bilo kakav način pomoći Klubu i da budu njegov dio. Svima su vrata širom otvorena, a poruku predsjednika kluba prenosimo u cijelosti:
Obavijest ! Kako bi klub učinili još uspješnijim odlučili smo upravu kluba pojačati sa još par članova. Stoga molim sve one koji imaju volje, želje, znanja i mogućnosti da se jave i pomognu ŽNK Neretva. Iznad svih Neretva !
Zlatni kivi je moderan kultivar kivija koji se razvio posljednjih petnaestak godina. Postoje velike razlike između zlatnog i zelenog kivija. Zlatni je mesnatiji, ima tanju kožu bez dlačica, pa ga je lakše guliti. Dozrijeva u rujnu. Osim toga, jedna sadnica daje i do stotinu kilograma, a biljka je otporna na štetnike.
Umjesto od mandarina dolina Neretve bi se uskoro mogla žutiti od kivija. Riječ je o zanimljivoj ideji plantažnog uzgoja “zlatnog” kivija koji se intenzivno uzgaja na Novom Zelandu, a već se probio u nekim europskim zemljama.
Stručnjaci tvrde da je to drukčija vrsta od domaćeg “zelenog” kivija, koji se nekada uzgajao u Neretvi, ali je ubrzo i propao uglavnom zbog loših prinosa i loših sadnica, koje nisu davale zadovoljavajući urod.
Svakako to bi bio svojevrsni bum u ovdašnjoj poljoprivredi, kojoj posljednjih godina ne cvjetaju ruže. Začetnik ove ideje je naš iseljenik, Tony Sinkovich rodom iz Gradca, koji živi u Aucklandu a inače je menadžer u tvrtci Kiwicado, koja se bavi proizvodnjom i prodajom kivija u New Zealandu. U priču bi se uključila i tvrtka Zespri, koja je svjetski lider u prodaji ovoga voća s tisućama svojim kooperanata.
Intenzivan uzgoja zlatnog kivija organizirao bi se na nekoliko stotina hektara u dolini Neretve, od Metkovića do Ploča uz stručno marketinšku potporu tvrtke Zespri, koja je i brendirala sadnice ove sorte kivija, a koja do sada nije sađena u Neretvi.
Svakako je riječ o zanimljivom voću za neretvanske plantažere koji su posljednjih godina suočeni s elementarnim nepogodama zbog čega je stagnirala proizvodnja tradicionalnih mandarina.
Već je svima jasno da se u Neretvi događaju klimatske promjene koje negativno utječu na tradicionalnu poljoprivredu. Polarne hladnoće uzele su svoj danak, a i ljetošnje vrućine, pa je tako ovogodišnji urod mandarina sveden na skromnih 25 do 30 tisuća tona.
Sve to ukazuje da se Neretvani moraju okrenuti novim voćarskim kulturama, a “gold” kivi idealan je za to. Naime, on podnosi niske temperature i velike vrućine, a jedini ograničavajući faktor za intenzivan uzgoj je nedostatak kvalitetne vode za zalijevanje.
Osim toga, kivi je nedvojbeno isplativija voćka od mandarine, breskve, ili šljive jer se kilogram golden kivija u Europskim trgovačkim centrima prodaje po cijeni od oko dva eura.
Da u Neretvi postoji veliki prostor za proizvodnju kivija potvrdio nam je i agronom Robert Doko, koji je skupa sa DraganomCrnomarkovićem odlučio upoznati Neretvane s proizvodnjom golden kivija.
– Još je prerano o tome govoriti. Trenutno smo u fazi razmjene informacija među zainteresiranim proizvođačima i sve daljnje aktivnosti ovise od interesa potencijalnih proizvođača – kazao nam je Doko.
Da proizvodnja kivija u Neretvi ima perspektivu, potvrdio nam je i Niko Kapović, najbolji poznavatelj lokalnih prilika u poljoprivrednoj proizvodnji.
Prisjetio se kada se sredinom osamdesetih godina pokušalo sa kivijem, ali tada se nije uspjelo, premda su dolazili zainteresirani Novozelanđani još 1985. godine, koji su htjeli pokrenuti ovdašnju proizvodnju jer kivi kod nas dozrijeva u različito vrijeme od onoga na Novom Zelandu.
– Kada smo im tada prezentirali agrotehničke podatke, temperaturu zraka i tla, padaline, ispalo je da smo mi bolji od njih u mnogim segmentima. Oni su samo bili bolji u temperaturi tla u siječnju mjesecu – prisjetio se Kapović.
– Ideja je bila da se ovdje u Neretvi razvija proizvodnja kivija i sadnog materijala. Onda je došao rat i sve je to prekinuto i nikada nije obnovljeno – kazao je Kapović.
Međutim, sada su zapuhali neki novi vjetrovi kada je proizvodnja kivija u pitanju.
– Golden kivi ima dobru cijenu za razliku od našega zelenog koji se do sada proizvodio. Mi imamo dobre uvijete za proizvodnju. Kivi je dosta otporan na štetnike i to je jako dobro, jer ako ga napada štetnik voćne muhe, on se suzbija zbog proizvodnje mandarina – kaže Kapović, naglašavajući da ova priča sa zlatnim kivijem ima smisla.
Ipak, ograničavajući faktor je veliko početno ulaganje. Naime, da bi se podignuo jedan hektar golden kivija potrebno je uložiti i od 200 tisuća kuna, što nije mala stavka.
Uz sadnice najskuplja je željezna konstrukcija, zatim slijedi sustav navodnjavanja te protugradne mreže i vjetrozaštitu, jer vjetar pričinjava najviše štete u proizvodnji kivija. Kompletna investicija se mora napraviti u prvoj godini za razliku od nasada mandarina.
Bez obzira na visoko ulaganje, ako bi cijena bila oko sedam kuna, ulaganje bi se isplatilo, premda informacije i iskustva sa Novog Zelanda govore o otkupnoj cijeni i do dvanaest kuna za kilogram golden kivija.
Tako bi zlatni kivi uz mandarine i jagode u skoroj budućnosti mogao postati zaštitni znak neretvanske doline.
Ovoga vikenda je u organizaciji KUD-a Metković održan trodnevni Seminar hrvatskoga folklora u Galeriji GKS-a Metković. Voditelj i predavač je bio naš poznati zaljubljenik u narodnu plesnu baštinu profesor Vidoslav Bagur.
Seminar je bio namijenjen voditeljima i članovima kulturno-umjetničkih društava i udruga u dolini Neretve. Na njemu su uz plesače svih uzrasta sudjelovali i članovi Mandolinskog orkestra.
Policijski službenici Postaje granične policije Metković u srijedu, 1. studenog, u popodnevnim satima na predjelu brda Dubravica u Metkoviću, zatekli su dvojicu muškaraca u branju vrhova marihuane iz improviziranog plastenika. Radi se o dvojici hrvatskih državljana u dobi od 23 godine koji su marihuanu proizvodili za osobne potrebe. Očevidom je s mjesta događaja izuzeto 20 stabljika marihuane visine 60-118 cm, koja je bila u fazi sušenja, navodi se u izvješću Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske.
Kriminalističkim istraživanjem je utvrđena sumnja da su dvojica 23-godišnjaka počinila kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama i policija protiv njih podnosi kaznenu prijavu u redovnoj proceduri.
Dani su pred silazak u Podzemlje uvijek bili podjednako teški. Kad bi dan bio lijep, a more kao ulje, toplina bi nas od rana jutra vabila na prozore i rive, svlačila nam ruho iako bi nas studen protresla čim bismo ogoljeli podlaktice. Bila bi to studen predšasnica, studen koja se još nije zavlačila pod kožu, od koje bi nam se koža ježurila tek privremeno, ali nas je podsjećala na škripu udova i skupljanje kostiju što uskoro slijedi. Sunce bi razvlačilo usne u blag osmijeh, a susjedi bi se i rodbina od rana jutra okupljali da nas pozdrave. Bio je to obred sličan karminama jer smo njime barem površinski odgonili tugu, koja je bila tu i od nas neodvojiva, ali je nijedan jedini živi čeljadin ne bi spomenuo ili je možda nije znao iskazati. Nitko ne bi spominjao trenutak odlaska, ali bi se s vremenom tek pokoja tamna sjena prometala u sve duži grč. Ljubili smo se pred odlazak na našu veleplavcu s vjerom da će zima (tako smo nazivali razdoblje u kojemu smo živjeli od ruševina ljeta) brzo proći (a nikad nije i svake se zime svatko od nas samo još više plašio). Kad bi tijekom usudbenoga dana zadaždjelo ili bi napetost jačalo duonje vrime, sebi bismo tumačili da to nebo plače za nama. (A nikad nije kao što se ni Demetra ni Had nikad nisu smilovali Perzefoni i odgodili joj odlazak barem za koji dan! Njoj se nisu smilovali kao božici, a tko smo mi, čime smo mi zadužili nebo da nam se smiluje?)
Sjedili bismo na krmi (priča se ponavljala, vi ste mi svjedoci, na kraju svakoga ljeta jer zapravo svi živimo u vrtijeljci), gledali put komadićka kopna okružena plavetnilom kad bi se u suton počela paliti crvenkasta svjetla poput lumina. Ona bi se stopila s rumenilom neba i mora te činila kontrast tamnoći luga i gaja. (Mišljasmo tada da su višnjim silama oči crvene od tuge zbog naše tuge, a zapravo su za nama tugovala tek poznata i bliska lica, ona koja su još s nama i ona kojih nema.). Trešnja od vala činila je od crvenoga mora buktinju koja je raspirivala naše nade i tišala zebnje te iskasmo poruke i mili glas s kopna (Tražio sam te cijeli život, a ti si mene našla. Pogled mi uvijek bijaše uprt u smjeru tvojega žala i kad nisam znao da postojiš.), no zbog buke motora naše poruke nikad nisu cjelovito dospijevale do odredišta na kopnu (ili i to samo zamišljasmo dok bujahu u nama želje ili nam zbog ushita pobjegoše prave riječi, a možda nam je i uzmanjkalo vjere) te se stapljahu s kliktajima galeba. Koliko god da se bojasmo isplovljavanja, još se više bojasmo pristanka. Najradije bismo zauvijek ostali u tome svijetu ni na moru ni na kraju te bismo toga dana zavidjeli Haronu koji nam je uinat pojio: „U plavom beskraju uvijek ostat ću ja.“
A sada o jeziku svagdašnjem…
Da se čovjek i nenadano može naći u žiži kad to najmanje očekuje, pokazalo mi je i dvotjedno razdoblje tijekom kojega sam između obavljanja terenskih istraživanja i predavanja pučiškim osnovnoškolcima morao odgovoriti i na jedan upit povezan s višnjim silama. Kako je primjer poučan, prenosim čitav odgovor: Upotrijebivši ktetik pelješački, predsjednica se vjerojatno povela za kteticima kao što su gračački (< Gračac), gradačački (< Gradačac) i pakrački (< Pakrac) te je analogijom tvorila navedeni lik. Treba imati na umu da ktetik pelješki nije jedini mjesni lik, nego da se rabe i ikavski likovi peliški i pelički (toponim Pelisac, standardnojezično Pelješac, nekoć je obuhvaćao znatno uže područje na zapadu najvećega dalmatinskog poluotoka te se poluotok nekoć nazivao Stonskim ratom ili Ratom). Dakako da je riječ o propustu koji nije jedini te vrste u hrvatskome javnom prostoru. Primjerice, iako se županija u koju predsjednica seli svoj ured naziva Dubrovačko-neretvanskom, svakodnevno se stanovnike njezina zapadnoga dijela pogrešno naziva Neretljanima umjesto Neretvanima. Predsjedničin propust upućuje na važnost poznavanja etnika i ktetika čija se uporaba sve češće izbjegava, pa se umjesto splitski ili zagrebački gradonačelnik sve češće upotrebljava sveza gradonačelnik grada Splita/Zagreba iako je već iz imenice gradonačelnik jasno čime navedeni dužnosnik upravlja. Najvažnije je da se propust ispravi i ne ponavlja, a tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
Pelješki anonimus
Zašto je primjer poučan? Kao prvo, odgovor nije potpuno prenesen. Očekivano je ispala posljednja rečenica jer medij koji je tražio očitovanje, blago rečeno, nije sklon predsjednici. Štoviše, na ljevici se, što, treba biti pošten, ne mogu reći za navedeni medij jer je on tražio jezične savjete i kad se nisu ticali politike, često svaki pokušaj upućivanja opisuje kao uvođenje jezičnoga redarstva (da ne rečem policije), a budući da i mediji sami (iako ne bi smjeli jer im je pisanje glavno oruđe) često griješe, nije umjesno njihovo likovanje nad tuđom pogreškom. Desnica je, pak, odmah krenula u obranu neobranjivoga. U obranu lika pelješački posegnula je za Hrvatskim jezičnim portalom iako je prije nekoliko tjedana govorila o protuhrvatstvu Slavka Goldsteina, koji je bio izdavačem većini rječnika čija je građa upotrijebljena za popunu toga portala. Dakle, Goldstein se od protuhrvata u samo nekoliko tjedana prometnuo u perjanicu hrvatstva. Osobno često preporučujem navedeni portal jer je vrlo koristan, ali i upozoravam kako se nije punio normativnim rječnicima, tj. onima koji će vam reći što je pravilno. Treća je pouka o tome kako se čak i struka postavlja politički te je jedan ugledni kroatist branio lik pelješački kao mogući standardnojezični lik iako ga smatra neobičnim. Očekivati, dakle, možemo i uporabu novoga jezikoslovnoga naziva: neobični standardnojezični ktetik. Na njega pravo imaju samo autoriteti. Ako predsjednik Vlade Republike Hrvatske ili Hrvatskoga sabora ispali ktetik bračanski ili riječanski, likove koji se također mogu tvoriti iako jesu malo neobični, oni bi mogli ući u uporabu bez obzira na to što ih nitko osim samoga tvorca nije upotrijebio. A ja sam naivno mislio da je prošlo vrijeme kad se svaki autoritet bespogovorno slušao! Dakako da predsjednicu ne treba hvatati za svaku riječi i prekomjerno je kuditi, ali kad nehotice pogriješi i kad od vas netko kao stručnjaka, bez obzira na namjere, zatraži mišljenje, naravno da ne smijete reći da je točno nešto što nije. Predsjednicu, pak, javno pohvaljujem što nikad otkad je pratim nije upotrijebila riječi regija i region koje bi trebalo pisati velikim slovom jer su istoznačnice, što je odavno razotkrio bivši mi sukolumnist Mate Kovačević, za Jugoslaviju, pa kad već imamo potvrđeni povijesni toponim, zašto izmišljati novi?
Drugi je poučan primjer izgovor imena katalonskoga glavnog grada. Naime, ime su toga grada tijekom Lijepe nam Bivše Hrvati izgovarali /Barcelona/, a Srbi /Barselona/, a sad nam jedan hrvatski onomastičar tumači da je izgovor /Barcelona/ srpski iako je, uz iznimku nekoliko naših novinara koji su poslani da nariču nad španjolskom cjelovitošću (njima je 55 % bilo dovoljno za crnogorsku samostalnost, a rezultati im katalonskoga referenduma nisu mjerodavni), stanje i danas isto. Ne ulazim čak ni u to kakav bi standardnojezični izgovor trebao biti, ali mi je pomalo neobična pojava da je nešto nastalo pod srpskim utjecajem iako Srbi tako ne govore. Valjda jezik nije matematika.
Treći je poučan primjer Ana Nimus, prof. koja se raspisala o gramatikama. Napominjem za one koji su izvan jezikoslovnih krugova da prezime Nimus ne postoji u Hrvatskoj. Spojite Ana i Nimus, umjesto drugoga a, stavite o, pa ćete se i sami uvjeriti u nevjerojatan čin građanske hrabrosti. Naravno, osim ako nije riječ o novodoseljenoj osobi ili osobi koja je zbog posebne prigode promijenila prezime.
Na koncu ovoga poukama pretrujenoga članka, navest ću jednu zgodicu s predavanja na Braču. Jedno mi se milo, a poznato dijete javilo kad je shvatilo da sam upravo ja predavač i reklo mi: Profesore, vo je prvi put da Vas vidin u duge gaće!
Mandarine na šibenskoj Poljani rijetko tko od ranojutarnjih prolaznika zaobiđe i nastavi šetnju praznih ruku. Sa ušća Male Neretve, mandarine su netom ubrane, a nudese još i šipci i grejp. Cijene su povoljnije od onih u trgovini pa se pun kombi domaćeg voća ubrzo zaputio prazan natrag u dolinu Neretve.
Prodaju agruma s neretvanskih plantaža organizirali su LAG More 249 i Grad Šibenik s ciljem pomoći poljoprivrednim proizvođačima u plasiranju domaćeg proizvoda te omogućavanja građanima kupnje domaćeg i svježeg voća direktno od proizvođača.
Stručnjaci tvrde da je to drukčija vrsta od domaćeg “zelenog” kivija, koji se nekada uzgajao u Neretvi, ali je ubrzo i propao uglavnom zbog loših prinosa i loših sadnica, koje nisu davale zadovoljavajući urod.
Već je svima jasno da se u Neretvi događaju klimatske promjene koje negativno utječu na tradicionalnu poljoprivredu. Polarne hladnoće uzele su svoj danak, a i ljetošnje vrućine, pa je tako ovogodišnji urod mandarina sveden na skromnih 25 do 30 tisuća tona.
