U nedjelju, 13. rujna, u 9.30 sati u metkovskoj župnoj crkvi sv. Ilije proslavljena je sveta misa za blagoslovljen i uspješan početak nove školske godine. Misno slavlje predvodio je župnik fra Denis Šimunović.
Župnu crkvu ispunili su naši osnovnoškolci zajedno sa svojim roditeljima, učiteljima i vjeroučiteljima. Na kraju svete mise fra Denis je zazvao Božji blagoslov na učenike i blagoslovio njihove školske torbe kako bi u novu školsku godinu krenuli praćeni molitvom i Božjom blizinom.
Svečanosti misnog slavlja posebno je pridonio Dječji župni zbor, koji je skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. Mile Deak, uljepšao ovo radosno okupljanje.
Nakon mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje, a potom je fra Denis učenicima podijelio i male simbolične darove – olovku i lizalicu – kao lijepu uspomenu na početak nove školske godine.
Svim našim učenicima, njihovim roditeljima, učiteljima i vjeroučiteljima želimo obilje strpljenja, radosti i uspjeha u mjesecima koji su pred njima.
Neka ih u učenju, radu, prijateljstvu i odrastanju kroz cijelu školsku godinu prati Božji blagoslov!
Članovi HPD-a Grabovica su 5. rujna 2026. krenuli u novu velebitsku avanturu. Njih devetero prošlo je preko Velikog Rujna i Kamene galerije, osvojilo Bojin kuk, a na putu ih nisu zaobišli ni susreti s velebitskim konjima i – crnostrigom.
Kako je izlet izgledao iz perspektive jedne od sudionica, najbolje dočarava Anja Grgić u svom izvještaju.
Subota. Šest sati ujutro. Dok su Ploče još polako otvarale oči, naša mala ekspedicija već je bila spremna za polazak.
Nas četvero krenulo je iz Ploča, a pridružili su nam se Stipe Prce i Javorka iz Metkovića. Istovremeno je iz Zagreba prema Velebitu krenuo Frane s Marijetom i Jelom. Zahvaljujući dobroti Stipe Prce i ekipe iz Metkovića, imali smo riješen prijevoz kombijem pa je avantura mogla početi.
Putem se malo pričalo, malo kunjalo, a oko 9:30 stigli smo na Veliko Rujno.
Prvotni plan bio je odmah krenuti na stazu, ali kako je bio predzadnji dan Highlandera i očekivao se velik broj planinara, donijeli smo odluku da najprije postavimo šatore. Tada nam se to činilo samo praktičnim. Navečer ćemo shvatiti da je to bila jedna od mudrijih odluka toga dana.
I tako smo krenuli.ž
Devet veličanstvenih preko velebitske visoravni. Nedostajala nam je samo filmska glazba u pozadini. Pred nama pet kilometara goleti i naizgled pitome ravnice, a iznad nas sunce koje očito nije dobilo informaciju da je rujan. Pržilo je neumoljivo.
Znoj je tekao u potocima, a svaki dašak vjetra dočekivali smo kao osobni dar s neba. Posebna priča bile su pauze. Kad bismo naišli na kakvo jadno stabalce koje je nudilo kvadrat hlada, svih devetero pokušalo bi ugurati barem glavu pod njega. Glava u hladu – ostatak tijela neka se snalazi.
Ubrzo smo počeli susretati Highlandere. Oni svi u jednom smjeru, mi, naravno, u kontra. Neki brži, neki sporiji, neki još svježi, neki malo manje svježi. Obitelji, djeca, psi… svakakvih profila, ali svi s istim ciljem – samo smo mi, barem zasad, tvrdoglavo išli protiv struje.
A onda – šuma.
Duboka, gotovo mitska bukova šuma. Nakon sati sunca i kamena, ulazak među bukve izgledao je kao prelazak u neki drugi svijet. Temperatura je pala, korak je postao lakši, a život je odjednom ponovno imao smisla.
No Velebit nam nije dugo dao da se opustimo.
Iz šume smo izašli ravno među eksponate njegove Kamene galerije. Zlatna vrata skrivena duboko u hladovini, kamene oštrice na Terasi noževa, spuštanje prema ponoru Klin-klanca… Na ovoj galeriji nema „lakše i teže“. Ima samo lakše i ljepše.
Negdje usred svega toga naš Slavko je ipak procijenio situaciju i zaključio:
„Pa ne moramo baš sve eksponate obići danas!“
Ali jesmo.
Kamenu galeriju uspješno smo savladali i oduševljenje je bilo potpuno… sve do trenutka kad smo shvatili jednu sitnicu – sad se treba i vratiti natrag.
Barem smo se na povratku napokon „ukrcali“ u vlak Highlandera i krenuli u pravom smjeru.
Noć nas je, sasvim planski, sustigla na putu prema Velikom Rujnu. Naglavne lampe su se upalile, svijet se suzio na nekoliko metara staze ispred nas, a onda se negdje iz mraka začulo zvono.
Okrenula sam lampu prema zvuku.
Konji.
Veliki, snažni, gotovo nestvarni noćni konji stajali su u mraku, a oči su im pod svjetlom naših lampi sjale kao da i oni imaju svoje naglavne lampe.
Mi smo nastavili svojim putem, a oni svojim.
Barem sam ja tako mislila.
Nedugo zatim napravili smo pauzu. Popili smo posljednje ostatke već poprilično mlake vode, sjeli na livadu, ugasili lampe i nekoliko trenutaka samo gledali nevjerojatno zvjezdano nebo iznad Velebita.
Tišina. Mrak. Zvijezde.
A onda smo ponovno upalili lampe.
Desetak konja stajalo je tik do nas.
Nikad se brže nisam ustala!
Na Veliko Rujno stigli smo nešto prije 21 sat, a tamo nas je dočekao prizor koji nismo očekivali – više od 200 šatora razasutih po cijeloj čistini. Highlander je napravio pravi mali velebitski grad.
Tad smo se još jednom zahvalili jutarnjoj verziji sebe što je imala dovoljno pameti postaviti šatore odmah po dolasku. I to, naravno, na najboljem mjestu.
A zahvaljujući Highlanderima moglo se doći čak i do poluhladne pive.
Nikad lipša nije bila.
Malo smo ćakulali ispred šatora, prepričavali dan i uživali u večeri, ali krevet – odnosno vreća za spavanje – brzo je pobijedio. Sutradan nas je čekao novi izazov.
Bojin kuk.
Eeee… svanulo je i jutro.
I dogodila se gotovo čarolija. Onaj golemi grad šatora od sinoć jednostavno je – nestao. Highlanderi su nastavili dalje, a na Velikom Rujnu ostali smo gotovo sami. I ne, nismo se čak ni toliko kasno digli!
Raspremili smo šatore, spakirali stvari i krenuli u osvajanje Bojina kuka.
Početna hladovina nije dugo trajala. Vrlo brzo ponovno smo se našli tamo gdje nas Velebit očito najviše voli – na vrućem, golom kamenu. A uz kamen, za dodatni užitak, i jednako vruće sajle.
Korak po korak, hvat po hvat, uspješno smo savladali uspon.
Povratak je prolazio bez većih problema.
Sve do trenutka kada se ukazao ON.
Kralj planine.
Majstor kamuflaže.
Gospodar kamena.
Njegovo Visočanstvo – crnostrig.
Savršeno stopljen s okolinom, mirno je ležao i promatrao nas. Nije imao nikakvu namjeru praviti dramu i gospodski nas je pustio da prođemo.
Je li njemu bilo svejedno? Vjerojatno.
Je li meni bilo svejedno? Nije!
Nakon dva dana sunca, kamena, znoja, šume, sajli, konja, Highlandera, šatora i jednog vrlo ozbiljnog zmijskog susreta, avanturu smo završili onako kako ovakav izlet zaslužuje – kupanje u Starigradu i hladna voda s ledom.
A kad sve zbrojim i pogledam iz svoje perspektive…
Bilo je teško.
Bilo je naporno.
Bilo je zahtjevno.
I bilo je fenomenalno.
Velebit mi je još jednom pokazao koliko je moćan, koliko može biti surov i prekrasan u istom trenutku. Ali pokazao mi je i nešto drugo.
Da mogu više nego što mislim.
I možda je upravo to ono najljepše što s planine možemo ponijeti kući.
Manda Vrgoč nova je ravnateljica Osnovne škole Otrići-Dubrave u Otrić Seocima. Diplomirana je učiteljica s pojačanim programom iz Povijesti, a tijekom karijere kontinuirano se stručno usavršavala kroz edukacije, seminare i stručne skupove.
Kao učiteljica razredne nastave radila je u školama u Gradcu, Vrgorcu, Otrić Seocima i Pločama. U OŠ Otrići-Dubrave prvi je put radila od 1996. do 1998., a u studenome 1998. vratila se u školu u kojoj je ostala sve do imenovanja na mjesto ravnateljice.
Nova sezona popularnog kulinarskog showa MasterChef otvorena je prvom emisijom, a među kandidatima koji su izborili nastavak natjecanja je i Liberije Crnčević iz Metkovića.
Pred chefovima Stjepanom Vukadinom, Marijem Miheljem i Goranom Kočišem predstavio je okuse svog kraja – pripremio je brudet od žaba i jegulja poslužen u tijestu. Jelo je bilo dovoljno za prolazak u nastavak natjecanja.
Crnčević u MasterChef ulazi s ambicijama. Kuhanje mu je velika ljubav, a iskustvo u showu želi iskoristiti za daljnje usavršavanje i stjecanje novih iskustava. Dugoročno planira otvoriti vlastiti catering i kuhanje pretvoriti u poslovni pothvat.
Metkovac je otkrio i kako je imao dvije želje – prijaviti se u MasterChef i pustiti brkove. Jednu je već ostvario, a sada ga očekuju novi kulinarski izazovi.
Marijo Tot novi je šef stručnog stožera NK Široki Brijeg. Nakon odlaska Damira Milanovića, Uprava kluba vrlo je brzo reagirala te pronašla iskusnog trenera s bogatim domaćim i međunarodnim iskustvom.
“Dat ću svoj maksimum, raditi predano i pokušati iz utakmice u utakmicu ostvarivati što bolje rezultate. Veselim se radu s momčadi,” rekao je novi trener nakon potpisa, premosi Borak.tv.
Totova igračka karijera trajala je do njegove 26. godine, kada je odlučio krenuti u trenerske vode. Prvi trenerski posao imao je u čitlučkom Brotnju, gdje je radio zajedno s legendarnim Blažom Sliškovićem.
Nakon toga odlazi u Hrvatsku, gdje se priključuje zagrebačkom Dinamu. U Maksimiru je surađivao s Vahom Halilhodžićem, a nakon njegova odlaska Tot je preuzeo ulogu glavnog trenera te s Dinamom osvojio dvostruku krunu.
Nakon uspješnog razdoblja u Hrvatskoj počinju njegova međunarodna trenerska iskustva. Radio je u Maleziji i Kini, gdje je imao dva angažmana, a potom je u Saudijskoj Arabiji surađivao sa Slavenom Bilićem.
Posebno se izdvaja njegov rad u reprezentaciji Irana. Kao pomoćnik Dragana Skočića sudjelovao je u kvalifikacijama i pomogao Iranu izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo.
U novijem razdoblju Tot je radio sa Željkom Kopićem u Dinamu iz Bukurešta, dok je posljednji angažman imao kao pomoćni trener mostarskog Zrinjskog.
Mario Tot tako na Pecaru dolazi s iskustvom rada u više nogometnih sredina, ali i suradnje s brojnim poznatim trenerima. Pred njim je sada novi izazov – preuzeti NK Široki Brijeg i nastaviti sezonu nakon odlaska Damira Milanovića.
Djelatnici Policijske postaje Metković odlučili su uljepšati dane onima kojima je to možda najpotrebnije – našim najmlađima.
Pedijatrijskim ordinacijama darovali su Montessori ploče, s jednostavnom željom – da djeci vrijeme provedeno u čekaonici bude ispunjeno igrom, znatiželjom i osmijehom, a barem malo manje strahom i nervozom.
Jer znamo koliko jedan odlazak liječniku može biti velik događaj u dječjim očima. Nepoznat prostor i čekanje ponekad su dovoljni da se pojave suze. A upravo tada jedna mala igračka, zanimljiva ploča ili trenutak zaokupljenosti mogu napraviti veliku razliku.
Montessori ploče nisu samo poklon. One su mali poziv djeci da istražuju, dodiruju, slažu i otkrivaju – da barem na trenutak zaborave zašto su došli i jednostavno budu djeca.
Ovom gestom djelatnici PP Metković željeli su pokazati da njihov posao nije samo briga o sigurnosti, već i briga o ljudima i zajednici kojoj pripadaju.
„Ako smo jednom djetetu izmamili osmijeh, ublažili mu strah ili mu čekanje učinili barem malo ljepšim – onda je naš cilj ispunjen.“
Ponekad nije potrebno puno.
Ponekad je dovoljno pokazati da nam je stalo.
Župan Blaž Pezo, sa zamjenikom Joškom Cebalom i pročelnicama Žaklinom Marević i Đurđicom Popović, nazočio je obilježavanju 35. obljetnice vojno-redarstvene akcije Rota na Pelješcu.
Riječ je o jednoj od prvih akcija Specijalne policije MUP-a u Domovinskom ratu. Sredinom rujna 1991. hrvatske su snage zauzele vojnu bazu Rota na brdu iznad Kune, važan obavještajni centar tadašnje jugovojske za nadzor ulaska u Jadran.
Zauzimanjem baze prekinut je sustav veza s Bokom Kotorskom, Beogradom, Mostarom i Podgoricom, čime je oslabljena napadna moć agresora prema Korčuli i dolini Neretve. U akciji nitko nije stradao, a zaplijenjene su velike količine opreme i oružja.
Župan Pezo istaknuo je važnost očuvanja sjećanja na branitelje i poručio kako je akcija Rota bila jedna od prekretnica na putu prema slobodi Hrvatske.
U sklopu obilježavanja otkriven je spomenik posvećen akciji, a zaslužnima su uručene zahvalnice. Svečanosti su nazočili i potpredsjednici Vlade Tomo Medved i Branko Bačić, načelnici peljeških općina, branitelji te brojni stanovnici Pelješca.
Udruga veterana 4. gardijske brigade HV-a iz Dubrovačko-neretvanske županije jučer je, zajedno s predstavnicima drugih braniteljskih udruga, Hrvatske vojske i Grada Ploča obilježila 35. obljetnicu vojno-redarstvene akcije „Zelena tabla – Mala Bara“.
Uz zapovjednike i sudionike akcije svečanosti su nazočili izaslanik predsjednika RH i zapovjednik Obalne straže komodorMilan Blažević, izaslanik predsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja general Ivan Zelić, izaslanica župana Dubrovačko-neretvanske županije Žaklina Marević.
Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na središnjem križu na gradskom groblju Laniština, a potom i kod spomenika Anti Vrdoljaku, pripadniku 4. gardijske brigade i jedinom poginulom pripadniku te postrojbe u ovoj akciji.
Vijenci i svijeće položeni su i kod spomenika hrvatskim braniteljima u središtu Ploča, gdje je odana počast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima.
Molitvu za poginule i sve hrvatske branitelje predvodio je župnik Ploča don Ante Bitunjac.
VRO „Zelena tabla – Mala Bara“ provedena je u rujnu 1991. godine i ubraja se među prve značajnije akcije hrvatskih snaga u Domovinskom ratu.
Sudac istrage Županijskog suda u Dubrovniku odredio je do 30 dana istražnog zatvora 21-godišnjem T. J. iz Čapljine, osumnjičenom da je namjerno zapalio suhu travu i nisko raslinje na Pelješcu.
Riječ je o kuharu koji je ovog ljeta sezonski radio na Pelješcu, gdje ima prijavljeno boravište, javlja Dubrovački dnevnik.
Policijska postaja Ston protiv njega je 10. rujna podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje da je počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.
Policiji se prethodno obratio poljski turist koji je uz državnu cestu D-414, između Brijeste i Luke Dubrave na Pelješcu, uočio muškarca kako plinskim upaljačem pali nisko raslinje i suhu travu.
Požar je, prije nego što su ga vatrogasci uspjeli lokalizirati, zahvatio oko 2500 četvornih metara.
Policija je pregledom snimki nadzornih kamera utvrdila o kojem je vozilu riječ, a potom i tko ga je u vrijeme izbijanja požara vozio na toj lokaciji.
Glasnogovornik Županijskog suda u Dubrovniku, sudac Pero Miloglav, rekao je da je sudac istrage prihvatio prijedlog zamjenika općinskog državnog odvjetnika Cvitana Raguža i osumnjičenom odredio istražni zatvor do 30 dana, prenosi Index.hr.
Sud je zaključio da je osumnjičeni paljenjem suhe trave iskazao visok stupanj kriminalne volje te da postoji opasnost da bi na slobodi mogao ponoviti isto ili počiniti teže kazneno djelo.
Osumnjičenom bi trebao biti dodijeljen branitelj po službenoj dužnosti. Tijekom ispitivanja, prema dostupnim informacijama, u cijelosti je priznao kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Prema neslužbenim informacijama, 21-godišnjak je uhićen 12. rujna oko 1 sat, a sucu istrage priveden je sljedećeg dana.
Dubrovački dnevnik neslužbeno doznaje i da je motiv njegova postupka navodno bilo ljubavno razočaranje. Požar se mogao proširiti na znatno veću površinu i prouzročiti mnogo veću štetu.
VK Neretvanski gusar je u nedjelju, 13. rujna, nastupio na 2. Mini kupu Veslačkog saveza Dalmacije i 14. Lake to Lake regati na Ramskom jezeru.
Veslalo se na stazi dugoj 500 metara, a prema službenom zapisniku zabilježeno je 13 prijavljenih nastupa, od kojih je 11 završeno rezultatom.
U svojim utrkama veslači su ostvarili šest plasmana među prva tri, uključujući jednu pobjedu.
Roko Mijić osvojio je prvo mjesto u skifu juniora A s vremenom 1:51,0. Druga mjesta zauzeli su Petar Prskalo i Marko Dujmović u dvojcu na pariće kadeta A (1:56,3), Toni Jeramaz u skifu kadeta A (2:04,8), Franko Petrov u skifu kadeta B za 2014. godište (2:42,3) te posada Duje Barišić, Luka Dominiković, Filip Bule i Petar Zloić, s kormilarom Dominikom Deakom, u četvercu na pariće GIG (2:31,9).
Treće mjesto u dvojcu na pariće kadeta A osvojili su Marko Vukadinović i Ivan Petković s vremenom 2:53,7.
Od ostalih završenih nastupa, Nikola Dragobratović bio je četvrti, a Marin Obradović peti u skifu juniora B. Toma Mijić i Ivan Obradović zauzeli su četvrto mjesto u dvojcu na pariće kadeta B, dok su Matej Družijanić i Luka Rajič bili četvrti u dvojcu na pariće juniora B. David Marević i Matija Ćelić završili su na šestom mjestu u istoj disciplini.
Nastup na Rami okupio je velik dio mladog klupskog pogona, od najmlađih kadeta do juniora, a natjecanje je poslužilo kao još jedna provjera forme uoči nastavka sezone.
Montessori ploče nisu samo poklon. One su mali poziv djeci da istražuju, dodiruju, slažu i otkrivaju – da barem na trenutak zaborave zašto su došli i jednostavno budu djeca.
Foto: DNŽ
Od ostalih završenih nastupa, Nikola Dragobratović bio je četvrti, a Marin Obradović peti u skifu juniora B. Toma Mijić i Ivan Obradović zauzeli su četvrto mjesto u dvojcu na pariće kadeta B, dok su Matej Družijanić i Luka Rajič bili četvrti u dvojcu na pariće juniora B. David Marević i Matija Ćelić završili su na šestom mjestu u istoj disciplini.
