Zamislimo si jednu tamu, beskrajnu, duboku i marčnu. Vičeš, zoveš, a odgovora ni za lijek. Tumaraš, padaš, kotrljaš se i propadaš, ali svuda oko tebe i u tebi tama… tama!

E sad, u toj tami, “ono kao odjednom” pojave se kršćani (ne pitajte me odakle, ni kako, ni koji, ni kako znamo da su to baš oni, ali uglavnom pojave se). I u toj tami upale svijetlo i to svjetlo počinje polako, ali… ono stvarno polako, sporije od puža i mrava, silaziti dolje. Ovdje se zapravo radi o Uskrsnoj svijeći, koja biva upaljena za vrijeme Pashalne liturgije te nam simbolizira Uskrs, Krista, koji je za nas svjetlo života, budući da se i Uskrs dogodio “negdje u noći”. I to svjetlo (kroz simboliku svijeće) prebiva s nama. S druge strane kako se svijeća polako topi, skraćiva i snižava, to svjetlo Kristovo zapaljeno negdje u tami neba, polako se spušta na zemlju, k nama “zemljanima” (hebr. Adamima). Ta avantura silaženja svjetla traje 50 dana i tada se prenosi u baptisterij (odnosno u blizinu krstionice), da bi se to njeno svjetlo moglo davati svima koji će pristupati sv. Krštenju, jer se krsna svijeća, koju nam drži kum, pali upravo na Uskrsloj svijeći. U trenutku krštenja osoba primajući svjetlo Kristovo, prihvaća zapravo njegov Uskrs i postaje mu dionikom. Sve ovo zapravo simbolizira Duhove i način rađanja Crkve. Drugim riječima, cijela ova simbolika izgleda poput jednog fitilja, koji zapaljen negdje u Nebu, polako silazi na zemlju, da bi se eksplodirajući među nama proširilo Kristovo svjetlo po čitavom svijetu.
Danas slavimo to što taj Glas dopire i do nas, te što Ga i mi možemo pronositi dalje svojim kršćanskim životom. Na taj način misterij Kristova Uskrsa ulazi u našu povijest i u njoj pušta svoje korjenje. To znači da Kristov Uskrs nema smisla ako ne dopre do tebe i do mene. Taj put dakako nije lagan, ali kako li je lijepo kada se pošteno borimo protiv različitih napasti te s pomoću Kristovom te iste napasti i nadvladamo? Padamo… i kotrljamo se, ali to su zapravo samo nove prilike za produžiti Uskrs još više.

Crkva je već od ranih apologeta (npr. Justin) na druge religije i filozofske tradicije gledala kao prostore u kojima je Božanska mudrost posijala sjemenke istine na kojima se može graditi divan navještaj kršćanstva. Kako se tvoje pitanje odnosi na islam, mislim da će ti u tome najbolje pomoći citat iz dokumenta „Nostra aetate“ (Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, Drugog vatikanskog sabora):

Katolička Crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida naviješta i dužna je naviještati Krista, »koji je put, istina i život« (Iv 14, 6), u kome ljudi nalaze puninu religioznog života, u kome je Bog sve sa sobom pomirio. Ona stoga bodri svoje sinove da razborito i s ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija, svjedočeći kršćansku vjeru i život, priznaju, čuvaju i promiču ta duhovna i moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote. (NA 1,2)

Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živome i subzistentnome, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom. Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti Sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude. (NA 1,3)

BVB,

don Damir Stojić