Početkom prošle godine stanari, odnosno suvlasnici stanova i poslovnih prostora u stambenim zgradama dobili su brojne obaveze. Riječ je o aktivnostima koje su dotad labavo ili nikako bile obuhvaćene propisima.
Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada uređeni su odnosi među suvlasnicima, predstavnicima suvlasnika, ali i upraviteljima zgrada. Jasnije su pobrojana prava, obaveze i odgovornosti koje se tiču održavanja i upravljanja stambenom zgradom, od renovacija, preko redovitih servisa, ali i plaćanja pričuve.
Tako su stambene zgrade postale zajednice suvlasnika te moraju imati svoj OIB i bankovni račun na koji će sjesti uplaćena pričuva, naknade od primjerice iznajmljivanja prostora za jumbo plakate ili paketomate, ali i sredstva za projekte preuređenja i obnove, piše tportal.
Doduše, pričuva ostaje glavni prihod za uređenje zgrade. Spomenutim zakonom određeno je kako se utvrđuje njen iznos, tko njome ima pravo raspolagati i pod kojim uvjetima, u kojim se slučajevima može naplatiti, ali i podići svota te kako njome smiju raspolagati predstavnici suvlasnika i upravitelji zgrada.
Iako Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada nisu propisane kazne za neplaćanje pričuve, neplatiše će u najboljem slučaju morati platiti zatezne kamate. Oni koji se odluče pozvati na osobni bankrot riskiraju postupak na sudu u kojem bi mogli biti isključeni iz suvlasničke zajednice, pa čak i ostati bez nekretnine…
Situacije s neplatišama
Unatoč uvođenju reda u suživot stanara, brojne su situacije ostale u svojevrsnoj sivoj zoni. Tako nam se čitateljica iz Dubrovnika, koja zbog dobrosusjedskih odnosa želi ostati anonimna, požalila na svog susjeda koji godinama ne plaća pričuvu. Štoviše, često ne bi plaćao ni druge režije pa bi se ilegalno spajao na instalacije zajedničkih dijelova zgrade. No u slučaju pričuve je pretjerao.
‘Kad je predstavnik suvlasnika poslao zahtjev za plaćanjem pričuve pod prijetnjom ovrhe, u sandučić mu je došlo rješenje da je ovaj podnio zahtjev za osobnim bankrotom, iako ima novca jer se bavi unosnim turističkim poslom. Kad su susjedi pitali predstavnika kako će se rasplesti ta situacija, on je samo slegnuo ramenima i rekao da tu više ništa ne može’, rekla nam je čitateljica.
Iako ovakve situacije predstavljaju gordijski čvor, situacija možda nije nerješiva. Naime, prema spomenutom Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, za nepravilnosti mogu odgovarati suvlasnici, predstavnik suvlasnika i upravitelj.
U velikoj dvorani Općine Pojezerje u subotu, 24. siječanja 2026., održana je promocija knjige„Općina Pojezerje – monografija“ autora Nevena Dominikovića. Velik odaziv publike potvrdio je koliko je ova knjiga važna za lokalnu zajednicu, ali i za sve one koji, iako raseljeni, i dalje nose snažnu povezanost sa svojim zavičajem.
Prisutnima su se biranim riječima obratili načelnik Općine Pojezerje Luka Antunović te župnik don Stanko Kačunić. U svojim su govorima istaknuli autorovu strast, volju i ljubav prema rodnome kraju, naglasivši kako je upravo takav predani rad rezultirao monografijom koja na poseban način čuva povijest, identitet i duh Pojezerja. Posebno je naglašeno da je autor nesebično podario svoj trud svojoj općini, njezinim ljudima, ali i svima onima koji su životni put nastavili daleko od rodne grude, a Pojezerje i dalje nose u srcu.
Autor Neven Dominiković zahvalio je svima koji su došli podržati promociju. Po vlastitom priznanju, emotivno je doživio susret s tolikim brojem ljudi, ne samo iz Općine Pojezerje, nego i iz okolnih mjesta – Vrgorca, Ploča i Metkovića – što je dodatno potvrdilo značaj ove knjige i izvan lokalnih okvira.
Nakon službenog dijela promocije, druženje je nastavljeno uz prigodni domjenak. U ugodnoj i srdačnoj atmosferi, večer je završila kao dostojna proslava knjige koja ostaje trajno svjedočanstvo o Pojezerju i njegovim ljudima.
Danas na sv. misi u 11 sati u crkvi sv. Franje Asiškoga na Kladi otvorena je franjevačka jubilarna godina u skladu s Dekretom o uspostavljanju posebne jubilarne godine u spomen na 800. obljetnicu preminuća svetog Franje Asiškog.
Naime, papa Lav XIV. odredio je da se od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027. slavi Godina svetog Franje, tijekom koje su svi kršćanski vjernici pozvani slijediti primjer sveca iz Asiza. Apostolska pokorničarna dodjeljuje potpuni oprost, pod uobičajenim uvjetima, svima koji pobožno sudjeluju u ovom izvanrednom jubileju.
Kako je naglasio župnik fra Denis Šimunović, oprost se može dobiti u župnoj crkvi sv. Ilije i u crkvi sv. Franje na Kladi, s tim da će tijekom tijedna večeranja sv. misa u 19 sati biti na Kladi (osim u vrijeme korizme!).
Uvjeti za primanje oprosta (za sebe ili za pokojnike):
sakramentalna ispovijed kako bi se bilo u stanju milosti (u osam dana prije ili poslije);
sudjelovanje na misi i primanje svete pričesti;
posjetiti u obliku hodočašća bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili bogoslužno mjesto posvećeno svetom Franji u bilo kojem dijelu svijeta, gdje se obnavlja ispovijest vjere molitvom Vjerovanja, kako bi se ponovno potvrdio vlastiti kršćanski identitet;
molitva Očenaša, kako bi se ponovno potvrdilo vlastito dostojanstvo djece Božje, primljeno u krštenju;
jedna molitva prema nakanama Pape, kako bi se ponovno potvrdila vlastita pripadnost Crkvi, čiji je temelj i vidljivo središte jedinstva Rimski prvosvećenik.
Jutros se dogodila teška prometna nesreća u kojoj je smrtno sradala jedna osoba.
– Policija je oko 9,30 sati zaprimila dojavu o vozilu koje pluta u koritu rijeke Neretve u Krvavcu. Na mjesto događaja su odmah izišle sve žurne službe odnosno policja, vatrogasci i HGSS. Vozilo je izvučeno iz rijeke i u njemu je pronadeno tijelo 63-godisnjeg muškarca. U tijeku je policijski ocevid i utvrđivanje okolnosti pod kojima je vozilo sletjelo u rijeku Neretvu, izvijestili su iz policije.
Za jug Hrvatske upaljen je narančasti meteoalarm. iz Državnog hidrometeorološkog zavoda upozoravaju na opasno vrijeme tijekom današnjeg dana, olujni vjetar, obilnu kišu s mogućnošću grmljavine te mogućnost bujičnih poplava.
“Jako i olujno jugo i južni vjetar, osobito sredinom dana, poslijepodne u okretanju na jugozapadni i sjeverozapadni. Srednja brzina vjetra veća 65 kilometara na sat. Budite spremni na poremećaje, oštećenja konstrukcija i rizik od ozljeda zbog iščupanih stabala, polomljenih grana te letećih krhotina. Moguć je prekid prometa i prekid opskrbe električnom energijom.” – upozoravaju iz DHMZ-a.
HAK javlja o prekidu brodskih linija zbog vjetra, u prekidu su brodska linija Dubrovnik-Koločep-Lopud-Suđurađ, trajektna linija Ploče-Trpanj i Prapratno-Sobra te katamaranska linija Split-Hvar-Vela Luka-Ubli.
Zračni promet zasad se odvija prema redu letenja, a i u cestovnom zasad nema većih poremećaja, javlja HAK.
U Domu kulture Komin održan je 4. Županijski masters Pikado saveza Dubrovačko-neretvanske županije. Na turniru su nastupili igrači iz Dubrovačko-neretvanske županije, a nakon odigranih susreta poznat je i konačni poredak.
Prvo mjesto osvojio je Romeo Šunjić, drugo mjesto pripalo je Josipu Žderiću, dok je treći završio Ivan Karamatić. Posebne nagrade dodijeljene su Tonćiju Simonu za najveći tripl te Luki Damiću za najveći izlaz.
Iz Pikado saveza Dubrovačko-neretvanske županije čestitali su svim sudionicima na postignutim rezultatima te zahvalili domaćinu PK Amigo i svima uključenima u organizaciju turnira.
Dolina Neretve obećana je zemlja i za mnoge Hercegovce, a tome svjedoči podatak da je jedan dio ljudi iz susjednih hercegovačkih općina Čapljina, Neum, Stolac, Ravno, Čitluk, Ljubuški i Mostar izgradilo svoje životno gnijezdo u mjestima od Metkovića do Ploča. Najviše je Hercegovaca bilo vezano za željezničku prugu Metković − Ploče.
Domaće se stanovništvo uglavnom bavilo poljoprivredom ili ribolovom i nije im bio toliko zanimljiv rad na pruzi, dok Hercegovci imaju dugačku tradiciju bavljenja željezničarskim poslovima. Pruga Gabela − Dubrovnik, puštena u promet 1901. godine, prolazila je kroz Sjekose, Hrasno, Hutovo, Ravno i Hum. Kako na tom području dugačkom 111 kilometara nije bilo nikakve tvornice, a ozbiljno je bavljenje poljoprivredom bilo nemoguće jer nije bilo plodne zemlje ni mogućnosti navodnjavanja, nekoliko je generacija poslom bilo vezano za željeznicu. Obrazovali su se, završili škole i tečajeve te se zaposlili na pruzi. Pruga Metković − Ploče otvorena je još ratne 1942, piše Rogotin.hr.
„Oko 90 posto svih željezničkih djelatnika na toj je pruzi hercegovačkog podrijetla. Mnogi su došli privremeno, za poslom, ali su na obalama rijeke Neretve ostali zauvijek, osnovali svoje obitelji i potpuno se prilagodili životu u novim i za njih neobičnim okolnostima. Za njih je Neretva bila jedan drugi svijet. Mnogi su se prvi put susreli s rijekom i sa svime što nosi život uz rijeku. Većina njih nije znala ni plivati, a kamoli voziti malu neretvansku trupicu. Iako je Neretva zemljopisno vrlo bliska tim ljudima, ipak postoje velike razlike u običajima, govoru, hrani i dr. na koje su se ti ljudi i njihove obitelji morali prilagoditi. Kako mnogi vele, nije im bilo lako. Došli su iz kamena i škrte hercegovačke zemlje u ravnicu i veliku plodnu dolinu. Koliko je točno Hercegovaca došlo u dolinu Neretve i zaposlilo se na željezničkoj pruzi, teško je točno utvrditi. Na temelju mojih istraživanja pokušat ću navesti tko su sve ti hercegovački gorštaci koji su utkali cijeli svoj radni vijek, a neki i svoje kosti, u održavanje i razvoj željezničke mreže u Neretvi kako bi omogućili bolji i lakši život starosjediocima Donje Neretve, kojima je prijevoz prugom bio najbolji način prometnoga povezivanja. Nije bilo dobrih cesta ni automobila, a brodovi su plovili samo do Metkovića. Tek je željeznica Neretvane povezala sa zaleđem, Mostarom i Sarajevom, a preko Gabele i s Dubrovnikom. Vlakovima su đaci išli u škole u Ploče ili Metković, voće se i povrće teretnim vagonima prevozilo na obližnja bosanskohercegovačka tržišta upravo kao i “bunde” i sturići za bolju izolaciju kuća i zgrada“, kaže za Rogotin.hrDragan Jurković Bokin iz Zagreba,a porijeklom iz Brštanice, koji je istraživao ovaj fenomen i razgovarao s željezničarima od kojih mnogi više nisu živi.
Pričali su mu, tako, da su, došavši u Neretvu, prvi čut čuli riječi sumpreš, škovacin, pala, kacavida, takujin, kain itd., problem su im bili komarci, a i hrana, nisu se mogli načuditi da Neretvani jedu žabe. Hercegovci su hvalili lokalno stanovništvo da ih je lijepo primilo, međusobno su se družili i kumili, istina ponekad bi „frcale“ iskre zbog Hajduka i Dinama jer je većina Hercegovaca, za razliku od Neretvana, navijala za Dinamo, pa su se vodili vječne rasprave jesu li bolji Nadoveza, Cuzzi ili Hlevnjak od Zambate, Čerčeka ili Rore…
U ovome ćemo članku, kako ističe Jurković, navesti samo onaj dio Hercegovaca (odakle su se doselili i njihova zanimanja) koji su radili ili rade na željeznici te koji su sa svojim obiteljima zauvijek ostali živjeti u neretvanskim mjestima. „Neki su se i vratili svojim kućama, a treba napomenuti da veći broj željezničara svakodnevno putuje u neretvanska mjesta na posao i vraća se svojim kućama. Ako smo nekoga izostavili, nije bilo namjerno“, naglasuio je Jurković.
METKOVIĆ:Vide Matić (Hutovo), desetar pruge; Stojan Previšić (Previš, Hutovo), skladišni radnik; Jozo Jurković Zekić (Brštanica), skretničar, poginuo na pruzi 1976.; Bariša Menalo (Kolojanj), desetar pruge; Pavo Hajvaz (Brštanica), prometni otpravnik; tri brata Daničića (Tuhinje, Brštanica): Vicko kondukter, Ivan vlakovođa, Nikola skretničar; Božo Vučičević (Pećina, Popovo), nadzornik pruge; Martin Gustin (Zelenikovac), skretničar; Damjan Menalo (Kolojanj), prometnik vlakova; Nikola Jurković (Babin Do, Brštanica), skladištar; Vide Previšić (Previš, Hutovo), skladištar
„Da je željezničarski poziv vrlo zahtjevan i da nije baš primamljiv, pokazuje i činjenica da je samo nekolicina djece gore navedenih željezničara obukla željezničarsku odoru. Mlađi su završili neke druge škole, odabrali neka duga zanimanja, a brigu o vlakovima preuzeli su neki drugi ljudi. Ostalo je jedno lijepo sjećanje na te ljude koji su svojim dolaskom u dolinu Neretve donijeli jednu novu djelatnost − željezničarsku − te podarili Neretvanima bezbroj ugodnih i nezaboravnih putovanja“, zaključio je Jurković.
Potrošačka inicijativa „Halo, inspektore“ upozorila je u četvrtak na, kako navode, ozbiljno poremećeno stanje na tržištu drvnih peleta te zatražila hitnu intervenciju nadležnih institucija. Posebno ističu nagli rast cijena – u samo mjesec dana cijena standardne vreće peleta porasla je za čak 65 posto, piše Slobodna Dalmacija.
U jeku siječanjskih minusa brojna hrvatska kućanstva suočavaju se s nestašicom peleta i cijenama koje su, tvrde iz platforme, u vrlo kratkom roku dosegnule razine neprihvatljive za prosječan kućni budžet. Prema njihovim podacima, vreća od 15 kilograma koja se do blagdana prodavala za oko 4,8 eura danas se nudi i po 7,95 eura.
Takav skok znači da potrošači za jednu paletu peleta sada izdvajaju gotovo 220 eura više nego prije samo mjesec dana. Istodobno, cijena po kilogramu narasla je s 0,32 na više od 0,53 eura, dok su popusti na kupnju cijelih paleta gotovo u potpunosti nestali.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj između 100 i 120 tisuća kućanstava koristi pelete kao glavni ili dodatni izvor grijanja. Broj korisnika naglo je rastao posljednjih godina – još 2015. bilo ih je tek desetak tisuća. Taj trend, ističu iz „Halo, inspektore“, potaknut je izdašnim državnim potporama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koje su često pokrivale između 40 i 80 posto troškova ugradnje sustava grijanja na pelet.
Godišnja potrošnja peleta u Hrvatskoj procjenjuje se na 200 do 250 tisuća tona, dok domaća proizvodnja doseže gotovo pola milijuna tona. Unatoč tome, oko 80 posto proizvedenih količina završava na inozemnim tržištima, ponajviše u Italiji i Austriji, gdje se postižu povoljnije cijene.
Iz potrošačke platforme upozoravaju kako se teret takve politike slama upravo na leđima građana. Smatraju da proizvođači i država u kriznim razdobljima imaju i moralnu i zakonsku obvezu zaštititi domaće potrošače, umjesto da se pozivaju na načela slobodnog tržišta dok su domaće police prazne, a cijene izmakle kontroli.
Tisuće kućanstava, navode, odlučile su se za grijanje na pelet vjerujući državnim jamstvima o dostupnoj i održivoj energiji. Danas se, međutim, nalaze u situaciji u kojoj se domaći proizvod masovno izvozi, dok domaće tržište usred zime ovisi o ograničenim količinama i peletima upitne kvalitete.
Zbog svega navedenog „Halo, inspektore“ apelira na hitnu i odlučnu reakciju javnih tijela, poručujući kako je neprihvatljivo da se prirodni resursi svih građana koriste prvenstveno za privatnu zaradu na izvozu, dok hrvatske obitelji snose posljedice lošeg upravljanja ključnim šumskim i energetskim resursima.
Dragi prijatelji, od srca Vam hvala svima koji ste sudjelovali u humanitarnoj akciji za obnovu kuće terapijske zajednice Papa Ivan XXIII. u Orahu.
Uz dobru zabavu, pjesmu i druženje, učinili smo i jedno veliko dobro djelo. Prikupljeno je ukupno 1740 eura. Vaša prisutnost, trud i otvoreno srce pokazali su da humanost i zajedništvo i dalje žive među nama.
Hvala svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos, poručuju organizatori Raštike u Naroni, HSŠKD Narona Vid.
U nedjelju, 25. siječnja 2026., u 21:00 na CMC TV-u bit će prikazana snimka festivala “MELODIJA HRVATSKOG JUGA – OPUZEN 2025.” – prvi dio, a iduću nedjelju, 1. veljače u 21:00 i drugi dio.
32. izdanje festivala zabavne glazbe Melodije hrvatskog juga Opuzen 2025. bilo je održano 8. kolovoza prošle godine, na opuzenskoj Pjaci. Uz tradicionalni Maraton lađa, ovaj glazbeni događaj smatra se jednim od najvažnijih u Dolini Neretve.
Izvedeno je 25 skladbi koje odišu karakterističnim dalmatinsko-mediteranskim ugođajem. Nastupilo je više od stotinu izvođača i autora – od poznatih imena domaće glazbene scene do mladih debitanta.
Grand Prix je za pjesmu „Pobjeda je suđena“ dobila klapa Rustica iz Trpnja, prvu nagradu publike za pjesmu „Moj brat“ Branko Medak, a prvu nagradu žirija za pjesmu „Rasti sine moj“ Ivan Rapić Inno iz Splita.
Nagrada za najboljeg debitanta pripala je samo 16 godina staroj Miri Oštrić koja je otpjevala pjesmu „Volit ću te uvik znaj“.
Počasnu nagradu za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, koju su prethodnih godina primili velikani hrvatske glazbene scene poput Arsena Dedića, Tereze Kesovije, Olivera Dragojevića, Meri Cetinić, Zorice Kondže, Đorđa Peruzovića, Hrvoja Hegedušića, Đele Jusića i drugih, ove su godine primili legendarni Dubrovački trubaduri.
Izvor: 
