Cijene goriva od utorka bi trebale opet porasti, doznaje RTL Danas. Kako se navodi, benzin, dizel i plavi dizel bi trebali biti skuplji i to za dva centa po litri.
Benzin će tako porasti sa 1,38 na 1,40 eura, koliko će koštati i dizel. Plavi dizel po novome bi trebao koštati 90 centi po litri.
U rogotinskom akvatoriju provedena je akcija čišćenja kojoj su obol dali članovi Udruge za očuvanje tradicijskih vrijednosti Rogotin. U ronilačkom odijelu veliku količinu otpada iz jezera Vlaška do obale je dopremao Petar Šunjić, hrvatski veslački šampion i državni reprezentativac, te ekološki osviješten momak.
Akciji su se odazvali i najmlađi, koji se na taj način pokazali da im je stalo do očuvanja prirode. Među otpadom najviše je bilo automobilskih guma, ali i zavidna količina boca, televizor, wc školjka i mnoštvo drugoga otpada kojem nije mjesto u vodi.
Akciju je pomoglo Komunalno održavanje iz Ploča koje je dopremilo kontejner u koji je otpad odložen. Prema raspoloženju sudionika akcije, nije teško zaključiti da će ovakvih akcija biti još.
Piše: Ante Šunjić / Rogotin.hr
U narodnoj medicini list masline već je dugo prepoznat kao prirodni antibiotik, pa se često koristi za jačanje imunološkog sustava organizma.
Biljno carstvo bogata je riznica spojeva vrlo izraženog antimikrobnog djelovanja. U tom je carstvu uloga pojedinih biljnih vrsta, poput masline, već stoljećima poznata i prisutna u narodnoj medicini. Pojava sve otpornijih bakterijskih vrsta, koja je zasigurno dijelom i posljedica nekontrolirane konzumacije antibiotika te posljedičnih mutacija mikroorganizama, postala je sve veća prijetnja učinkovitoj borbi protiv patogena.
Lista zaraznih oboljenja za koja još nije pronađena odgovarajuća terapija čini se da postaje sve dužom. Bakterije su vrlo inteligentni i vrlo prilagodljivi oblici života pa borba s njima nije nimalo jednostavan zadatak.
Prirodni spojevi
Zato je potraga za prirodnim spojevima koji se mogu koristiti kao alternativa antibioticima danas jako popularna. Naravno, uvjet da bi ti spojevi mogli biti korišteni u terapeutske svrhe je dokaz o njihovoj sigurnosti za zdravlje čovjeka kao i njihova bioraspoloživost (stupanj u kojem neki nutrijent ili biološki aktivan spoj iz hrane postaje dostupan ciljnom tkivu nakon unosa u organizam).
Antimikrobna aktivnost masline pronađena je u listu i plodu i povezuje se s koncentracijom polifenola, biološki aktivnih spojeva kojima se pripisuje širok spektar biološke aktivnosti (antimikrobno, antioksidacijsko, antitumorsko djelovanje).
Najzastupljeniji polifenoli u maslini su gorki glukozid oleuropein (odgovoran za karakterističan gorak i oštar okus maslinovog ulja) i hidroksitirozol, spoj koji nastaje razgradnjom oleuropeina.
Za oba spoja istraživanja pokazuju jako antimikrobno djelovanje na izuzetno širok spektar mikroorganizama, uzročnika kvarenja namirnica i uzročnika oboljenja kod ljudi.
U narodnoj medicini list masline već je dugo prepoznat kao prirodan antibiotik, pa se često koristi za jačanje imunološkog sustava organizma.
Znanstvenici navode oko 126 patogenih mikroorganizama koji su osjetljivi na djelovanje spojeva prisutnih u listu masline, poput bakterija uzročnika upala u probavnom i dišnom traktu (Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis, Salmonella typhi, Vibrio parahaemolyticus, Staphylococcus aureus, Vibrio cholerae, Vibrio alginolyticus).
Patogene bakterije
Maslinovo ulje pokazuje vrlo jako antimikrobno djelovanje protiv niza patogenih bakterija u hrani. Također, maslinovo ulje pokazuje antimikrobno djelovanje na štetne bakterije iz crijevne mikroflore čovjeka: Escherichia coli i Clostridium perfrigens.
Posebno je zanimljivo inibicijsko djelovanje maslinovog ulja na bakteriju Helicobacter pylori, koja se prema epidemiološkim studijama i istraživanjima na animalnim modelima povezuje s pojavom čira na želucu te nekim vrstama karcinoma želuca.
Svjetska zdravstvena organizacija je 1994. godine ovu bakteriju klasificirala kao karcinogen prve skupine (tvar za koju je epidemiološkim studijama dokazano da uzrokuje karcinom).
Infekcija ovom bakterijom dovodi do akutnog, a potom i kroničnog gastritisa što u konačnici rezultira nizom patoloških promjena koji se navode u patogenezi karcinoma želuca. Zanimljivo je da je u slučaju infekcije ovom bakterijom zamijećena pojava sve većeg broja njenih sojeva koji pokazuju otpornost na dostupne antibiotike.
U tom je smislu potraga za prirodnim spojevima koji pokazuju inhibicijsko djelovanje na ovu bakteriju od iznimnog značaja. Rezultati in vitro istraživanja pokazuju izraženu inhibicijsku aktivnost maslinovog ulja, posebno polifenola, na rast bakterije Helicobacter pylori.
Nadalje, uočeno je da zamjena životinjskih masnoća u prehrani maslinovim uljem dovodi do smanjenja veličine čira na želucu kod pacijenata.
Preuzeto iz knjige Zdravlje iz maslinovog ulja
U subotu je odigrano šest utakmica 19. kola 3. NL jug. Neretva je na gostovanju u Unešiću kod Zagore izgubila 3:0. Strijelci su bili: Božić 12′, Gabrić 41′ i Ivanišević 59′.
Vodeća Zagora opravdala je ulogu favorita te su nastavili niz na Borovištu i upisali desetu pobjedu. Metkovci nisu ozbiljnije ugrozili gol Lukača.
Rezultati:
– S neretvanskom lađom u naš studio došli su gosti iz Dubrovačko-neretvanske županije. Brojni aktivni članovi KUD-a Metković pokazali su običaje, napjeve, nošnje, delicije i tradiciju neretvanskog kraja – objavio je HTV o jutrošnjem nastupu metkovskog KUD-a u emisiji Dobro jutro, Hrvatska.
Snimku nastupa naših folkoraša možete pogledati OVDJE.
Nakon objave priče naše hrabre Marije Puljić koja je iskreno i otvoreno progovorila o zdravstvenim problemima koji su je doveli do transplatacije bubrega, javila nam se Jelena Dominiković, nastavnica u dubrovačkoj Medicinskoj školi, medicinska sestra, nadasve hrabra, mlada žena koja sa zahvalnošću piše o donorima. Ljudima koji su u najtežem trenutku svog života, opraštajući se od nekoga svoga, mislili na druge. Zahvaljujući takvim velikim i nesebičnim ljudima život se nastavio. Jelena je transplatirala pluća, piše Dubrovniknet.
– Svoju bol i smrt pretvorili ste u novi život i nadu. Hvala je malo, ali to je jedino što Vam mogu napisati. U mojim ste mislima stalno. I znajte, da svakog dana netko vaš najmiliji negdje diše – napisala je dirljivu posvetu donoru Jelena.
Ovo je njezina priča. Jelena, hvala!
Zovem se Jelena Dominiković, rođena sam u Metkoviću. Imam 33 godine. Završila sam Srednju medicinsku školu u Dubrovniku, potom studij Sestrinstva u Zadru, a nakon toga se zaposlila u Medicinskoj školi Dubrovnik kao nastavnik stručno-teorijskih predmeta za smjer medicinska sestra/tehničar.
Uz rad završila sam i diplomski studij sestrinstva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te stekla zvanje magistra sestrinstva.
Zvuči sve idealno i školski, ali daleko je od idealnog jer sam se svaki dan borila za dah. Borba za dah uzrokovana je cističnom fibrozom. Bolest koja mi je dijagnosticirana sa 11 godina. Kao dijete imala sam česte upale pluća koje bi obično prolazile nakon antibiotske terapije, ali svaka upala ostavljala je ožiljak na plućima. I onda je stigla dijagnoza cistične fibroze. Unatoč dijagnozi nisam dopustila da me sve to sputava u normalnom i aktivnom životu. Barem sam ja tada mislila da me neće sputavati i da će se sve komplikacije rješavati antibiotikom.
Nakon niza uputa o uporabi terapije krenula sam dalje kroz život. Bila sam još odlučnija u svakodnevnim odlukama. Jedan period mog školovanja i života bolest nije bila toliko dominantna. Ja sam uredno uzimala terapiju, učila, stjecala nova prijateljstva, putovala i krojila planove za dalje.
U svemu tome mi se činilo da to i nije tako strašno. Zato mi je prvi spomen transplantacije pluća izazvao šok o kojem nisam željela razmišljati i odgoditi ga koliko je to moguće. Normalno sam funkcionirala i radila uz povremenu zaduhu. Ali ubrzo je zaduha postajala sve izraženija kada bih hodala i penjala se uz stepenice.
Kako je zaduha postajala sve izraženija tako sam i ja shvaćala ozbiljnost bolesti. I došao je trenutak koji je bio prekretnica u mom životu. Nisam mogla napraviti dva koraka i tada sam hitno završila u Općoj bolnici Dubrovnik, na odjelu pulmologije. Svi su se borili da me stabiliziraju, no bolest je pokazivala svoje lice.
Od tog trenutka kisik mi je trebao 24 sata i znala sam da je stanje ozbiljno i da je transplantacija pluća neizbježna. Koje su se emocije miješale teško je opisati. Tuga, strah, ali i želja za životom. Ja sam željela živjeti. I od tada je krenula moja avantura. Sada mogu reći da je to bila najbolja moguća stvar koja mi se dogodila. Sebe sam stavila na prvo mjesto. Nakon što su me liječnici u Dubrovniku stabilizirali, slijedila je obrada za transplantaciju pluća na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, potom prvi pregled u AKH klinici u Beču, a potom i stavljanje na aktivnu listu.
Zbog udaljenosti, ja i mama smo se preselile u Zagreb kada sam došla na aktivnu listu. U Zagrebu sam ukupno provela 18 mjeseci, s time da u tom periodu niti jedanput nisam otišla u svoj rodni kraj. Moj Metković i Dubrovnik. Klinika za plućne bolesti Jordanovac postala je mjesto gdje je oživjela moja nada u normalan život.
Kada ste zdravstveni djelatnik u ulozi pacijenta sve vam izgleda drugačije. Sve ono što sam učila svoje učenike o važnosti uloge medicinske sestre i tehničara u svakodnevnom radu osjetila sam na svojoj koži. Koliko je divno kada osjetite tu empatiju, kada vam netko ne daje lažni optimizam, ali niti crnu prognozu. Kada vas onaj pogled pun nježnosti i nade pogleda ravno u oči. I kada vas netko iskreno pita kako ste, a ne reda radi. To je za mene stručna medicinska sestra i liječnik. Sve to sam doživjela. Nikoga od njih ne mogu izdvojiti već im samo mogu poručiti da i dalje ostanu takvi. Stručni, empatični i predani svom poslu cijelim srcem.
U tom periodu čekanja na nova pluća i skoro svakodnevnih odlazaka na Kliniku za plućne bolesti Jordanovac najviše sam se smijala, bez obzira što me boca s kisikom pratila svugdje kada bih izašla. Koliko je bilo smiješnih situacija i reakcija ljudi. Bilo je onih koji su mislili da je skrivena kamera.
U tom periodu naučila sam da samo sebe možete kontrolirati, a ne ponašanje drugih. Može se sve raspadati oko vas, ali ako vi želite ići naprijed sve će biti dobro. Kada je stigao poziv za Beč tuga i sreća su se istodobno miješale.
Dolazak u Beč je bio posebno emotivan za mene i mamu jer smo nas dvije same, budući da mi je otac preminuo prije 12 godina. Znala sam da ne bih podnijela da i mene izgubi. Prije samog odlaska na operaciju nismo se pozdravljale jer smo vjerovale da se vidimo. Budući da je i mama sa mnom doputovala u Beč, moja draga prijateljica nas je već čekala u AKH-u. Kako vam život složi karte. Prijateljica je živjela odmah uz AKH kliniku.
Kada su mi rekli da u operacijsku salu odlazim u 22 sata, zamolila sam mamu već u 21 sat da se pođe odmoriti i da sada želim ostati sama. Dok sam ostala sama tih sat vremena, razmišljala sam o svemu što sam proživjela. Nisam osjećala tugu već pobjedu. Koliko zdravih osoba odustane prije nego pokušaju, a ja sam uspjela sa cističnom fibrozom i unatoč cističnoj fibrozi. Sama, svojim rukama, svojim trudom i uz sve one ljude koji su vjerovali u mene. Oni su bili vjetar u leđa. Dok sam se vozila liftom prema operacijskoj dvorani, u misli su mi došli Oni.
Oni koji su u svojoj najvećoj boli mislili na druge živote. Obitelj donora. Donor. Netko njegov. Netko dok se pozdravljao sa svojim najmilijim i ljubio ga za vječnost znajući da je to zadnje, imao je snage misliti na druge živote i spasiti druge živote. Sljedeće čega se sjećam je jutro nakon transplantacije i kada sam vidjela mamu, moju dragu prijateljicu Ružicu i medicinsku sestru uz krevet.
Oči pune osmijeha i suza. Taj osjećaj ne mogu opisati, ali ga nosim u sebi svaki dan. Svaki udah je zahvalnost. Samo život, a za ostalo ćemo se pobrinuti. Trebamo se manje žaliti, a više se trebamo usuditi, riskirati, voljeti sebe i život. Moramo živjeti punim plućima. Ja živim zbog nekoga tko je znao da negdje netko može živjeti zahvaljujući nesebičnoj odluci darivanja organa.
I zato ovu priču završavam sa njima zbog kojih sam danas tu. Donor. Donorova obitelj. Svoju bol i smrt pretvorili ste u novi život i nadu. Hvala je malo, ali to je jedino što Vam mogu napisati. U mojim ste mislima stalno. I znajte, da svakog dana netko vaš najmiliji negdje diše. Tebi, hvala na snazi koju si mi davao i dalje daješ.
”Ponekad samo pogledam prema gore, nasmijem se i kažem: Znam da si to bio Ti! Hvala Ti!!”
Na pisti Zračne luke Dubrovnik jučer tijekom popodneva održano je četvrto izdanje popularne utrke Runway Run. Ni loši vremenski uvjeti nisu spriječili trkače, njih oko 150 da istrče pet kilometara po pisti.
Među okupljenim trkačima najbrži je u muškoj konkurenciji bio Željko Cota (TK Dubrovnik) koji je ciljem prošao nakon 16 minuta i 45 sekundi. U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Lukrecija Krstičević s vremenom od 21:05.
Četvrto izdanje utrke Runway Run održano je u organizaciji Du Motiona i Zračne luke Dubrovnik, a stazom dugom pet kilometara otrčalo je oko 150 trkača iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Poljske, Slovačke, Švicarske i SAD-a.
FOTO: FB, Du Motion
Dvadesetdvogodišnji Toni Jakić, igrač koji igra na poziciji lijevi/srednji vanjski, ponovno će igrati za svoj matični klub Metković Mehaniku.
Gotovo tri sezone je proveo u RKHM Dubrovnik, makedonskom RK Golden artu, a u Metković se vraća iz prve grčke lige, iz kluba ESN Vrilissia.
Foto: RK Metković Mehanika
Policijska uprava Mostar i Policijska postaja Metković zajedno rade na slučaju razotkrivanja muškarca koji prati i zastrašuje djevojke u Mostaru.
Iz MUP-a HNŽ za Bljesak.info potvrđeno je da je prijavljeno da je sumnjiva osoba viđena te je policija pojačala kontrolu u dijelovima grada u kojima se svjedoči da je sumnjivac viđen.
Iz PU Metković također su potvrdili kako surađuju sa mostarskom policijom i kako su upoznati sa identitetom osobe za koju navode da je duševni bolesnik.
Podsjetimo, slučaj napada na djevojke u Mostaru zgrozio je širu javnost. Sve je počelo tako što su među studentskim grupa kružile glasovne poruke u kojima su upozoravale na nepoznatog muškarca koji vreba djevojke u gradu, a poruku su snimile djevojke koje su bile žrtva napada.
Nakon objavljenog teksta, više osoba javilo se portalu Bljesak.info te su potvrdili kako je osoba opisana kao počinitelj napada počinio više sličnih prekršaja u različitim kvartovima u Mostaru.
Foto: Ilustracija
Milena Barbir, neustrašiva majka i supruga iz Stabline pokraj Ploča, u zadnje je 3 i pol godine imala četiri teške operacije, na splitskoj Onkologiji primila je 50 doza kemoterapije, a na Radiologiji u Zagrebu preko 30 doza zračenja. Životna borba ove 38-ogodišnje žene-heroja ulazi u najdramatičniju, odlučujuću fazu i treba pomoć svih nas. Odmah!
Mileni je za vrijeme trudnoće 2019. godine dijagnosticiran karcinom 4. stupnja, a nakon niza operacija, kemoterapija i zračenja, stanje joj se u posljednje vrijeme pogoršalo, jer su se iscrpile sve moguće dostupne regularne metode liječenja.
Preostale su joj samo alternativne metode liječenja koje još uvijek nisu ušle u postupak redovitog liječenja onkoloških pacijenata, što znači da su dostupne jedino u slučaju plaćanja kompletnog postupka. Cijena jedne od takvih metoda koja je dostupna u Hrvatskoj, konkretno u Zagrebu je oko 40 tisuća eura. To je iznos koji se želi prikupiti u humanitarnoj akciji “Pomozimo Mileni”, koju organiziraju Udruga Lađara Stabline i Mjesni odbor Stablina.
Stoga se pozivaju sve institucije i svi ljudi dobre volje da se uključe u ovu humanitarnu akciju solidarnosti, zajedništva i dobrote.
U tu svrhu otvoren je poseban račun u HPB banci:
IBAN: HR5823900011500248260
Na ime Udruga lađara Stablina
Uz naznaku “Pomozimo Mileni ”
Sva eventualna pitranja u svezi ove humanitarne akcije možete postaviti na:
Mob: 098 427668, 095 562 0334
Poziv na broj: 99
Račun je aktivan od ponedjeljka.
Nevjerojatna životna bitka Milene Barbir počinje kada je imala 27 godina, baš na rođendan, kada joj je dijagnosticirana multipla skleroza (MS), nakon što ju je na bolničke pretrage zbog problema sa vidom na lijevom oku, uputila njena oftalmologinja. Bio je to potpuni šok, koji je iz temelja promijenio njen život. Neurološki pregledi i relapsi, terapija koju je u obliku injekcija svake druge večeri davala sama sebi kod kuće, postale su Milenina svakodnevica. “Odlučila sam se boriti i bolest je, hvala Bogu, došla u fazu remisije. Tri godine kasnije upoznala sam svog supruga. Činilo mi se kao da sam potpuno ozdravila i živjela sam punim plućima. A onda je došla 2019. godina”, prisjeća se Milena. Bilo je proljeće, dugi sunčani dani, svi preduvjeti za dobro raspoloženje. “A ja se nisam dobro osjećala. Otišla sam na gastroskopiju i nalaz je pokazao gastritis. Odradila sam terapiju, ali stanje je bilo još gore. Izgubila sam na težini, ostajala sam bez snage i zraka u plućima. Bila sam na brojnim pretragama, pa tako i na ultrazvuku u Splitskom KBC-u, koji je pokazao sa sam trudna 12 tjedana. Bila sam presretna! Doktori su vjerovali da je moje trenutno stanje posljedica trudnoće. No, kada sam došla kući stanje se samo pogoršavalo i opet sam završila u bolnici, gdje su me poslali na magnetnu rezonancu abdomena. Istu večer dobila sam nalaz. Sjećam se kad su me pozvali u bolničku ambulantu i priopćili mi vijesti: “Milena, magnet je pokazao tumorske tvorbe… potrebno je obaviti hitnu operaciju. Bit će ujutro… želite li koga nazvati?” Nisam mogla vjerovati. Strah i bol potpuno su me obuzeli. Nazvala sam supruga, ali nisam mogla govoriti. Liječnica je razgovarala s njim. Došao je odmah u bolnicu, kao i moj otac. Zagrlio me, tješio i hrabrio. Plakali su. I on i moj otac, prisjeća se Milena, kojoj je tako u kolovozu 2019. godine, u trećemu mjesecu trudnoće, operiran tumor debelog crijeva u četvrtom stadiju s metastazama na jetri i limfnim čvorovima.
Piše: Ante Šunjić
