Jutros je u Galeriji GKS-a gradonačelnik D. Milan s metkovskim poduzetnicima potpisao ugovore o dodjeli potpora iz Programa mjera poticanja poduzetništva u Gradu Metkoviću za 2022. godinu, ukupno 500 tisuća kuna.
Kao potpore za novoosnovane tvrtke i obrte potpisano je 15 ugovora te su potrošena sva predviđena sredstva, odnosno 100.000 kn.
Potpore za nabavu strojeva, opreme i uređenje poslovnog prostora dobilo je 47 poduzetnika, u ukupnoj vrijednosti od 400.000 kn te su i unutar te mjere potrošena sva predviđena sredstva.
Gradska glazba Imotski je sinoć u kazališnoj dvorani GKS-a božićno-novogodišnji koncert.
Jedna od najstarijih glazbi u Dalmaciji (152 godine djelovanja), ali i najuspješnijih u Europi, izvela je pred metkovskom publikom tradicionalne božićne pjesme, dodavši svom repertoaru klasične i novije, popularne skladbe.
Glazbom je ravnao dirigent Ljubomir Glibota, kao gošća je nastupila Helena Gudelj.
Uzalud Europska komisija pokušava spasiti jegulju. Jegulje nema pa nema, kako u neretvanskoj dolini, tako i ostalim dijelovima Europe koje je ne tako davno naseljavala ova riblja vrsta.
Iskorijenila se zbog isušivanja močvara, intenzivne poljoprivrede, pesticida, najmanje zbog nekontroliranog izlova, koji je pridonio smanjenju populacije, ali ipak ne u tolikoj mjeri da jegulja iščezne iz delte Neretve. Kako jedno zlo nikada ne dolazi samo, posljednjih godina na ušću Neretve pojavio se i plavi rak, koji tamani ono što je od populacije jegulje ostalo, piše Slobodna Dalmacija.
Slaba utjeha neretvanskim jeguljarima i poklonicima ove čuvene delicije je činjenica da je u zaštitu jegulje stalo i Vijeće ministara poljoprivrede i ribarstva EU-a, koje je donijelo preporuke za očuvanje te riblje vrste, koja je postala zaštitni znak doline Neretve. Kako bi se zaštitila jegulja, postignut je dogovor o sveobuhvatnom paketu za zaštitu jegulje i doprinos obnovi toga jedinstvenog stoka u europskim vodama.
Tako će se zabraniti rekreacijski i komercijalni ribolov jegulje u morskim i susjednim bočatim vodama u sjeveroistočnom Atlantiku (uključujući Baltičko more) i Sredozemnome moru (isključujući Crno more) u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu diferenciranog pristupa kako bi se uzela u obzir različita razdoblja migracije u različitim morskim bazenima. Stoga će države članice moći prilagoditi razdoblje zabrane ribolova za različita ribolovna područja kako bi se uzele u obzir njihove posebnosti te vremenski i geografski obrasci migracije juvenilnih i zrelih jedinki jegulje.
Dugovječna riba
Podsjetimo, u Hrvatskoj je lovostaj jegulje do sada bio na snazi od 1. lipnja do 31. kolovoza i primjenjivao se na sve ribolovne alate i oblike ribolova.
Zanimljivo, jegulja je dugovječna riba i, po nekim znanstvenim spoznajama, može živjeti gotovo stotinu godina. Naraste do 133 centimetra i može težiti oko šest kilograma. No to su rijetko viđeni primjerci.
Brudet od jegulje, koji je tradicionalno neretvansko jelo, ljetos je zaštitilo Ministarstvo kulture kao nematerijalno kulturno dobro. Međutim, prilikom pripreme jegulju treba dobro termički obraditi jer njezina krv sadrži ihtiokemotoksine koji su iznimno opasni.
– EU je Direktivom o jegulji iz 2007. godine prepoznao ugroženost jegulje na svim europskim obalama, uključivo Atlantik, Baltik i Mediteran, te je donio mjere koje se tiču zaštite jegulje u najkritičnijim životnim razdobljima, a to su jesenske mrijesne migracije odrasle jegulje u Sargaško more i migracije staklaste jegulje/mlađi iz mora u slatkovodne i bočate ekosustave – ističe dr. Branko Glamuzina s Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku i stručnjak za ovu vrstu.
Glavna mjera koja se odnosila na mrijesne migracije bila je obveza država da osiguraju odlazak mrijesne jegulje u postotku od 40 posto u odnosu na migracije prije antropogenih utjecaja, uključivo i ribarstvo. Iako su mjeru usvojile sve države, njezina provedba bila je komplicirana, od same procjene nekadašnjih i današnjih stokova jegulja zbog nedostatka podataka, do same organizacije jesenskog ribolova i posebno njegove kontrole. Kao rezultat već 15 godina provedbe ove uredbe, do danas nije utvrđeno poboljšanje statusa jegulje, bilo u povećanom broju novačenja mlađi ili povećanja broja mrijesnih jegulja u jesenskim migracijama.
Po svim relevantnim podacima, a slična procjena vrijedi i za RH, količina ulovljene jegulje u EU-u smanjena je za 95 posto u odnosu na ulove prije 50-ak godina, a za novačenje mlađi – staklaste jegulje procjena je da je smanjeno za 99 posto u odnosu na podatke iz 20. stoljeća. Sukladno novim rezultatima o statusu jegulje u EU-u, procijenjeno je da je potrebno donijeti nove i strože mjere zaštite jegulje u EU-u, a koje zapravo predstavljaju potpunu zabranu ulova svih stadija jegulje u šestomjesečnom razdoblju, što uključuje i mrijesne migracije u more i migracije mlađi iz mora. Uglavnom bi to obuhvatilo razdoblje od listopada do travnja, kada se obje ove migracije događaju u većini država.
– U slučaju Hrvatske, ova mjera predstavlja potpunu zabranu ulova jegulje tijekom jesenskih migracija odrasle jegulje u more i obuhvatila bi koncesionare u delti Neretve koji obavljaju komercijalni ribolov, ali i rekreativne ribolovce koji, po postojećem pravilniku, mogu jegulju loviti ostima i parangalima. U ostalih šest mjeseci, dakle kasno proljeće i ljeto, bit će po ovom prijedlogu moguć rekreacijski ribolov navedenim alatima. U RH nema komercijalnog ulova staklaste jegulje pa nam ova mjera nije toliko bitna – pojašnjava dr. Glamuzina.
Brojne prepreke
Nema dvojbe, jegulja je tako najugroženija riba na svijetu. Ribari i ekolozi su nemoćni jer ne postoji način da se jegulja vrati u Neretvu i njezine protoke i rukavce.
Brojne su prepreke migracijama jegulje u delti Neretve, a svakako su najznačajnije brana na ušću Male Neretve i brana na Svitavskoj akumulaciji (BiH), koje otežavaju migracije staklaste jegulje u uzvodna močvarna područja prema jezeru Kuti i Hutovu blatu. A jegulja je godinama bila hraniteljica Neretvana, mnogi su zarađivali loveći i prodajući jegulju, ali to je davna prošlost.
Godišnji ulov jegulje u Neretvi kreće se oko skromnih desetak tisuća kilograma, pa brojni ribari koji su živjeli od lova i prodaje jegulje odustaju od ribolovnih aktivnosti. Sve je to dovoljan alarm koji zvoni na uzbunu za spas jegulje u Neretvi, koja na svom razvojnom putu prođe pola svijeta dok se skrasi u laguni Parila na ušću Neretve ili Baćinskim jezerima i Hutovu blatu. Zato ju je jako teško očuvati – gotovo nemoguće. Situacija je to složenija jer je jegulja migratorna vrsta. Da bi se mrijestila, prijeđe više od šest tisuća kilometara, do Sargaškog mora, gdje izbacuje po nekoliko stotina tisuća oplođenih jajašaca, iz kojih se razviju mlade jeguljice, koje zatim pune tri godine nose tople morske struje preko sjevernog Atlantika do Europe. Nažalost, samo mali broj ih se vrati u Neretvu odakle potječu njihovi roditelji, pa je stoga populacija jegulje pred izumiranjem.
Osim što je jednostavno nema i što nestaje, i ona jegulja koja se ulovi jako je loša, posebno jegulja ulovljena u laguni Parila i na Baćinskim jezerima. Love se uglavnom jegulje težine oko 50 grama i dužine do 45 centimetara. Drugim riječima, jegulje su u jako lošoj kondiciji, mršave su, što je posljedica nedostatka hrane u staništu. Ništa bolja situacija nije ni s hercegovačke strane granice, u močvarama Hutova blata. Jegulja nestaje zbog promjena vodnog režima, porasta temperature vode i slanosti, kao i invazije novih “uvezenih” vrsta riba i rakova, gdje prednjači plavi rak. Naime, u laguni Parila na ušću Neretve posljednjih se godina nastanio invazivni plavi rak, koji je, nažalost, postao dominanta vrsta, a među ostalim se hrani i jeguljama.
Plavi rak
Za razliku od ušća Neretve, gdje dominira plavi rak, u Maloj Neretvi i močvarama Kuti dominantne vrste su američki grgeč i europski som, koji se također hrane jeguljama. Tu je također i velika učestalost parazita u ribljem mjehuru, posebice u slatkim vodama delte Neretve.
– Taj parazit (Anguillicoloidescrassus) dospio je u Europu iz Azije. On se naseli u ribljemu mjehuru, nakon čega ga probija i parazitira u želučanoj šupljini. Smatra se da upravo on otežava migratorni put odrasle jegulje u Sargaško more. Recentnim monitoringom koji na području delte provodi Sveučilište u Dubrovniku, ovaj parazit je pronađen na svim staništima, pri čemu ga je najmanje utvrđeno kod jegulja iz lagune Parila, a najviše kod jegulje iz Baćinskih jezera – ističe dr. Glamuzina.
S obzirom na ugroženost jegulje u prirodnom staništu, organizirani uzgoj u ribnjacima dugoročno bi mogao jamčiti opstanak ove karakteristične riblje vrste, koja je postala svojevrsni zaštitni znak doline Neretve i nezaobilazna delicija u nadaleko poznatom neretvanskom brudetu. Ali ipak to teško ide uglavnom zbog iznimno skupe mlađi jegulje, koja proizvodnju čini neisplativom. Jedini spas za jegulju moglo bi biti poribljavanje doline Neretve. Ali i to je gotovo nemoguća misija jer bi se opet morala kupovati preskupa mlađ. Naime, mlađ se lovi na ušćima rijeka i dalje prodaje za poribljavanje. Cijena je oko tisuću eura za kilogram, a u kilogramu ima tri tisuće malih staklastih jegulja. I to bi se moglo pustiti na predjelu Kuti i Baćinskih jezera, ali u Hrvatskoj nema novca ni interesa za takvu investiciju.
Večeras je u Gradskoj knjižnici Metković otvorena skupna izložba fotografija Voljenom Metkoviću na dar.
U prigodi 600. obljetnice prvoga spomena Metkovića fotografi amateri Ana Taslak Prusac, Nikša Margeta, Ivica Jerković Bela i Marin Veraja izložili su fotografije na kojima su zabilježili prizore grada i okolice.
Ravnateljica knjižnice Vesna Vidović u svom kratkom obraćanju naglasila da je izložba prodajna i humanitarnog karaktera. Naime, sav prihod je namijenjen kupnji mamografa što je pokrenula Udruga Život.
Molimo vas da pripremite na stol blagoslovljenu vodu, svijeću i bibliju, a križ neka je na stolu ili dobro vidljivom mjestu, napominju u Župi:
27. prosinca (utorak)
– Ul. Petra Krešimira IV. (po 2 fratra) s oba kraja
28. prosinca (srijeda)
– Ul. L. Matića i Jasline (1 fratar)
– Ul. Fra A. K. Miošića (2 fratra) s oba kraja
– Bočina i ul. J. Gotovca (1 fratar)
– Dubravice (od 11 sati)
29. prosinca (četvrtak)
– Mobine (1 fratar)
– Ul. P. Zoranića (1 fratar)
– Ul. kralja Zvonimira (1 fratar)
– Ul. Hrvatskih iseljenika, don R. Jerkovića i Matice hrvatske (1 fratar)
30. prosinca (petak)
– Splitska (2 fratra) s oba kraja
– S. Radića (1 fratar)
– Ul. I. Gundulića (1 fratar)
2. siječnja (ponedjeljak)
– Ul. A. Starčevića (2 fratra) s oba kraja
– Trg bana Jeličića (2 fratra) s oba kraja
3. siječnja (utorak)
– Trg F. Tuđmana (1 fratar)
– Sportska ulica (1 fratar)
– Ul. kneza Domagoja (1 fratar)
Sve one koji nisu kod kuće onog dana kad se blagoslivlja u njihovoj ulici ili one koje slučajno preskočimo molimo da nas kontaktiraju što prije na župni mobitel (099 216 1855) kako bismo ih mogli pohoditi i blagosloviti 4. ili 5. siječnja (ili po dogovoru neki drugi termin).
Ako smo neku ulicu zaboravili navesti možete nas slobodno obavijestiti. Biti ćemo vam zahvalni!, objavila je Župa sv. Ilije proroka Metković.
Na današnjoj 10. sjednici Gradskoga vijeća usvojen je Proračun Grada Metkovića za 2023. godinu u iznosu od 72,8 milijuna kuna (9,7 milijuna eura), i to bez vijećničkih amandmana.
– Smatram kako je ovaj Proračun i razvojan i socijalan, te ono što je najvažnije u ovim teškim vremenima – održiv. Prošle godine smo završili i započeli brojne kapitalne projekte, a ove godine nastavljamo u tom smjeru. Istaknut ću samo neke najznačajnije – dovršetak izgradnje infrastrukture Poslovne zone Dubravica, nastavljamo projekt izgradnje kompostane, vrijedan 26 milijuna kn, a nismo zaboravili ni zdravstvo, kulturu, sport, socijalu, predškolski odgoj. Svi su ti iznosi povećani, kazao je gradonačelnik Dalibor Milan.
Kolače, fritule, kuhano vino i čaj pripremili su metkovski srednjoškolci za sve one koji su jutros došli na Trg kralja Tomislava na manifestaciju Turističke zajednice Ususret slatkom Božiću.
Na štandovima su bili izloženi razni božićni ukrasi udruga UOSI Prijatelj, Udruge Otac A. Gabrić, Udruge Život, Doma za odrasle Metković… Kulija je na prodaju izložio svoje jaslice i druge ukrase. Vidjeli smo i neretvanske ljute začine Charamanga i još puno toga. Prihod od prodaje je namijenjen u humanitarne svrhe.
Poseban gost bio je Djed Božićnjak s kojim su se djeca fotografirala za uspomenu.
U kulturno-zabavnom programu su nastupili učenici Srednje škole Metković i djeca iz dječjih vrtića Metković i Leut.
Josip Barišić ove je godine preuzeo ulogu direktora vinarstva i proizvodnje Agrolagune. Otkrio nam je detalje svojeg impresivnog životopisa i planove za budućnost tvrtke…
Zamislite sljedeći scenarij.
Imate 26 godina i upravo su vam ponudili da postanete direktor proizvodnje u firmi koja je prošle godine ukupno uprihodila 126,6 milijuna kuna. Očekivanja su, naravno, ogromna – automatizacija i digitalizacija poslovanja, lansiranje novih proizvoda te redizajn postojećih brendova su samo neki od zadataka, uz, dakako, obavezno širenje tržišta, piše Jutarnji list.
Pitanje je sljedeće – hoćete li prihvatiti taj posao?
Ako pitate Josipa Barišića, odgovor je potvrdan.
Naime, spomenuti enolog ove je godine preuzeo ulogu direktora vinarstva i proizvodnje Agrolagune, najutjecajnije proizvodne kompanije u Istri, ali i jedne od najvažnijih vinarija ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji. Kompleksnost njegova posla najplastičnije se može iskazati kroz brojke jer će na svojoj poziciji nadgledati proizvodnju 4,5 milijuna litara vina, 180 tona ekstra djevičanskog maslinovog ulja te 350 tona tvrdog sira i skute. Odgovornost je, dakle, izuzetno visoka, no ovaj rođeni Metkovčanin ne namjerava ustupiti pred izazovom. Štoviše, sam sebi je dodatno podigao ljestvicu očekivanja.
– Želja mi je ne samo zadržati kvalitetu naših proizvoda već ih podignuti na još višu razinu – govori nam Barišić.
Agrolaguna u sljedećem periodu planira modernizirati i automatizirati procese u svim proizvodnim cjelinama, educirati zaposlenike, otvoriti novu kušaonu i trgovinu vina, sira i ulja u Poreču, provesti veliki projekt navodnjavanja maslinika od 109 hektara te digitalizirati poljoprivredu.
No, kako je jedan 26-godišnjak došao do direktorske pozicije u Agrolaguni? Odgovor se zapravo lako može pronaći u njegovom životopisu. Nakon završetka studija u Poreču otišao je na magisterij u Francusku gdje je dio predavanja slušao u prestižnom L‘Ecole du vin Bordeauxu, dok je obrazovanje naposljetku završio u Portugalu. Jedan od prvih inozemnih poslovnih angažmana bio mu je u čuvenoj kalifornijskoj vinariji Inglenook u Napa Valley, no želja za osobnim razvojem odvela ga je iz Amerike u Europu, točnije u bordošku vinariju Chateau Chauvin Saint-Émilion Grand Cru Classé. Prije dolaska u Agrolagunu radio je, pak, u kalifornijskoj vinariji Ledson, što samo pokazuje da je iza njega izuzeto impresivan pedigre. Stoga, ne čudi da je jednoga dana došao poziv iz Poreča.
– Predsjednica uprave Agrolagune, Nerina Zec, odvažila se i zakoračila, mogu slobodno reći, u nepoznato. Zaposliti mladu osobu na ovako bitnu i odgovornu poziciju nije mala stvar. Za to treba imati hrabrosti, viziju za tvrtku u budućnosti, ali i velikog iskustva. To moju odgovornost, motivaciju i želju za stvaranjem vrhunskih proizvoda čini još i većom – kaže Barišić te dodaje kako ga je tijekom intervjua na prvu privukla vizija i smjer u kojem se Agrolaguna želi razvijati i pozicionirati u svijetu vina, sira i ulja. Naime, osim brojnih vinograda, Agrolaguna ima i najveći maslinik u regiji koji daje vrhunska ulja pod etiketom Ol Istria, a ima i vlastitu siranu Špin koja je ove godine dobila nagradu za najbolji ovčji sir na svijetu.
Brzo stekao povjerenje
Kada je tek došao na poziciju, priznaje, bilo je sumnjičavih pogleda okoline, ponajviše zbog njegove dobi. No, ističe da je vrlo brzo stekao povjerenje i podršku svojih kolega iz svih sektora, kao i od čelnih ljudi firme.
– U ovih 11 mjeseci napravili smo puno malih promjena koje tvore kvalitetne temelje za budućnost. Najbitnija stvar je tim. Mogu reći da na čelu svakog proizvodnog odjela imamo izvanrednu mladu ekipu koja uspješno vlada svim izazovima. Samim time dogodile su se promjene u načinu komunikacije, pogledu na posao i okruženje, osnažili smo timski rad. Veseli me kad ujutro vidim nasmijane ljude oko sebe. To znači da je radna atmosfera pozitivna i da ljudi pozitivno pristupaju poslu i zadacima – govori Barišić.
Ove su godine također osvojili čak sedam zlatnih medalja za svoja vina, od kojih se posebno ističu one na natjecanju Emozioni dal Mondo u Italiji. Tamo je njihovo vino Cabernet Sauvignon Festigia 2018. osvojilo Great Gold medalju, što znači da je dobilo najveći broj bodova unutar svjetske konkurencije, dok je Merlot Festigia 2018 proglašeno najboljim vinom iz Hrvatske.
S obzirom na njegovo iskustvo u tri različite kulture vinarstva, upitali smo ga kako na vina gledaju Francuzi, Amerikanci te Hrvati. U Francuskoj, kaže, vino je dio kulture. Ono je dio svakodnevnog života, duboko ucrtano u tradiciju i način života. Osim što uživaju u konzumiranju vina, uključeni su u svaki trenutak stvaranja vina i ponose se time.
Amerikanci, za razliku od Francuza, imaju drugačiji pogled na konzumaciju i proizvodnju vina. Baziraju se na znanost, nove tehnologije, a sve u svrhu dobivanja vrhunskih vina. Takav pristup omogućio im je da su danas lideri u proizvodnji vrhunskih vina, no, veli, koliko god stremili da budu prvi u svijetu nikad neće biti Francuska, čije prirodno bogatstvo samo po sebi daje izvanredna vina. Što se tiče Hrvatske, kaže da je u posljednjih nekoliko godina hrvatska vinska scena jako napredovala, pogotovo u kvaliteti vina.
‘Zgrabite takvu priliku!‘
– To dokazuju brojna internacionalna priznanja koja sustavno pristižu na adrese hrvatskih vinara. Također se i navike potrošača u Hrvatskoj mijenjaju. Sve više potrošača cijeni, prepoznaje kvalitetu i njeguje kulturu ispijanja vina, što nas vinare izrazito veseli i motivira – ističe Barišić.
Za kraj smo se još jednom osvrnuli na scenarij s početka teksta pa smo ga upitali što savjetujete mladima koji se ikada nađu u situaciji kao što je njegova.
– Vrlo je nezahvalno dijeliti savjete, jer ionako svatko sam kreira svoj put. Ono što mogu reći je da slijede svoj unutarnji osjećaj, vjeruju u sebe i svoje znanje, ako tome dodaju ambiciju i strast. No, zgrabite takvu priliku, ne pružaju se često – zaključuje Barišić.
Schengen na graničnim prijelazima još nije ni krenuo, a već zapinje. ETIAS sustav, kojim su se trebali kontrolirati državljani BiH i trećih zemalja prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku, odgođen je do daljnjega, navodno do kraja 2023. godine.
Zbog ovakve odluke Europske komisije najsretniji su naši susjedi iz BiH koji i dalje mogu preko granice u Hrvatsku besplatno. Najviše kontraverzi koje je ETIAS izazvao nisu bile dodatne kontrole i sigurnosne provjere putnika, već taksa od sedam eura, koliko je svaki državljanin, BIH, Srbije ili neke druge treće zemlje morao platiti na graničnom prijelazu, piše Slobodna Dalmacija.
Bosanski mediji ovih dana likuju jer je ETIAS koji im je zadavao glavobolju odgođen. Međutim, prema šengenskim pravilima državljani trećih zemalja, dakle i BiH, u Hrvatskoj mogu boraviti kratkotrajno, ako ispunjavaju sve propisane uvjete, u trajanju najviše do 90 dana unutar razdoblja od 180 dana.
Ako je osoba na šengenskom prostoru boravila 90 dana, mora napustiti taj prostor, a dužina prethodnog boravka računa se za razdoblje 180 dana koje prethodi svakom danu boravka. Tako na primjer, ako je osoba u proteklih kalendarskih 180 dana boravila 45 dana na šengenskom prostoru, ona može na području bilo koje države EU-a boraviti još 45 dana – pojašnjavaju iz MUP-a RH.
Vrijeme boravka se računa pomoću takozvanog šengenskog kalkulatora. U šengenski kalkulator se upisuju svi datumi ulaska i izlaska iz Republike Hrvatske prema graničnim štambiljima otisnutim u putovnici u prethodnih 180 dana.
Za vrijeme kratkotrajnog boravka državljanin treće zemlje mora imati prijavljen smještaj. Međutim, brojni BH državljani imaju vikendice na moru na makarskom i pelješkom području. Često putuju preko granice pa im nova šengenska pravila nisu najbolje sjela.
– Razumijem da je Hrvatska u Europskoj uniji, ali trebalo bi primjenjivati drugačija pravila prema onima koji imaju nekretnine u Hrvatskoj. Zašto sedam eura na granici – rekla nam je jedna državljanka BiH koja ima vikendicu u Gradcu.
Za razliku od ETIASA koji je za sada ostao samo na papiru, šengenska pravila prometa robe i putnika su puno stroža i zasigurno će se primjenjivati na međunarodnim graničnim prijelazima.
Što se mijenja na ovim prijelazima od prvog dana Nove godine i što građani koji svakodnevno prelaze granicu između Hrvatske i BiH, bilo da idu u školu, na posao ili liječniku mogu očekivati od novih pravila?
Generalno gledano kontrole putnika koji dolaze iz trećih zemalja će biti detaljnije. Međutim, većinu tih dnevnih migracija čine hrvatski državljani koji žive s druge strane granice u BiH pa za njih ne bi trebalo biti značajnijih promjena prilikom prelaska državne granice i ulaska u RH.
Naime, svi hrvatski državljani koji prebivaju izvan EU-ova prostora tretiraju se kao državljani Europske unije i prema njima se primjenjuju “blaža” pravila kontrole. Osim toga, svi prijelazi za pogranični promet s BiH ostaju i dalje u funkciji i na njihov status ne utječu šengenska pravila. To je veliko olakšanje za lokalne stanovnike u pograničnom pojasu od pet kilometara koji za ulazak u RH koriste pogranične propusnice.
Što se tiče unosa u RH različitih roba i hrane iz primjerice BiH tu se ništa nije promijenilo sa ulaskom u Schengen. I dalje su zabranjeni meso i mliječni proizvodi. Međutim, može se unijeti ograničena količina voća i povrća te jaja, proizvoda od jaja i meda. Dopuštene su i ograničene količine ribe i ribljih proizvoda.
Tako se preko granice bez ikakvih problema možete donijeti do 20 kilograma, svježe, osoljene, očišćene, sušene ili kuhane ribe, kozica, rakova, dagnji i kamenica, 125 grama kavijara dok je zabranjeno unijeti jednu paštetu ili 10 dekagrama salame, mlijeko u tetrapaku ili jogurt. I ostali mliječni proizvodi, sir, vrhnje, maslac su na strogoj zabrani. Dopušteno je legalno unijeti u RH tek do dva kilograma mlijeka u prahu ili hrane za dojenčad, isto toliko hrane za kućne ljubimce, meda ili jaja.
Što se tiče bilja, biljnih proizvoda, voća i povrća u RH se za osobnu potrošnju mogu unijeti samo tropsko voće: banane, ananas, datulje, durian i kokos. Unos zemlje i supstrata za sadnju kao i sadnica vinove loze, citrusa i sjemenskog krumpira je zabranjeno.
Krumpir, rezano cvijeće, lukovice i gomolji, mrkva, cikla, celer rotkvica, kupus, cvjetača, kelj, zelena salata, radič, endivija, đumbir, šafran, kurkuma, rajčice, jabuke, kruške, dinje i lubenice mogu se unijeti u RH iz trećih zemalja samo uz podnošenje fitosanitarnog certifikata kojega je izdalo nadležno tijelo zemlje iz koje se povrće uvozi.
Putnici iz trećih zemalja u svojoj osobnoj prtljazi mogu u RH unijeti robu uz oslobođenje od uvoznih davanja bez potrebe izričitog prijavljivanja carinskom službeniku u vrijednosti od 300 eura u cestovnom i željezničkom prometu te 430 eura u zračnom i pomorskom prometu. U RH se može legalno unijeti 40 cigareta, 20 cigarilosa, 50 grama duhana, 10 mililitara e tekućine, četiri litra vina, 16 litara piva, 10 litara goriva u prenosivom spremniku te dva litra alkoholnog pića.
Osim toga putnici koji u svojoj prtljazi nose gotovinu u iznosu od 10.000 eura ili više obvezni su to prijaviti carinskom službeniku. Također su dužni prijaviti i kućnog ljubimca koji mora imati veterinarski certifikat ili putovnicu.
S obzirom na nova šengenska pravila, ali i sve veće cijene šoping preko granice u Hercegovini već je odavno opao. Nisu više atraktivne ni tamošnje benzinske crpke jer je gorivo posljednjih mjeseci jeftinije u Hrvatskoj. Jedino što se stvarno isplati kupiti jesu cigarete, koje su značajno jeftinije negoli kod nas.
Međutim, ako se poštuju šengenska pravila odzvonilo je kupovini cigareta preko granice jer je dozvoljeno unijeti samo 40 cigareta odnosno dvije kutije. Građani koji su ostali vjerni šopingu preko granice kažu da im se isplati u Hercegovini kupovati rezani duhan pa kod kuće “motati” cigarete. Ali s novim šengenskim pravilima mnogi će se morati odreći ovoga gušta.
