Danas, na Novu godinu u 17:45 na svijet je stiglo prvo dijete rođeno u rodilištu u Metkoviću.
Rodio se dječak Ante Jakić, drugo dijete u obitelji Antonije i Dragana Jakića iz Pruda. Čestitamo sretnim roditeljima na najljepšem daru kojega su mogli dobiti u Novoj godini.
Veseli još jedna podatak: nakon dugo vremena napokon se u metkovskom rodilištu rodilo dijete na prvi dan nove godine.
Foto: Ilustracija
Prometna nesreća dogodila se danas malo prije 12 sati na mostu preko Norina kod Kule Norinske u kojoj su sudjelovala dva osobna vozila.
Prema neslužbenim informacijama jedan od vozača lakše ozlijeđen.
Foto: Ploče Online
Svim čitateljima našega portala želimo uspješnu i sretnu novu 2024. godinu!
Ovako je to bilo iznad Metkovića točno u ponoć, u prvim minutama Nove godine…
U onoj Proustovoj knjizi kojom kvariš oči, jedna je / peteljka namijenjena njemu. Izostaviti je nije bilo moguće, / Očito.
Bilo je posve naravno u tome razdoblju života, koje bi se moglo opisati kao crno-bijelo u boji, u razdoblju u kojemu nije bilo lako doći do podatka ili kakve vijesti jer je vrela za njih bilo koliko i središta moći, jedno službeno i pokoje do kojega se dolazilo iz potaje, da ti prijatelji, roditelji ili znanci skrenu pozornost na neku neobičnu ili važnu pojavu, a pogotovo ako se na malome ekranu (a već je to bilo veliko) pojavi netko tebi na bilo koji način blizak. Tako je i mene koji nikad nisam znao spariti boje (pazite Božjega smisla za humor) jedne večeri majka dozvala da svoj pogled obratim na zaslon na kojemu sam uzreo nekoliko likova neobičnih kretnja odjevenih u nesvakidašnje kreacije, ali i razabrao zvuk zavičaja. Bilo je jednako tako naravno i to da sam nekoliko godina poslije izlazeći iz dvorane poslije treninga ili termina (tko bi se točno sjetio čega) jednoga od dvaju naslovnih likova s ekrana susreo u završnoj fazi zagrijavanja pred nogometaški nastup. Bile su to (i nadam se da još jesu) čari maloga grada u kojemu nije bilo izgleda da običan pučanin ne susretne lika s naslovne strane, bio on glazbenik, znanstvenik ili olimpijac, te da s njim ne izmijeni barem nekoliko riječi. U tim prvim dječjim susretima bio sam puki promatrač pomalo zbunjen što se i veliki ljudi znoje, trče i živciraju radi izgubljene lopte, ali i radostan i ponosan jer i iz našega grada potječu ljudi čiji glas odjekuje mnogo dalje od Žabe i Rujnice, skoro pa planina koje nam omeđuju zavičaj.
Nešto poslije, kad sam se iz Metkovića zaputio u Zagreb na studij, neki su mi naši ljudi bili poput svjetionika u maglovitu gradu: Krle i Florijan kuhali su mi čaj u Zanzibaru kad bih se prehladio, Marko mi je dao majicu s natpisom Petica koju sam ponosno nosio dok se prije nekoliko godina nije posve raspala (njemu je majka Hvarka, pa dobro zna koliko mi (polu)Bračani cijenimo dugo trajanje odjeće), a na Fudu bih s cimerom Matom svako malo naletio nedaleko od prvoga podstanarskog stana. Nešto bih rjeđe na istoj adresi ugledao Jašara, no nikad mu ne bih stigao pristupiti jer sam očito sličio na dužnika nekoga stanodavca u toj ulici. „Čovječe, peti put me zaustavljaš, slikaj toga svoga, pa mi daj sliku da upitan ćaću je li bio živahan prije 20 godina“, svaki bih put dotičnomu dobacio i vazda bi oštećena strana po naglasku shvatila da dužnik nisam ja. Do idućega duga i susreta! Bile su to čari bivanja stanovnikom maloga grada na privremenome radu u velikome gradu. Tamo vas je često pazila osoba koja vas kod kuće gotovo da nije ni doživljavala. Povremeno viđanje pokojega zalutalog znanca i zvuk zavičajnoga govora razbijali su čamotinju tad još hladnih zagrebačkih zima. Upravo sam tijekom jedne takve negdje na Ilici susreo Matiju i Juricu, kimnuo glavom njima (otkimali su i oni meni) te svojemu suputniku u šetnji dobacio kako su to ljudi iz mojega grada. „Pa vi i govorite isto, barem mi se čini po onome što sam čuo na televiziji“, dometnuo mi je tad, a te ću se rečenice prisjetiti nebrojeno mnogo puta u sljedećih dvadesetak godina.
Budi dobra, zemljo: otvori mu ušće / Znam da imam brata s očima što prose.
Trebalo je proći još mnogo godina da se s Juricom (naravno i Matijom) službeno upoznam iako smo se javljali i prije gdje god i kad god bismo se sreli, s Juricom najčešće dok bi preko košarkaškoga igrališta išao u Sportsku. „Kako ide momci? E da nam je živo Mehanikino…“, dobacio bi na košarkaškome i produžio dalje u smjeru u koji bih se i sam, nekoliko sati poslije, zaputio nakon završenoga basketa te prije uspona do stana odložio mokru majicu, obukao suhu i zasjeo s Markicom, Jovom i Ogijem. Bila su to vremena u kojima večer nije tako brzo završavala, u kojoj je zvuk košarkaške lopte odjekivao i u sitne jutarnje sate te u kojima su se lakše oblikovale dugačke misli i u kojima je ištipana hartija trpjela dužu rečenicu. Jedne od rijetkih večeri kad nisam igrao, prolazio sam Sportskom i Jure me pozvao da se pridružim njegovu društvu i njemu na piću. Tad sam već bio radni ljud, kako bi rekao Slamnig, pa me pitao malo o onome što radim posebno se zanimajući za Popovo gdje je proveo dobar dio ratnoga puta, a i vrlo smo brzo shvatili da nismo bliski samo po mjestu rođenja nego i po očevim zavičajima i obiteljskim sudbinama, da nas iz različitih kutova zanimaju slične teme i da nam oboma, koliko god bili društvena bića, katkad prija osama (pogotovo blizu mora). „Eto vas k’o dva brata“, dobacili bi nam često sugrađani kad bismo se zapričali negdje preko puta Tina (danas pekarnice „Klas“, čisto da se mlađi ne izgube). „Moram ti otić malo radit“, bila je zaporka za njegov bijeg iz stvarnosti nakon koje bi obično niknula kakva pjesma koju bi nekoliko mjeseci poslao e-poštom ili na WhatsApp. Jure, dakako, nikad nije ostajao dužan, pa bi se uvijek javio kad bih mu poslao snimku kakva nastupa ili poveznicu na članak. Nisu to bile ni duge poruke ni dugi razgovori, tek riječi potpore do kojih smo oboje držali. Zimi bih ga često susreo na zagrebačkoj špici s metkovskim štihom jer bih kod Charlieja prvo zamijetio Antu Pavlovića i Matu Perletu, a onda oko Buldoga njega i Marinka Hajvaza. Neizmjerno sam uživao u tome suživotu triju generacija Metkovaca na privremenoj zagrebačkoj adresi i dovikivanju na špici koja su me podsjećala na Pjacu jer mogli smo mi iz Metkovića otići, ali Metković iz nas nije izlazio.
Negdje svirac bučno nestajanje slavi / Aj, to su, zvijezde što nama umiru
„Znaš li po čemu smo mi Metkovci bili posebni?“, upitao me je jedne zgode nakon što smo prokomentirali film Trotakt projekt: Repriza izgubljene priče. „Nikad nismo imali kompleks male sredine, a svi drugi, čak i oni iz puno većih sredina, jesu. Gurali smo neki svoj film, pa kome pravo, kome krivo. Ljudima je bilo skroz neobično to što mi iz maloga grada živimo stilom života koji je urbaniji od života stanovnika većih gradova i pritom ne glumimo, nego takvi jednostavno jesmo.“ Sinulo mi je tad kako mi je kod Matije i Jure najdraže bilo to što se u njihovu govoru uvijek, i četrdesetak godina nakon što su napustili rodni grad, čuo Metković, koji ih je činio još jedinstvenijima i nepatvorenijima izdvojivši ih i time iz svijeta ujednačeno dosadnjikave estrade. „A i ti si sličan“, govorio mi je tijekom toga dugog večernjeg razgovora u Mete, „nema sela kojim se nisi bavio, a opet ti to što radiš nije izbilo ono gradsko što ti pomaže da ti granice ne zarobe um.“ Obojici nam je, ponovno na različite načine, svojevrsno životno geslo bio stih Veselka Koromana Ići ću na istok dok ne umrem s tim da se moj pohod zaustavljao negdje pored Dobre Vode u okolici Bara, a njega su duhovna nagnuća odvodila znatno istočnije, sve do daleke zemlje Indije, do Kerale u kojoj je gradišćanski Hrvat Filip Vesdin proučavao sanskrt i hinduističke spise te do zapadnoga Bengala u kojemu je Kristovu riječ širio otac Ante Gabrić. No, kamo god bi se zaputili, ponovno bismo se vratili k onome što dolje osta. Danas kad se i sam katkad oćutim strancem u vlastitu gradu, Jurin me sprovod vratio u onaj Metković iz kojega sam se otisnuo u metropolu. Tad je to bio grad u kojemu su mi bila poznata sva lica i u kojemu su svačija radost i bol bili zajednički (koliko to mogu biti) jer su se dijelili između bliskih lica. Romantičan je možda to pogled na jedan svijet na umoru, no bez njega teško da bi bilo Ivana Slamniga, Stojana Vučićevića i Vladimira Pavlovića, a definitivno ne bi bilo ni Jure ni te njegove male misaone noćne muzike koja me tolike noći zadržavala u gradu do kasnih ura.
U ovoj noći s popcem ćemo pjevat / Do Ušća gdje nas slani grobar čeka
Nekako sam iz dosadašnjega dijela života naučio kako postoje ljudi prolaznici i ljudi svjetionici, tj. ljudi čijih se riječi ne sjećate čak i ako ste mnogo vremena provodili s njima te ljudi čiji lik i ime pamtite. Jurica Popović definitivno likom i djelom pripada ljudima svjetionicima, ljudima od čijega se obličja svjetlost odbija i čijim se sjajem razbija tmina, oriđinalima za koje znate da ih je Bog stvorio kako bi ispunio neki svoj poseban naum, pa možda i bira osobit način da ih pozove k sebi kako ih ne bismo pokušali zauvijek zadržati za sebe. Kad bolje promislim, možda me zato noćas, dok mi se u mislima roje svi meni dragi ljudi iz nikad izgrađene aleje neretvanskih velikana (Mato, Radoslav, Feđa, Mile, Bobo, Ivan, Jozo, Florijan, Lidija…) s kojima Jurica već besjedi, posebno žegu riječi koje mi je uputila Matija: „Tebe je posebno volio!“ I ja sam njega.
Jutros, na Staru godinu u Gradskome parku u Metkoviću je bio Dječji doček Nove godine.
Uz pjesmu, ples, Disney junake, DJ-a Dirku i dječji šampanjac najmlađi su Novu godinu dočekali točno u podne. Osim toga, uživali su i na klizalištu na kojemu je danas bio slobodan ulaz.
Dočekom Dječje Nove godine završena je ovogodišnja manifestacija Advent Metković, a svoja vrata za ovu godinu zatvorile su božićne kućice te klizalište.
MNK Komarna Villa Bili pobjednik 28. Božićnog malonogometnog turnira Metković 2023. Oni su u finalu seniorskog turnira pobijedili MNK Škrapa Momići Boogie bar rezultatom 4:1 (1:0). Treća ekipa je Dalmata Jura Shop.
U juniorskom dijelu turnira pobjednici su ekipa CB Carpe diem koji su slavili nad mostarskom ekipom Caffe Monte Carlo 1:0 (0:0). Treći su Žrnjevo Neum Kamen Matić.
Među seniorima najbolji vratar je Ivica Jerković, najbolji strijelac Luka Suton, a najbolji igrač Josip Sesar.
Među juniorima najbolji vratar je Matej Marić, najbolji strijelac Marko Andačić, a najbolji igrač Zvonimir Bezer.
Metkovski glazbenik, kantautor Jurica Popović ispraćen je danas na vječni počinak na Gradskom groblju sv. Ivana u Metkoviću.
Juricu su po posljednji put došli pozdraviti brojni prijatelji i rodbina, a neutješna Matija Vuica cijelo je vrijeme iz zagrljaja nije ispuštala njegovu uokvirenu fotografiju.
Dirljiv oproštajni govor izgovorio je Juričin prijatelj iz djetinjstva Daro Bušić, a propovijed fra Josip Repeša.
Jurica se među prvima uključio u obranu Domovine kao član 116. brigade HV-a, stoga je u pogrebnim obredima sudjelovala i počasna postrojba HV-a.
U jednom trenutku preko razglasa je puštena Juričina posljednja, možemo reći, oproštajna pjesma Skalini života koju je objavio prije mjesec dana…
Građanima će u 2024. na raspolaganju biti čak 120 milijuna eura za sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća.
Dosad najveći iznos nepovratnih sredstava koji je država za to izdvojila osiguran je za izolaciju zidova i krova, zamjenu stolarije, ugradnju dizalica topline, sunčanih kolektora te kotlova na pelete.
Za kuće oštećene u potresu moguće je dobiti 80 posto, dok ostali građani mogu dobiti 60-postotno sufinanciranje.
Uvjete je objavio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na svojim mrežnim stranicama.
Most Počitelj, kao i cijela dionica autoceste na Koridoru 5C Počitelj – Zvirovići bit će puštena u promet prije ljetne sezone, potvrđeno je iz Javnog poduzeća Autoceste FBiH.
Iako na jednom od spojeva mosta Počitelj, točnije između stupova S3 i S4, visine od 92 i 91 metra, gdje su prije četiri mjeseca uočene pukotine, i dalje stoji krletka.
To je izazvalo brojne reakcije u javnosti, ipak, uskoro se očekuje otklanjanje spornih nedostataka.
Autoceste FBiH su odmah, zajedno s izvođačem i nadzorom radova, pristupile rješavanju problema, a u međuvremenu su angažirale i slovensku projektantsku kuću Ponting, koja je dostavila tehničko rješenje.
”To rješenje je poslano na suglasnost kreditoru izgradnje dionice Počitelj – Zvirovići, odnosno Europskoj investicijskoj banci (EIB). Upravo rješenje te projektantske kuće je bilo jedino koje jamči da će most Počitelj, nakon završenih radova, biti u potpunosti tehnički ispravan. Nepravilnost koja je nastala na mostu je greška izvođača, tako da će i troškove otklanjanja nepravilnosti snositi izvođač radova”, podcrtali su iz Autocesta FBiH, izvijestio je Avaz.
Također, naglasili su da radovi na otklanjanju nedostataka koji će se izvoditi na osnovu dostavljenih tehničkih rješenja ne iziskuju duži period.
”Osim ovih radova otklanjanja nedostataka, za čiji se početak čeka suglasnost kreditora, trenutno se izvode i završni radovi za potrebe odvodnje, kolovozne konstrukcije, betonske i sigurnosne ograde, kao i za postavljanje dilatacijskih naprava te ugradnje vertikalne i horizontalne signalizacije”, kazali su iz ove tvrtke.
U poslovnicama banaka posljednjih dana 2023. još broje kune i pretvaraju ih u eure. Građani donose novčanice i kovanice jer od 1. siječnja 2024. banke, Fina i Hrvatska pošta prestaju pružati uslugu zamjene valute, pa će se moći zamijeniti samo u HNB-u, također bez naknade. HNB će trajno mijenjati novčanice kuna, dok će se kovanice moći zamijeniti u roku od tri godine od dana uvođenja eura, odnosno do 31. prosinca 2025. Jedna je to od novosti koje na snagu stupaju početkom 2024. godine.
Kad smo kod eura, dodajmo i to da od 1. siječnja prestaje obveza trgovaca o dvojnom iskazivanju cijena, i u kunama i u eurima. One trgovine koje to žele, mogu i dalje navoditi i cijene u kunama uz one u eurima. – piše Večernji list.
Trošenje eura od 1. siječnja bit će ograničeno nedjeljama. Iako je novi Zakon o trgovini već mjesecima na snazi, trgovci će sad 16 neradnih nedjelja morati rasporediti tijekom cijele godine, a ne u pola, kao u 2023.
Na snagu stupa i nekoliko zakona koji se tiču poreza. Točnije, čak devet – Zakon o porezu na dohodak, Zakon o lokalnim porezima, Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zakon o doprinosima, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Zakon o porezu na dobit, Zakon o PDV-u, Zakon o poreznom savjetništvu i Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza.
Početak primjene od 1. siječnja 2024. osim odredbi o ovlasti za donošenje Odluka JLS-a o visini poreznih stopa donosi i povećavanje osnovnog osobnog odbitka te osobnog odbitka za uzdržavane članove i invalidnost, povećanje poreznog razreda za primjenu više stope, ukidanje prireza porezu na dohodak na sve dohotke, omogućavanje predstavničkim tijelima JLS-a da svojom odlukom propišu visine poreznih stopa umjesto dosadašnjih poreznih stopa od 20% i 30%, povećanje poreznih stopa na dohodak od imovine i kapitala i drugo. Jedan od poteza o kojem se ove godine najviše govorilo odnosi se na ukidanje prireza gradovima i općinama kojima je Vlada ostavila mogućnost da sami propišu porezne stope na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti, čime bi omogućili i rast plaća svojim građanima.
Neki gradovi, poput Zagreba, povećali su visinu paušalnog poreza po krevetu i smještajnoj jedinici u kampu. Zagrebačka Gradska skupština izglasala je povećanje paušalnog poreza za djelatnosti iznajmljivanja i smještaja u turizmu. Visina paušalnog poreza određuje se u iznosu od 199,08 eura po krevetu, po smještajnoj jedinici u kampu i/ili kampodmorištu i po smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj za naselja na području Grada Zagreba.
Zakon o doprinosima donosi umanjenje osnovice za plaćanje doprinosa u prvi stup mirovinskog osiguranja za bruto plaće do 700 eura za najviše 300 eura, a za bruto plaće od 701 do 1300 eura za polovinu razlike između limita od 1300 eura i samog iznosa plaće.
Potpore radniku zbog invalidnosti, smrt u užoj obitelji, dugotrajno bolovanje i potpore djetetu umrlog radnika neoporezivo će se moći isplatiti do 560 eura u svakoj od kategorija.
Povećava se neoporezivi iznos otpremnine prilikom odlaska u mirovinu s 1327,24 eura na maksimalnih 1400 eura.
Godišnji neoporezivi iznos od 1. siječnja raste s 2455,49 na 3020 eura. Prigodna nagrada penje se sa 663,62 na neoporezivi iznos od 700 eura, nagrada za radne rezultate s 995,43 na 1120 eura, a novčana paušalna nagrada za troškove prehrane radnika raste s 796,44 na 1200 eura. Povećan je iznos troškova prehrane radnika na temelju vjerodostojne dokumentacije s 1.592,76 eura godišnje na 1800 eura.
Vladinom Uredbom o visini minimalne plaće za 2024. plaća ona će iznositi 840 eura bruto, za petinu više, dok bi to u neto iznosi bilo 677 eura.
Dobna granica za umirovljenje žena povećava se za tri mjeseca, sa 63 godine i tri mjesec na 63 godine i šest mjeseci, uz najmanje 15 godina staža.
Naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe po prijeđenom kilometru od 1. siječnja iznosi 0,50 eura po kilometru, dakle deset eurocenti ili 25 posto više nego sad. Dnevnica za službena putovanja u tuzemstvu od 1. siječnja 2024. raste s 26,55 na 30 eura, što je povećanje od 13 posto.
Od 1. siječnja poskupljuju participacije za određene zdravstvene usluge koju plaćaju osiguranici bez dopunskog zdravstvenog osiguranja, poput kirurških zahvata u dnevnoj bolnici i troškova bolničke zaštite. – piše Večernji list.
Od siječnja iduće godine na snagu stupaju i blaži kriteriji za stjecanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Tzv. nacionalna naknada za starije od siječnja se povećava za 30 eura, pa će iznositi 150 eura. Osoba koja je prima ne mora više živjeti u Hrvatskoj najmanje 20 godina, već upola manje, a drugi novi uvjet je povećanje dohodovnog cenzusa kućanstva u kojemu živi starija osoba. Dohodovni cenzus od iduće godine povećava se na 300 eura po članu.
Novosti ima i u primicima studenata na koje se do propisanog iznosa ne plaća porez na dohodak. Primici za rad preko učeničkih i studentskih udruga, propisani neoporezivi iznos – cenzus za uzdržavanog člana raste s 3185,38 na 3360 eura godišnje.
Raste minimalna studentska satnica sa 4,48 eura na 5,25 eura.
Od 1. siječnja uvodi se novi sustav oporezivanja napojnica koje će se oporezovati kao drugi dohodak po stopi od 20 posto tek kad prijeđu iznos od 3360 eura godišnje.
Foto: Unsplash
