NAKON što se Darijo Srna emotivnim pismom oprostio od reprezentacije, za koju je igrao punih 13 godina, na Instagramu emotivnu poruku kapetanu poslao je Mario Mandžukić:

”Kada sam tek došao u reprezentaciju, puno si mi pomogao. Uvijek sam mogao dobiti od tebe savjet i podršku. Pomogao si mi i na terenu, pamtit ću brojne asistencije, posebno one u Istanbulu i Beogradu.

Svi znaju kakav si igrač, o tome dovoljno govore uspjesi koje si ostvario s Hrvatskom, Hajdukom i Šahtarom. Nedostajat ćeš nam puno idućih godina u reprezentaciji gdje mi je bila čast dijeliti s tobom svlačionicu. Najvažnije mi je što sam uvidio kakav si kao osoba, korektan i ispravan. Postali smo jako dobri prijatelji i to ćemo ostati i nakon tvog današnjeg oproštaja. Vjerujem da ovo nije tvoj konačni zbogom Vatrenima već da ćeš i poslije igračke karijere biti usko vezan uz hrvatski nogomet.
Hvala ti i sretno!”

View this post on Instagram

Kada sam tek došao u reprezentaciju, puno si mi pomogao. Uvijek sam mogao dobiti od tebe savjet i podršku. Pomogao si mi i na terenu, pamtit ću brojne asistencije, posebno one u Istanbulu i Beogradu. Svi znaju kakav si igrač, o tome dovoljno govore uspjesi koje si ostvario s Hrvatskom, Hajdukom i Šahtarom. Nedostajat ćeš nam puno idućih godina u reprezentaciji gdje mi je bila čast dijeliti s tobom svlačionicu. Najvažnije mi je što sam uvidio kakav si kao osoba, korektan i ispravan. Postali smo jako dobri prijatelji i to ćemo ostati i nakon tvog današnjeg oproštaja. Vjerujem da ovo nije tvoj konačni zbogom Vatrenima već da ćeš i poslije igračke karijere biti usko vezan uz hrvatski nogomet. @darijosrna, hvala ti i sretno! When I first joined Croatian national team, you helped me. I could always count on your advice and support. I will remember your numerous assists on the pitch, especially those in Istanbul and Belgrade. Everybody knows your worth as a player – your triumphs with Croatia, Hajduk and Shakhtar say enough. We will miss you in the national team in the future, it was an honour to share the dressing room with you. Above all, I learned that you are a fair and righteous man. We became good friends and we'll stay that after your international retirement today. I believe this is not your final good-bye to Vatreni and that you will stay close to Croatian football in a different role after your playing career is over. @darijo srna, thank you and good luck! #Captain #BeProud #HvalaDarijo

A post shared by Mario Mandžukić MM 17 (@mariomandzukic) on Aug 8, 2016 at 11:05am PDT

Jučer je u službenim prostorijama NK Neretva održan sastanak Ženskoga nogometnog kluba Neretva pred početak prvoligaške sezone za 2016./2017. Nogometašicama Neretve tom se prigodom obratio trener Neven Majić i predstavio pojačanja za nadolazeću sezonu u prvoj ligi.

Majić je sukladno višem rangu natjecanja igračicama najavio veći trud i zalaganje prema igri i treninzima jer, kako je rekao, ne žele biti slučajni prolaznici kroz prvu ligu. Zatim je predstavio svoje suradnike, članove stručnoga tima koji čine treneri Josip Radić i Duško Mijoč te kondicijski trener Filip Majić, uz kojega će se nogometašice više zalagati i s više treninga ostvariti bolju formu za nastupe. Predstavljena su pojačanja u seniorskoj ekipi. To su: Merima Tanović iz Mostara, inače reprezentativka A reprezentacije BiH i kapetanica ŽNK Mostar, Helena Perić, koja slovi za najbolju napadačicu ŽNK Čapljina, Nina Mijoč, Neretvanka koja je bila dugogodišnja igračica ŽNK Ombla iz Dubrovnika, Matea Žilić, kapetanica ŽNK Donat iz Zadra i najbolja strjelkinja druge lige koja je na vlastitu želju došla igrati za ŽNK Neretvu. Još jedno pojačanje je Arijana Tomić, bivša igračica ŽNK Mladosti – Nević Polje, a nastupala je za sastav U19 i A reprezentaciju BiH.

Predsjednik kluba Ivica Mioč također je pozdravio nogometašice te im uz podršku poželio uspješnu sezonu u I. ligi. Dodao je da je financijska konstrukcija za cijelu sezonu riješena te kako se od cura očekuje da igraju pravi nogomet, onako kako one to najbolje znaju pa prvoligaški status i rezultat neće biti upitni.

Nogometašice su ozbiljno shvatile riječi koje su im uputili članovi Uprave i trenerskoga tima te su odmah nakon sastanka jedva dočekale da izađu na travnjak i odrade prvi trening. Među njima vlada prijateljstvo i međusobna potpora koja se mogla već danas primijetiti po tome kako su dočekale nove članice svoje ekipe. U I. kolu sezone igrat će s ekipom Agrama iz Zagreba, za koju kažu da će biti spremne, te kako s dozom dalmatinskoga duha, odnosno dišpeta, ne očekuju ništa manje od pobjede.

Upravi, stručnom timu, a najviše nogometašicama ŽNK Neretva želimo sezonu bez ozljeda sa što više rezultatskih uspjeha.
J. Vučković

1 of 11

Darijo Srna, dugogodišnji kapetan Vatrenih i rekorder po broju nastupa za Hrvatsku, emotivnim se pismom obratio javnosti povodom svog oproštaja od hrvatske nogometne reprezentacije.

Čitav moj život stao je u ovih 15 godina igranja za Hrvatsku i zato nikada neću moći naći prave riječi za oproštaj. Znam samo da je sve prolazno i da smo svi prolazni, da se nešto mora reći, i da će sve što kažem biti premalo i nedostatno časti i ponosa koji sam osjećao igrajući za svoju zemlju. Nije lako… Dio mene zna da mora, a drugome se ostaje, ali oba znaju što je pravo i oba drže do riječi.

Kada netko odlazi, onda se zbraja i oduzima, mjeri… Pa utakmice postaju brojke, natjecanja godine, a meni je to strano, ja nisam taj. Brojke su suhe, hladne, dostižne i dobro je da je tako. Pokušao bih ipak ovih desetak redaka pretočiti u emocije mada znam da to u životu nije uvijek moguće, a u nogometu pogotovo. Najveći pjesnici ne umiju ispričati neke priče koje stanu u jednu sekundu nogometne utakmice, a takvih je u mojih 15 „vatrenih godina“ bilo za čitavu vječnost.

Izdvajati jednu utakmicu bilo bi nepravedno prema nekim mojim suigračima ako je možda nisu imali sreću odigrati, a reći da su sve bile iste bilo bi nepošteno prema sportskim ostvarenjima. Najpoštenije je kazati da sam u sve ulazio s jednako srca. Baš kao i svi moji suigrači u hrvatskom dresu. I to je jedina istina.

Slušajući zadnji put u Francuskoj himnu, kao odrastao čovjek, roditelj, kapetan – i sjećajući se prvoga puta, kao golobradi dječak – osjećaj je isti. Baš ništa se tu nije promijenilo. Kroz sve godine mojega igranja, od GOŠK-a iz Gabele, Neretve, Hajduka i Šahtara, odlazak u krilo reprezentacije moje zemlje je ista strast i isti ponos. Zadnji je put bilo najteže samo zato što sam znao da je možda zadnji put… I zbog mojega oca, kojemu dugujem sve.

Ne mogu dovoljno zahvaliti svima onima koji su mi kroz sve godine pomogli da budem to što jesam. Nabrajajući imena, nekoga bih sigurno preskočio. Tako bih puno više pogriješio nego ako kažem kako sam svima beskrajno zahvalan za svaki i najmanji trud što su mi pomogli da kao najveći sretnik na svijetu živim svoje snove. Isto, i još više vrijedi i za moju obitelj koja mi znači sve; bez mojih roditelja, braće, supruge i djece jednostavno ne bih bio isti.

Odlazim ponosan jer znam da sam dao sve što sam mogao i imao. Baš sve. Ako me pitate što bih radije bio – trostruki prvak svijeta s nekom drugom zemljom ili ovo što jesam s Hrvatskom – ne trebam vam davati odgovor. Igrati za Hrvatsku za mene je bilo sanjati otvorenih očiju.

Ovo je zbog toga najveći i najtužniji dan u mojemu životu; rastajati se zauvijek od nečega što toliko voliš lomi dušu, zaustavlja disanje, puni oči suzama, traži prave riječi koje ne dolaze, nema ih i ne može ih biti… A i kako bi, pa bio sam kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije. Kapetan Vatrenih. Prvi na istoj crti sa sjajnim ljudima, divovima, najboljima od najboljih… Vrijedilo je svake sekunde…

Zauvijek ću, dok god dišem, biti jedan od vas!

Darijo Srna