-

GRAND PRIX CROATIA Laura Ćulum osvojila zlato na jednom od najjačih karate turnira u EU!

U Samoboru se protekla tri dana održavao jedan od najjačih karate turnira u Europskoj uniji, Grand Prix Croatia. Između 28 zemalja, 2108 prijava, 1875 natjecatelja iz 242 karate kluba našao se i Karate klub Metković čije su boje branili Duje Mihaljević, Lucija Utovac, Iva Vučić, Ante Krstičević i aktualna prvakinja Hrvatske Laura Ćulum.
Između 20 natjecatelja u kategoriji, pobjedom u sva četiri kola vrh pobjedničkog postolja popela se Laura Ćulum.

Čestitamo Lauri, njenom treneru Denisu Žderiću, te cjelokupnom Karate klubu Metković na ovom vrijednom postignuću!

Presjek karijere Neretvanina sa Vlake, rukometnog izbornika Željka Babića: Opet je sve krenulo iz Neretve..

Pročitajte presjek zanimljive igračke i trenerske karijere Neretvanina sa Vlake, rukometnog izbornika Željka Babića koji je objavio tportal.hr..

Na izborničku je poziciju stigao na preporuku jednog od najboljih rukometaša svih vremena Ivana Balića. Na prvom je natjecanju osvojio medalju, zatim je kiksao u Brazilu, pa podnio ostavku… I sad opet vodi hrvatske rukometaše na SP-u u Francuskoj…

Izbornik hrvatskih rukometaša Željko Babić (45) živopisan je lik. U trenutku kad je imenovan izbornikom, u veljači 2015. godine, široj je javnosti bio potpuno nepoznat. Istina, cijeli je život Babić u rukometu, doslovno ga živi i živi za njega, no njegov je izbor bio poprilično iznenađenje jer je u tom trenutku kao jedan od glavnih kandidata za klupu Hrvatske slovio iskusni Zvonimir Noka Serdarušić

No Babića je čelnicima HRS-a predložio Ivano Balić i oni su njegovu sugestiju prihvatili. Vrijeme će pokazati koliko je Balićeva vizija hrvatskog rukometa s Babićem na čelu ispravna, no treba istaknuti kako je izabran da odradi ciklus do 2018. godine i Europskog prvenstva koje će se odigrati u Hrvatskoj.

Željko Babić rođen je 1972. godine u Vlaki kod Opuzena. U rukometu je doslovce cijeli život. Igrao je za Opuzen, Metković, a u Zagreb je došao 1988. godine kao izuzetno nadareno desno krilo. Sa Zagrebom je Babić osvojio prvenstvo i Kup Jugoslavije, potom tri prvenstva i tri Kupa Hrvatske, dvaput je sa Zagrebom osvajao Ligu prvaka (1992. i 1993.), pa europski rukometni Superkup (1993.)… Igrao je potom i u Italiji gdje se zbližio s Linom Červarom, a 1996. godine u posljednji je tren otpao s popisa putnika na Olimpijske igre u Atlanti gdje su rukometaši osvojili zlato. Ispred njega su tada ipak bili Irfan Pipe Smajlagić i Vlado Šujster…
Trenersku je karijeru započeo u Metkoviću, vodio je tamo Ivana Balića i Slavka Golužu, radio je potom u Sloveniji i Splitu, a u stručni stožer reprezentacije ga je kao jednog od pomoćnika uveo Lino Červar. Bio je pomoćnik i Slavku Goluži (zajedno su osvojili tri bronce – na EP-u 2012., na OI-ju u Londonu 2012, te na SP-u 2013.), a radio je i kao trener u Zagrebu te u rukometnoj Akademiji Balić-Metličić. Početkom 2013. prihvatio je poziv bjeloruskog Meškov Bresta. Napravio je tamo Babić pravu malu rukometnu renesansu, dvaput je igrao finale SEHA lige, dvaput je osvojio bjelorusko prvenstvo i kup, a igrao je i Ligu prvaka.

U rukometnom krugovima Željka Babića tih su godina prozvali ‘rukometni Guardiola’. Ne samo zbog sličnog izgleda nego i zato što je na klupi uvijek u odijelu. A on je komotno mogao ostati i raditi u klubu, Bjelorusi plaćaju izdašno, ali poziv da preuzme hrvatsku reprezentaciju Babić jednostavno nije mogao odbiti..

A Babić je s reprezentacijom krenuo sjajno, za pomoćnika je imenovao Peru Metličića i za početak osigurao nastup na EP-u u Poljskoj. Tu je hrvatska javnost imala priliku upoznati Babićevu ‘drugu stranu’… Prvo, Babić je umirovio dotadašnjeg ‘senatora’ i kapetana Igora Vorija, na golu je zasjao Ivan Stevanović, a važne uloge u igri reprezentacije dobili su Slišković, Mamić…, dok je Domagoj Duvnjak ‘krvario’ u obrani, a ‘hladio se’ u napadu. Na EP je reprezentacija ispraćena s popriličnom skepsom, na startu baš i nismo briljirali, ali kasnije smo pregazili Francuze, da bi potom napravili ‘čudo u Krakovu’! A tu su počeli i Babićevi ‘problemi’..
Dakle, nitko nije vjerovao da Hrvatska može pobijediti domaćina Poljsku s 11 golova razlike i tako osigurati borbu za medalje. No, dogodilo se ‘čudo u Krakovu’, doslovno smo razbili Poljake s 14 razlike (37:23), a Babić je nakon utakmice euforično izjavio:
‘Nisam vjerovao u čudo, ali želim pobijediti u svakom susretu. No, moram reći ono što osjećam, ovo je čudo iz Međugorja. Zahvaljujem svom prijatelju Isusu i njegovom prijatelju Zlatku, i neka mi oprosti moju slabu vjeru‘, euforično je govorio Babić u televizijske kamere i nastavio:
‘Ne treba se kladiti protiv Isusa i gospe Međugorske, nikada.’
I tu ga je senzacija gladna hrvatska javnost dočekala ‘na nož’… Izletio se Babić s malo previše ‘vjerskih detalja’, a premalo ‘rukometnih pojedinosti’. Jedva su ga dočekali jer nešto se kritizirati moralo, a njegov je govor bio idealan materijal! Realno, Babić kao praktični vjernik nije mislio ništa loše. Dapače, odlučio je svoju sreću nakon takve senzacionalne utakmice koja se odigra jednom u životu podijeliti sa svima. Brončana medalja koju smo osvojili na tom EP-u i automatski nam je osigurala plasman na SP u Francuskoj 2017. Jedna nam je medalja donijela toliko puno…

Tada je Babić otkrio kako je veliki vjernik, brat Ivica svećenik je u Župi Svetog Duha u Vrbanju na Hvaru gdje Željko često odlazi meditirati, a redovito pohodi i Međugorje.
Uslijedile su uspješne kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a potom i rezultatski debakl na samim Igrama. U Riju je hrvatska rukometna reprezentacija izgubila od Katara, mučila se s Argentinom, pa pobijedila Francusku i Dansku (kasnije finaliste!). A onda smo ‘zapeli’ u četvrtfinalu, izgubili od Poljaka koje smo prije samo nekoliko mjeseci razbili 14 golova razlike!? Kući smo se vratili bez medalje..

Autor: Ivan Žurić – tportal

MINIRUKOMET Dječaci RK Metković 1963 osvojili međunarodni turnir u Čapljini!

Danas su naši mladi dečki iz Rukometnog kluba Metković 1963, rođeni 2006. i 2008. godine, sudjelovali na međunarodnom turniru u minirukometu ”RA CUP 2017.” u Čapljini. Na turniru su se natjecale 23 ekipe, a naši dečki u kategoriji 2008. godišta, vođeni trenerom Jure Kozine pobjednici su turnira.

Bravo momci!

VIDEO Pogledajte reportažu sa Smotre jadranskih konopaša iz 1973. g. sa Male rive u Metkoviću

Snimka hrvatske televizije iz 1973. godine prikazuje reportažu sa Smotre jadranskih konopaša koja se održala na prepunoj metkovskoj Maloj rivi. Program je vodio proslavljeni voditelj Mladen Delić. Kako spiker iz snimke kaže, u susretu su snage odmjerili ekipe Lovrana i Metkovića, a konopci su potezani takozvanim olimpijskim stilom, na dvije pobjede. Obje pobjede ostvarili su Metkovci, što je izazvalo erupciju oduševljenja u publici, što je izazvalo nestanak rasvjete na terenu, jer je neko od radosti iskopčao struju. Nakon susreta između ostalih publici se obratio i tadašnji predsjednik Općinske skupštine Luka Bebić, kasnije član HDZ-a i predsjednik Sabora RH.

STATISTIKA U našoj nadbiskupiji u 2016. godini kršteno 158 djece u obiteljima s četvero i više djece

U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u 2016. godini kršteno je 158 djece u obiteljima s četvero i više djece. Od toga je bilo 102 krštenja četvrtog djeteta, 40 krštenja petog djeteta, 7 krštenja šestog djeteta, 5 krštenja sedmog djeteta, 3 krštenja osmog djeteta i 1 krštenje devetog djeteta u obitelji.

Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić običava obiteljima s brojnom djecom prigodom krštenja uputiti osobnu čestitku, knjigu i novčani dar. Nadbiskupija je tu praksu darivanja obitelji s brojnom djecom započela 2002. godine. U prošloj 2016. godini na taj način darovano je 316.000 kuna obiteljima s brojnom djecom.

Kad god je u mogućnosti nadbiskup Barišić osobno podijeli sakrament krštenja. Na kraju misnog slavlja, za vrijeme kojega se podijeli sakrament krštenja, obitelji se uruči dar i pročita nadbiskupova osobna čestitka. Na taj se način pred cijelom župnom zajednicom uvaži obitelj i izrazi im se potpora i ohrabrenje.

Mnoge obitelji nadbiskupu Barišiću pošalju pismo u kojem zahvaljuju na podršci i daru naglašavajući da im je njegova duhovna potpora i uvažavanje daleko veći dar od novčanog priloga.

U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji 2002. godine kršteno je 79 djece u obiteljima s petero i više djece; 2003. – 30 djece; 2004. – 47 djece; 2005. godine kršteno je 72 djece u obiteljima s četvero i više djece; 2006. – 83 djece; 2007. – 135 djece; 2008. – 133 djece; 2009. – 144 djece; 2010. – 149 djece; 2011. – 168 djece; 2012. – 159 djece; 2013. – 162 djece; 2014. –  181 dijete, 2015. – 148 djece i 2016. – 158. Ukupno 1.848 djece.

RAŠTIKA JE ZAKON “Ameri” tanjur raštike plaćaju i po nekoliko stotina dolara!

Da se birala po izgledu i ljepoti, raštika bi zasigurno uhvatila jednu od zadnjih pozicija na povrtnoj listi. No, ona je i živi dokaz kako dekorativnost ne znači nužno i kvalitetu.

U njezinim, u ovo ledeno zimsko vrijeme hrapavim i zgurenim listovima krije se izdašno nutritivno blago, zbog čega je u SAD-u, opsjednutom kultom zdrave hrane, u zadnje vrijeme stekla status jedne od najtraženijih namirnica. S golemom reklamnom kampanjom koja je prati.

A još otkad su je u emisije ubacili TV gurui kao dr. Oz ili Oprah, raštika svemoćna, koja raste u svakom vrtliću naše Zagore i Neretve, postiže restoransku cijenu i od vrtoglavih nekoliko stotina dolara po porciji. Najfriškije vijesti o raštiki stižu nam s jahte jednog od svjetskih tajkuna, a prenosi ih splitski chef Orlando Orlandini.

Poludjeli i za lovorom

– Ona je hit i među američkim domaćicama, ali i vrlo bogatim ljudima, koji su za njom doslovce poludjeli. Cijena u restoranima joj nije mala. Ako je iz ekouzgoja, onda se u američkim dućanima nekoliko listova prodaje za čak 15 dolara. Iza nje se digla ogromna kampanja. Na brodovima na kojima kao chef kuham za poslodavce i goste, a riječ je o ljudima koji spadaju u VIP kategoriju, u zadnje vrijeme raštiku u obliku čipsa, kao smoothie ili prilog, obvezno stavljam na jelovnik – kaže nam Orlandini.

Priču potvrđuje i Tomislav Veseljak, 44-godišnji zagrebački chef, također vrhunski kuhar koji zadnjih godina radi za superbogatu europsku, rusku i arapsku klijentelu. Raštika, uobičajena u našim krajevima i najčešće kao zimsko jelo spremana sa suhim mesom, kod njega se koristi i u polpetama, juhama, kao pesto… Lista je duga jer je interes tajkuna, uglavnom opsjednutih zdravom hranom, podugačak.

– Za jednog Rusa sam je radio s malo maslinova ulja i limunova soka. U Americi postoji u dva oblika, kao “kale”, te “collard green”, i cijena joj je u “in” restoranima ogromna. A osim za raštikom, Amerikanci su naglo poludjeli i za lovorovim listom. Samo jedno malo pakiranje s deset listova u nekim trgovinama u Kaliforniji dosegne cijenu i do deset dolara. A kod nas toga ima na svakom koraku – kaže Veseljak.

Neki od razloga zbog kojih je raštika stekla takvu popularnost leže u brojnim američkim medicinskim istraživanjima, koja vele da ima preventivna svojstva u borbi s rakom. Ova kupusnjača, dokazali su, ima i detoksikacijske karakteristike, veliku količinu antioksidansa, borac je protiv visokog tlaka i zločestog kolesterola. Pa zato i preporučuju šalicu dnevno.

A još da je Amerikance bilo dovest na Raštikijadu u Vid, pa ljudi bi bez teksta ostali..

 

Više pročitajte na portalu Slobodna Dalmacija..

Intervju sa Goranom Kalebom, pobjednikom Farme: Kad legnu pare, podilit ćemo na tri dila!

Nakon pobjede u Farmi Goran Kaleb je ispričao svoja iskustva za DalmacijaNews, kako se osjeća nakon izlaska i ponešto o privatnom životu

Prošlo nešto manje od mjesec dana da je Goran Kaleb osvojio reality show Nove TV Farma. Sada nakon što su se dojmovi slegli i Goran malo odmorio od blještavila reflektora te vratio u realni svijet kontaktirali smo ga i porazgovarali o ukupnim dojmovima s Farme. Goran je rođeni Neretvanin, iz Rogotina, pa mu mnogi zadaci na Farmi nisu bili strani. Prvo smo ga upitali što ga je nagnalo da se prijavi na show ovoga tipa.

Dosta sam razmišlja o prijavi na Farmu jer to je neko novo iskustvo, a iskreno nisu mi se baš ni brale mandarine jedva san čeka malo odmorit. S obzirom da sam se iša odmoriti od rada, umorio sam se totalno psihički. – govori Goran kroz smijeh.

Na Farmi je proveo 4 mjeseca u izolaciji koju je proveo stoički bez kriza. Kaže da mu nije trebalo puno za ponovnu prilagodbu na vanjski svijet.

Nakon 4 miseca šta san bia tamo, kad san izaša s Farme, skinia „bubicu“, isti tren san se prilagodia vanjskome životu. Neki su imali kriza, plakali su, ja nisam. Ostavia san to sve iza sebe, zapravo bia san spreman u glavi na sve.

Za Farmu kaže da je veliko iskustvo za testiranje vlastitih živaca. Mnogo su mu značili trenuci kada bi dobio pismo od obitelji i prijatelja, a najviše mu je značilo i kada ga je majka posjetila u samoj završnici showa.

Životno iskustvo je to za testiranje vlastitih živaca. Znači vanka ne bi reagira nikad da stojin s miron na provokacije kojih nije falilo svaki dan. Tamo san mora bit staložen jer nisan predstavlja samo sebe već  svoju familiju i čitavi neretvanski kraj. Prvih par dana mi je bilo čudno da su kamere svugdi, ali te kamere me nisu toliko smetale koliko „bubica“ na meni. Nesmiš ništa šapnit, sve se čuje, ali na kameru san nekako privika, na „bubicu“ malo teže. – prepričava Goran svoja iskustva.

U najboljim odnosima na Farmi ostao je s Josipom, Antom, Igorom, Senadom, Sarom, Ankicom i Katicom. S Antom i Josipom je pri kraju showa sklopio pakt.

Tri tjedna prije finala bia san ugrožen i bia san sluga. Ima san izbor birati u dvoboju Antu ili Gordana, jer je Tomislav kojeg san tia izbaciti ima imunitet. Nisan tia riskirati s Gordanom u dvoboju snage, kojeg bi on vjerojatno bira, jer je on teži od mene 30,40 kila. Da sam ja bira onda bi lako, ali onda sam reka Anti ajmo se mi dogovorit: „Ja tebe uzmen, izbacin te, ja san do kraja i onda smo ja i Josipa u finalu. Bolje da smo nas dvoje u finalu, nego da tebe izbace idući tjedan i onda Josipa ostane sama.“Mi smo onda uspili ono što smo naumili tako da smo se dogovorili da ja idem do kraja i dilimo pare na tri dila. – ističe Goran.

Novčana nagrada još uvijek nije uplaćena, a Goran tvdri da će ispuniti dogovor.

Pare još nisu legle na račun, ali ja stojim iza svojih riči. Kad legnu podilit ćemo nagradu na tri dila. – odlučan je Goran.

Većina bi u Goranovoj situaciji nagradu potrošila na, blago rečeno, gluposti, no Goran razmišlja novac investirati dugoročno.

Taj novac je velika cifra, nema svako doma taj novac niti će je imati na taj način. Ja sam isti, isto se ponašam i to me nije prominilo. Novcem od nagrade kupit ću sebi auto, iman kuću u kojoj ću dovršiti apartmane. Mislia san otvoriti kafić, ali eto ipak apartmani mi se u ovom trenu čine isplativiji. – kaže nam Goran.

Više pročitajte na DalmacijaNews.hr..

PAKO ĆAVAR UOČI SVJETSKOG PRVENSTVA Oslabljeni smo neigranjem Kopljara, Čupića i ostalih, ali moguće je uzeti medalju!

foto: Denis Jerković

Siječanj je već tradicionalno rezerviran za veliko rukometno natjecanje. Ove godine najbolji rukometaši planete nalaze se u Francuskoj na Svjetskom prvenstvu, a među njima, naravno, i Hrvati. Opet će cijela nacija stati uz “kauboje” i zajedno s njima proživljavati svaki pogodak, promašaj, obranu…

Jedan od takvih bit će i Patrik Ćavar koji je za Slobodnu Dalmaciju otkrio što očekuje od naše reprezentacije.

– Malo smo oslabljeni neigranjem Kopljara, Čupića i ostalih, ali moguće je uzeti medalju – kaže nam Pako.

No da bi se to dogodilo, ističe Ćavar, potrebno je pronaći konstantu u igri.

– Igramo dosta promjenjivo. Možemo dobiti svakoga, ali i izgubiti od svakoga. U Riju smo dobili daleko najjače suparnike a izgubili od daleko najslabijih. A to se ozbiljnoj reprezentaciji ne bi smjelo događati.

U potrazi za uzrokom tih oscilacija Ćavar je iskren:

– Odgovor je jednostavan, igrači nemaju tu klasu. Vrhunski igrači od deset će utakmica odigrati osam odlično i možda dvije prosječno. Mi ćemo, pak, odigrati pet super i pet prosječno. Nema se tko što ljutiti, to je tako.

A koje su nam prednosti?

– Golmani. Oni su nam odlični i prošli su puno prvenstava, ali je pitanje u kakvom će momentu biti u odlučujućim utakmicama. Ako budu dobri, možemo protiv svakoga, a ako ne budu, nećemo biti konkurentni. U obrani moramo limitirati protivnika na 20-25 golova, a u napadu ćemo sigurno zabiti više – smatra najbolje lijevo krilo u povijesti naše reprezentacije, a danas teniski trener i televizijski komentator.

Dosta se priča o našem stožernom igraču Domagoju Duvnjaku i potrebi da ga se odmori za najvažnije utakmice?

– Naravno da treba pripaziti na njega jer se on najviše troši, ponekad igra 60 minuta u oba pravca. U napadu organizira, povezuje i zabija, a igra i isturenog čovjeka u obrani 5-1. Bilo bi ga dobro odmoriti u obrani, samo je pitanje može li izbornik naći adekvatnu zamjenu za poziciju tog isturenog u 5-1.

Možda su autsajderi Saudijska Arabija i Čile prilika za odmor Duvnjaka?

– Treba biti oprezan jer više nema laganih protivnika. Na izborniku je da sve to ukomponira, ali svakako treba misliti i na svježinu ključnih igrača – smatra danas 45-godišnji Metkovac koji je s reprezentacijom osvojio olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu.

Njemačka je uz nas favorit skupine?

– Pa, je. Ali ne smijemo podcijeniti ostale. Za ove što ste ih prije dobivali lijevom rukom sada se morate dobro pomučiti da ih pobijedite. Svi znaju igrati, svi ulažu i dovode igrače sa strane.

Krug glavnih favorita je isti – Francuska, Španjolska i Danska?

– Više-manje. Francuzi su oslabljeni, ali su ipak prvi favoriti. S obzirom na domaći teren imat će i naklonost sudaca. Svima ostalima šanse su podjednake. Kad se uđe u drugi krug tu je 5-6 reprezentacija među kojima svaka može dobiti svaku.

Prva pozicija u skupini znači nešto lakši ždrijeb, s Francuzima tek u polufinalu, dok bi druga pozicija vjerojatno značila okršaj sa Španjolskom već u četvrtfinalu?

– Još je daleko za razmišljati o tome. Prije ili kasnije moramo igrati s najboljima. Ipak, u tim završnim mečevima volio bih izbjeći Francuze jer nam oni tradicionalno ne leže i još igraju doma – zaključio je Patrik Ćavar

Otkrivena nepoznata rimska cesta od Vida do Trebinja

Jedna od zanimljivosti koju donosi “Hercegovina”, časopis za kulturno i povijesno nasljeđe 2 – 2016., svakako je rad “Rimska cesta od Vida (Narona) u dolini Neretve do sela Cicina – Hum kod Trebinja”.

Riječ je radu koji upućuje na postojanje do sada neistražene rimske ceste. Autori su Željka Pandža i Stanislav Vukorep, svojedobno kolege s preddiplomskoga studija arheologije mostarskoga Sveučilišta, čiji su se životni putovi razdvojili, da bi ih doskora nepoznata cesta, sastavila. Uvidom u rad neminovnim se nameće zaključak u duhu narodne izreke “Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju”. Naime, cesta je “živjela” u tradiciji žitelja donje Hercegovine pod nazivljem – “veliki put”, “karavanski put”, “stara cesta” i sl., međutim, trebalo je truda i vremena da netko pronikne u suštinu tih naziva.

Jedna od fusnota, broj 15., skida veo tajne kako je došlo do “trasiranja” nepoznate rimske ceste. U njoj stoji kako je čapljinski publicist Stanislav Vukorep, u razdoblju od 2008. do 2014., “hodološkim” radom, “čitajući teren” utvrdio rimsku cestu od Vida do Cicine. Praktičnim rječnikom rečeno, Vukorep, koji slovi kao vrsni “čitač terena”, korakom je “izmjerio” pozamašnu dionicu, a onda u pomoć pozvao Željku Pandžu, kolegicu s preddiplomskoga studija, sada asistenticu na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Mostaru. U vremenu od 2014. do 2016. godine slijedili su zajednički izlasci na trasu i još jedno “hodološko” premjeravanje, čiji je rezultat objavljeni rad, ujedno i prva cjelovita informacija o doskora nepoznatoj rimskoj prometnici. – Ponosan sam na činjenicu da je rad kategoriziran kao izvorni znanstveni, kazao je koautor Vukorep. Od Stanislava Vukorepa doznali smo kako su se prve indicije o postojanju ceste pojavile nakon kontakata s Ivom Bojanovskim 1991. godine, poznatim, uz ostalo, i po istraživanju rimskih prometnica na dubrovačkom području te ceste od Nikšića za Skadar.

Tragački crv sumnje nastavio je djelovati kroz razgovore na drugim projektima s don Ivicom Puljićem, da bi konačno bio uokviren u suradnji s Željkom Pandžom. Ukupna utvrđena dužina trase od Vida (Narone) kod Metkovića od Cicine kod Huma, u blizini Trebinja, je 68 kilometara. Cesta se dalje spajala s cestom Narona – Epidaur (Cavtat) koja je sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća potvrđena na terenu. Autorski dvojac navodi kako ima “nekoliko tehnoloških pokazatelja koji potvrđuju da je navedena cesta doista bila rimska, a to su rubnici, nalazi novca i ostava, širina koja je naizmjenično od 2 do 4 i pol metra”. U prilog iznesenim tvrdnjama autori kao dokaze navode i “trasiranje dugih potpuno ravnih dionica, način postupnog svladavanja uspona, uklopljenost u ostatak mreže rimskih cesta”, zatim ostatke naselja, nekropole s nadgrobnim spomenicima i natpisima te kazivanje stanovništva. Trasa ceste kretala se smjerom Vid – Doljani – Kljenak – brdo Zvijezdina – Hrasno – Čavaška gradina – Čavaš – Lug – Trebinjska šuma – Hum – Cicina, i dalje do Trebinja.

Bivši ravnatelj Dječjeg vrtića Metković osuđen uvjetno na godinu dana zatvora

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, po sucu tog suda Veneri Matić u kaznenom predmetu protiv optuženika F.V. iz Metkovića, zbog kaznenih djela iz čl. čl. 291. st. 1. i čl. 279. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku Stalna služba u Metkoviću objavio je presudu prema kojoj je optuženik F.V. iz Metkovića kriv:
 
1. što je u vremenskom razdoblju od 7. srpnja  2010. godine do kraja travnja 2013. godine kao vršitelj dužnosti ravnatelja Dječjeg centra Metković (kasnije Dječji vrtić Metković), s ciljem da se nepripadno okoristi, iskoristivši ovlasti ravnatelja za potpisivanje dokumentacije platnog prometa i podizanja novca s računa Dječjeg centra Metković otvorenog u Zagrebačkoj banci d.d., Poslovnica u Metkoviću, u više navrata koristeći poslovnu karticu Zagrebačke banke na njegovo ime, koje je korisnik bio Dječji centar Metković podizao novac i plaćao usluge pa je tako 23. srpnja 2010. podigao gotovinu u iznosu od 100,00 kn, 24. srpnja 2010. u iznosu od 2.000,00 kn, 04. kolovoza 2010. u iznosu od 2.000,00 kn, 09. kolovoza 2010. u iznosu od 1.500,00 kn, 13. rujna 2010. u iznosu od 3.000,00 kn, 26. studenog 2010. u iznosu od 1.500,00 kn, 11. ožujka 2011. u iznosu od 1.500,00 kn, 15. svibnja 2012. u iznosu od 3.000,00 kn, 15. lipnja 2012. u iznosu od 2.000,00 kn, 26. srpnja 2012. u iznosu od 500,00 kn, 07. kolovoza 2012. u iznosu od 1.000,00 kn, 13. kolovoza 2012. u iznosu od 2.000,00 kn, 29. rujna 2012. u iznosu od 1.000,00 kn, od kojeg novca je 13. ožujka 2012. platio račun u iznosu od 1.333,57 kn za izvršene telekomunikacijske usluge Dječjeg vrtića, a za ostali preuzeti novac računovodstvu vrtića nije dostavio dokument o isplati niti pravdanje utroška novčanih sredstava, a niti je novac unio u blagajnu vrtića, te je 07. srpnja 2010. putem univerzalnih naloga za plaćanje sa žiro-računa vrtića broj 236000110187124 kod Zagrebačke banke d.d., Poslovnice u Metkoviću podigao iznose od 51.600,00 kn, 2.600,00 kn i 50.000,00 kn, a dana 13. kolovoza 2010. iznos od 110.000,00 kn isplativši akontacije plaća djelatnika vrtića u iznosu od 206.016,54 kn, a iznos od 8.183,46 kn zadržao za sebe, kao i novčana sredstva koja je podigao putem univerzalnih naloga za plaćanje i to 29. srpnja 2011. u iznosu od 5.000,00 kn, 28. ožujka 2012. u iznosu od 5.000,00 kn, 30. ožujka 2012. u iznosu od 9.000,00 kn te naložio plaćanje računa trgovačkog društva Mipe Trade d.o.o. Metković od 04. travnja 2013. u iznosu od 9.303,84 kn znajući da roba nije naručena za potrebe ustanove niti dostavljena u ustanovu, čime je na štetu Dječjeg centra Metković za sebe pribavio korist u iznosu od 56.253,73 kn,
 
dakle, kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i ovlast pa time sebi pribavio korist,
 
2. što je u vremenskom razdoblju od veljače do lipnja 2011. u Metkoviću, kao vršitelj dužnosti ravnatelja Dječjeg vrtića Metković zadužen da organizira i vodi poslove te odgovoran za zakonitost rada ustanove iskoristio ovlast ravnatelja, u namjeri da K.I. pribavi protupravnu imovinsku korist na način da joj ustanova isplaćuje plaću za poslove spremačice bez stvarnog obavljanja tih poslova u neto iznosu od 2.624,00 kn mjesečno, zaključio 17. veljače 2011. Ugovor o radu s K.I. za radno mjesto spremačice koji je potpisao i ovjerio pečatom ustanove, sačinio prijave Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Dubrovniku, Ispostava Metković i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područni ured Dubrovnik od 21. veljače 2011. o početku osiguranja za K.I. u kojima je neistinito naveo da je navedena počela raditi 17. veljače 2011. te iste potpisao i ovjerio službenim pečatom ustanove kao i odjave o prestanku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Dubrovniku, Ispostava Metković i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područni ured Dubrovnik od 02. lipnja 2011. za K.I. u kojima je neistinito naveo da je navedena prestala raditi s danom 31. svibnja 2011., sve ovjerivši potpisom i pečatom ustanove, a u evidencijskim listama o radnom vremenu radnika, iako je znao da K.I. stvarno nije dolazila na posao i obavljala poslove spremačice u navedenoj ustanovi, u mjesečne evidencije za veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2011. neistinito upisivao da je bila prisutna na radu od 14. veljače do 31. svibnja 2011. ovjerivši svojim potpisom i pečatom ustanove, pa je u navedenom razdoblju neosnovano na ime plaće, doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću, poreza na dohodak i prireza isplaćeno ukupno 12.478,61 kn na štetu Dječjeg vrtića Metković,
           
dakle, kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i ovlast pa time drugoj osobi pribavio korist, te kao odgovorna osoba u poslovne isprave unio neistinite podatke,
 
čime je počinio kaznena djela protiv službene dužnosti i kazneno djelo krivotvorenja pa mu sud, za produljeno kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ-a iz točke 1. izreke na temelju istog članka utvrđuje KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD  8 (OSAM) MJESECI, za kazneno djelo iz čl. 291. st.1. KZ-a iz točke 2.izreke na temelju istog članka utvrđuje, KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD  6 (ŠEST) MJESECI, a za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. u svezi čl. 52. KZ-a iz točke 2.izreke na temelju čl. 279. st. 1. KZ-a utvrđuje, KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD  6 (ŠEST) MJESECI te ga na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ-a  osuđuje NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE, a na temelju čl. 56. KZ-a, optuženiku se izriče UVJETNA OSUDA te izrečena jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
 
Optuženiku je tekođer naloženo na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku Dječji vrtić Metković iznos od 68.732,34 kune, uvećano za zakonske zatezne kamate, a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
 
Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a, optuženiku se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 6.520,00 kuna, koji se sastoje od troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u svoti od 4.900,00 kuna i troškova svjedoka u svoti od 1.320,00 kuna, koji troškovi su stvarno nastali i prethodno su isplaćeni iz proračunskih sredstava te paušalnih troškova u svoti od 300,00 kuna, a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Zadnje objavljeno