Primili smo tužnu vijest da je danas iznenada preminuo Igor Penava, Pločanin, kolega, čovjek, prijatelj…
Javno je postao poznat i izvan svojih Ploča obavljajući posao prometnog redara u Metkoviću, a isti je posao nastavio obavljati u Gradu Dubrovniku. Navodno je preminuo od zatajenja srca.
Igor je bio primjer čovjeka koji savjesno obavljao svoj posao i koji je prema svakom imao iste kriterije. Ovo društvo bi bilo puno sretnije i uređenije kad bi svi svoj posao i dužnost obavljali savjesno i odgovorno kao što je to on činio.
Igor je iza sebe ostavio suprugu i troje djece. Iskrena sućut obitelji i prijateljima..
Ispraćaj pok. Igora bit će sutra, 18. rujna (ponedjeljak) u 14,30 sati na groblju sv. Ivana u Metkoviću. Počivao u miru Božjem!
Na utrci Kutina-Voloder, održanoj prije tjedan dana, Ante Živković otrčao je jubilarnu 100. utrku ove godine. U samo devet mjeseci to je svakako velik broj natjecanja, statistički svakih 2,7 dana jedna utrka, i mnogi to smatraju pretjeranim tjelesnim naporom. Istodobno, dojam je da je još veći broj onih koji Živkoviću daju potporu njegovoj ljubavi, čak i svojevrsnoj opsesiji prema trčanju. Evo što on kaže na temu jubilarne stote utrke ove godine.
Sto utrka je odrađeno. Otkud toliko snage i energije za tako velik broj utrka?
Da, tek stota. Prošle sezone sam ih odradio 104. i svi su mislili da je to puno utrka i da ću se ozlijediti, pa da ih razuvjerim morao sam ove godine malo pojačati tempo. Uz sve to uspio sam se kvalificirati za Europsko prvenstvo u planinskom trčanju, na kojem sam i nastupio početkom srpnja u Sloveniji. Otkud snaga i energija? Vjerojatno zato što živim trčanje, a ne živim od trčanja.
Brine li Vas da bi se radi tako velikog broja utrka mogli ozlijediti?
Ne, ni najmanje jer slušam svoje tijelo i znam kad treba usporiti i znam prepoznati moguće opasnosti za ozljedu. Jedna takva situacija se upravo dogodila u Kutini gdje sam se od osmog kilometra mučio s potencijalnom ozljedom. Za razliku od mnogih koji bi forsirali do kraja i vjerojatno se ozlijedili, ja sam usporio i mirno priveo utrku kraju te teška srca otkazao popodnevni nastup na UNICEF-ovoj Mliječnoj stazi. No spriječio sam ozljedu i danas sam već spreman za novu utrku.
U prosjeku svaku drugu utrku pobjeđujete. Koliko su pobjede važne, a koliko dobar osjećaj na stazi?
Tako nekako ispada Pobjede mi nisu toliko važne koliko mi je važan osobni napredak i poboljšanje rezultata. Samo ako se utrkujemo sami sa sobom uistinu ćemo i napredovati, a dokle god se budemo utrkivali s drugima teži će put biti ka napretku.
Kako usklađujete toliko utrka s treninzima i s poslom u Running Gateu?
To je bar lagano. Treniram na utrkama. Ponekad se zeznem pa i odradim neki večernji trening poslije posla. Dok nisam imao stalni posao ljudi su komentirali ‘lako njemu ići na utrke kad ne radi’, a zapravo nisu znali da sam u to vrijeme išao na utrke i radio sezonski posao u Dubrovniku. Ne zaboravite da sezona u Dubrovniku traje devet mjeseci. Uz sve to sam studirao na Kineziološkom fakultetu i sam se financirao. Tako je bilo utrka, kao naprimjer utrka u Trakošćanu, subota radna, u večernjim satima sjedanje u autobus i pravac prema Zagrebu, a onda kombiniranje novog prijevoza do Trakošćana, pa onda isti povratak do Dubrovnika jer se u ponedjeljak ujutro trebalo pojaviti na poslu. Jedina poruka i odgovor na sve to je ‘tko želi pronađe načina, a tko ne želi pronađe izgovor’.
PREPORUKADijana Vetturelli: Trčanje i business ili kad kolege postaju prijatelji
Ako nastavite s nastupima u dosadašnjem ritmu, do kraja godine bi mogli biti na 130 otrčanih utrka. Može li to tvoje tijelo podnijeti?
Oko 120 će biti sigurno, ako sve bude po planu, a teško nešto može poremetiti plan, čak ni mišja groznica nije to uspjela. Tad sam s temperaturom trčao i pobjeđivao.
U tih 100 otrčanih utrka vjerujemo da postoji barem nekoliko koje su vam posebno drage. Koje su to i zašto?
Nema sumnje da su to pobjede na polumaratonima u Mostaru i Dubrovniku. Pobjeda u Mostaru mi je posebno draga jer sam studirao u tom gradu i na neki način to je moj drugi dom, tamo sam napravio prve trkačke korake. Još se sjećam večeri kad je dogovoren nastup na štafetnoj utrci u Dubrovniku i tad sam instalirao aplikaciju Strava i otišao na trčanje. Nakon trčanja sam poslao sliku prijatelju koji je bio začuđen vremenom i dužinom trčanja, vjerujem da je bio siguran da sam vozio bicikl, a ne trčao. Njegovi komentari su mi bili motiv više da nastavim s pripremama za štafetnu utrku. Pobjeda na polumaratonu u Dubrovniku nije ništa manje draga, to je moj prvi službeni polumaraton, tu je bila moja prva utrka, prva pobjeda… Također u Dubrovniku motiv više za pobjedu je bila domaća publika. Još i danas se naježim kada gledam video ulaska u cilj, nema ničeg ljepšeg nego vidjeti drage ljude kako se vesele tvom uspjehu. Također u kategoriju najdražih utrka bi se mogao ubrojati nastup i pobjeda na 5 kilometara u sklopu ovogodišnjeg Plitvičkog maratona, gdje sam trčao samo šest dana nakon izlaska sa zaraznog odjela. Doktor mi je preporučio strogo mirovanje dva mjeseca i naravno bolovanje kojeg nikada nisam otvorio. Jasno, nisam ni pauzirao od utrka, samo sam ih drugačije posložio.
Ideja maratona lađa koja je prije 20 godina nastala u Neretvi već duže vrijeme “pušta” svoje korijene i u drugim sredinama Lijepe naše. Tako je u okviru 52. Vinkovačkih jeseni održan Prvi lađarski kup na Bosutu u organizaciji Udruge “Vinkovački lađari”. Na stazi dugoj oko 600 metara veslalo je devet lađarskih ekipa.
Utrka je zamišljena tako da se voze tri utrke sa tri ekipe. Prvu utrku vozili su Gusari Komin, Sv. Ilija i Vinkovački lađari, drugu Vetrani IV. gbr, Somborski salašari i Šumari Bjelovar i treću Gospa Karmelska, Baćina i Argonauti Bjelovar. Pobjednici ove tri utrke duge vozili su finalnu utrku u kojoj su najuspješniji bili lađari UL Gospe Karmelske iz Krvavca. Drugo mjesto podjelili su Gusari iz Komina i Veretani 4. gbr.
Mali film ceste koji će vas jednako uzbuditi i razočarati – tako mladi redatelj Igor Dropuljić opisuje svoj Behemot koji je Splitski filmski festival (STFF) uvrstio u blok kratkometražnih hrvatskih filmova. Rođen u Metkoviću 1984., Dropuljić je prošao kroz Umjetničku akademiju u Splitu, prije nego je otišao na zagrebačku ADU, a sada ga evo na STFF-u s filmom, na neki način krug zatvarajući krug.
– Uvijek se volim vratiti u Split, donekle ga smatram i svojim gradom, jer je obilježio važan period u mom životu i dosta utjecao na moj životni put. Napustio sam ga nakon završetka studija sa svojim filmom “Marko“ koji je bio moj završni rad na UMAS-u, a s kojim sam se vratio već sljedeće godine sudjelujući na FMFS-u. Zanimljivo je da je snimatelj tog filma Jure Cukarkoji je snimio i ovaj s kojim sam sada tu. Jure je iz Splita, a moj prošli film s prve godine MA ADU-a “Prije podne“ je snimio Rino Barbir, također Splićanin. Uvijek postoji nekakva poveznica s tim gradom. Može se reći da je sudjelovanje na STFF-u jedno zatvaranje kruga, novog stvaralačkog kruga – rekao nam je Dropuljić.
Snimali ste film na lokacijama oko Zagreba, no unatoč zagrebačkim tablicama na automobilima, scenografija i atmosfera nekako vuče na Dalmaciju. Je li se to samo nama čini ili?
– Film smo snimali u Zagrebu i okolici isključivo zbog financijskih razloga, inače bi se dogodilo negdje dalje, vrlo vjerojatno u Dalmaciji, što mi je bila želja u fazi scenarija. Brzo sam shvatio da se to neće dogoditi i da moram uzeti ono što mi se nudi. Snimatelj Jure Cukar i ja smo mjesecima tražili odgovarajuće lokacije. I nije mi žao, dapače, postigli smo željenu atmosferu.
Poseban doprinos su dali glumci svojim različitim dijalektima, Trpimir Jurkić iz Splita, Vinko Kraljević sa svojim širokobriješkim naglaskom, Zvonko Zečević sa svojim slavonskim, Niko Pavlović koji je zadržao svoj govor iz Čapljine, Zagrepčanin Bobo Kolić, pa je teško odrediti gdje se odvija radnja. Jedino automobilske tablice to otkrivaju. Ali, na svemu tome sam inzistirao, jer tako doživljavam Zagreb. Cijela Hrvatska se tu slila, što studenti, što u potrazi za poslom. Na kraju krajeva, i ja dolazim iz Metkovića. Iz nužde, naravno. Baš svi putovi vode u Zagreb.
Cijeli intervju kojega je Marko Njegić napravio s našim mladim redateljem, Metkovcem Igorom Dropuljićem možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.
U Hrvatskim cestama otvorene su ponude triju ponuditelja za gradnju prve faze Pelješkog mosta – talijanskog Astaldija i turske tvrtke IC Ictas, njemačkog Strabaga te kineskog konzorcija “China road and bridge Corporation”.
Od mogućih osam ponuditelja koji su prošli prvu pretkvalifikacijsku fazu, tri su navedena ponuditelja predala ponude za gradnju prve faze Pelješkog mosta, čija je vrijednost zajedno s pristupnim cestama procijenjena na 1,8 milijardi kuna.
Zajednička ponuda Astaldija i turske tvrtke iznosi 2,55 milijardi kuna bez PDV-a, odnosno 3,19 milijardi kuna s PDV-om. Stragabova doseže 2,62 milijarde kuna bez PDV-a, odnosno 3,28 milijardi kuna s PDV-om.
Kineski konzorcij “China road and bridge Corporation” dao je ponudu od 2,08 milijardi kuna bez PDV-a odnosno 2,6 milijardi s PDV-om. U tom su konzorciju CCCC Higway Consultants, CCCC Second Higway Engineering i CCCC Second Harbour Engineering.
Talijanski Astaldi već je u Hrvatskoj izvodio radove na autocesti Zagreb – Goričan, a njegov turski partner gradio je jedan od mostova preko Bospora. Prva faza gradnje mosta obuhvaća izgradnju samog mosta i pristupnih cesta. Rok za evaluaciju ponuda iznosi 120 dana, no, kako je istaknuto u Hrvatskim cestama, ponude će se početi pregledavati odmah kako bi se što prije odabrao izvođač.
Projekt “Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom” predviđa izgradnju mosta preko Jadranskog mora u Malostonskom zaljevu, čime će se povezati Dubrovačko-neretvanska županija s ostatkom zemlje. Most će olakšati neometan protok robe i ljudi cijele godine, posebice tijekom turističke sezone.
Pelješki most proglašen je projektom od iznimne strateške važnosti za zemlju. Ukupna je vrijednost projekta 526 milijuna eura s uključenim PDV-om, vrijednost prihvatljivih troškova 420 milijuna eura, od čega se sredstvima Europske unije sufinancira 85 posto, dakle s 357 milijmilijuna eura. Odluku o sufinanciranju najvećeg hrvatskog projekta dosad Europska komisija donijela je u lipnju ove godine.
Izgradnja samog mosta, dugog 2,4 kilometra i visokog 55 metara, trebala bi trajati 36 mjeseci od početka radova. Most će imati četiri prometna traka.
Europska unija financira i popratnu infrastrukturu: pristupne ceste, tunele, dodatne mostove i vijadukte te obilaznicu kod grada Stona dužine 8 kilometara. Isto tako, poboljšat će se postojeća cesta D414. Svi radovi trebali bi završiti do 2022.
Prvu fazu pretkvalifikacijskog natječaja zadovoljilo je osam tvrtki koje su u drugoj fazi trebale dati obvezujuće financijske ponude. Hrvatske ceste kao investitor u drugi krug natječaja pozvale su osam tvrtki odnosno konzorcija koji su zadovoljili uvjete tehničke, pravne i financijske sposobnosti. Ukupno je u prvom krugu natječaja interes za gradnju Pelješkog mosta iskazalo 12 tvrtki, no četiri nisu zadovoljile uvjete.
Svi uvjeti za izgradnju mosta trebali bi se ostvariti najkasnije do kraja ove godine.
Europska komisija je dodijelila 357 milijuna eura za projekt izgradnje Pelješkog mosta, koji će povezati najjužniji dio zemlje s ostatkom Hrvatske. Odluku o prihvaćanju financiranja projekta potpisale povjerenica za regionalnu politiku Corina Cretu i ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac. U izgradnji Pelješkog mosta EU će financijski sudjelovati s 85 posto ukupne cijene projekta.
Danas je Gimnaziji Metković svečano dodijeljena Plaketa Ureda za informiranje Europskog parlamenta u Republici Hrvatskoj kojom je službeno stekla status Škole ambasadora Europskog parlamenta. Plaketu je ravnatelju Gimnazije, prof. Jozi Jurkoviću, uručila gđa Dubravka Šuica, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu. Svečanosti su prisustovali gradonačelnik Dalibor Milan i predsjednik Gradskog vijeća Hrvoje Bebić.
Dodijeljene su i diplome učenicima, ambasadorima juniorima EP, koji su tijekom školske godine 2016./2017. sudjelovali u brojnim aktivnostima pilot-projekta Ureda za informiranje EP u Republici Hrvatskoj.
Gimnazijalce očekuje nagradno putovanje u Strasbourg
Pobjedničkim nastupom na događaju #MladiEU2017, održanim u Zagrebu u svibnju ove godine, osvojili su i vrijednu nagradu – putovanje u Strasbourg, gdje će u sjedištu Europskog parlamenta na jedan dan zauzeti mjesta europskih zastupnika i sudjelovati u simulaciji rada Parlamenta te se pobliže upoznati s radom europarlamentaraca.
Škole ambasadori Europskog parlamenta novi je program koji se od jeseni 2016. provodi u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj, a usmjeren je na rad s mladima u svrhu podizanja svijesti i razine znanja srednjoškolaca o Europskoj uniji i parlamentarnoj demokraciji.
Nakon uspješnog sudjelovanja u prošlogodišnjem pilot-projektu te stjecanja službenog statusa Škole ambasadora EP, Gimnazija Metković će sa svojim ambasadorima juniorima i u budućnosti provoditi aktivnosti u sklopu ovog programa namijenjena mladim građanima Europske unije.
Jučer, 13. rujna 2017., u Zgradi političkih stranaka održana je IV. sjednica Gradskog vijeća Grada Metkovića pod predsjedanjem predsjednika Hrvoja Bebića. Dnevni red je imao 12 točaka od kojih su većinom bile odluke o usklađivanju proračuna s dosadašnjim izvršenjem i planiranje izvršenja do kraja kalendarske godine. Ukupno su smanjeni rashodi i prihodi za oko 6 mil. kuna, tj. u 2017. predviđa se prihod od 35.107.362,72 kn i rashod od 35.007.362,72 kn.
Za izgradnju komunalne infrastrukture osigurat će se iznos od 6.444.966 kuna, i to: za javne površine 1.535.658,50 kuna: za nerazvrstane cesta 4.474.307,50 kuna, za javnu rasvjetu 405.000 kuna i za uređenje groblja 30.000 kuna.
Za održavanje komunalne infrastrukture na području Grada u 2017. godini osigurat će se 4.781.529 kuna iz komunalne naknade: za održavanje javnih površina 770.865 kuna, za održavanje cesta 351.181 kuna, za javnu rasvjetu 1.308.467,46 kuna.
Za programe socijalne skrbi Grada Metkovića za 2017. godinu Grad u Proračunu osigurava 950.200 kuna.
Za kulturu Grada Metkovića za 2017. godinu ukupno se izdvaja 2.510.294 kune: za Ustanovu za kulturu i sport namijenjeno je 1.445.760 kn, za Gradsku knjižnicu Metković 712.889,05 kn, za Prirodoslovni muzej Metković 351.519,85 kn te za 10 udruga, koje su se javile na natječaje, 124.000 kn.
Za potrebe u predškolskom odgoju Grada Metkovića za 2017. godinu DV Metković dobiva 3.487.486,68 kn, DV Mali Isus i DV Leut po 100.000 kn, a DV Pčelica 20.700 kn.
Usvojeni su prijedlozi o otpisu nenaplativih dugova od pravomoćno izbrisanih subjekata u iznosu od 154.266 kuna i o otpisu potraživanja temeljem nastupa apsolutne zastare u iznosu od 285.004,20 kn.
Gradsko vijeće potvrdilo je Rješenje o imenovanju Upravnog vijeća Ustanove za kulturu i sport, a novi članovi toga tijela su Ivana Čarapina, Danijela Dragobratović i Nino Erceg.
Prihvaćen je Prijedlog Odluke o raspoređivanju sredstava za financiranje političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću Grada Metkovića za 2017. godinu. Za to je planirano 13.996,80 kn. Tako će Most NL dobiti ukupno 6.429,90 kn, Koalicija HDZ-a i HSLS-a 4.523,30 kn, HSS 2.533,60 kn, a koalicija SDP-a i HSU-a 510 kn.
Također je prihvaćen Ugovor o pravu građenja zamjenske trafostanice Krvavac 3 (Komazini) između Grada Metkovića i HEP-a.
Drugi dio sjednice, koja je trajala nešto više od 3 sata, bio je predviđen za vjećnička pitanja upućena gradonačelniku Milanu. Više o tome pogledajte u snimci jučerašnje sjednice Gradskog vijeća.
Na današnjoj 4. sjednici Gradskog vijeća Grada Metkovića bilo je poprilično burno. Sjednica je trajala preko 3 sata i imala je 12 točaka.
Kako to i priliči zastupničkoj demokraciji, najburnije je bilo tijekom upućivanja vjećničkih pitanja gradonačelniku Milanu. Međutim, ovaj put su prelazile granice uljudbe, pa se tako mogla čuti i psovka iz usta vijećnika Gabrića prilikom vjećničkog pitanja gđe Ujdur gradonačelniku Milanu vezano uz rad gradskog vrtića. Više u video-prilozima koji slijede…
Jambin ispad na sjednici Gradskog vijeća
[JAMBO PSOVAO NA GRADSKOM VIJEĆU BRANEĆI RAVNATELJA KOJI JE DIZAO NOVAC S RAČUNA VRTIĆA, A KOJEG JE SAM POSTAVIO]Na točki koja se ticala Dječjeg Vrtića Metković osvrnula sam se na presudu protiv bivšeg ravnatelja Dječjeg vrtića Metković koji je osuđen jer je dizao novac vrtića karticom za osobne potrebe. Jambo je na to počeo urlati i psovati i poručio mi je da se njemu j… što ja govorim i da ako je čovjek krao da je krao za sebe iako ga je on kao gradonačelnik postavio. Predsjednik Gradskog vijeća iz redova HDZ-a nije ga kaznio zbog divljačkog ponašanja i neprimjerenog riječnika.
Gepostet von Katarina Taslak am Mittwoch, 13. September 2017
Gradonačelnik odbio dati konkretan odgovor
[MILAN ODBIO ODGOVORIT NA PITANJE O JAMBINOJ POTVRĐENOJ OPTUŽNICI ZA IZVLAČENJE NOVCA IZ GRADA ZA SVOJU KAMPANJU, PORUČIO MI DA SE SRAMIM]Moje pitanje o pravomoćnoj optužnici koja je potvrđena protiv bivšeg gradonačelnika Stipe Gabrića Jambe jer je iz gradskog proračuna plaćao masline koje je dijelio u parlamentarnoj kampanji 2011. također je izazvalo nervoznu reakciju sadašnjeg gradonačelnika Milana. Odbio je odgovorit na moje pitanje o tome hoće li štitit interese Grada ili će možda pogodovati svom koalicijskom partneru Jambi kako bi izbjegao strožu zatvorsku kaznu. Milan je odbio odgovorit i poručio mi da se sramim, umjesto da se on srami zbog koalicije s čovjekom kojeg se tereti da je iz gradskog proračuna za svoju kampanji uzeo 666 tisuća kn.
Gepostet von Katarina Taslak am Mittwoch, 13. September 2017
U nedjelju. 10. rujna, u Dobranjama u jami kod Sankovića HGSS Stanica Dubrovnik i Ispostava Neretva odradili su vježbu spašavanja iz speleoloskih objekata. Na vježbi je sudjelovalo 10 članova. Vježba je odrađena kao priprema za nadolazeću speleo-školu koja će održati u listopadu ove godine.
Obavljeno je spašavanje jedne ozljeđene osobe iz jame uz korištenje standardnih tehnika speleo-spašavanja, poput tirolskih prečnica i sistema protuutega. Vježba je ocjenjena uspješnom te su voditelji vježbe izrazili zadovoljsto pokazanim znanjem i sposobnostima domaćih članova HGSS-a.
Video snimak i fotografije tijeka izvođenja vježbe spašavanja ozljeđene osobe iz jame kod Sankovića možete vidjeti OVDJE.
Mlađa skupina KUD – a Metković prošli vikend sudjelovala je na ovogodišnjim Dječjim vinkovačkim jesenima.
Na manifestaciji je sudjelovalo 58 dječjih folklornih skupina iz svih hrvatskih županija, a Metkovci su pod vodstvom Anđeline Jerković i Anje Batinović, predstavljali Dubrovačko- neretvansku županiju, za što ih je predložilo stručno povjerenstvo 33. Smotre folklora „Na Neretvu misečina pala“. Na ovogodišnjoj smotri predstavila se skupina uzrasta od 12 do 14 godina izvodeći „Neretvansku poskočicu“ uz pratnju lijerice.
Prolazeći u mimohodu, mladi folkloraši su izvodili dijelove svog programa i tako predstavljali kraj iz kojeg dolaze mnogobrojnoj publici, koja ih je pljeskom nagrađivala cijelim putem mimohoda.
Ponosno noseći narodnu nošnju svoga mjesta i kraja, pokazali su da su marljivi i ponosni čuvari baštine koju su naslijedili od svojih predaka.
Sto utrka je odrađeno. Otkud toliko snage i energije za tako velik broj utrka?
Obavljeno je spašavanje jedne ozljeđene osobe iz jame uz korištenje standardnih tehnika speleo-spašavanja, poput tirolskih prečnica i sistema protuutega. Vježba je ocjenjena uspješnom te su voditelji vježbe izrazili zadovoljsto pokazanim znanjem i sposobnostima domaćih članova HGSS-a.
