„Što nam donosi Jubilarna godina milosrđa“ naslov je tribine koju je, u subotu 20. veljače u Pastoralnom  centru o. Ante Gabrića u župi sv. Nikole u Metkoviću, predvodio  dr. don Edvard Punda,  prof. KBF-a u Splitu. Ovo je prva u nizu tribina koje će se u ovoj župi održavati kroz Godinu milosrđa.

„U ovoj izvanrednoj Jubilarnoj Godini milosrđa papa Franjo ističe da čovjeku ništa nije tako potrebno kao Božje milosrđe, jer bez milosrđa nikada ne možemo sebe do kraja prihvatiti“, rekao je u uvodnom dijelu prof.  Punda. Citirajući riječi iz knjige pape Franje „Božje je ime milosrđe“  i knjižice „Poniznost“ naglasio je poniznost pape Franje koji se priznaje grješnikom kojemu se Bog smilovao, a  priznati sebe grešnikom može onaj tko je bliže Bogu i koji zna da ga Bog ljubi takvog kakav jest te da mu je u Isusu Kristu sve oprošteno. „Nekada smo toliko opterećeni nepravdama koje nam drugi čine, da sami postajemo nepravedni. Put kršćanstva je – smatrati druge većima od sebe. Krist od nas traži milosrđe i ne osuđuje nas zato što smo nemilosrdni prema drugima. Takvi smo  jer nismo do kraja iskusili da je Bog milosrdan. Ponizan i mudar čovjek je onaj koji zna da može učiniti grijehe i da, ako Bog digne ruku s njega neće biti dobar, a mi smo često uvjereni u svoju pravednost“, istaknuo je dr. Punda i nadodao da Bog kršćanina nije oslobodio nepravdi nego mu je dao put kako podnositi nepravdu.

Fotografije: Antonija Menalo

Pojašnjavajući logo Božjega milosrđa, rekao je, kako je Isus Krist radi nas sišao u najveću udaljenost koja postoji  između stvorenja i Boga. Tako razumije sve naše udaljenosti i pomaže da mi možemo biti sigurni jer koliko god bili udaljeni od Boga, uvijek se možemo vratiti. „Godina milosrđa dolazi nam u pomoć da razbije tešku sliku napornoga kršćanstva gdje se odnos prema Bogu rješava u tome koliko smo izmolili, učinili, ono što ja činim za Boga, nego Bog za mene. Sv. Augustin kaže da milosrđe  čini da se mijenjamo. U tom smislu milosrđe nas vraća u život, daje nam snagu da činimo stvari kakve nikada nismo mogli činiti. Milosrđe je za ozbiljnog vjernika, za pobožnog čovjeka koji ide redovito na misu i pobožnosti, milosrđe ga čini pravim vjernikom koje se neće uspoređivati s drugima, koji se neće držati bolji od drugih, koji će uvijek gledati sve s poniznošću“.

Naglasio je da nam milosrđe pomaže da shvatimo da nismo prepušteni samima sebi, nego Bogu te ponovio riječi pape Franje koji potiče vjernike da  pronađu svoje grijehe i rado odlaze na ispovijed, znajući da time razveseljavate Boga. „Godina milosrđa je izvrsna prilika za doći tražiti pravi mir s Bogom, prilika da idete po potpuni oprost kroz hodočašće i djela milosrđa“, poručio je prof. Punda.

Časna s. Marijana Cvitanović svjedočila je kako je djeci na vjeronauku u školi ispričala da Isus s križa oprašta grijehe onomu  kojemu svećenik nije dao odrješenje te kako djeca prihvaćaju i razumiju Godinu milosrđa.

Na samom kraju zahvalu prof. Pundi izrekao je župnik don Davor Bilandžić koji je najavio i narednu mjesečnu tribina koja će se održati 15. ožujka. Predavač će biti don Hrvoje Dragun, župnik iz Opuzena. Također je istaknuo da će, po završetku ovog ciklusa tribina u listopadu, biti organizirano  hodočašće župljana u Padovu na grob sv. Leopolda Mandića.

Izvor i fotografije: Antonija Menalo

Jučer je u organizaciji molitvene inicijative “40 dana za život” – Metković u galeriji GKS-a održana tribina pod nazivom “Metković ZA život“. Tribinu je vodila voditeljica ove molitvene inicijative za Metković i dolinu Neretve gđa. Danita Štrbić koja je uvodnim riječima i otvorila ovu tribinu te predstavila goste tribine, doc. dr. soc. don Marija Volarevića, našeg Neretvanina, profesora na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu te g. Antu Čaljkušića, nacionalnog kordinatora inicijative.

Don Mario Volarević se  u svom izlaganju koncentrirao na ulogu vjernika katolika u društvu, kojih je u Hrvatskoj prema zadnjem popisu stanovništva čak 86,28 posto. Don Mario je također istaknuo da medijska propaganda te ostaci bivšeg totalitarnog sustava za rezultat imaju kolektivnu svijest da kršćanstvu nije mjesto u javnosti.

U nastavku govori o važnosti angažmana vjernika laika u društvu koristeći biblijske poruke koje jasno tome idu u prilog (Bog traži čovjeka koji se sakriva (Pos, 3,9)) te koliko u stvari Božje zapovijedi određuju odnos prema Bogu, prema sebi i prema drugima.

Također, don Marijo se osvrnuo na crkveni odnos prema pobačaju i osobama koje su ga počinile te svima onima koji su na neki način sudjelovali u samom pobačaju.

G. Ante Čaljkušić u nadahnutom govoru predstavio je ovu molitvenu inicijativu te koliko veliki su plodovi ove inicijative (30 spašenih života samo u prošloj kampanji), ali i koliko je velika žrtva. Dirljivim primjerima onoga sa čime se susretao kroz ovu inicijativu gotovo je do suza ganuo sve prisutne.

Zlo pobačaja svake godine uzme više života nego što je uzeo cijeli Drugi svjetski rat u kojem je poginulo preko 60 milijuna ljudi. Međutim, svakodnevno se mogu vidjeti i pozitivni primjeri onih koji su pobjedili pobačaj i odlučili su zadržati svoje dijete. Takav jedan primjer je i Mihaela iz Splita koja ja na tribini posvjedočila svoju životnu priču. Kao maloljetnica ostala je trudna, te je bilo strah reći obitelji, strah je bilo osude okoline, ali unatoč svemu odlučila je zadržati dijete koje je imalo Down sindrom. Ono što je to dijete donijelo u njen život može nazvati jednom riječju radost. Nakon njega je rodila je još petero žive i zdrave djece.

Na kraju su uslijedila pitanja publike koju su među ostalima zanimala stajališta i odnosi liječnika, priziv savjesti, načini na koje se može djelovati, te neizostavne političke konotacije.

spašenih

Župa Dobranje – Bijeli Vir jedina je u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji posvećena Gospi Lurdskoj. Blagdan svoje nebeske zaštitnice vjernici ovog malog mjesta kraj Metkovića, svečano su proslavili u četvrtak 11. veljače u crkvi u Bijelom Viru. Euharistijsko slavlje predvodio fra Antonio Mravak, OFM, župni vikar u župi Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju. U koncelebraciji su bili svećenici Neretvanskog dekanata, na čelu s župnikom i dekanom, prečasnim kanonikom don Stipom Jerkovićem. Misi je prethodila tradicionalna procesija s urešenim kipom Gospe Lurdske u kojoj je sudjelovalo župni zbor, djeca, svećenici te župljani i brojni hodočasnici.

U prigodnoj homiliji fra Mravak je kazao kako blagdan Gospe Lurdske budi u nama spomen na Lurd-mjesto Gosipina ukazanja ali i na čudesne događaje, ozdravljenje osoba koje su se okupale u vodi što teče iz tamošnjeg izvora. „To mjesto je mjesto susreta s životnom realnošću, mjesto ozdravljenja. I mi tražimo Lurd svoga života, za sebe i svoje najmilije. Tražimo izvor života. No, svjesni smo da svi ne možemo biti u Lurdu. Naš Lurd je sada i ovdje, oko Marije Isusove majke koju smo izabrali za suputnicu na životnom putu, u bolesti i zdravlju. Marija nam želi pokazati da naučiti živjeti znači također naučiti i trpjeti. Na svom putu do vječnosti i Ona je mnogo trpjela, zato je ona zdravlje bolesnih i utjeha žalosnih“.

Propovjednik je naglasio da danas mnogi boluju od raznih bolesti duše i tijela, stoga se bolest ne može promatrati samo pod vidom liječenja, već se nužno traži i suočavanje s pitanjem trpljenja. „Samo u Isusu iz Nazareta, mi kao vjernici možemo pronaći snagu i odgovore na životna pitanja. Susresti bolesnika koji je sebe i svoje boli povjerio Isusu, znači susresti nadu, unutarnji optimizam koji ne dopušta mjesto očaju“, istaknuo je i pojasnio kako u evanđelju čitamo da je Isus ozdravio one koji su išli za njim, koji su ga se dotakli i koji su vjerovali u njegovu iscjeliteljsku riječ.

„Na temelju ove činjenice mi možemo izvući dva zaključka. Prvi je da iz toga što ozdravlja bolesnike, pa čak i oživljuje mrtvace, zaključujemo da su za Isusa zdravlje i ovozemaljski prolazni ljudski život velika vrijednost koju treba čuvati i za koju se treba brinuti. U tom smislu čovjek je dužan brinuti se za svoje i tuđe zdravlje što znači koristiti se svim onim sredstvima koja mu pomažu i izbjegavati one koji mu štete. Drugi, iz toga što Isus ne želi stvoriti sliku o sebi kao o nekomu tko isključivo rješava ljudske zdravstvene i druge životne probleme, zaključujemo da u njegovim očima, premda jest vrijednost, zdravlje nije najveća ljudska vrijednost. Jer svi bolesnici koje je ozdravio opet su u svoje vrijeme od nečega oboljeli i umrli“. Fra Mravak je zaključio da je, bez povjerenja u Njegovu milost, teško shvatiti poruku koju je Marija u Lurdu uputila djevojčici Bernardici: “Ne obećavam da ću vas učiniti sretnima na ovom nego na drugom svijetu”, te pozvao vjernike da u svim životnim nevoljama zazivaju Majku Mariju.

Na kraju misnog slavlja okupljene župljane i hodočasnike pozdravio je župnik don Stipe Jerković. Župnik je uputio zahvalu predvoditelju slavlja, braći svećenicima, svima koji su pridonijeli svečanosti slavlja kao i svim štovateljima Gospe Lurdske. Župa se za proslavu priprema trodnevnicom od ponedjeljka 8. veljače do srijede 10. veljače misama i molitvom Gospine krunice.

Kristina Bitanga

Danas počinje korizma. To je vrijeme u kojem se trebamo pokorničkim činima pripremati za blagdan Uskrsa. Vjernici vrlo često mješaju ili poistovjećuju pojmove post i nemrs pa u ovom članku donosimo objašnjenja tih pojmova po nauku Katekizma Katoličke Crkve…

Pepelnica ili Čista srijeda i Veliki petak jedini su dani u godini kada Crkva propisuje strogi post i nemrs. Vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! – U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno

Post, koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak, znači da se katolici od 18. do 60. godine života (s izuzetkom bolesnika, radnika teških poslova, trudnica itd.) taj dan smiju samo jednom do sita najesti, što ne isključuje i druge oblike odricanja (gledanje TV, izbjegavanje zabava i sl.).

Nemrs, koji je propisan za sve petke u korizmi, znači odricanje od mesa toplokrvnih životinja, a obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina. Također znači uzimanje svih obroka, ali da to ne budemeso.

Također je i petak značajan dan za pokoru i nemrs. To je dan Kristove muke i smrti i stoga vjernici ne bi trebali jesti meso, a ako su okolnosti takve da moraju jesti meso, dobro bi bilo da se odreknu nečega što čine svakodnevno ili da učine dobro djelo.