-

SAMOZAPALJENJE UGLJENA | Kako je došlo do ‘indonezijskog roštilja‘ u Pločama? z Luke krive vrućinu i vrstu ugljena

Pretprošli tjedan gusti bijeli dim s terminala za rasute terete u luci Ploče iznenadio je i zabrinuo Pločane, stanovnike okolnih mjesta i brojne turiste koji u špici sezone borave na gradskome području. Pokazalo se da je došlo do samozapaljenja dijela ugljena dopremljenog iz Indonezije za potrebe Elektroprivrede Srbije.

Riječ je o tzv. smeđem ugljenu, sklonom samozapaljenju u određenim uvjetima, osobito ako je izložen visokim temperaturama. Nakon dvodnevnog gašenja, situacija je pod kontrolom, iako je ostalo nekoliko nepoznanica.

TROŠE OGROMNE KOLIČINE VODE

– Samozapaljenje je nastalo u kombinaciji visokih temperatura i karakteristika ugljena. Luka Ploče d.d. je tom prilikom organizirala gašenje sa 6 kamiona, tri utovarivača, dva bagera, buldožer, šest prskalica, dvije cisterne i preko 30 ljudi u jednoj smjeni, uz asistenciju vatrogasnih društava Vizir i Florijan, što je rezultiralo uspješnim gašenjem, unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima koji su uključivali visoku temperaturu i vjetar.

Iako Luka Ploče troši ogromne količine vode koje u ljetnim mjesecima znaju biti višestruko veće, svjesni okruženja u kojem se tvrtka nalazi i dalje ćemo provoditi najviše standarde pri rukovanju teretom te će se pridavati izrazita pozornost zaštiti i očuvanju okoliša i manipulacijama sa teretom, nastavljajući i dalje angažman na razvijanju mjera za suzbijanje ovakvih događaja, odgovorili su nam iz Uprave Luke Ploče d.d. koja je registrirana za usluge u pomorskom prometu, lučke usluge, skladištenje roba i špediciju te, kako ističu u odgovoru, posluje sukladno propisanim standardima korporativnog upravljanja. Iz Uprave Luke Ploče poručuju kako su svjesni okruženja u kojem se luka nalazi, te da od početka provode najviše standarde pri rukovanju opremom i izrazitu pozornost pridaju zaštiti i očuvanju okoliša.

-Izradili smo i Akcijski plan mjera koji Luku Ploče d.d. pozicionira kao društveno i okolišno odgovornu tvrtku. Unutar Operativno-tehničkog sektora ustrojen je specijalizirani Odjel ekologije koji se na dnevnoj razini bavi ekološkim radnjama, te razvija strategije za daljnja poboljšanja i unaprjeđenja u cilju postizanja standarda ‘’zelene luke’’.

U tom smjeru, ističemo da je Luka Ploče ulaganjem u opremu bogatija za dvije specijalizirane četke za prometnice i otvorena skladišta, fiksni sustav prskalica, mobilni sustav prskalica, eko cisternu sa traktorom te cisternu sa prskalicama za polijevanje. Svakodnevno se koristi četka za čišćenje prometnica, uključujući utovarivač na koji je ugrađena, te cisterna s traktorom za polijevanje uskladištenog ugljena s polimerskom emulzijom, koja stvara koru na ugljenu i prevenira prašenje, čime se osim što sprječava prašenje sa lagera, umanjuje mogućnost samozapaljenja – pojašnjavaju iz pločanske luke.

GRADONAČELNIK: GRAĐANI ZASLUŽUJU INFORMACIJU

Gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević poručuje da Grad želi transparentnost, zbog neminovnog suživota, jer je to prvenstveno u interesu građana. -Ne želeći prejudicirati ništa, mi u ovom trenutku i dalje ne znamo okolnosti požara ni eventualne posljedice. Već to je dovoljno za sumnju i nezadovoljstvo građana koji su posebno osjetljivi na događanja na lučkom području i to s pravom. Jasna je gospodarska uloga lučkog područja, ali jasno tražimo transparentnost jer moramo imati suživot, a on ne postoji bez komunikacije. Lučka uprava koja je i nadležna za područje luke vrlo je štura po ovom pitanju a ima najveću, ako ne i isključivu odgovornost.

Građani Ploča zaslužuju znati što se dogodilo i što se inače događa u našoj neposrednoj životnoj okolini. Moraju biti poznate posljedice po zdravlje i okoliš, a i ono što je najvažnije, a to je plan i mjere sprečavanja svih po zdravlje neželjenih posljedica. Grad Ploče poduzima i nastaviti će snažnijim intenzitetom poduzimati sve što je u našoj nadležnosti, iako je ona iznimno ograničena. Očekujemo adekvatniju ulogu Lučke uprave Ploče sukladno nadležnostima i odgovornosti koju ima – ističe gradonačelnik Krstičević.

Piše: Ante Šunjić / Dubrovački vjesnik

BURZA RADA | Natječaji za nova radna mjesta u Dolini Neretve

Trenutno je na Burzi rada HZZ-a otvoreno 37 natječaja za nova radna mjesta na području Metkovića, Ploča i Opuzena.

Metkovića (otvorena 22 natječaja):

SKLADIŠNI RADNIK-SEZONSKI POSLOVI (M / Ž)
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 14
Poslodavac: FILIP, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, prijevoz i usluge
Rok za prijavu: 20.9.2023.

DJELATNIK / CA POSLOVNICE- REFENT / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: Financijska agencija
Rok za prijavu: 14.8.2023.

MONTER (M / Ž)
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: PRIMA NAMJEŠTAJ – prodaja namještaja i opremanje objekata d.o.o.
Rok za prijavu: 13.8.2023.

DOSTAVLJAČ – M / Ž
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: PRIMA NAMJEŠTAJ – prodaja namještaja i opremanje objekata d.o.o.
Rok za prijavu: 13.8.2023.

SKLADIŠNI RADNIK / CA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 44
Poslodavac: NARODNI TRGOVAČKI LANAC d.o.o. za trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 28.8.2023.

SKLADIŠNI RADNIK / CA – VILIČARIST / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 4
Poslodavac: NARODNI TRGOVAČKI LANAC d.o.o. za trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 28.8.2023.

ADMINISTRATOR / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: NARODNI TRGOVAČKI LANAC d.o.o. za trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 28.8.2023.

POMOĆNI RASADNIČAR / POMOĆNA RASADNIČARKA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 6
Poslodavac: Proizvodnja sadnica, trgovina, poslovanje nekretninama, uslege “RASADNIK PRUD”, vl. Petar Volarević, METKOVIĆ, Put Narone 124
Rok za prijavu: 8.8.2023.

VOZAČ / VOZAČICA AUTOBUSA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 3
Poslodavac: ČAZMATRANS PROMET društvo s ograničenom odgovornošću za prijevoze i usluge
Rok za prijavu: 18.8.2023.

VOZAČ / VOZAČICA TERETNOG VOZILA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 2
Poslodavac: MATIĆ COMERCCE II, TRGOVINA, CESTOVNI PRIJEVOZ, D.O.O.
Rok za prijavu: 31.8.2023.

KONOBAR / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: KONOBA PONTA GB, vl.Goran Marević, Metković, Splitska 21
Rok za prijavu: 14.8.2023.

GRAĐEVINSKI TEHNIČAR / GRAĐEVINSKA TEHNIČARKA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: ADDUCO društvo sa ograničenom odgovornošću za građevinarstvo, trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 14.8.2023.

MESAR / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: MESNA INDUSTRIJA BRAĆA PIVAC proizvodnja i prerada mesa, trgovina, usluge, turizam i ugostiteljstvo d.o.o.
Rok za prijavu: 13.8.2023.

KONOBAR / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: MARINO, obrt za ugostiteljstvo, vl. Nada Kučan, Metković, Hrvatskih iseljenika 6
Rok za prijavu: 8.8.2023.

MONTER / KA SUHE GRADNJE
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 10
Poslodavac: ALL AND MORE d.o.o. za graditeljstvo, usluge i trgovinu
Rok za prijavu: 1.9.2023.

FASADER / KA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 10
Poslodavac: ALL AND MORE d.o.o. za graditeljstvo, usluge i trgovinu
Rok za prijavu: 1.9.2023.

OSOBNI ASISTENT / ICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: Udruga osoba s invaliditetom ‘Prijatelj’
Rok za prijavu: 31.8.2023.

PEKAR / PEKARICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 2
Poslodavac: KLAS, obrt za pekarstvo i trgovinu, vlasnik Pjeter Konaj, Metković, Tina Ujevića 2
Rok za prijavu: 13.10.2023.

POMOĆNI RADNIK U PROIZVODNJI I MONTAŽI TENDI (M / Ž)
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: MASTER, obrt za proizvodnju i usluge, vl. Zoran Kozina, Metković, Splitska 36
Rok za prijavu: 20.9.2023.

RUKOVATELJ / ICA TORANJSKOM DIZALICOM
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: DOKO GRAĐENJE d.o.o. za graditeljstvo
Rok za prijavu: 10.9.2023.

SERVISER / KA KLIMATIZACIJE I RASHLADNIH SUSTAVA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: Izvođenje instalacija za grijanje, hlađenje, ventilaciju i elektroinstalacije ALTERM, vl. Alen Ćelić, METKOVIĆ, Zagrebačka 46
Rok za prijavu: 28.8.2023.

KUHAR- KUHARICA
Mjesto rada: METKOVIĆ
Traženo radnika: 2
Poslodavac: ĐUĐA & MATE, obrt za ugostiteljstvo, zajedničko obavljanje obrta Jure Taslak i Ivan Ilić, Vid, Velika riva 2
Rok za prijavu: 27.8.2023.

Ploče (otvoreno 9 natječaja):

MEDICINSKA SESTRA (ZDRAVSTVENA VODITELJICA) (M / Ž)
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: DJEČJI VRTIĆ PLOČE
Rok za prijavu: 7.8.2023.

SPREMAČICA / DOMAĆICA (M / Ž)
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 3
Poslodavac: DJEČJI VRTIĆ PLOČE
Rok za prijavu: 7.8.2023.

RUKOVODITELJ / RUKOVODITELJICA SLUŽBE SIGURNOSTI I ZAŠTITE OD POŽARA
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: NAFTNI TERMINALI FEDERACIJE d.o.o. za uskladištenje, špediciju, vanjski i unutrašnji promet
Rok za prijavu: 31.8.2023.

FIZIOTERAPEUT / FIZIOTERAPEUTKINJA
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: IVANA ustanova za zdravstvenu njegu u kući
Rok za prijavu: 15.8.2023.

OPERATER / KA – AUTOKONTROLOR / KA
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: FORNIX d.o.o. za proizvodnju i usluge
Rok za prijavu: 31.8.2023.

DOSTAVLJAČ / ICA PAKETA
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: POSEJDON j.d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 31.8.2023.

MESAR / ICA
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: MESNA INDUSTRIJA BRAĆA PIVAC proizvodnja i prerada mesa, trgovina, usluge, turizam i ugostiteljstvo d.o.o.
Rok za prijavu: 13.8.2023.

DENTALNI / A ASISTENT / ICA-PRIPRAVNIK
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: DOM ZDRAVLJA PLOČE
Rok za prijavu: 10.8.2023.

MEDICINSKA SESTRA / TEHNIČAR
Mjesto rada: PLOČE
Traženo radnika: 1
Poslodavac: IVANA ustanova za zdravstvenu njegu u kući
Rok za prijavu: 27.8.2023.

Opuzen (otvoreno 6 natječaja):

MESAR / ICA
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 1
Poslodavac: MESNA INDUSTRIJA BRAĆA PIVAC proizvodnja i prerada mesa, trgovina, usluge, turizam i ugostiteljstvo d.o.o.
Rok za prijavu: 13.8.2023.

POMOĆNI RADNIK / ICA U VINARIJI
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 1
Poslodavac: VINARSTVO PROVIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam
Rok za prijavu: 20.8.2023.

PRODAVAČ / ICA NA ODJELU GRAĐEVINSKOG MATERIJALA
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 1
Poslodavac: ERA-COMMERCE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i građevinarstvo
Rok za prijavu: 13.8.2023.

SKLADIŠNI / A RADNIK / ICA
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 2
Poslodavac: ERA-COMMERCE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i građevinarstvo
Rok za prijavu: 13.8.2023.

POLJOPRIVREDNI RADNIK / ICA
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 2
Poslodavac: AGRO NERETVA d.o.o. za trgovinu i usluge
Rok za prijavu: 12.10.2023.

RADNIK / CA U FAST-FOODU
Mjesto rada: OPUZEN
Traženo radnika: 3
Poslodavac: ČIGRA, obrt za ugostiteljstvo, vl. Tonći Franičević, Opuzen, Trg kralja Tomislava 7
Rok za prijavu: 15.8.2023.

NAJAVA | Predstavom ‘Zakon zagore’ večeras počinje ‘Tjedan lađe na Neretvi’

Udruga lađara Neretve večeras, 7. kolovoza otvara program Tjedan lađe na Neretvi predstavom Zakon Zagore koja će se prikazati na Ljetnoj sceni GKS-a Metković s početkom u 21 sat, ulaz je besplatan.

Riječ je o predstavi autora i redatelja Ivana Lea Leme koja, na takozvanom vlaškom dijalektu, donosi ljubavnu priču Ante i Anđelije. To nije uobičajena ljubavna priča i u mnogo čemu prkosi stereotipnom pogledu na te splitske doseljenike, takozvane Vlaje, koji su se iz Dalmatinske zagore spuštali do Splita i u njemu tražili bolju budućnost.

Uloge tumače: Lidija Florijan, Ana Gruica Uglešić, Mia Vladović, Nada Kovačević, Ivana Gudelj, Andrea Mladinić, Matija Grabić…

Foto: Nemi Bulat

Domagojevi gusari iz Vida: “Naša lađa plovi Neretvom skoro pola stoljeća”

Nekad su bili najjača ekipa u gornjem dijelu Neretve, od Opuzena do Metkovića, osvajali prva mjesta na brzinskim utrkama u Opuzenu, drugi i treći na maratonu lađa, sudionici su filma “Rivalstvo što nas veže” o maratonu lađa. Riječ je o lađarskoj ekipi Domagojevi gusari iz Vida. Danas su tu da održe tradiciju vidonjskih gusara dugu već 48 godina o čemu pripremaju i monografiju. Ove godine im je jubilarni 25.maraton lađa.

Domagojevi gusari su iz Vida ime ponosno nose od otkrivanja spomenika Knezu Domagoju na vrhu brežuljka u Vidu 1997.godine. Kapetan ovogodišnje ekipe Leo Ilić.

– Domagojevi gusari nisu nastupili samo na prvom maratonu lađa jer tada nisu imali lađu u plovnom stanju. Teško je bilo okupiti ekipu, omladina je uglavnom niz primorje na sezoni, al eto uspjeli smo. U ekipi ima policajaca,vatrogasaca i poljoprivrednika i vrlo je teško uskladiti treninge da svi mogu doći i to je ono što nas koči. Ali bez obzira na sve, najbitnije je da se naša tradicija nastavi i da naša lađa ponovo zaplovi Neretvom s lađarima u prepoznatljivoj žutoj boji, rekao je Ilić.

Domagojevi gusari iz Vida su najstarija lađarska ekipa. Njihova povijest seže u daleku 1975 godinu skupina vidonjskih mladića veslajući u staroj neretvanskoj lađi krenula u “gusarenje” nizvodno Noriljom i Neretvom što je narednih godina postalo tradicija. Za te prilike su kupili lađu izgrađenu 1895.godine koja im je služila za “pohode”. Iste godine osnovani su “potomci-čuvari tradicije neretvanskih gusara -gusari Vid”. Tradicija je održavana do Domovinskog rata kada je prekinuta a lađa potopljena radi konzervacije i čuvanja.

Prvi nastup na maratonu lađa imali smo 1999 godine a od 2002 godine Domagojevi gusari se izdvajaju u samostalnu udrugu te se registriraju kao Udruga lađara “Domagojevi gusari” Vid.

Piše: Stanislav Soldo / Dubrovački vjesnik

NAJAVA | Izložba slika ‘Apricity’ Branke Grubić u utorak na Ljetnoj sceni GKS-a

Na Ljetnoj sceni GKS-a Metković u utorak, 8. kolovoza s početkom u 20:30 bit će otvorena izložba slika Apricity autorice Branke Grubić.

Branka Grubić živi i stvara u Šibeniku. Odrasta u šarenom svijetu šibenskog dječjeg festivala. Malena djevojčica s velikim snovima – upija boje Mediterana, sluša koncerte čiopa u ljetna predvečerja i promatra ljude iz cijelog svijeta.

Slikanjem se ozbiljno počinje baviti u svojim tridesetima. Godine 2016. na natječaju američke online galerije Light, Space & Time osvaja prvu nagradu u konkurenciji 900 radova iz cijelog svijeta. Slijedi prvi javno izloženi rad u američkom gradu Woodstocku, a nakon toga i predstavljanje na skupnim izložbama u Londonu, Rimu i Budimpešti. Publici se predstavlja sa šest samostalnih projekata: Don’t fade away (Sarajevo 2018.), Imagine (Šibenik, Zagreb, 2019.), Mirakul (Šibenik 2020.), Woman (Šibenik, 2021.), Home (Zagreb, 2022.) i Apricity (Metković, Zagreb 2023.)

Inspiraciju pronalazi u snazi i neuništivom duhu žene. U vječnoj je potrazi sa „savršeno nesavršenim“ licem koje će, preneseno na platno, doprijeti do gledatelja i povezati se s njim.

Izložba ‘Apricity’

‘Apricity’ je rijetko korištena engleska riječ koja označava osjećaj topline sunčevih zraka u hladnim zimskim danima, posebno kada se osjeti na licu. Snaga žene, poput sunca, može pružiti toplinu, podršku i hrabrost ljudima u njihovim najtežim trenucima. Baš kao što “apricity” ublažava hladnoću, tako i žena svojim postojanjem, svojim bojama i empatijom može učiniti svijet boljim mjestom.

Izložba se otvara u sklopu programa Metkovskoga ljeta. Organizator je Ustanova za kulturu i sport Metković, a održava se uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Metkovića.

FOTO/VIDEO Koncert ‘Sjećanje na Olivera&Franka’ održan u Gradskom parku

Metković se večeras koncertom u Gradskom parku prisjetio Olivera Dragojevića i Franka Šeparovića, nekadašnjega dugogodišnjega člana Klape Ošjak.

Oliverove, ali i druge klapske pjesme izveli su Mandolinski orkestar KUD-a Metković pod ravnanjem Tomislava Hercega, klapa Ošjak iz Vela Luke i klaa Geta iz Orebića te glazbeni sastav Versi.

Koncert je završio zajedničkom izvedbe Olivierove Cesarice

Organizator koncerta je KUD Metković.

Domagoj Vidović: Fantomska džamija u Neumu – Zašto ‘mikrolokacije iz vlastita zavičaja’ mogu biti važne

Prije nekoliko me je mjeseci, tijekom jedne malo žešće polemike, suraspravnik nazvao „dobrim znanstvenikom za mikrolokacije iz vlastita zavičaja“, piše Domagoj Vidović za Hrvatski tjednik.

Iako sam znanstvenim radom obuhvatio i Molize, i sjevernu Bačku, i Boku kotorsku, i Svebarje te ine druge hrvatske krajeve, svojemu se užemu zavičaju (Zažablju, kraju koji približno obuhvaća današnju Općine Zažablje u istočnome dijelu Neretvanske krajine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj te gotovo cjelokupnu Općinu Neum i sjeveroistočni dio Grada Čapljine u Bosni i Hercegovini) svako malo vratim, ne samo iz lokalpatriotskih razloga, nego i zato što je taj kraj iznimno geostrateški važan.

Spomenut ću ovom zgodom kako je još 1589. hrvatski jezikoslovac i izumitelj Faust Vrančić od austrijskoga cara tražio zaštitu katolika Gornjega i Donjega Zažablja, a splitski je dominikanac Daniel o teškome položaju zažapskih katolika iste godine izvijestio papu hrvatskih korijena Siksta V. pobrojivši 21 hrvatsko selo u Zažablju smješteno s obiju strana današnje hrvatsko-bosanskohercegovačke međe.

Razlog njihove reakcije jamačno nije bila samo zaštita malobrojnoga nerastjeranog katoličkog stanovništva, nego i položaj Zažablja iz kojega su putovi vodili dublje u Hum te prema Bosni i Sandžaku. O mjesnoj (za Srbe i Bošnjake) i široj (za Ruse i Turke) o važnosti geostrateškoga položaja Neuma zbog izlaza na (toplo) more desetljećima je pisao Pero Marijanović (1950. – 2010.), nedovoljno poznati svestrani hrvatski intelektualac iz Hodova kod Stoca.

Uzrok je mojemu povratku u uži zavičaj još jedan u nizu napisa bošnjačkih povjesničara koji Neum i njegovo neposredno zaleđe uporno nastoje otrgnuti iz hrvatskoga narodnosnog prostora. Naime, već se stotinjak godina uporno traži neki odlomak zida koji bi upućivao na moguće ostatke kakva muslimanskoga vjerskog zdanja, pa se i jedna razvalina u neumskome naselju Polača uporno nastoji proglasiti dijelom navodne džamije uza navodno muslimansko groblje.

Džamiju je sa zdencem Bare po jednoj teoriji navodno srušio potres (po drugoj su je srušili srpski ustanici, o čemu ćete čitati malo poslije), a građevinsko je tvorivo s te građevine, još jednom navodno, razneseno po okolnim kućama.

Sve je počelo onoga dana kad je Hivzija Hasandedić (Treba li ponovno napisati navodno?) uspio pronaći jednoga domaćeg katolika koji mu je tragove navodne džamije potvrdio usmenim predanjem i jedan muslimanski grob iz 1860. (a muslimanskih grobova ima svagdje gdje su Osmanlije vladali, tako i u Makarskoj), pa se do danas upornim ponavljanjem neistinu kuša učiniti povijesnom činjenicom.

Kako na neumskome području terenski istražujem od 2005., imao sam mnogo puta prigodu upitati starosjedioce iz neumskoga naselja Polača, koji to naselje napučuju više od trista godina, znaju li za Hasandedićeva istraživanja i mogu li potvrditi da je u Neumu uistinu postojala džamija.

Odgovor je bio kratak i jasan. Nitko nije čuo za muslimansko stanovništvo u Polači, a kamoli za džamiju. Domaći ljudi, štoviše, domeću kako bi, da je ostataka džamije bilo, o tome jamačno nešto čuli od svojih djedova s obzirom na Hasandedićevu tvrdnju da su ostatci navodnoga muslimanskog sakralnog zdanja bili vidljivi u prvoj polovici XX. stoljeća.

Međutim, od neutemeljenih i očito izmišljenih usmenih predanja bošnjački povjesničari već gotovo čitavo stoljeće ne odustaju. Doduše, kako džamija nije mogla tek tako nestati, narativ se djelomično promijenio.

Naime, sad se češće govori o planu gradnje navodne neumske džamije tijekom XIX. stoljeća, te se, slično kao što srpski povjesničari književnosti nastoje hrvatske književnike iz Dubrovnika učiniti svačijim, a time i ničijim, i Neum kuša učiniti i katoličkim, i pravoslavnim, i muslimanskim, sve da ne bi bio hrvatskim i katoličkim, dakako kulturološki.

Neum se, dakako, danas nalazi unutar granica Bosne i Hercegovine i nema nikoga s hrvatske strane tko bi to sporio, a bošnjačkim arheolozima i povjesničarima nije nimalo jednostavno progutati činjenicu da gdje god malo prokopaju, pronađu križ.

Emir Demir izazivao bi nemir

Nedavno je bošnjački povjesničar Emir Demir objavio knjigu Bosanskohercegovačko pristanište Klek – Neum u osmanskim dokumentima 1859. – 1876. te je tim povodom bio gostom Al Jazeere. Do knjige zasad nisam došao, pa se na njezin sadržaj ni ne mogu osvrnuti, ali mogu na objavu koja nosi naslov Demir: Apsurdno je da BiH nema slobodan pristup moru (https://balkans.aljazeera.net/teme/2023/7/18/demir-apsurdno-je-da-bih-nema-slobodan-pristup-otvorenom-moru).

Od Hutova do Kleka muslimana nije bilo ni prije turskih osvajanja ni nakon njih.
Krenimo od najosnovnijih povijesnih činjenica. Neum je bio u sastavu srednjovjekovne humske župe Žapsko koju spominje još Konstantin Porfirogenet. U povijesnim se vrelima prvi put spominje 1391. kad su se neki dubrovački građani vraćali kući „neumskim putem“ (via Neumarum).

Šire je neumsko područje dijelom zemljice Bosne postalo tek u XIV. stoljeću, pa je Demirova tvrdnja kako Neum do 1699. nije bio dijelom Mletačke Republike nego Bosne ili Dubrovačke Republike nepotpuna bez podatka da je Neum sa svojim zaleđem nekoliko puta duže bio dijelom Huma nego Bosne.

Dakle, govoriti o Neumu kao o gradu unutar Bosanskoga Kraljevstva bez da se pripomene kako je dobra četiri stoljeća bio dijelom Huma u najmanju ruku neozbiljno, no prešućivanje je Huma u bošnjačkoj historiografiji stalnicom približno razmjernom poistovjećivanju Bosne s Bosnom i Hercegovinom (Hercegovina se namjerno preskoči), tj. služi opravdavanju uvođenja etnonima Bošnjak za sve južnoslavenske muslimane, bez obzira na to koliko su s Bosnom povezani. (Pitanje je kako su oni koji su se stopili s razaračima Bosanskoga Kraljevstva odjednom postali njegovim baštinicima tema za neku drugu prigodu.)

Nadalje, govoriti o Neumu bez napomene da Dubrovačka Republika nije na svojemu ozemlju dopuštala naseljavanje nikoga osim katolika (samo su židovi živjeli unutar dubrovačkoga geta) znači namjerno prešućivati činjenicu da u Neumu, bez obzira na to je li u njemu živjelo 10 ili 10000 stanovnika, do 1699. ili 1718. nije ni mogao živjeti nitko osim katolika.

Vjerski se sastav na neumskom području nije mijenjao

Vjerski se sastav na neumskome području u bitnome nije promijenio ni nakon 1718. kad je Neum konačno pripao Osmanskomu Carstvu. Naime, kad Demir spominje kako se u osmanskoj katastarskoj evidenciji Neum ne izdvaja u posebnu cjelinu nego je dio katastarske jedinice Gradac (koja je obuhvaćala najveći dio današnjega neumskog zaleđa, od Hutova do poluotoka Kleka, odnosno središnji i južni dio današnje Općine Neum) unutar Stolačke kapetanije te kad spominje muslimanske posjednike u neumskome zaleđu i moguće pravoslavce, namjerno ili nenamjerno prešućuje dokumente koji jasno pokazuju da Neum nije bio „multrireligiozna sredina“ kakvom se nastoji predstaviti.

Naime, po izvješću iz 1733. sofijskoga biskupa Marka Andrijaševića u župi je Gradac, koja je tad obuhvaćala spomenuti prostor od poluotoka Kleka do Hutova, živjelo 830 katolika. Pripadnika drugih vjera nije bilo. (Treba napomenuti kako je Andrijašević iznio podatke o broju pravoslavaca i muslimana u susjednim župama Trebinjsko-mrkanske biskupije Dubrave i Popovo.)

Dakle, riječ je o vjerski najhomogenijemu prostoru ne samo u istočnoj Hercegovini nego i šire. Za one kojima mjesna istočnohercegovačka povijest nije poznata valja mi pripomenuti da su prva desetljeća nakon mletačko-osmanlijskih ratova u XVII. i XVIII. demografski najnepovoljnija za mjesno hrvatsko katoličko stanovništvo jer su se tijekom tih sukoba stotine stanovnika spomenute župe Gradac preselili na neretvansko i dubrovačko područje.

Ni među izbjeglicama iz te župe, iz koje se naknadno izdvojila župa Neum, nema spomena pravoslavaca (muslimani nisu ni imali potrebe bježati), pa mi nije jasno otkud Demiru tvrdnja o pravoslavnoj prisutnosti u bližemu neumskom zaleđu.

Ujedno pregledom gradačkih župnih matica i nekih katastarskih zapisa utvrdih kako se od muslimana na širemu neumskom području spominju tek pripadnici djelomično islamiziranih rodova poput Galova iz Oskrušnice i Glasova iz Kiševa (koji su se iselili u Orlja kod Stoca) te Hajdarevića (iz Cereva u susjednoj župi Hrasno), koji su povremeno terorizirali mjesno stanovništvo, a od pravoslavaca tek ponetko iz susjednih župa tko bi se kumskim ili ženidbenim vezama povezao sa stanovnicima neumskoga zaleđa.

Ukratko, 1709. – 1875. na današnjemu su neumskom području nekatolici bili tek iznimno rijetkom pojavom. Demir je, uostalom, propustio napomenuti da su muslimanski posjednici vrlo često živjeli daleko od svojih posjeda jer da je suditi po osmanlijskim katastarskim zapisima, onda bi i Neretvanska krajina tijekom osmanlijske vladavine morala biti isključivo muslimanska (jer su, primjerice, istočni dio Neretvanske krajine posjedovali muslimani Hadžiomerovići) iako u njoj nema ni jedne jedincate džamije, a ni islamizacija nije imala gotovo nikakva uspjeha.

Džamije u bližemu neumskom zaleđu nisu gradili ni muslimanski silnici

Kad je riječ o neumskome zaleđu, ujedno treba imati na umu da džamije nije bilo ni u Hutovu, naselju dvadesetak kilometara sjeverno od Neuma i sjedištu Hutovske kapetanije (oko 1800. – 1832.), unutar koje znamo da je bilo turskih vojnika, u razdoblju tijekom kojega je kapetanijom upravljao među mjesnim katolicima ozloglašeni Hadži Mehmed-beg Rizvanbegović (1768. – 1832.), pa čak kad bi podatak da je u Neumu 1872. započeta gradnja džamije bio točan, ostaje pitanje za koga bi se gradila džamija unutar neznatnoga naselja čiji se jedan od zaseoka k tome nazivao Crkvice (a ne Džamijice) kad se već nije gradila ni u Hutovu, osmanskom vojno-upravnom sjedištu. Za nekoliko vojnika?

Naime, Neumu se najbliži muslimanski objekt nalazi tek u Rabranima u Gornjemu Hrasnu, dobrih tridesetak kilometara od Neuma, a i tamo nije bila riječ o džamiji nego o mektebu (vjerskoj školi) koji se tek ove godine prometnuo u bogomolju.

Katolički svećenik vođa srpskih ustanika?

Koliko je Demiru poznata mjesna neumska povijest, zorno pokazuje njegova tvrdnja da je navodna neumska džamija stradala od „hercegovačkih (srpskih) ustanika“ 1876. Postavlja se opravdano pitanje kojih to srpskih ustanika kad je vođa ustanka protiv Osmanlija u jugoistočnoj Hercegovini bio don Ivan Musić (dakle, katolički svećenik) te su mnogi ustanički vođe bili odreda Hrvati iz neumskoga kraja, a poluotok je Klek tad bio jednim od ustaničkih sjedišta?

Kako vjerovati povjesničaru koji ne poznaje ni temeljne povijesne činjenice i to ne iz neke daleke prošlosti, nego iz razmjerno novijega razdoblja iz kojega ne nedostaje dokumenata?

„Multireligioznost“ na daljinu

Na koncu treba spomenuti i zaključnu Demirovu tezu: „(…) uzimajući u obzir sastav tadašnjeg Stolačkog kadiluka, kao i pripadnost posjednika zemljišnih prava na području Klek – Neuma, slobodno se može ustvrditi da je ova sredina bila itekako multireligiozna.“

Demirovo zaključivanje o vjerskome sastavu Neuma i njegova zaleđa (gdje su od Neuma do Hutova Hrvati do 60-ih godina prošloga stoljeća bili isključivo stanovništvo, a i nakon doseljavanja pripadnika drugih naroda u drugoj polovici XX. stoljeća, kad se od Neuma planski izgrađivalo turističko središte i kad se u njega doseljavalo nehrvatsko stanovništvo, izrazita većina, što se može vrlo jednostavno provjeriti uvidom u popise pučanstva) sa stanjem u stolačkome kraju (gdje su Hrvati do Drugoga svjetskog rata bili tankom većinom, a nakon toga su činili četrdesetak posto stanovništva) jednako je logično koliko i povezivanje vjerskoga sastava Širokoga Brijega (gdje su nekatolici i nehrvati stoljećima statističkom pogreškom) i Mostara (gdje je vjerski sastav vrlo složen).

Pritom treba imati na umu da je Stolac gotovo dvostruko udaljeniji od Neuma nego Mostar od Širokoga Brijega. Usto, kad se autor već poziva na „stanje zemljišnih prava“, onda se mogao uputiti i u to čiji su katastarski bili i još jesu za njega i za bošnjačke političare uvijek sporni Veliki i Mali škoj te vršak poluotoka Kleka, pa bi dobio odgovor zašto Bosna i Hercegovina nema niti može imati izlaz na otvoreno more.

Odgovor na to pitanje zna svaki Hrvat iz Neuma i susjed mu Neretvanin, a zašto za njim ne posežu hrvatske mjesne vlasti i državna politika, ostaje na svakome od nas da se upitamo.

OKONČANA TEŠKA AKCIJA HGSS-a NA BIOKOVU Stranac potpuno neopremljen krenuo na planinu, helikopter se jedva spustio do nepristupačnog terena

U 19.10 sati ove subote unesrećeni strani državljanin podignut je u helikopter i prebačen u KBC Split, nakon dugotrajne i iznimno zahtjevne akcije spašavanja na Biokovu, na području oko Topića staja.

Akcija je krenula još u petak navečer, oko 22.30 sati kada je HGSS Stanici Makarska stigla dojava kako se strani državljanin nije vratio s planine. On je ranije ujutro krenuo iz Basta na sv. Iliju, posve nespreman i neopremljen za ovaj, inače zahtjevan uspon.

Osoba je locirana u nedjelju ujutro u 10.40 sati na teško pristupačnoj lokaciji u stijeni, u kuloaru zvanom Veliki skok.

Na teren je izašlo 25 spašavatelja iz stanica Makarska, Split i Dubrovnik, koji su po kiši i magli uložili velike napore kako bi došli što prije do unesrećenog za kojeg se sumnjalo da ima težu ozljedu noge. Iz splitske Stanice na Biokovo je krenulo 9 članova, te 7 suradnika iz ispostava.

Zbog nepovoljnog vremena i nepristupačnog terena, pomoć helikoptera nije bila moguća, no velikim naporima pilota, nakon nekoliko naleta, uspjelo se predvečer doći do lokacije gdje su spašavatelji prebacili unesrećenog, na pristupačniju lokaciju. Nakon što je unesrećeni predan HMP-i, ekipe spašavatelja su se još sat i pol spuštale u Bast noseći silnu opremu koja je bila potrebna za ovu, jednu od težih akcija HGSS-a, piše Dalmacija danas.

Foto: HGSS

FOTO | Proslava blagdan Gospe Snježne u Vidu

Svetim misama u 6, 7:30 i 9:30 sati proslavljen je blagdan zaštitnice Vida-Gospe od Snijeg, poznatije kao Ledena Gospa.

Svetu misu u 6 h predvodio je naš župnik don Mile Čalo, misu u 7:30 h predvodio je don Nedjeljko Kešina (rodom iz Vida) nakon koje su zapaljenje svijeće ispred centralnog križa za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu.

Središnje misno slavlje u 9:30 h predvodio je prof. dr. don. Marinko Vidović, profesor na KBF u Splitu, uz župnika don Milu i bivšeg župnika don Mladen Margeta u koncelebraciji je bilpo još 8 svećenika.

Danas je ujedno i državni praznik koji se slavi kao Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u spomen na oslobođenje Knina 1995.godine. Vrijeme je bilo oblačno s povremenom kišom, ovo je prvi put nakon 20 godina da je kiša onemogućila procesiju.

Fotogaleriju možete pogledati na portalu Vid.hr.

U teškoj prometnoj nesreći kod Baćine poginula jedna osoba

U prometnoj nesreći koja se jutros, 5. kolovoza, u 5:45 sati dogodila na državnoj cesti D-8 u mjestu Baćina, na području Ploča, smrtno je stradao 28-godišnji državljanin Bosne i Hercegovine.

Do prometne nesreće je došlo kada je 59-godišnji državljanin Kosova, krećući se iz smjera Splita u smjeru Dubrovnika, uslijed neprilagođene brzine, izgubio nadzor nad osobnim vozilom njemačkih registarskih oznaka kojim je upravljao i izlaskom iz desnog zavoja prešao na suprotnu kolničku traku, a potom i na makadamskio proširenje uz kolnik.

U navedenom kretanju udario je u 28-godišnjeg državljanina BiH koji se prethodno zaustavio na spomenuto makadamsko proširenje s osobnim vozilom slovenskih nacionalnih oznaka i stajao pored vozila kojim je upravljao. Nakon udara u pješaka, vozilo njemačkih registarskih oznaka sletjelo je  u provaliju na dubinu od oko 2 metra.

Od posljedica udara, 28-godišnji državljanin BiH je smrtno stradao na mjestu događaja, dok je putnica iz njegovog vozila, ženska osoba u dobi od 28 godina, državljanka BiH, zadobila lakše tjelesne ozljede, a maloljetno dijete koje je također bilo u vozilu, ostalo neozlijeđeno.

Državljanin Kosova koji je skrivio ovu prometnu nesreću zadobio je teške tjelesne ozljede i on je  prevezen u splitsku bolnicu gdje je zadržan na daljem liječenju, dok su putnici iz njegovog vozila: 52-godišnjakinja, 23-godišnjak i 21-godišnjakinja, svi državljani Kosova, prošli bez ozljeda.

Za vrijeme trajanja očevida kojim su rukovodili policijski službenici promet na ovom dijelu Jadranske magistrale odvijao se naizmjenično jednim prometnim trakom, uz regulaciju policijskih službenika.

Promet je u potpunosti otvoren u 8:40 sati, izvijestila je policija nakon provedenog očevida.

Foto i tekst: Ante Šunjić / Dubrovački vjesnik

Zadnje objavljeno