Na ovogodišnjem Glasu Neretve prema glasovima publike pobijedio je Ivan Volarević s pjesmom Zadnja želja, dok je nagradu Stručnog ocjenjivačkog suda osvojila Marija Previšić s pjesmom Don’t you remember.
Nakon pozdravnih govora u festivalsku večer nas je uvela plesna skupina Calypso. Potom su nastupili sljedeći izvođači:
Kristina Brečić – Love On The Brain
Helena Sršen – Život nije siv
Ema Bašić – Wrecking Ball
Nikola Batinović – 1944
Ivan Volarević – Zadnja želja
Ana Medak – Kao moja mati
Gabrijela Grmoja – Stay
Katia Crnčević – Bezimeni
Andrea Petrušić – Priče tag
Antonio Čović – Sve je s tobom napokon na mjestu
Ana i Agnes Ćelić – Jar of hearts
Marija Previšić – Don’t you remember
Lucija Curić – Ima jedan svijet
Antonela Osmanović – Lejla
Treću nagradu publike osvojila je Kristina Brečić s Love On The Brain, drugu je nagradu osvojila Lucija Curić s Ima jedan svijet. Njima su nagrade predali Ante Zovko i direktorica Ureda TZ grada Metkovića Magdalena Medar Ujdur. Struka je rekla da je najbolja bila Marija Previšić s pjesmom Don’t you remember pa je njoj nagradu uručila dožupanica gđa Žaklina Marević, dok je najviše glasova publike dobio Ivan Volarević za izvedbu pjesme Zadnja želja. Njemu je nagradu predao dogradonačelnik g. Damir Raić.
Pokrovitelji Festivala: Grad Metković, Dubrovačko-neretvanska županija i Turistička zajednica grada Metkovića.
Ravnatelj festivala: Milan Kapović.
Stručni ocjenjivački sud: Marija Jerković, Zrinka Boras i Marko Mustapić
Umjetnički voditelj: Jašar Murtezani.
Voditeljica festivala: Romana Gabrić.
Organizator festivala: Ustanova za kulturu i sport Metković.
Sponzori: Cvjećarnica Flamingo-Dugandžić, Foto Veraja Metković i Tiskara Pečat.
Večeras s početkom u 21 sat na Trgu kralja Tomislava povodom Dana Grada i blagdana sv. Ilije Gradska glazba Metković održat će svoj tradicionalni koncert.
Nakon više od dva desetljeća ponovno ćemo uživati u našem ljetnom kinu, ali ovaj put uz modernu digitalnu tehnologiju. Prva filmska projekcija bit će 16.7. u 21,00.
Prikazat će se film Planet Majmuna: RAT (redatelj Matt Reevs, uloge tumače Andy Serkis, Judy Greer, Woody Harrelson). Radujemo se Vašem dolasku!
Na današnjoj sjednici Gradsko vijeće Grada Metkovića na prijedlog Odbora za javna priznanja donijelo je odluku o dodjeli javnih priznanja Grada Metkovića za 2017. godinu. To su:
Radojka Bagur i Joško Martinović (posmrtno) – Nagrada Grada Metkovića za životno djelo, u obliku povelje i novčane nagrade od 8.000 kuna.
Svjetlana Bebić i Vinko Vuković – Nagrada Grada Metkovića “Narona” u području obrazovanja i kulture, u obliku povelje i novčane nagrade od 4.000 kuna.
Vatroslav Vugdelija – Nagrada Grada Metkovića “Sv. Ilija” u području socijalne skrbi, u obliku povelje i novčane nagrade od 4.000 kuna.
Ivan Čupić i Sportska udruga “Neretva run”– Nagrada Grada Metkovića “Ždral” u području sporta, u obliku povelje i novčane nagrade od 4.000 kuna, odnosno u obliku povelje.
Bogati iseljenik Nedjeljko Vrnoga (71) – “po američki” Ned ili “naški”, jednostavno, Neđo, iz sela Kose u općini Zažablje kod Metkovića u Kaliforniji se već više od pola stoljeća bavi uzgojem badema i oraha koji se prodaju diljem svijeta.
Barba Neđo je Jugoslaviju napustio 1963. godine, sa sedamnaest godina, pa u SAD-u stekao diplomu iz političkih odnosa, no umjesto da život provede kao predavač u školi, u njemu je proradio neretvanski nerv; postao je i ostao – farmer.
I to ne onaj koji će, kako je u nas običaj, usmenom predajom upiti znanje starijih, pa nastaviti raditi na zemlji na način kako su je njegovi preci obrađivali stoljećima prije, već ovaj voćar, baš svakog božjeg dana, usvaja nova znanja da bi uzgojio što veće i kvalitetnije orašaste plodove.
– Pamtim moje prvo proljeće u Americi. Morali smo presađivati stabla u voćnjaku od dvanaest tisuća stabala. I kaže meni stric: “Neđo, ja ću te naučiti kako posaditi ovo stablo, kako ćeš ga obrezati i uzgojiti, a sve drugo moraš naučiti sam, jer da bi danas bio farmer, moraš se razumjeti i u kemiju, i u pravo, znati voditi biznis” – kazuje Mister Ned potanko kako je otkrio mali Durham, svjetski centar proizvodnje badema – i naučio od strica Stjepana da jedino znanost i njezina postignuća jamče progres, rast i, što je u “trulom kapitalizmu” najvažnije, profit.
– Ovdje uzgoje šaku nečega i misle da je to dovoljno, a u Americi sve mora imati svoju računicu. A iz godine u godinu zahtjevi su sve veći. Zato, nažalost, kad kažu da je Neretva Mala Kalifornija, to nije tako, ona joj nije ni sjena – kaže Nedjeljko, kojeg je stric, tek što je “preplivao” Veliku baru, uputio na školovanje.
– Stekao sam diplomu iz političkih znanosti i trebao predavati u školi. Kod nas sam naučio da se nastavnika poštuje, i da kad uđe u razred, ustaneš i ne sjedaš prije njega, a u Americi je bilo sasvim drukčije. Bio sam na praksi šest mjeseci, a učenici su jedni na druge bacali papire, ponašali se kao da nisam tu. To me jako razočaralo, međutim, kako sam došao k stricu koji je tražio od moga oca da me pošalje da mu pomažem, nisam ga mogao ostaviti jer je ostario, žena mu je umrla, a nikoga drugoga nije imao. I tako sam, kao i moj brat u Neretvi, gdje smo generacijama bili seljaci, ostao na zemlji, to nam je očito u krvi. A stric je, hvala Bogu, živio dugo – umro je, zamislite to, u devedeset i devetoj!
I tako je ambiciozni, vrijedni Ned naslijedio velike plantaže oraha i badema i krenuo ih širiti. Danas brine o dvjesto hektara, a prinos mu je od četiri do sedam tona po hektaru.
– Kalifornija proizvede osamdeset posto bajama u svijetu. Ove godine ćemo uzgojiti oko milijardu kilograma jezgre! Možete li uopće zamisliti koje su to količine? Ostatak bajama na tržište izbacuju Australija i Čile. Moja je farma srednje veličine. Imam zaposlenike i stručnjaka koji nadzire procese uzgoja i prskanja. Danas moj sin vodi posao, sve je automatizirano i ulaganja su velika. Znanost je u posljednjih pedeset godina puno promijenila način uzgoja badema. To su razlike kao dan i noć.
Biznismena Vrnogu, za razliku od njegova brata i kolega u dolini Neretve koji se bave plasteničkom proizvodnjom, ne muči otkup uroda.
– Moji Neretvani proizvode prvoklasnu robu, ali, nažalost, nisu sigurni da će je sutra i prodati. Ja pripadam zadruzi koja broji dvije i pol tisuće članova. Zadruga ima oko petsto zaposlenika i stručnjake koji su zaduženi da plasiraju ono što mi proizvedemo na svjetsko tržište. Zadruzi mogu pripadati samo proizvođači koji su angažirali stručni tim da se brine o marketingu, prodaji i novim proizvodima, poput bademova mlijeka koje je sada veliki hit u svijetu – veli moj sugovornik, i smije se jer sam dometnuo da je to čisti socijalizam.
– Znam, ispada smiješno, jer je Amerika najveća demokracija u svijetu, a model zadrugarstva je nastao u SSSR-u. U Forbesu sam čitao da su u doba velike svjetske krize i Rusi i Amerikanci imali problem s trgovcima koji su nabijajući cijene iskorištavali seljake i tako stvarali socijalne probleme. I zato je predsjednik Roosevelt predložio, a Kongres odobrio, da se i u SAD-u krene s kooperativom – da se nezavisni poljoprivrednici udruže jedino radi plasmana svojih proizvoda i to direktno na police trgovina, a kako bi uklonili posrednike, špekulante – objašnjava Vrnoga.
Skupština gradskog poduzeća Čistoća d.o.o., koju čini Grad Metković zastupan po gradonačelniku Daliboru Milanu, a koja je održana 5 srpnja 2017., imenovala je novog direktora dipl. oec. Željka Mordžina. G. Mordžin je izabrani vijećnik HSS u sadašnjem sazivu Gradskog vijeća Grada Metkovića, stoga se očekuje zamrzavanje njegova mandata u vijeću i potvrda novog vijećnika iz redova HSS-a.
Gospodinu Željku Mordžinu ovo nije prvi put da vrši funkciju direktora ovog komunalnog poduzeća, biio je to i u vrijeme gradonačelnika Stipe Gabrića Jambe. Iz toga vremena ga se tereti za kazneno djelo zlouporabe povjerenja (ovlasti) u gospodarskom poslovanju kojim je, sumnja se, oštetio poduzeće. Optužnica je potvrđena prošle godine i očekuje se početak suđenja na Općinskom sudu u Metkoviću.
Na neretvanskim poljima još nisu pošteno zasukali rukave, a berba im je već prisjela s grčkim lubenicama kojima su neki trgovci zatrpali tržište. Prva otkupna cijena romanse i fantazije tako je već za nekoliko dana s početnih 1,80 do 2 kune pala na 1,20 kuna za kilogram, a početak ovoga tjedna, doznajemo, dočekat će s kunom zbog kojih bi neki sav svoj trud najradije bacili u Neretvu, dok potrošači sve ranije uživaju u akcijskim cijenama – i za manje od 2,50 kune po kilogramu. Dobre su, komentiraju, a Neretvani, koji se i ove godine osjećaju prevarenima, najradije bi plakali.
– Čim ozbiljnije krene naša roba, gotovo je. Eto uvoza iz Grčke, Albanije, Makedonije… samo kako bi nam cijena naglo pala, a njihova se roba po kvaliteti ne može mjeriti s našom. Ciljano uvoze lošu kako bi ‘ubili’ našu – kaže proizvođač Mijodrag Kiridžija, ističući kako nije čudno što je proizvodnja voća u dolini Neretve, i ne samo lubenice nego i breskve, kajsije, u posljednjih 10 godina pala na 30% nekadašnje. – Uopće nismo ljutiti na strane trgovačke lance koliko na domaće poput Tommyja i Plodina, koji prednjače u nadmetanju niskim cijenama – kaže on. A lubenice i dinje već dugo nisu bile tako kvalitetne. Računa se da će urod lubenica biti oko 10.000 tona, 50-ak tona po hektaru, a kako su imale puno sunca i pogodovale su im vremenske prilike, nađe se i kapitalaca od 20 kg. Otkup dinja počeo je s 4,5 do 5 kuna prije 10 dana, a sada ne drže ni cijenu od 2 kune, dok se u trgovačkim centrima prodaju po 6 kn za kilogram. – Tržište je zasićeno, roba se uzima i na otvoreno samo kako ne bi propala – objašnjava Kiridžija te dodaje kako ljudi zbog svega toga gube interes. Čuje se kako bi zbog teške situacije i polovica uroda dinja, oko 2000 tona moglo završiti u smeću. Pritom proizvođačima naruku ne ide ni situacija oko Agrokora. Puno njih još ni lanjske mandarine nije naplatilo od otkupljivača pa pušu i na hladno iako će se, kako neslužbeno doznajemo, u Konzumu i ovoga ljeta preko Agrofructusove Marinade plasirati najviše njihove robe. – Otkupne cijene bi možda bile i više da su proizvođači bili iskreniji s otkupljivačima pa prijavili više robe – kaže jedan od otkupljivača. Neki su naletjeli i na zatvorena vrata otkupnih stanica pa je jedan od metkovskih proizvođača ovih dana i besplatno dijelio lubenice sugrađanima. Strahimir Filipović, vlasnik Mandarinka iz Opuzena, bez dlake je na jeziku. – Mnogima je, čini se, Hrvatska velika samo od Pantovčaka do Jelačić placa, a ni bruxelleske namjesnike ne zanimaju nacionalni interesi – kaže Filipović,
Gradonačelnik Dalibor Milan je ovih dana donio odluku o novim članovima upravnih vijeća gradskih ustanova i nadzornih odbora gradskih poduzeća.
Novi članovi Upravnog vijeća Javne vatrogasne postrojbe Metković su Hranislav Gašpar, Davor Boras, Davor Petković i Mario Senta.
U Upravno vijeće Gradske knjižnice Metković imenovane su Jelica Lazarević i Mateja Krstičević.
U Upravno vijeće Dječjeg vrtića imenovani su Sanda Tomić, Ivica Kuran, Vesna Pavlović i Miljenka Manenica.
Novi članovi Nadzornog odbora Čistoće d.o.o. su Filip Dominiković, Ivica Popović, Marinko Obšivač i Jakov Jelčić, a Metković d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju Blažko Mijić, Hrvoje Bebić, Nikola Manenica i Dragana Volarević.
U Nadzorni odbor Metković razvoja d.o.o. imenovani su Višnja Doko, Gordan Ćelić, Ivan Daničić i Gabrijela Dragović.
Gradonačelnik i Odbor za imenovanja Gradskog vijeća predlažu za nove članove Upravnog vijeća Ustanove za kulturu i sport Ivanu Čarapinu, Danijelu Dragobratović i Nina Ercega. Odluku će donijeti Gradsko vijeće Grada Metkovića na sjednici 11. srpnja. 2017.
Nakon puno vremena Metkovci i njihovi gosti moći će uz Neretvu uživati u filmovima, ovaj put u vrhunskoj digitalnoj tehnologiji.
Digitalni projektor i audiosustav preneseni su iz dvorane Kina ‘Pobjeda’ na ljetnu pozornicu i danas su obavljene radnje oko kalibracije slike i tona. Bude li sve prema planu, prva će projekcija biti u nedjelju, 16. srpnja, a za to je izabran film ‘Planet majmuna: Rat’. Ustanova za kulturu i sport namjerava tijekom Metkovskoga ljeta organizirati desetak filmskih projekcija.
Stojan Vučičević (Turkovići, Hercegovina, 7. srpnja1941. – Zagreb, 22. rujna1989.), pjesnik, putopisac, prevoditelj i novinar.
Bio je od onih koji su kroz hrvatsku književnost pronosili svoj nepotkupljivi hrvatski osjećaj, kada to nije bilo “popularno”. Nije dočekao politički rasplet, a politika mu se tako nemilosrdno plela u život da je, nizašto, kako je onda već bilo, kao gimnazijalac, okusio užas Svetog Grgura, otočića zatvora pored Golog otoka, kamo su komunističke vlasti slale golobrade nepodobnike. I poslije, do smrti, na neki je način kažnjavan zbog svojeg hrvatstva.
Vučićević se rodio u Turkovićima, u Hercegovini, no osjećaj pripadnosti vezao je uz Neretva i Metković, gdje je pohađao osnovnu školu i dijelom gimnaziju. Dio gimnazijskih dana proveo je u Pločama, a Filozofski fakultet završio je u Zadru. Rano je, poput svakog pravog lirika, osjetio poziv poezije. Boravak u Parizu u tome ga je učvrstio i znatno mu pomogao u prevodilaštvu.
Bio je urednik splitskog književnog časopisa Vidik i novinar kultnog lista za kulturu Telegram, te urednik književne revije Republika. Kada se zaposlio na Televiziji kao redaktor, svojom je pjesničkom osobnošću, ljepotom jezika i stilskom dotjeranošću obogaćivao tuđe tekstove. Radeći, pak, u uredništvu kulture kao novinar, skromno i bez nadmetanja autorske osobnosti, stavljao je u prvi plan riječ, sklad misli i izraza često anonimno, ali nikada nezamjetljivo. Pišući o poeziji i pjesnicima, pa i za emisiju TV kalendar, sažimajući svoje raskošno literarno nadahnuće u šturi dnevni televizijski izričaj, Stojan nije dopustio pjesniku u sebi da zamre.
Njegova zadnja pjesma objavljena u novinama nekoliko dana prije njegove smrti znakovita je naslova: “Umrijeti u Hrvatskoj”.
Uz pjesničke zbirke Greben, Siga, Čavli, Šibanica, Vučićević je objavio putopisnu prozu Podmornica u kojoj nas je proveo svojim lirskim svijetom, od zavičajne Neretve do čežnje svojih pjesničkih duša – Pariza, potom Zadrom i Zagrebom.
Umrijeti u Hrvatskoj
U sve moje pukotine (stekavši pouku)
Probila se travka i nadrasla put
Pođi tuda
Neka te za ruku
Vodi varka koja ne prestaje
Sanjati tvoj lik
U beskraj hitnut
Odnekud zazuji pčela, remeti staru
Sliku
Žalosna i minula duša ima li nade za te
Ako pri rano suncu propustiš priliku
da te spomenu djeca koja pradavne
igre
pamte
Pođi ,
Sa smrti se srodi
To što nedostaje (smisao ili vatra?)
Bit će otisak ove voljene zemlje
Na vodi
U kojoj Marina kruna tone
I diže se iza nevida
Črnoga Mora šatra
Tu te prepoznajem
U varci trepavica trepti svaka tvoja
Kretnja
Slušam glas koji je njiše
Ponekad moje pukotine gdje se uvlači jeza
Gledajuć u snu s tobom Vječnog
Sanjara
Kako s djecom po pijesku
Crteže smrti
Lik tvoj radosni travku na nebu
