Ne želim da netko tko kupi od mene moju smokvu, da zaradi više od mene koji sam je uzgojio, ubrao, obradio i upakirao. Izbjegavam prekupce u širokom luku, tražim direktnu prodaju, najčešće preko interneta, radim s hotelima i restoranima koji svojim gostima nude moju smokvu svježu za doručak ili suhu za navečer uz rakiju.
Ovo kaže Tomislav Šiljeg iz Metkovića, mladi proizvođač eko smokve, vrhunska osoba koja čvrsto stoji na zemlji, zna što želi i posjeduje dovoljno dalmatinske tvrdoglavosti i upornosti da ostvari ono što je zamislio kontra svima drugima. Takve ni hladna Neretva ne može ohladiti.
Nakon zadnjeg posjeta Neretve, samo je pila mogla popraviti stvar
Ima u posljednjoj rečenici puno istine. Godine 2010. Neretva je poplavila i Šiljegu uništila 800 mandarina, 500 stabala šljiva, 150 šipaka, plastenik s ljekovitim i aromatičnim biljem s 10.000 sadnica lavande i isto toliko ružmarina spremno za prodaju. Nakon poplave došao je snijeg i voćke pune vode su ozeble. Jedino što je ostalo za napraviti jest uzeti motornu pilu te ih srušiti na tlo.
“Moji godišnji prihodi do tada su iznosili 300 do 400 tisuća kuna godišnje. U pola godine ostao sam bez svega toga. Uništilo me, prijatelju moj. Znaš da sam se dugo premišljao hoću li sve ostaviti i otići raditi u Njemačku”, kaže Šiljeg.
Zbog smokve ostao u Hrvatskoj
To bilo najjednostavnije, ali Šiljeg ne bježi. Eto u svoj toj nevolji primijetio je da je jedino smokva dobro izdržala poplavu i led. “Vidim je da je ona otporna i da bi se od nje moglo napraviti nekog prosperiteta u životu. Dobra je ona za raditi s njom i što je najvažnije nitko te ne može ucjenjivati s otkupnom cijenom, kao kad prodaješ mandarine.
SA ŠILJEGOVOM SMOKVOM RADIT ĆE SE ČOKOLADA!
Smokvu možeš prodati svježu, ako je ne prodaš svježu, možeš je osušiti pa takvu prodavati. Možeš je preraditi u mermeladu, kašu, pekmez. Idem puno po sajmovima gdje upoznajem nove ljude. S čovjekom iz Splita sam dogovorio da ćemo raditi čokoladu u kojoj će se nalaziti smokva. Isto kao čokolada s grožđicama, samo će u ovoj umjesto njih biti smokva”, kaže Šiljeg pa nastavlja:
Uzgaja i smilje, a prodaje na internetu
“Moja kompletna proizvodnja je ekološka. Želim dobiti oznaku da je moj proizvod izvorni hrvatski proizvod. Najveći dio proizvoda prodam preko interneta.”
Šiljeg ima nasad s 530 smokava, od kojih je 300 na rodu. Ovih dana sadi novih 400 stabala. Zemlja je pripremljena i sadnice kupljene.Šiljegova priča se ne kreće samo oko smokve. Na istoj zemlji uzgaja i smilje. U jednom nasadu, dvije kulture.
Treba iskoristiti mogućnosti.”Smilje sam počeo uzgajati spletom okolnosti. Ono ljekovito bilje što mi je poplava uništila da nije bilo za prodaju, bilo mi je žao baciti. Posadio sam između stabala i super se primilo. Imam prijatelja u Hercegovini koji ima destileriju. Nas dvoje smo se dogovorili da bi mu ja moga uzgajati smilje. Posadio sam 5.000 komada i ide fantastično. Cijena je 16 kuna po kilogramu”, kaže Šiljeg.
