U posljednje vrijeme proučavam rijetke biljne vrste i endeme na kopnu i u vodenim sredinama šireg mediteranskog područja koji su ugroženi i bez kojih bi život na Zemlji bio nemoguć. O tome ću progovoriti na pjesnički način ne zanemarujući stručnu stranu problema. Dio te cjeline prikazan je u ovome tekstu. Mnogi se danas bave sličnim temama zaštite okoliša, a do nedavno se o tome skoro šutjelo. Za drastične klimatske promjene na Zemlji svakako su najodgovornije najrazvijenije zemlje svijeta, a cijenu toga svi plaćamo. I dok danas traju mnogi ratni sukobi koji potencijalno prijete opstanku cijelog čovječanstva  i koji bi se mogli zaustaviti, samo da je više dobre volje, dotle ranjena priroda žestoko uzvraća udarce čovjeku i sve više i učestalije prijeti nesagledivim posljedicama i katastrofama. Uzalud čovjeku najsavršenija i najmoćnija oružja da se brani i da napada kada priroda ima sve moćnija i razornija oružja koja čovjek sve manje može zaustavljati i kontrolirati. Imamo oči, a ne vidimo; uši, a ne čujemo; razum, a ne razumijemo – taj vapaj od prije 2000 godina i danas uzaludno odjekuje, a naša se ćutila i duh  zatvorili za istinu. Umjetna inteligencija, samo što nije sve probleme riješila …!? Veliki nas opsjenari usmjeravaju krivim stazama svijeta. Opet drevna istina: Kada slijepac slijepca vodi, oba u jamu padaju. I kad stvorenje svoga Stvoritelja ne prizna, kakav će biti kraj cijele priče?

Sjećam se još iz djetinjstva zgoda o imenima biljaka i životinja. Sve je zvučalo bajkovito, ali bilo je puno logike u tome. U nizu Božjeg stvaralačkog tijeka poslije svih živih bića na red je došao čovjek. Bog je stvorio čovjeka iz elemenata zemlje, vode, i zraka, i čovjek je u pravom smislu riječi postao čovjekom kada mu je Stvoritelj udahnuo besmrtnu dušu. Čovjek je kruna Božjeg stvaralačkog čina. Bog je podario sve stvoreno čovjeku da time razumno vlada i upravlja. Svemu stvorenome i stvaranome čovjek je dijelio imena. Eto u toj niski istih imena za različita živa bića koja žive na kopnu ili u moru. Kažu: Čemu ima imena ima mu i sjemena. Kada sam pohađao osnovnu školu, svi učenici su morali tijekom jedne godine popuniti biljkama svoj herbarij.  Uspjeh je bio zadovoljavajući, ali mnogi učenici su po dogovoru napravili jedan izuzetak. U herbariju se trebala naći morska salata (Ulva croatica). Međutim, u herbariju se našla obična salata (Lactuca sativa). Nastavnik je lako otkrio varku i zamku. Iako su slične, morska salata je vrsta alge, a druga salata je biljka koja raste na kopnu.

Smatra se da danas na Zemlji raste više od 330 tisuća biljnih vrsta. Od toga na kritosjemenjače otpada oko 300 tisuća drvenastih i zeljastih vrsta koje imaju dominantno mjesto u biološkom sustavu na kopnu i u vodama. Nova svjetska filogenetska klasifikacija bilježi 11506 vrsta trava. Razmotrit ćemo sada nekoliko vrsta morskih trava cvjetnica.

Posidonija, oceanski porost: Posidonia oceanica

Ovu morsku travu nazivaju i voga iako nije iz porodice vogovki. Ime je dobila po grčkom bogu Posejdonu. Poput kopnenih biljaka ima razvijen korijen, stabljiku, listove, cvjetove i plod. Listovi su dugi 30 do 150 cm, i 1 cm su široki, tamnozeleni i imaju 13 do 17 paralelnih žilica. U snopićima se nalazi 5 do 8 listova. U jesen stari listovi otpadaju. Valovi ih često izbace na kopno. Polegle stabljike biljke (rizomi) korjenčićima su pričvršćeni za podlogu. Cvate tokom jeseni i stvara plod sličan maslinovu plodu. Iz sjemenke niče nova biljka, iako se može razmnožavati i vegetativno. Podzemni korijen prodire u podlogu i po nekoliko metara, tako nailazimo i na ostatke biljaka starih po nekoliko tisuća godina. Najdugovječniji je organizam Sredozemlja. Endem je Sredozemnog mora. Livade posidonije nazivamo – pluća mora. Jedan četvorni metar livade posidonije dnevno proizvede 14 litara kisika. U njenim staništima žive vrlo bujne zajednice: alge, rakovi, glavonošci, spužve, mekušci, žarnjaci, ribe, krednjaci i druga živa bića. U Hrvatskoj je ovo strogo zaštićena vrsta, a štiti je i Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije.

Čvorasta morska resa, morska trava: Cymodocea nodosa

Listovi su joj tamnozeleni, dugi 15 do 40 cm, te 3 do 4 mm široki. Nazubljenih su rubova sa 7 do 9 paralelnih žila. Korijen je debljine svega nekoliko mm. Strogo je zaštićena vrsta. Otporna je na onečišćenja. Jedan ha  livade ove trave pretvara 5 puta više ugljičnog dioksida u kisik putem fotosinteze nego 1 ha  tropske šume. Stanište je mnogih živih bića. Čuva ekološki sustav u moru i održava stabilnim morsko dno od erozija. Ugrožena je sidrenjem brodova u blizini, raznim onečišćivanjima i izgradnjom objekata u blizini obale.

Morska svilina, perje: Zostera marina

Živi na manjim dubinama mora. Pri velikim oscilacijama oseke i plime može se naći na kopnu. Listovi su joj tamnozeleni i tanki, dužine do 1 m. Vodene struje izbace je na kopno pa se njeno lišće rabilo za punjenje jastuka i madraca te za gnojidbu zemljišta. Spada u porodicu vogovki. Raste na muljevitom ili muljevito-pjeskovitom morskom dnu. Tvori livade morskih cvjetnica. Njen rizom je horizontalan, debljine 5 do 20 mm i iz njega izbijaju uski listovi. Cvijet je neugledan, ima 1 prašnik i 1 tučak, a oprašuje se nitastim peludom. Rodu pripada 12 vrsta. Plod je oraščić. Biljka nosi  častan naziv ”riža iz mora”. Pseudožitarica je koja može promijeniti i spasiti svijet. Od davnina pleme Seri iz Sonore u Meksiku koristi sjeme biljke za hranu. Sjeme se melje i priprema od njega pasta  koja se dodaje jelima. Španjolac Angel Leon iz mjesta El Puerto de Sta Maria u Španjolskoj 2021. uspio je kultivirati ”morsku rižu”. On je 2019. zajedno s timom koji je predvodio David Chamorro u suradnji sa Sveučilištem u Cadizu proveo ispitivanja koji su uvjeti za razvoj ove biljne vrste. Tako je Angel Leon uzgojio podvodne livade morske sviline u zaljevu Cadiz, a biljke su prenesene iz svih dijelova Španjolske. Pripravci od sjemena po teksturi su između riže i kvinoje, u okusu imaju slanoće. Sjeme sadrži vlakna, gluten, proteine, vitamine B i C i omega kiseline. Procjenjuje se da bi 1 ha zasađene sviline mogao dati 3,5  tone sjemena.

Patuljasta svilina, malo perje: Zostera noltii

Spada u porodicu vugovki. Uspjeva od Istre do Dubrovnika. Ima je i na neumskom području. Najljepše primjereke nalazimo na ušću rijeke Neterve. Mladi listovi se formiraju u proljeće, na jesen odbacuje lišće i zimi ostaje samo rizom. Listovi su tamnozeleni, uski i dužine do 30 cm. Cvijet ima 1 prašnik i 1 tučak. Razmnožava se sjemenkama i vegetativno.

Morske cvjetnice su skupina pravih biljaka koje su se prilagodile životu u moru. Ima ih na području neumskog akvatorija. Tek sada možemo u potpunosti shvatiti kakvu bi ekološku katastrofu izazvala gradnja nekih objekata u ovom okolišu zbog uništenja bioekološkog sustava i zatvorenosti mora poluotokom Klekom i Pelješcem, male dubine i nemogućnošću cirkuliranja voda.  Na habitusu morskih cvjetnica razlikujemo korijen, stablo, list i cvijet (Hogarth, 2007.). Spadaju u skupinu kritosjemenjača (Nikolić, 2013.). Imaju ulogu zadržavanja i smirivanja sedimenta i protoka vode, čineći okoliš pogodnim za razvoj morskih područja za druge organizme (Hemmin i Duarte, 2000.). Cvjetovi su mali i dvospolni, 50 do 60 posto biomase morskih cvjetnica nalazi se u rizomu i korjenu (Hogarth, 2007.).  Danas se ulažu veliki napori u svijetu za poboljšanjem kakvoće vode i održavanjem  života u vodama i na kopnu  premještanjem livada na druge lokacije, ograničavanjem  plovidbe i zabranom sidrenja plovila na određenim područjima. Time se poboljšavaju uvjeti za ribolov i stvaraju strateški planovi za novu kulturu prehrane stanovništva. Bernska konvencija o očuvanju divljih životinja i prirodni staništa koja je usvojena 1979.  nije uključivala niti jednu vrstu morske flore. Konvencija je izmijenjena 1996. i u njenu zaštitu ušle je 3 od 5 vrsta morskih cvijetnica: Cymodocea nodosa, Posidonia oceanica i Zostera marina (Jović M. 2013.).

Piše: Pero Pavlović / Večernji list
Foto: Unsplash