Javni isporučitelj vodnih usluga Metković d.o.o. obavještava potrošače da se ukidaju mjere predostrožnosti vezane uz prokuhavanje vode u vodoopskrbnim sustavima koja se opskrbljuju s izvorišta Prud, a koja obuhvaćaju naselja Prud, Vid, te Općinu Kula Norinska i Općinu Slivno.
Nakon provedenih analiza utvrđeno je da voda ponovno udovoljava svim propisanim parametrima za ljudsku potrošnju, pa je njezino korištenje sada potpuno sigurno.
Iz Metković d.o.o. poručuju kako su mjere prokuhavanja bile uvedene isključivo u svrhu prevencije te se ispričavaju korisnicima zbog nastalih neugodnosti.
U sklopu Jubilejske godine naša župa sv. Ilije organizirala je hodočašće u San Giovanni Rotondo, Gargano i Rim. Duhovni voditelj bio je fra Denis Šimunović, a za organizaciju se pobrinula agencija G-Tour Međugorje, objavila je Župa sv. Ilije proroka – Metković.
Hodočašće započelo je u jutarnjim satima 30. kolovoza, kada smo autobusom krenuli iz Metkovića prema Dubrovniku gdje smo se ukrcali na istoimeni trajekt koji nas je dovezao u Bari – Italija. Posebna radost bila je što smo na samom brodu slavili svetu misu – prvi takav doživljaj za mnoge hodočasnike, a osobito za svećenika.
Po dolasku u Italiju put nas je vodio prema San Giovanni Rotondu, svetištu svetog Padre Pija. Nakon noćenja u hotelu, slavili smo svetu misu u crkvi u kojoj je Padre Pio godinama služio i ispovijedao. Potom smo obišli svetište, razgledali predmete i odjeću kojom se služio, kao i brojna pisma koja je primao, te se zadržali u molitvi pred njegovim neraspadnutim tijelom u bazilici.
U poslijepodnevnim satima stigli smo na Gargano, u svetište svetog Mihaela arkanđela, gdje smo također slavili svetu misu i zadržali se u razgledavanju. Navečer smo nastavili put prema Rimu, gdje smo stigli u hotel i prenoćili.
Prvi dan u Rimu bio je ispunjen obilaskom znamenitih crkava i mjesta: Bazilike svete Marije Velike, Bazilike svetog Petra u okovima, Koloseja izvana, Foruma Romanuma i crkve Ara Coeli, gdje se nalazi grob bosanske kraljice Katarine Kosače.
U popodnevnim satima slavili smo svetu misu u Antonianumu, a nakon toga pohodili Baziliku svetog Ivana Lateranskog, Svete stube te Baziliku Svetog Križa Jeruzalemskog.
Sljedećeg dana posjetili smo Kalistove katakombe, svjedočanstvo vjere prvih kršćana, a zatim veličanstvenu Baziliku svetog Pavla izvan zidina, gdje se čuvaju okovi svetog Pavla i križ pred kojim je sveta Brigita imala svoja mistična viđenja. Nakon toga prošetali smo kroz središte Rima: Piazza Navona, Španjolske stube s crkvom Presvetog Trojstva te čuvenu Fontanu di Trevi. Dan smo završili na osobit način u Hrvatskom zavodu svetog Jeronima, gdje smo u istoimenoj crkvi slavili svetu misu koju je predvodio don Domagoj Babić.
Posljednji dan u Rimu započeli smo svetom misom u kapeli svete Ane u Villi Letizia. Nakon doručka zaputili smo se u Vatikan, gdje smo u 9:30 sudjelovali na općoj audijenciji s papom Lavom XIV. Na prepunom Trgu svetog Petra doživjeli smo prekrasan trenutak zajedništva, a poseban doživljaj bio je kada je Papa u svom papamobilu prošao vrlo blizu naše skupine hodočasnika.
Zbog velikog broja vjernika samo su neki uspjeli ući u Baziliku svetog Petra, no svi smo osjetili snagu i ljepotu Crkve koja se okuplja oko svog pastira.
Nakon ručka krenuli smo autobusom prema Anconi, gdje smo se navečer ukrcali na trajekt za Split. U Hrvatsku smo uplovili u ranim jutarnjim satima, a već prije 10 sati stigli smo u naš Metković – sretni, ispunjeni i zahvalni Bogu za sve milosti koje nam je podario na ovom hodočašću u Jubilejskoj godini.
Bilo je to posebno putovanje ispunjeno molitvom, zajedništvom i duhovnim iskustvima, koje će svi sudionici dugo nositi u srcu.
Roko Mijić, član VK Neretvsnki gusar, otputovao je u petak na pripreme u Zagreb za nastup na Prvenstvu Balkana koje će se održati 13. i 14. rujna u Janjini (Ioannina) u Grčkoj. Ovo natjecanje predstavlja posljednji veliki međunarodni test u ovoj sezoni za mlađe uzraste. Roko se zajedno s ostatkom reprezentacije priprema na Jarunu za ovo važno međunarodno natjecanje.
Na prvenstvu će se natjecati snažna konkurencija iz Bugarske, Grčke, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Turske.
Na pripreme ga je pratio i tajnik Kluba Davor Gnječ. Ujedno podsjećamo na kampanju VK Neretvanski gusar za novi kombi (link) – njihov stari vjerno je služio dugi niz godina, ali došlo je vrijeme za nasljednika. Vaša podrška znači sigurnija i lakša putovanja našim sportašima!
U subotu, 6. listopada, odigrano je šest utakmica 2. kola 3. NL jug.
Neretva je izgubila u gostima u Kaštel Sućurci (2:1). Jadran je iskoristio greške u obrani Metkovaca, najprije autogol Ivankovića (41′) pa Blažević (44′) s bijele točke vodili su domaćine prema pobjedi. Raguž je smanjio prednost domaćih u 67.
Neretvanac je doživio uvjerljiv gostujući poraz u susretu sa Slogom (3:0).
Jedinstvena sportsko-gastronomsko-enološka priča odvila se u uvali Zlatna vala ispred Pelješca, gdje je nekadašnji hrvatski rukometni reprezentativac Nikša Kaleb(52) okupio poslovne partnere i prijatelje olimpijce na degustaciji posebnih vina koja su odležala u amforama na dnu mora, piše 24sata.
Kaleb: Ovo je metkovska priča
Kaleb i vlasnik vinarije Saint Hills napunili su vrhunsko vino Dingač u posebno izrađene amfore te ih spustili u kaveze na dnu uvale. Tamo je, u idealnim uvjetima i na stalnoj temperaturi, vino odležalo godinu dana.
Prva degustacija oduševila je sve okupljene, među kojima su bili i Kalebovi kolege olimpijci – Patrik Ćavar, Petar Metličić, Karla Šitić, Željko Jerkov, Milivoj Bebić, Josip Reić, Tino Vegar, Siniša Školneković i mnogi drugi.
– Ovo je grčki tip amfore s otoka Rodosa, a želja nam je bila povezati Grčku, kao zemlju Olimpijskih igara, s dolinom Neretve iz koje dolazimo. Izvorno su amfore služile za čuvanje vina, a prijedlog je došao od Smiljana Gluščevića, hidroarheologa iz Metkovića. Budući da smo i vlasnik vinarije Ernest Tolj i ja iz Metkovića, možemo kazati da je ovo naša posebna metkovska priča. Svaka će kutija s amforom biti numerirana, a osim starogrčkog natpisa s olimpijske medalje imat će i mjedenu pločicu s imenom osobe kojoj se vino poklanja – kazao je Kaleb.
Na utoku u Neretvu rječice Norin, koja svoje izvorište ima u blizini antičke Narone, smjestilo se naselje Kula Norinska, poznato po turskoj utvrdi iz 16. st. koja je branila upad mletačkim brodovima prema Gabeli. Upravo na tom mjestu gora, a za neke i planina, Rujnica uranja u Neretvu i tako prekida biokovski niz što izvire iz rijeke Cetine i lomi se s Omiškom Dinarom kod Zadvarja.
S rujničkih vrhova koji se protežu u nizu dugom oko 15 kilometara pružaju se prekrasni vidici: na vrhove Biokova i Vrgorskoga gorja, Zavelim, Kamešnicu, Vran, Čvrsnicu, Velež, Prenj, Žabu i slivanjska brda s Daskom, Pelješac, dio Mljeta, dio Korčule, Vis, dio Hvara te na cijelu Neretvansku dolinu, Ušće Neretve i Hercegovinu. Kao na dlanu stoje Metković, Opuzen i Ploče, a u daljini i Ljubuški.
Redom se nižu istaknuti vrhovi: Ilica (Sveti Ilija / Ilijica, 691 m), Ježevac (627 m), Babina gomila (735 m), Velika Rujnica (620 m) s Jerebinkom (610 m), Varda (518 m), Mala Rujnica (598 m), Kablina (450 m).
Prema mišljenju onomastičara Domagoja Vidovića Rujnica (naziva se i Runjica) je dobila ime po rujnoj, crvenkastoj boji kojom katkad bude obasjana pri zalasku sunca, no Vidović ne isključuje ni mogućnost da je odrazom štovanja Rujevita, slavenskoga boga rata.
Rujnica je i područje oko nje bremenito poviješću. Među svojim vrhovima krije kršku zaravan u kojoj je napušteno selo Rujnica iz kojega su potekli mnogi stanovnici neretvanskih sela. Posljednji su stanovnici selo napustili početkom 20. st., njihove su kuće danas ruševine, a jedino je crkva sv. Roka obnovljena i još je u uporabi.
Slobodan Čače i Radomir Jurić kao mladi su arheolozi 1975. objavili rad u časopisu Diadora (sv. 8.) o gomilama na vrhovima i padinama Rujnice. Iz njega je vidljivo da je to područje bilo naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju i da su gomile na vrhovima uglavnom bile obredne. Na susjednoj Mitruši iz daljine su lako uočljivi kružni suhozidi koji su opasivali utvrdu. Pripadala je ilirskom plemenu Daorsa koji su bili u doticaju s grčkim doseljenicima i poslije s Rimljanima. U obližnjem naselju Vid i njegovu podnožju ostatci su Narone, važnoga rimskog grada na istočnoj strani Jadrana, nad čijim se nekadašnjim hramom (Augusteumom) danas nalazi Arheološki muzej Narona, prvi muzej u Hrvatskoj izgrađen in situ.
U srednjem je vijeku Deltom Neretve dominiralo naselje Driva (danas Gabela) u kojem je bilo važno trgovište u kojem su se susretali dubrovački i drugi primorski trgovci s ljudima iz Bosne.
Sve se mijenja krajem 17. i početkom 18. st., odnosno Požarevačkim mirom iz 1718. kad je povučena granična crta između novih mletačkih posjeda u Dalmaciji i Osmanskog Carstva. Od tada na važnosti dobiva malo naselje Metković koje će Austro-Ugarska učiniti drugim po važnosti lučkim gradom u Monarhiji ili glavnim ulazom u Bosnu. U tu će svrhu 1885. biti dovršena regulacija toka Neretve od Metkovića do Ušća te je od tada tok Neretve onakav kakav danas poznajemo. Dok se sve to nije zbilo, Mlečani su u 17. st. u današnjem Opuzenu izgradili važnu utvrdu nazvanu Fort Opus kojom su Osmanlijama zatvorili izlaz na more.
Uzbudljiva povijest neretvanskoga kraja ponovno se očitovala u Velikom, Prvom svjetskom ratu. Kad su se Talijani 1915. okrenuli silama Antante, Austro-Ugarska Monarhija očekivala je invaziju u Delti Neretve i počelo je užurbano utvrđivanje na brežuljcima i brdima oko naselja Komin. Pritom je velika važnost pridana Rujnici koja se pruža od polja Jezero prema Vrgorcu do Neretve na strateški važnom pravcu. Prema pamćenju ljudi i pokojem zapisu, zarobljenici s istočnoga fronta (nazvani ruski zarobljenici) gradili su mrežu putova koji su bili pogodni za mazge i izvlačenje topova te bunkere. Prema pisanju Lovre Manenice u monografiji Borovci prošlost i sadašnjost do invazije, nasreću, nije došlo i Ruski (Soldatski) put u vojne je svrhe upotrijebljen samo jednom, i to u ljeto 1942. kad su talijanske jedinice prošle putom iz Momića preko Rujnice do Pasičine i Pline, gdje su se nalazile partizanske baze. Danas se tim putom često prolazi do crkve sv. Roka.
Još jednom se pokazala važnost Rujnice u Domovinskom ratu: na vrhu je Mala Rujnica bila stacionirana postrojba protuzračne obrane. Na zaravni se u njezinu podnožju nalazila mala baraka, a na vrhu bunker ukopan u ilirsku gomilu.
Danas je Rujnica uspavana ljepotica koju, nažalost, nedovoljno poznaju i lokalci premda u nju svakodnevno gledaju, osobito u vrijeme čarobnih zalazaka sunca, kad oblaci nad njom reflektiraju crvenkasto-narančastu svjetlost.
Stare su brdske staze zaboravljene, a građeni putovi djelomično očuvani. Ipak, posljednjih desetak godina događaju se promjene popularizacijom planinarstva i radom lokalnih planinarskih društava iz Metkovića i Ploča. Najviši je vrh Babina gomila kontrolna točka HPS-ove planinarske obilaznice, pa planinari često prolaze planinarskim stazama iz sela Desne koje većim dijelom slijede stare građene putove. Prvu stazu do Babine gomile iz Šišina markirao je rano preminuli planinar Ljudevit Brečić Ljudo. Jednom godišnje HPD Gledavac organizira memorijalni uspon pod nazivom Ljudinim stazama.
Od ove je godine Rujnica bogatija za nove planinarske staze. Trasiran je, očišćen i markiran odvojak s puta za Babinu Gomilu do vrha Jerebinka s kojega se pruža možda najljepši pogled na Ušće Neretve i na kojem se nalaze ostatci kapelice sv. Marka iz 18. st.
HPD Gledavac u suradnji je s HPS-om formirao novu planinarsku stazu od crkve Gospe Karmelske na Bagaloviću do Male Rujnice s odvojkom za Kablinu i vidikovac Gnječeve stine. Ukupna dužina tih putova iznosi oko četiri kilometra, srednje su zahtijevni, a vrijeme potrebno za obilazak je 2 sata do Male Rujnice te 1 sat i 15 minuta do Kabline. Treba napomenuti da je 2024. otvorena i ferata Kablina, što daje dodatnu privlačnost vrhovima.
Velika je želja metkovskih planinara izići na Ilicu, pomalo osamljeni, drugi po visini vrh Rujnice koji je isturen na sjeverozapadnoj strani i bdije na poljem Jezero pod kojim u Crni vir ponire rječica Matica. Na vrhu su ostatci velike, djelomično devastirane ilirske gomile. U njegovu podnožju s istočne strane nalazi se staro selo Borovci i najstariji sakralni objekt u Neretvanskoj krajini koji je još u uporabi, crkva sv. Nikole (s kraja 14. st), stećci i utvrda Vratar, do kojega vodi staza iz zaseoka Rastočići. U podnožju je sa zapadne strane plinjanski kraj u kojem se ističe brdo Obličevac sa starom crkvom Velike Gospe iz 1700. i stećcima. Pod Ilicom su, a uz Ruski put, kameni ostatci manje građevine koju je narod prozvao Vojarna te zanimljiva stara građena staza do vidikovca pod vrhom Ježevac.
Osim lijepih pogleda i uživanja u prirodi te prepoznavanja prapovijesnih i povijesnih tragova svugdje po Rujnici svakako treba pridodati i ljepote same Delte Neretve i agroturističku ponudu, koja je iz godine u godinu raznovrsnija, te vožnju tradicionalnim neretvanskim lađama kroz rječice, jezera, pritoke i kanale.
Za one koji žele vidjeti Neretvansku dolinu s južne strane, tu je planinarska staza na Marin vijenac (507 m) iz naselja Mlinište, zadnjeg isturenog vrha planine Žaba. Ako vas zanima kako je vojska utvrđivala pločansku vojnu luku i akvatorij, prođite Stazama bunkera koje je osmislilo i održava HPD Grabovica iz Ploča.
Osim toga, vrijedno je posjetiti Prirodoslovni muzej u Metkoviću i njegovu poznatu ornitološku zbirku, koju je utemeljio Dragutin Rucner, te jedinstveni Arheološki muzej u Vidu.
Gledati predivno pješčano Ušće Neretve s vrhova Rujnice, a ne poželjeti njime prohodati i ostaviti tragove u pijesku, bio bi pravi propust. Posljednjih je godina ta lokacija diljem Europe poznata i kao raj za surfere koji ne propuštaju popodnevni maestral.
Ako vas zanimaju morske delicije ili kvalitetna vina, prijeđite preko Neretvanskog kanala Pelješkim mostom i posjetite Ston ili neko drugo pelješko mjesto, a prije toga ćete proći kroz najmlađe hrvatsko vinogorje, ono u Komarni.
Neretvanska dolina i brda sa starim naseljima koja ju okružuju imaju priču koja je isprepletena s dugom poviješću i tradicijom poput korijenja starih maslina kojima se znamo diviti i pitati se tko je sve s njih brao plodove i pio njihovo ulje. Stoga, vrijeme je za novo otkrivanje…
Piše: Krešimir Jurić (članak je objavljen u najnovijem broju Hrvatskog planinara, listopad/2025.)
U Dolini Neretve, na predjelu Luka koji pripada gradu Opuzenu, pronađeno je desetak uginulih krava. Na njima nisu uočene prostrijelne rane pa lokalno stanovništvo sumnja na pojavu bedrenice. Da situacija bude gora, riječ je o kravama koje bez nadzora tumaraju tim područjem stvarajući veliku štetu lokalnim poljoprivrednicima, objavio je HRT.
Desetak uginulih krava uzbunilo je cijelu dolinu Neretve. Susjedni stočari tvrde: bojimo se za svoja stada.
– Bojim se i za sebe jer imam 110 ovaca, hoće li doći bedrenica, kilometar od mene su te krave uginule. I ja sam imao pet mrtvih ovaca, i onda san zvao Zagreb, nisam moga dobiti nikako veterinara i onda je došao veterinar iz Imotskoga, izvadio krv i sve je uredu. Ali trebaš čekati 10 dana da on dođe, govori Dinko Ujdur, Kravac.
– Sad se pojavila ta bolest, ima mrtvih – jučer je bilo. Pokupila je veterinarska služba negdje oko 10, 12, nije više moglo stati. Ima još tu u Lukama živih, ima gdje god hoćete, od Banje, Desana do Rujnice, Podrujnice, kaže Ante Golemac, Komin.
Grad Opuzen odmah je reagirao
– Komunalni redar je odmah izašao, izvršio nadzor. Obavijestio nadležne službe, policiju i veterinarskog inspektora. Veterinarski inspektor je sastavio zapisnik, mi smo obavijestili ovlaštenog koncesionara da prikupi lešine, one su prikupljene, i po nalogu veterinarskog inspektora upućene su u Zagreb, u Hrvatski veterinarski institut, kaže Ivan Mataga, gradonačelnik Opuzena.
Problem s napuštenom stokom ponavlja se godinama: nakon poziva Grada, na koji se nitko nije odazvao, ove krave proglašene su napuštenim životinjama. Ipak, susjedni stočari tvrde: svi dobro znaju komu pripadaju.
– Ne možemo ostati ovdje, neki su ljudi već odustali. Zagradiš – on dođe i sruši. I sad kaže da nisu njegove krave: on neka kaže da nisu njegove krave, ja ću priznati da su moje krave i pokupiti ih, govori Ante Golemac, Komin.
– A, zna se sve. Treba pitati inspektora, veterinara, sve se zna čije su, dodaje Dinko Ujdur, Krvavac.
Veterinarski institut trebao bi ustanoviti od čega su uginule krave, je li zaista riječ o bedrenici. Do tada, krave će i dalje slobodno lutati, objavio je HRT.
U petak, 4. rujna, u Opuzenu je održana akcija dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Metković i Odjela za tranfuzijsku medicinu OB Dubrovnik. Odaziv građana bio je iznimno dobar – prikupljeno je ukupno 54 doze dragocjene tekućine.
Posebnu radost organizatorima donijela je činjenica da su se akciji priključila i dva nova darivatelja, koji su krv darovali po prvi put.
– Čestitamo našim novim darivateljima i želimo im dobrodošlicu u veliku obitelj onih koji nesebično pomažu drugima – poručili su iz Crvenog križa Metković.
Iz organizacije ističu kako su pod snažnim dojmom odaziva u Opuzenu, a zahvalili su svim darivateljima na velikom srcu i spremnosti da pomognu onima kojima je krv prijeko potrebna.
Najavljena je i nova akcija dobrovoljnog darivanja krvi, koja će se održati u Metkoviću, u ponedjeljak, 22. rujna 2025. godine.
U okviru UNESCO projekta Wind of Peace jučer je u Dubrovniku, gradu uvrštenom na listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, održana primopredaja bilježnice s porukama mira između Gimnazije Metković i škole Pavle Rovinski iz Podgorice.
U događanju su sudjelovali učenici 3.b razreda uz mentorstvo voditelja UNESCO ASPNet sekcije škole, prof. geografije u zvanju savjetnika, Petra Nikolića.
Susret je protekao u ozračju suradnje, prijateljstva i zajedničkog promicanja univerzalnih vrijednosti mira. Nakon svečanog dijela, učenici i nastavnici dviju škola zajedno su obišli kulturno-povijesne znamenitosti Dubrovnika te razmijenili prigodne poklone.
U nedjelju, 7. rujna 2025., nebo nad Hrvatskom priredit će pravi astronomski spektakl – potpunu pomrčinu Mjeseca.
Riječ je o rijetkoj pojavi tijekom koje naš prirodni satelit prolazi kroz Zemljinu sjenu, a na trenutke poprima bakrenocrvenu boju pa se taj fenomen često naziva i „Krvavi Mjesec“.
Cijeli događaj započinje u 17 sati i 28 minuta, kada Mjesec ulazi u Zemljinu polusjenu. U toj se fazi promjene na njegovoj površini gotovo i ne primjećuju. Djelomična pomrčina počinje u 18 sati i 27 minuta, kada Mjesec uranja u Zemljinu sjenu, a potpuna pomrčina započinje u 19 sati i 31 minutu, u trenutku kada će Mjesec biti potpuno zaklonjen.
Iz naših krajeva pomrčina će se moći pratiti od trenutka izlaska Mjeseca iznad obzora. U Dubrovniku i Osijeku to će biti u 19 sati i 8 minuta, u Splitu u 19 sati i 16 minuta, u Zagrebu u 19 sati i 19 minuta, a u Rijeci u 19 sati i 25 minuta. To znači da će Mjesec već pri svom izlasku biti u velikoj fazi djelomične pomrčine, a nedugo zatim i potpuno zaklonjen.
Najdramatičniji trenutak nastupa u 20 sati i 12 minuta, kada će pomrčina dosegnuti svoju najveću fazu. Potpuna pomrčina trajat će do 20 sati i 53 minute, nakon čega će Mjesec postupno izlaziti iz sjene. Djelomična pomrčina završava u 21 sat i 57 minuta, a Mjesec će u potpunosti izaći iz Zemljine polusjene u 22 sata i 55 minuta.
Za vrijeme potpune pomrčine Mjesec neće nestati s neba, već će poprimit crvenkastu nijansu zbog prolaska Sunčeve svjetlosti kroz Zemljinu atmosferu. Upravo taj prizor daje ovom astronomskom fenomenu posebnu draž i čini ga nezaboravnim. Ako nas posluži vrijeme, večer 7. rujna 2025. ostat će zapamćena kao jedna od onih kada priroda pokazuje svu svoju veličanstvenu ljepotu.
Foto: Crveni križ Metković
