Pogledajte eurogol Luke Bubala koji je rasparao mrežu Biograđana i odveo utakmicu između Neretve i Primorca u mirnije vode. Bravo Luka!
Udruga O. A. Gabrić predstavila projekt – “Nešto staro za nešto novo”
Udruga Otac Ante Gabrić je 31. listopada predstavila projekt Nešto staro za nešto novo kojeg će provoditi do prosinca 2016. godine. Riječ je o projektu kojeg je odobrila Dubrovačko-neretvanska županija i kojeg će sufinancirati s 3.000,00 kn. Cilj projekta je podizati svijest sudionika o važnosti, potrebi i načinu pravilnog odlaganja staklene ambalaže kako bi se sprječavalo povećanje zagađenja okoliša, a istovremeno pokazati mogućnosti ponovnog korištenja odbačene staklene ambalaže u novom ruhu.
Sudionici projekta su osobe starije životne dobi, djeca i mladi osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta te volonteri koji će uz djelatnike udruge pomoći u provedbi. Aktivnosti su započele prezentacijom i promocijom novog životnog stila u cilju pravilnog postupanja s otpadom na način da ne ugrožava ljudsko zdravlje i okoliš, a nakon toga je upriličena radionica na kojoj se sudionike podučilo kako od stare staklenke napraviti zanimljiv uporabni predmet. Po želji su se odabrale salvete i pažljivo izrezali motivi kojima su se staklenke ukrasile. Svaka je dobila novu namjenu…
Hitna helikopterska služba odradila 17 intervencija u Metkoviću
Najveći broj intervencija (49), tim HHMS-a imao je na otoku Korčuli, potom u Metkoviću (17) i Orebiću (12).
U sklopu projekta hitne helikopterske medicinske službe na dubrovačkom području, tim HHMS-a koji je bio stacioniran u Zračnoj luci Dubrovnik od 10. srpnja do 31. listopada obavio je 95 hitnih medicinskih intervencija i zbrinuo jednak broj pacijenata, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Najveći broj intervencija (49), tim HHMS-a imao je na otoku Korčuli, potom u Metkoviću (17) i Orebiću (12). Na Lastovu je zbrinuo sedam hitnih pacijenta, u Pločama pet, na Mljetu dva te po jednog pacijenta u Stonu i na otocima Koločepu i Lopudu.
Zanimljivo predavanje Stipe Božića i Vedrana Mlikote privuklo brojnu metkovsku publiku
Večeras su u Gradskoj knjižnici s početkom 19 sati predavanje pod nazivom “Vlaji na Himalaji” održali naš poznati alpinist Stipe Božić i popularni glumac Vedran Mlikota.
Zanimljivo predavanje o pohodu na najvišu planinu na svijetu dupkom je ispunilo prostor Gradske knjižnice znatiželjnom publikom.
Radi se o ekspediciji na koju su u listopadu 2015. godine krenuli poznati alpinisti i zaljubljenici u visine predvođeni Stipom Božićem.
Publika je u jednom dahu poslušala ovo zanimljivo predvanje popraćeno kratkim filmovima i brojnim fotografijama sa nezaboravne ekspedicije.
Obilježen Dan spomena na poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu iz Grada Metkovića
Grad Metković blagdan Svih svetih, 1. studenoga, obilježava kao Dan spomena na poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu iz Grada Metkovića.
Tom prigodom večeras je u Galeriji GKS-a izveden prigodan program u znak sjećanja na sve poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu iz Grada Metkovića.
Nakon uvodnog pozdrava i himne okupljenima se obratila gradonačelnica Katarina Ujdur.
Zatim je minutom šutnje odana počast preminulim braniteljima.
Program je nastavio Zbor Župe Svetog Ilije koji je izveo pjesmu Jer Ti si milosrdan. Mateo Karan izveo je Pismo gradu, Siniše Glavaševića, nakon kojega je nastupio Zbor Župe Svetog Nikole Biskupa sa pjesmom Bože, čuvaj Hrvatsku.
U nastavku programa izmjenjivali su se članovi dramske skupine Srednje škole Metković sljedećim izvedbama:
- Vladimir Pavlović, Requiem za uzaludne mrtvace, u izvedbi Matea Karana.
- Petar Preradović, Pozdrav domovini, u izvedbi Nevene Kežić.
- Fran Mažuranić, Oni, u izvedbi Anamarije Primorac i Marije Markote.
- To je tvoja zemlja, otpjevala je Tonća Šiljeg uz glasovirsku pratnju Luke Brečića.
- Silvije Strahimir Kranjčević, Pred knjigom povijesti roda moga, izrecitirali su članovi dramske skupine Srednje škole Metković: Duje Doko, Dora Galić, Mateo Karan, Marija Markota, Jelena Perleta, Anamarija Primorac i Rafaela Vidović, pod vodstvom prof. Danijele Baćilo.
- Stojan Vučićević, Ponornica,izveli su Jelena Perleta i Rafaela Vidović, da bi na kraju Himnu slobodi iz Dubravke, Ivana Gundulića, izveo Marijan Orač.
Voditelji programa bili su Neven Kežić i Rafaela Vidović.
Dr. sc. Domagoj Vidović – Povratak na sendvič
Jesen je uvijek nosila boje, mirise i boli otvorenih rana, stoga smo se uvijek bojali tišine u kojoj se bude crne slutnje. Sa svakim su se sutonom (a to su dani kad se sve brže smrkava) oživljavala mračna sjećanja jerbo bi nas iza sure hridi ili ogoljela rta vrebale utvare od kojih se branismo sardskim cerekom očekujući da nas sablasti neće dočekati kad jednom duga mračna noć napokon mine i kad nakon nje napokon otklopimo oči. Smiluj se nama, Gospodine! Smiluj se nama. Ujesen bismo se nakon branja maslina uvijek penjali na visove kako bismo ugrijali zglobove skvrčene poput debala stoljetnih stabala, a plamen bi užganoga tančika tek na trenutak razgonio tmore koje bi se tanjile tek nakon više kutala vina. Plamen bi rasvjetljivao kmicu tek toliko da ne spuznemo i ne razbijemo se, no kao što studeno more nije vidalo otvorene rane, nego ih je samo rastvaralo, kao što nas puštanje krvi iz njih nije liječilo, nego nam oduzimalo snagu i dah, tako bi nas i vino tek pridiglo, dovoljno da nam novi dodir s tlom samo bude još bolniji jer preduge su te jesenske noći u kojima su boje prejarke da bi se s mirom usnulo. Smiluj se nama, Gospodine! Smiluj se nama. Katkad se pitamo je li nam bolje u maglama, u krajevima u kojima se svaka mast preobrazi u sivilo jer se onda i ne nadamo danu, jer onda ni ne znamo živimo li ili tek nemirno snijemo, jer onda zaboravimo kako smo nekoć živjeli i što smo snovali, a u što smo se na koncu prometnuli. Ujesen stoga ni ne bi bilo teško zauvijek otići jer smo i tako nakon rođenja mali i nesvjesni bili uronjeni u vodu, a sad kad nam Sunce tek rijetko i slabašno otpozdravi i kad nas more teško prihvaća, najlakše bi bilo uroniti u beskrajno plavetnilo i natjerati staroga grintavog prijatelja da otare svaku suzu s naših očiju. Smiluj se nama, Gospodine! Smiluj se nama.
Negdje pretkraj prvoga odlaska s Otoka prijatelj mi reče kako bi trebalo dokinuti svibanj i listopad jer su to mjeseci koji nas zavaravaju: svibanjski nas topli dani draže da pomislimo kako je ljeto na vratima, a onda nas neverini, bure i najednom ispražnjeni porti i plaže uvjere da nije tako, a listopad nas bonacama začara, pa pomislimo da ljetu nije kraj sve dok nam pomicanje u najbliži hlad ne utjera studenicu u kosti, a noći nas duge ne uvjere da smo zapravo sve zamislili te ne pobude sumnju da su ruševine ljeta jednako nestvarne kao ljeto samo. Mogu li mirne, plave naše vale tješiti svoje ljude?
Kraj ljeta (iako je davno kalendarski prošlo, za mene ono završava tek nakon posljednjega banja, a još se nadam barem jednomu) obično na površinu vraća i zakopane ratne sjekire u hrvatskome jezikoslovlju u kojemu se teme vječito ponavljaju. Čitao sam nedavno tako kolumnu Branimira Pofuka koji je zgrožen naglascima Bože Petrova (podebljani su naglašeni slogovi kako biste odgonetnuli mjesto naglaska koje nije uvijek u skladu s očekivanjima, ne bio ja dugogodišnjim suradnikom Šćepe Šešelja). Novinar drži kako je pravilan izgovor svačijega osobnoga imena i prezimena odrazom građanske uljuđenosti i u tome je potpuno u pravu, navodi čak i neke zgodne primjere (uključujući i osobne) te zamjera predsjedniku Hrvatskoga sabora što osobno ime koje bi on (novinar) i svaki urbani Hrvat, dakako po njegovu mišljenju, izgovorio Tomislav, a drugi on (Božo Petrov) izgovara mjesno Tomislav. Meni uvijek ta ocjena urbano ide na jetra jer bi, primjerice, i mnogi Dubrovčanin ili Mostarac (a ako Dubrovnik nije grad, onda ne znam što grad jest) navedeno osobno ime izgovorio poput Bože Petrova iako se mogu složiti da bi Zagrepčanin Tomislav Saucha teško svoje ime izgovorio poput mojega sugrađanina Bože. Čak se i načelno mogu složiti s ocjenom da bi se predsjednik Hrvatskoga sabora trebao propitati kod svojih kolega kako svatko od njih svoje osobno ime izgovara, no ne bih se složio s ocjenom da bi svako od osobnih imena i prezimena trebalo izgovarati onako kako se izvorno izgovara jer bi onda, primjerice, i Branimir Pofuk morao naučiti da se korčulansko prezime Bačić ne izgovara sa štokavskim ć, nego sa znatno umekšanijim čakavskim, a pitanje je može li ga proizvesti. Osim toga, već sam se više puta uvjerio da su naši novinari osjetljivi na provincijski izgovor te da pravilo koje sami postavljaju (dakle, da prezimena treba izgovarati prema mjesnome liku) ne primjenjuju (doduše, uglavnom zato što ne znaju ili se grade da ne znaju) ni na štokavska prezimena, počesto čak i kad je riječ o prezimenima iz krajeva iz kojih sami potječu. Tako, recimo, jedan športski izvjestitelj rođen u Usori susjedu iz bosanskoga dijela Posavine Kozini prezime uporno izgovara Kozina kao da je s Dugoga otoka, a rijetko da bi se koji novinar iz kulture (a takav je i Branimir Pofuk) usudio izgovoriti Celestin Medović, kako imensku formulu glasovitoga umjetnika izgovaraju njegovi Kunovljani. Zahtijevati od naših novinara da prezimena naših rukometnih izbornika izgovaraju pravilno, tj. Golúža i Bábić, prezime nobelovca Ive Andrića poput Travničana Àndrīć te da nauče kako se pravilno izgovara Jàrak (štoviše genitiv je Jàraka), bilo bi vjerojatno previše, no prigovara se obično samo provinciji jer se ona uglavnom ni ne buni, jednim dijelom i stoga što se sama srami vlastita govora (zasad se ipak metkovski zastupnici u Hrvatskome saboru dobro drže, što javno pohvaljujem). Uostalom, mnogi naši političari iz štokavskih krajeva poput Slavonije i Makarskoga primorja čim zasjednu na položaj, počnu govoriti pokušava, replicira, program i sl., što Branimir Pofuk pravilno uočava i s pravom kritizira. Provincija je na tapetu i stoga što nema pristup priopćivalima (zato je meni kao lokal-patriotu drago kad se čuju neki mjesni likovi od kojih se hrvatskim snobovima diže kosa na glavi poput metkovskoga izgovora Tomislav ili blajskoga naglasnog sustava primijenjenoga na riječi iz hrvatskoga standardnog jezika u režiji Branka Bačića), a ono što ne čuju u medijima, i mnogi kroatisti drže nepostojećim čak i kad je pravilno. Ukratko, tema je koju je otvorio Branimir Pofuk zanimljiva i uistinu bismo se barem unutar užega kruga mogli informirati o pravilnome izgovoru pojedinih prezimena (primjerice, vjerujem kako sam novinar nije svjestan kako se prezime Petrov izvorno izgovara u kosim padežima te bi tako sam sebi mogao skočiti u usta) s tim da u javnoj uporabi biramo likove koji su u skladu s fonološkim i naglasnim sustavom hrvatskoga standardnog jezika kako se ne bismo doveli u stanje da se gotovo i ne razumijemo (da mi je vidjeti toga genijalca u medijskome prostoru koji je u stanju pravilno izgovoriti mjesni lik kakva bednjanskoga ili paškoga osobnoga imena i prezimena). Ako postoji više likova koji su u skladu s pravilima hrvatskoga standardnog jezika, možemo odabrati lik kojim se nositelj osobnoga imena služi (primjerice, glumac je Martić Tomislav, a novinar je Baran Tomislav) ili koje nam je, ako dotičnoga ne poznajemo (jer teško da poznajemo svakoga od 39 105 nositelja osobnoga imena Tomislav ili Tomislav, koliko ih je pobrojeno tijekom popisa 2011. godine), bliže. Božo Petrov je odabrao ono što je bliže njegovu mjesnomu govoru izgovoru te nije prekršio ni jedno od pravila standardnojezičnoga naglašivanja (što Pofukovi kolege često čine, pa čak i kad ih nogometaš Čaval upozori da nije Čaval, kad im rukometaš Gojun ukaže da nije Gojun, i dalje drve po svojemu; da ne ponavljam primjere iz vremenske prognoze po kojoj će vrijeme u Slavoniji i Dalmaciji u četvrtak biti promjenjivo zbog ciklone iznad Italije radi čega bi prognostičare trebalo poslati na jezične vježbe), a ako mu tkogod od zastupnika natukne da mu osobno ime ne izgovara „metkovski“, vjerujem da će to prihvatiti. Uostalom, njemu je lakše jer u Hrvatskome saboru mora naučiti pravilno izgovarati tek stotinjak osobnih imena i prezimena dok, primjerice, novinarima svakodnevno preko usta prelaze stotine osobnih imena, a kako vidimo, čak im ni najčešće ne polazi uvijek za rukom točno izgovoriti iako su osjetljivi na tuđe pogreške. Ocjene pak „urbano“ i „ruralno“ dio su dviju dužih priča, jedne o hrvatskome ladičarenju te druge o malograđanštini.
Na koncu tek jedna fraškica iz Kleka u kojemu je jednoć nesuđeni ribar na mrtvo ime i uz čuđenje izletničadi (kojoj je mjesni ugostitelj objasnio kako je riječ o performansu) i vlastite kćeri (Julio, šta je tebi, kakav performans, tebi je samo do zafrkancije, daj mi kavu da se malo smirim!), prvo na moru, a onda na kraju, veslom izmlatio pentu koja nije htjela upaliti ni nakon što joj je priprijetio da će je baciti na dno oceana. „Nije ti more magistrala“, više je za sebe (iako dovoljno glasno da i drugi čuju) manirom rutinera procijedio šjor Mile namještajući usput kapelin. Pa da treba ukinuti listopad, Ivane Prijeviću!
Domagoj Vidović, Rodom o jeziku, listopad, br. 2
Počela sezona maruna u Metkoviću!
Od večeras je krenula prodaja maruna u našemu gradu. Na starome mjestu pored “Malog mliječnog” iliti na križanju Ulica Kralja Zvonimira, Matice hrvatske i Ante Starčevića svakoga dana u predvečerje Darko Svaguša Daka ljubazno će vas zamoliti da se malo strpite, jer svi su željni prvih ovogodišnjih maruna. Inače, cijena jedne porcije ili “teće” je 12 kuna, a kao bonus možete ugrijati ruke i osjetiti opojni miris maruna sa vatre.
PODRUČNA ŠKOLA MLINIŠTE Škola kojoj se njeni učenici uvijek vraćaju – bivši učenik donirao sportsku opremu
Područna škola Mlinište, koja je nekada brojila znatno više učenika od današnjih devet, urezala se u lijepo sjećanje mnogima koji su je pohađali. To dokazuje i nedavni posjet gospodina Mirka Crnčevića koji je u ovoj maloj školi potaknuo organizaciju pjesničke večeri, ali i divna gesta gospodina Mate Obšivača, koji se kao bivši učenik, još jednom vratio u svoju najdražu školu, ovaj put s rukama punih poklona za naše mališane. Gospodin Mate je učenicima darovao nogometne, rukometne, košarkaške i odbojkaške lopte za potrebe izvođenja nastave Tjelesne i zdravstvene kulture, a dječaci su s oduševljenjem primili ovaj vrijedan poklon.
Sam gospodin Mate istaknuti je nogometaš koji je u svom dvadesetpetogodišnjem sportskom stažu odigrao mnoge utakmice kao igrač Neretve, Veleža, Neretvanca i drugih nogometnih klubova, a okušao se i u Hajduka. Danas je gospodin Mate istaknuti nogometni sudac te je kolege iz Hrvatskog nogometnog saveza potaknuo na darivanje lopti učenicima. Ulaskom u Područnu školu Mlinište navrla su mnogobrojna sjećanja na školske dane, učenje, igru i školska druženja, a sam gospodin Mate ne krije da je za njega dolazak u Mlinište i rodno mjesto Vidonje prava senzacija osjećaja. Danas živi u Dubrovniku, ali često navraća u svoj zavičaj. Možda u budućnosti uspijemo organizirati i kakav nogometni turnir između bivših i sadašnjih učenika. Zahvaljujući gospodinu Mati, lopte u školi imaju.
Chef Marin Medak otvorio čokolateriju u središtu Zagreba
Luka Nižetić, Marija Borić, Radovan Marčić i mnogi drugi čokoljupci uživali su u vrhunskim kreacijama chefa koji pomiče standarde na hrvatskoj kulinarskoj sceni, te RougeMarin Artisan Crafted Chocolates proglasili novom mekom za istinske ljubitelje najkvalitetnijih pralina i čokolada.
Butik čokolaterija u prolazu Lovački rog u samom središtu Zagreba bila je premalena za sve čokoljupce koji su ove srijede došli kušati najnovije kreacije chefa Marina Medaka. Vlasnik bistroa RougeMarin, do sad najpoznatiji po svojim vrhunskim mesnim delicijama, ponajprije burgerima, vrijedno je i dugo pripremao svoj iskorak u svijet čokolade. Čovjek koji je započeo trend burgera na domaćoj kulinarskoj sceni, chef koji u svom bistrou svaki mjesec predstavlja novi kreativni meni i njime uvijek iznova oduševljava brojne vjerne poklonike, tiho i samozatajno je u proteklih godinu dana upijao znanja od najboljih čokolatijera, pohađao radionice u inozemstvu i pripremao se za svoju najnoviju avanturu. Kako je chef Medak spojio svoju strast prema čokoladi i ljubav prema egzotčnim okusima među prvima su na svečanom otvaranju RougeMarin Artisan Crafted Chocolates imali priliku doznati glazbenik i pobjednik Celebrity MasterChefa Luka Nižetić, glumica Marija Borić, redatelj i član žirija MasterChefa Radovan Marčić, gastroznalac Rene Bakalović, svjetski rekorder u ronjenju na dah Goran Čolak, te mnogi drugi.
Chef Medak je tom prilikom obajsnio da za svoje kreacije koristi belgijsku BARRY čokoladu dobivenu Q fermentacijom, a praline rade bez emulgatora i konzervansa, bez umjetnih aditiva, bojila ili pojačivača okusa. RougeMarin Artisan Crafted Chocolates trenutačno nude tablete s posipom, punjene tablete, te 17 vrsta pralina. Chef Medak na otvorenju posebno je bio ponosan na svoju suradnicu, kako je istaknuo, izuzetno talentiranu čokolatijerku Valentinu Barusić kojoj predviđa strelovit uspjeh. Okupljeni su su se složili da je RougeMarin Artisan Crafted Chocolates nova meka pravih čokoljubaca, a najviše su ih oduševile praline punjene slanim karamelom, orange sticks, tablete s posipom od sezama, praline punjene kardamomom i one punjene balsamico-naranča ganažom.
Održana Dječja biciklistička XC utrka ŽABICA 2016.
Pomoćno igralište NK Neretva danas je bilo domaćin najmlađim biciklistima u drugoj Dječjoj biciklističkoj utrci “Žabica 2016.”.
Mladi biciklisti su vozili podijeljeni u tri kategorije: mali, srednji i veliki.
Po dosta zahtjevnom terenu u kategoriji malih pobijedio je Ivano Šetka, druga je bila Vana Bebić, dok je treće mjesto osvojila Vana Maslović.
Kod srednjeg uzrasta najbrži je bio Branko Dominiković ispred Karla Vučkovića i Ivana Ivića.
U posljednjoj kategoriji je najbrža je bila Barbara Dropulić, ispred Sandra SebastijanA Grmoje i Tomislave Brečić.
Fotogalerija je preuzeta sa facebook stranice Biciklistički Klub Metković.
