Dovršenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Službe kriminalističke policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske 56-godišnjak je osumnjičen za kazneno djelo pronevjere.
Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako je osumnjičeni, kao zaposlenik trgovačkog društva u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, tijekom 2021. godine prisvojio 2.485,20 eura.
Obavljajući poslove blagajnika, odgovoran za preuzimanje i evidentiranje gotovinskih uplata i isplata društva, te polaganja novca na žiro račun, za sebe je zadržao dio novca koji mu je povjeren u radu od strane poslodavca.
Protiv osumnjičenog slijedi kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
U Srednjoj školi Metković od 20. do 24. ožujka održava se četvrta Aktivnost učenja, poučavanja i osposobljavanja u okviru Erasmus projekta The Angevins, a European dynasty: testimonies, settlements and relics.
U projektu sudjeluje trideset učenika i nastavnika iz Francuske, Italije, Poljske, Mađarske i Hrvatske.
U nedjelju, 26. ožujka s početkom u 19:30 bit će uprizorenje Muke Kristove u Borovcima.
Ove godine neće biti organiziranog prijevoza autobusima pa ostaje doći osobnim vozilima. U Borovce će se ulaziti na donju cestu (dio je pod makadamom jer se izvode radovi na vodoopskrbi), a povratak gornjom cestom (u smjeru Novih Sela).
Svi koji namjeravaju u nedjelju doći u Borovce mole se za strpljenje i slušanje uputa redara: svakako je potrebno doći na vrijeme jer se očekuje velik broj ljudi, ali i vozila.
Uprava NK Gusar Komin se otvornim pismom obratila Županijskom nogometnom savezu nezadovoljna organizacijom natjecanja, suđenjem, delegiranjem, disciplinskim mjerama…
Prenosimo u cijelosti:
NK Gusar Komin je nakon niza nelogičnosti u dosadašnjih 14 kola 1.ŽNL Dubrovačko-neretvanske (a i ranije) primoran napisati osvrt na samu ligu, suđenje, delegiranje, disciplinske mjere… Naime, ogorčeni smo na dvostruka mjerila glede istih situacija u kojima je uvijek deblji kraj izvlačio naš klub…
U nastavku iznosimo činjenice koje su potkrijepljene zapisnicima, videosnimkama i žalbama:
Ogorčenje prema dvostrukim mjerilima kreće od utakmice prošlog prvenstva u Smokvici gdje je naš klub kažnjen s dva boda i registracijom utakmice 3:0 u korist domaćina. Možda bi se složili s tom odlukom da je bilo kakvu kaznu za ulijetanje navijača te udaranje naših igrača dobio i domaćin, jer je isti dužan voditi brigu o gostujućim igračima i službenim osobama, ali nije. Igrač zbog kojega je kazna dobivena više nije igrač Gusara, a glavni sudac te utakmice i dalje biva delegiran na gostujućim utakmicama našeg kluba. Na žalbu koju smo pisali nikad odgovor nismo dobili! Ne želimo se vraćati u prošlost, ali svježe kazne našem klubu tjeraju nas da spominjemo ovu situaciju.
Glede ovogodišnjeg prvenstva prevelik je broj situacija zašto je naš klub nezadovoljan. Postoje nelogičnosti(ili logičnosti, ovisno o gledištu) prilikom delegiranja za gostujuće, ali i domaćinske utakmice našeg kluba. Činjenica je jedna, da je Gusar na skoro svim ovogodišnjim gostovanjima oštećen, a na domaćinskim utakmicama treba biti zadovoljan ako je kriterij 50:50. Izdvojiti ćemo tri gostovanja na kojima smo imali vrlo dobro suđenje, a to su gostovanja u Metkoviću, Čilipima i Žrnovu.
Dva kluba su bili ili jesu pretendenti za naslov, a jedan za ispadanje iz lige, a mi smo iz tih utakmica ukupno ostvarili 7 bodova koji su i naš konačni skor u gostima. Ostala gostovanja nisu vrijedna spomena, a pitanje je kako jedan iskusni sudac(zajedno s pomoćnicima) u Čilipima može prvoligaški suditi utakmicu, a u Smokvici na razini amatera.
Još jedan iskusniji sudac dijelio je pravdu prošle subote u Vela Luci. Dok je prvo poluvrijeme podnošljivo, drugo poluvrijeme radi spomenutog, ali i njegovih pomoćnika liniju centra nismo smjeli prijeći. Šlag na kraju je dosuđeni jedanaesterac, koji je potom poništen nakon priznanja igrača da kontakta nije bilo, pa je opet nakon pritiska domaćina dosuđen te realiziran kao krajnji rezultat utakmice. Zahvaljujemo domaćinima na dostavi snimke sporne situacije koju po dogovoru nećemo objaviti na društvenim mrežama zbog sve boljeg odnosa ova dva kluba.
Nezadovoljstvo i nastavak dvostrukih mjerila se nastavlja izricanjem disciplinskih mjera od strane disciplinskog suca. Uvidom u zapisnike proljetnog dijela prvenstva, delegati su zabilježili uporabu pirotehničkih sredstava na 3 domaćinstva, u Kominu, Metkoviću i Čilipima. Iako je u Kominu situacija bila bezazlena i nije bilo nikakve ugroze navijača, gostiju ili službenih osoba naš klub je automatski platio kaznu u iznosu od cca 160€. Pregledom biltena evidentno je da su za pirotehnička sredstva sa strane disciplinskog suca kažnjena dva od tri kluba kojima je u zapisniku evidentirana uporaba istih. Dakle, ako je na snazi naputak o sprječavanju pirotehničkih sredstava na sportskim terenima onda ćemo to poštivati, ali dvostruka mjerila nećemo. U oči upada i iznos propisane pristojbe koju je potrebno uplatiti za žalbu u iznosu od 106,18€. Klub je temeljen navedenog platio kaznu, isto kako plaća sve druge obveze prema savezu. Za usporedbu, u trenutku predavanja žalbe za lanjsku utakmicu u Smokvici cijena iste pristojbe bila je 200kn.
Na kraju, vraćamo se na početak ovog teksta. Smisao lige? Koji je smisao lige u kojoj se samo prema delegiranjima našem klubu može pretpostaviti tko će biti prvak, a tko ispasti iz lige? Koji je smisao lige u kojoj s gostovanja treba gledati kako zaštiti zdravlje igrača? Koji je smisao lige za one klubove koji se nalaze u sredini tablice? Koji je smisao lige gdje se dvostrukim mjerilima donose odluke, kako disciplinske tako i one vezane uz delegiranja? Koji je smisao lige da se novčana pristojba za žalbu povećava do visine iznosa kazne? Koji je smisao lige da povjerenik natjecanja Gusaru delegira dvije utakmice(ukupno u ovoj sezoni delegirao 4), a da na jednoj od spomenutih nije prisutno medicinsko osoblje? Koji je smisao lige u kojoj greške sudaca više nisu slučajnost nego pravilo?
Možemo do u nedogled…
Odgovore na ova pitanja smo tražili i usmeno i pismeno, ali ih nikada nismo dobili. Možda da nam se objasni da gostovanja iskoristimo kao izlet, da ne nosimo opremu i kopačke, a ponesemo pancetu i kruh, možda bi se sretniji vraćali kući. Jer protiv koga god igrali, bilo protiv davljenika ili pretendenata za naslov, mi se moramo pomiriti s činjenicom na izgovoreno „nama treba“
Ovim tekstom ne zavaravamo sami sebe, svjesni smo i nismo ponosni na neke situacije u prošlosti s našeg terena.
Smatrali smo da su se stvari promijenile, pogotovo nakon nastupa Župe Dubrovačke, Slavena, Metkovića i Gusara u splitskoj županijskoj ligi. I jesu, ali neki klubovi ni blizu te lige nisu bili, već su bili u 2.ŽNL DN, a sada se prljavim političarenjem održavaju u ovom rangu. Dozvoljavanjem takvog ponašanja istim klubovima vraćamo se na stare staze, a to nije dobro.
Gusar nakon dosta vremena ima ekipu sastavljenu većinom od domaćih igrača sa popunom igrača „sa strane“ koji mogu služiti za primjera nama u klubu, ali i ostatku lige. Stvara se jako dobra atmosfera u momčadi, a spomenute odluke saveza uvjetuju da to sve izgubimo jer dečki gube moral, kako i ne bi.
To Gusar neće dozvoliti u budućnosti te će sve sporne materijale sa gostujućih, ali i domaćinskih utakmica, kao biltene i zapisnike objavljivati na svojoj stranici.
Večeras je u Galeriji GKS-a u Metkoviću upriličeno sjećanje na prof. dr.sc. Ivana Jurića (22. 10. 1932. – 25. 03. 2021.) koje je organizirala Srednja škola Metković uz potporu Grada Metkovića i Ustanove za kulturu i sport Metković.
Na ovoj večeri posvećenoj prof. Juriću prisustvovali su članovi njegove obitelji – sin Trpimir i kćer Zrinka – kolege, prijatelji, djelatnici iz metkovskih škola.
O Jurićevu doprinosu promicanju ugleda grada Metkovića govorio je gradonačelnik Dalibor Milan, a o njegovu životu i radu te svoja na njega iznijeli su Katarina Barišić i Nikola Nogolica. Na kraju se okupljenima obratila kćer prof. Ivana Jurića Zrinka, koja je kroz prizmu obitelji na emotivan način govorila o svome ocu.
Program su glazbeno-recitatorskom nastupom obogatili učenici Srednje škole Metković Nikol Popović i Lucija Gujinović. Voditelji programa su bili Josip Taslak i Marta Šešelj. Učenike je pripremila profesorica Danijela Baćilo.
1 of 9
Prof. Ivan Jurić je rođen u Momićima kod Metkovića. Diplomirao je povijest i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je kasnije i magistrirao, a doktorsku disertaciju obranio je 2004. godine na temu ‘Donje poneretavlje između dva svjetska rata’. Tijekom svojega radnoga vijeka bio je iznimno posvećen rodnome kraju te je proučavao različita područja vezana za život Metkovića i okolice – obrazovanje, gospodarstvo, politiku, kulturu, sport itd. Nastavno na to, autor je brojnih djela vezanih za rodni kraj, koje je kao naslijeđe ostavio mlađim generacijama.
Prve subote proljeća se tradicionalno obilježava Dan narcisa, odnosno dan borbe protiv karcinoma dojke.
Dan narcisa tradicionalno će obilježiti Udruga oboljelih od malignih bolesti Životu subotu, 25. ožujka ispred Pošte u Metkoviću od 9 do 12 sati.
„Pozivamo vas da nam se pridružite. Vaš prilog za sadnicu narcisa bit će uplaćen na namjenski račun otvoren u svrhu prikupljanje sredstava za kupnju novog metkovskog mamografa. Račun je IBAN HR7123900011500227268“, poručili su iz Udruge Život.
Nakon provedenog Internog oglasa za imenovanje rukovodećih policijskih službenika/ca u Ministarstvo unutarnjih poslova na radno mjesto načelnik/ca policijske uprave, Ivan Pavličević je ponovno imenovan načelnikom Policijske uprave dubrovačko-neretvanske na mandat od pet godina.
Od ukupno dvije zaprimljene prijave, obje su bile valjane, a kandidati su pristupili prvo pismenom dijelu testiranja, potom i razgovoru (intervjuu) radi utvrđivanja njihovih stručnih znanja i viziji budućeg rada na mjestu načelnika policijske uprave.
Rješenje o imenovanju danas mu je uručio načelnik Uprave za posebne poslove sigurnosti i pomoćnik glavnog ravnatelja policije Miljenko Radnić, objavila je PU dubrovačko-neretvnska.
U našoj se domovini svake godine od 11. do 17. ožujka obilježavaju Dani hrvatskoga jezika kako je utemeljeno odlukom Hrvatskoga sabora 1997. u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Deklaracija 1967. je važan povijesni događaj za Hrvatsku jer spaja narod i hrvatski jezik u nerazdvojivu cjelinu.
Bilo je to zaista povijesno NE, kamen međaš u Hrvatskoj, a u hrvatskoj jezičnoj politici posebno (Stjepan Babić, Deklaracija – međaš dvaju razdoblja).
Ove godine obilježavamo 56. obljetnicu i prava je prigodna tema za našeg mladog i aktivnog jezikoslovca, onomastičara dr.sc. Domagoja Vidovića iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlja u Zagrebu, objavila je Udruga Benedikt.
I bi tako! Puna dvorana „Vinka Draganje“ kod dominikanaca 20.ožujka 2023. potvrdila je veliki interes ne samo naših sugrađana, već i šire publike iz susjedstva o važnosti ove teme i događaja u Splitu. Da je jezik vrjednota nacionalnog identiteta za sva vremena potvrđuje prisutnost skupine učenika splitske Četvrte gimnazije Marko Marulić sa svojom profesoricom Katarinom Žanetić, inače našim vjernim suradnicima u programu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju.
Hrvatska udruge Benedikt i Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu organizatori su ove tematske večeri. Ispred udruga-organizatora Radoslav Zaradić predsjednik Hrvatske udruge Benedikt i Marijo Popović, tajnik Društva Neretvana biranim riječima su izrazili zahvalnost uglednom predavaču, brojnoj publici u dvorani, a posebno najmlađima kojima se i uvodno vrlo simpatično i pohvalno obratio naš poznati jezikoslovac.
Povijest problematiziranja hrvatskoga jezika je duga, a javlja se u nekakvim vremenskim ciklusima od deset i više godina . Uvijek bi se pronašao način, objašnjava nam dr. sc Vidović , kako problematizirati je li hrvatski jezik samostalan? „U posljednje vrijeme često se o tome raspravlja iz perspektive proglašenja čakavskoga jezika zasebnim jezikom.
Nužno se prisjetiti koji su to kriteriji po kojima je nešto jezik a nešto drugo nije i uvjerljivo objašnjava :„ Prvi kriterij je genetski kriterij prema kojemu su od prajezika nastali neki od jezika, konkretno hrvatski. Zna se da je staroslavenski jezik ishodišni jezik hrvatskoga jezika i svih slavenskih jezika. Postoje teze oko međufaza. Za vrijeme bivše države, postojala je teorija da je na zapadnome rubu bila neka vrsta alpskoga jezika iz kojeg se razvio slovenski. Na središnjem jugoslavenskom prostoru nastali su čakavski, kajkavski i štokavski , a istočna i južnoslavenska skupina uključivala je makedonski i bugarski. Važno nam je znati kako su se povijesno smjestili dijalekti na tom području jer nam daje odgovore na neka pitanja i označavaju nam hrvatski nacionalni prostor. Naših Istraživanja na ovim područjima nije bilo, tako su ostali na vjetrometini nekih drugih istraživača. To se teško može nadoknaditi jer je nemoguće istraživati na opustjelim i praznim područjima koja su to postala tijekom vremena“, zaključio je predavač.
Drugi kriterij je tipološki, recimo gramatika jer hrvatski nije samo standard već ukupnost svih idioma, dijalektnih i drugih. Srpski jezični prostor pripada balkanskom jezičnom savezu, kojemu pripadaju ne samo južnoslavenski jezici već albanski i grčki. Od hrvatskih jezika balkanskom savezu pripada janjevački na Kosovu. Janjevci su došli iz dubrovačkoga područja to znači nisu iskonski govornici. To je jezik u kontaktu, jezične osobine koje se primaju, razmjenjuju.
Treći kriterij je međusobna razumljivost. Govornici standardnog idioma hrvatskog jezika mogu se razumjeti s govornicima slavenskih jezika ali s poteškoćama s mjesnim govorom. Razlike postoje između dijalekata.
Postoji kriterij identifikacije govornika odnosno kako nazivam svoj jezik. Hrvatski jezik se tijekom povijesti nazivao različitim imenima, ali već tijekom 13. i 14. stoljeća imamo spomenike u kojima ga se izrijekom naziva hrvatskim jezikom. Sva naša narječja, kada se govorilo o jeziku, nazivala su se hrvatskim.
– Posljednji kriterij koji možemo primijeniti je kulturološki kriterij ili drugim riječima, čijoj književnosti nešto pripada“, nastavio je dr.sc. Vidović:“ Svaki od hrvatskih prostora gdje se njegovalo hrvatsko ime kao i njihovi književnici međusobno i srodno su se dopisivali, jer humanizma i renesanse kod slavenskih naroda, osim kod Slovenaca, nije bilo. Dokazi postoje. Jovan Skerlić, povjesničar srpske književnosti, napisao je da na srpsku književnost nije utjecao nijedan hrvatski književnik, uz minimalnu iznimku Andrije Kačića Miošića, a to je već drugo vrijeme, druga polovina 18.st. Kako tumačiti njihovo svojatanje“ pita se dr.sc. Vidović.
Teorija da su srpski i hrvatski zajedno sa crnogorskim i bošnjačkim jedan jezik se raširila, a povezuje se s idejom da je Hrvatska zemlja tisuću jezika gdje je svaki naš govor jezik. Tuku li se ove ideje ili idu zajedno?
Upitao se naš predavač i nastavio :“ Teorija o zajedničkom jeziku dobro hrani samostalnost čakavskoga jezika. Važan dokaz je dokument iz 16. stoljeća g. Petra Krasića iz Dubrovnika. Tu se jasno vidi da se hrvatski jezik razlikuje od srpskog jezika jer dokazuje da se hrvatskim jezikom najviše govori u područjima pod turskom vlašću, a to je bilo štokavsko područje čiji se stanovnici nazivaju Hrvatima. Bitka za priznanjem hrvatskoga jezika je počela u 17. stoljeću kada je postojao vrlo važan projekt u sklopu katoličke obnove da hrvatski jezik postane jedan od službenih jezika Papinskih sveučilišta i to je bila kratkotrajna stvarnost. Drugi važan datum 1847., kada na Kukuljevićev prijedlog, Sabor donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika u javnoj uporabi. Uslijedila su onda područja različitih jezičnih dogovora od Bečkog iz 1850. do Novosadskoga sto godina kasnije. Posljednjih godina su nas opteretile različite deklaracije … kuda sve skupa vodi, jesmo li ugroženi? Postoje silnice koje bi nam rado zatrle, uništile tragove, ali imamo čvrstu poziciju priznatog jezika u EU.
Evo što muči dr.sc Domagoja Vidovića: “Muči me naša razjedinjenost unutar hrvatskog korpusa koji shvaća važnost hrvatskog jezika kao njegovog identiteta, ali samo mala razlika u razmišljanju rađa međusobno neprijatelje koji ne vide brvno u svojem oku. Zaključujem: hrvatski će jezik i Hrvatska država krenuti naprijed unatoč Hrvatima!“
Uslijedila su brojna pitanja gledatelja na koje je naš predavač strpljivo i argumentirano odgovarao.
La vita e Bella naziv je izložbe slika autorice Lajle Mišur Volarević koja će biti otvorena u Galeriji Gradskoga kulturnog središta Metković u utorak, 28. ožujka s početkom u 19 sati.
Lajla Mišur Volarević rođena je u Metkoviću. Nakon završene gimnazije diplomirala je na Pedagoškoj akademiji (kod prof. Ante Kaštelančića). Član je HULU Split. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama. Njene slike nalaze se u privatnim zbirkama u mnogim zemljama Europe, Amerike i Australije. Bavila se pedagoškim radom. Živi i djeluje u Metkoviću.
Organizator izložbe je Ustanova za kulturu i sport Metković, a održava se uz potporu Grada Metkovića.
