Vrgorac je opet pod vodom. Obilne kiše koje su prošlog tjedna pale na ovom području potopile su sva tri vrgoračka polja i ugrozile poljoprivredu. Čak i mala količina kiše na ovom području dovodi do stvaranja velikih lokvi koje dugo ostaju na površini, otežavajući radove i prijeteći urodu. Trenutno su pod vodom vinova loza, voćke i povrtlarski usjevi, piše Agroklub.

“Ne postoji mjesec u godini kada mi vinograd nije bio pogođen poplavom. Kada voda izleti iz korita i dođe do njega, šteta je uglavnom indirektna. Grožđe ostaje netaknuto, ali obrada i rezidba postaju otežani“, priča nam Goran Franić, vlasnik vinarije u Vrgorcu.

Dodaje da direktna šteta nastaje tek kada poplava zahvati sam grozd, no lokalno stanovništvo već zna do koje granice voda može doći. “Ponekad poplava uspori radove u vinogradu, ali šteta na urodu je minimalna. Samo lokalci, oni koji žive u selu i okolici, poznaju sve detalje terena“

Dvostruko više kiše od prosjeka

Franić se vinogradarstvom bavi “otkako zna za sebe“, a aktivnije od 2005. godine, kada je pokrenuta butiq vinarija i posađene autohtone sorte Trnak i Zlatarica Vrgorska.

“Te sorte smatram vrlo važnima i zbog njih volim zadržati autohtonost u vinogradima. Osim njih, tu su i sorta Korta te nekoliko drugih. Gosti žele bolje upoznati te sorte, dok domaći posjetitelji žele doživjeti hranu i piće, nešto što je tipično i lokalno. Merlot mogu piti bilo gdje, u Australiji ili Francuskoj, no autohtone sorte pružaju poseban doživljaj“, objašnjava Franić.

Parcele koje trenutno obrađuje zauzimaju površinu od oko dva hektara, svaka oko 1.000 kvadrata, ovisno o načinu postavljanja novih sadnica. Najnovija sadnja planira se na manjoj parceli gdje je ranije rasla sorta Kardinal. Ta parcela je blizu vode, pa kiša tamo pada u maloj količini, oko 100 litara po kvadratu, ali tlo je već dovoljno natopljeno za nove sadnice.

“U samo tjedan dana palo je dvostruko više kiše od prosjeka za ovo doba godine. Pod vodom se nalazi oko pola milijuna čokota vinove loze, kao i brojne druge kulture, a čuo sam od mještana da je ljudima potpuno uništen bijeli luk zbog truljenja korijena“, naglašava.

Vinski most

Nakon što je voda dosegnula svoj maksimum, počela je opadati po 20 do 30 centimetara dnevno. Normalni vodostaj ispod prvog mosta kod sela Vina, poznatog kao Vinski most, iznosi oko 3,5 metara, dok poplava podiže razinu vode do vrha ploče preko koje se pristupa kolnim trakama. Voda može dosegnuti tek dodatnih deset centimetara iznad toga, ali nikada više.

“Naši stari pričaju kako je prije probijanja tunela 1938. godine vodostaj znao biti znatno veći i potopiti veća polja, a vinogradi tada praktički nisu postojali. Danas, kada voda uđe u vinograd, pod vodom završi samo vrlo mali dio grožđa, oko 2%, nikada više. Sama voda ne šteti grožđu jer dolazi iz izvora koji teče oko 25 kilometara prije nego što se izlije u Baćinska jezera“, priča Franić.

Riječ je o izvorskoj rijeci bogatoj kisikom i hladnom vodom, što znači da kratkotrajno podvodno stanje ne oštećuje urod. Problem nastaje jedino ako voda ostane dulje vrijeme, jer tada vinogradari ne mogu provoditi potrebne tehnološke operacije. Dok grožđe nije potpuno potopljeno, ne razvijaju se bolesti, a šteta je uglavnom indirektna. Direktna šteta javlja se kada grozd potpuno potone u vodi, što je srećom rijetkost.

“Ovako nešto postaje sve češće i gotovo svaka jača kiša ostavlja polja pod vodom. Upravo zbog toga sve je manje onih koji se odlučuju baviti vinogradarstvom i poljoprivredom jer ulaganja često propadnu bez ikakvog povrata. Dugoročno rješenje, poput izgradnje odvodnog tunela, i dalje su samo pusta obećanja“, dodaje Franić.

Sustav odvodnje nedovršen

Sustav odvodnje i dalje je nezavršen. Prvi tunel probijen je 1938., djelomično proširen 1971., ali i dalje nije dovoljan za regulaciju vode. Stručnjaci iz IGH-a i Sprinta predstavili su lokalnim vinogradarima tri moguća rješenja, no problem zahtijeva stalnu kontrolu i održavanje, slično sifonu u kući – tehnički izvedivo, ali zahtjevno.

“Poplava može trajati i do tri dana, što je dovoljno da uništi sve poljoprivredne aktivnosti, grožđe, salatu, krumpir, i ugrozi cijelu godinu rada. Trenutno se polja u gradu pretvaraju u jezera. Tri velika polja, Bunina, Rastok i Jezero, obuhvaćaju oko 2.500 hektara“, objašnjava Franić.

Vrgoračko područje raspolaže s oko 4,5 milijuna čokota vinove loze. Svaka poplava, poput posljednje, zahvati oko 50% vinograda. Unatoč tome, zbog ravničarskog karaktera polja i blizine brda, bolesti se javljaju različito.

“Zemljište blizu brda obolijeva manje, dok sredina polja trpi veći napad gljivičnih bolesti zbog slabije cirkulacije zraka. Polja su široka do tri kilometra, a u nekim dijelovima samo jedan do dva kilometra, što dodatno utječe na širenje bolesti. Voćke i vinova loza nisu visoke, maksimalno oko tri metra, pa ne omogućuju zaklon ili prirodni protok zraka, što dodatno povećava rizik od bolesti“, zaključuje Franić.

Piše: Nikoa Kučar / Agroklub
Foto: Jure Divić / Pod Biokovom