Mi smo katolici! To nikada ne zaboravite! Ako to ikada dođe u pitanje ili sumnju, sjetite se što sve čovjek može ispunjen Božjom milosti. Zato, kad vam netko prigovori i dobaci da ste katolici i da ste katolik ili katolička mladež, prisjetite se da ste u milosti Božjoj i da ste slobodni jer Bog to želi, jer vas je on tu pozvao. Malo po malo u svakome se, često i neprimjetno, događaju promjene koje s vremenom iziđu na vidjelo tako da ih svi zapaze i uviđaju. Sjetite se samo nadahnutih riječi Zaharijinog hvalospjeva: „A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove.“ (Lk 1,76). Koliko li je samo istine u ovim riječima, koliko ljubavi i milosti Božje proizlazi i širi se po svijetu preko djece i mladih koji žive kršćanski i ne boje reći da su katolici.
Često smo blokirani nekakvim oprezima i stidom da nas drugi ne bi vidjeli, a trebali bi zapravo biti jako sretni i radosni. I tu radost dijelit sa svima oko sebe. Jer ta radost nikada ne bi smjela ostati neprimjetna i skrivena u nama. Ona, kao i ljubav, treba biti primjetna, očitovana i življena u svakodnevnom životu po primjeru našega života. Jer ipak sam ja, ti, on, ona…svi mi ljubljeni ljubavlju koja nikada ne prestaje i po Božjoj milosti koja nam se svima daje. Koliko vremena potrošimo u isprazne stvari, u naš izvanjski izgled, u naše uživanje i odijevanje, u hrani, piću… A koliko vremena darujemo našem Stvoritelju? Onome koji je zaslužan za svaku našu minutu, svaku sekundu, za naš život i svu našu hranu. Sveti Franjo Asiški zahvaljivao je Bogu na svim stvorenjima, na svim stvarima, na životu, na noći i danu, na svemu pa čak i „sestrici smrti“. Stoga je bio Božji ugodnik i ostao u prijateljstvu sa svojim Stvoriteljem. Koliko bi nama bilo bolje truditi se da postanemo Isusovi prijatelji , koliko bi bilo manje svađa i nemira prema drugima kad bi na svemu zahvaljivali našem Gospodinu ,kada bi zahvaljivali na svakoj sekundi svoga života. Učinimo taj korak! Ohrabrimo se to učiniti! Papa nas poziva, Crkva očekuje!
Zasigurno ćete se svi složiti da nema prijateljstva bez iskrene ljubavi, povjerenja i slobode. To su važni preduvjeti bez kojih ne može biti pravog prijateljstva. Da! Uvijek u životu upoznaš nekoga tko ti je drag, nekog zbog koga bi napravio sve, nekoga tko je uz tebe uvijek kad ti treba, nekoga tko je s tobom kad je dobru i kad krene loše. Nekada se prevariš u osobi i jednostavno shvatiš da u tu osobu ne možeš imat povjerenja. Jer, poznanika je puno, ali je malo onih kojima s povjerenjem možemo pružiti ruku, na koje se uvijek možemo osloniti i s kojima uvijek možemo računati. No, ipak uzalud nam svi ovi primjeri ako sami nikad nismo iskusili i ne znamo što znači biti prijatelj i imati pravog prijatelja. Znamo da se uz prijatelja osjećamo sigurno, njemu možemo sve reći, u njega imamo povjerenja, s njim smo bliskiji nego s drugima, čak više nego s roditeljima, braćom i sestrama. Zašto je to tako? Zašto nam je baš ta osoba, među tolikima, prirasla srcu i postala najbolji prijatelj? I mi njoj? Uvijek kažemo da od osoba koje me okružuju ne tražim puno nego samo: da me cijene i poštuju. I to nam je dovoljno. Jako je teško steći pravo prijateljstvo, jer ono je jako teška stvar za objasniti i zahtjevna za živjeti. Ono se ustvari i ne treba objašnjavati nego živjeti! Objašnjenje daje sami Bog, koji je umro za nas na križu. On nam sugerira i potiče nas da njegovim primjerom objasnimo što je to pravo prijateljstvo. Dakle, znajte da uvijek postoji jedan Prijatelj koji vas nikada neće ostaviti, s kojim ćete lakše odolijevati olujama, u kojem ćete naći potpuni smisao svoga života i pravog prijatelja koji vas nikada neće iznevjeriti. On nam svaki dan, svaki sat, minutu i sekundu…on nam uvijek govori: „Ja sam s vama“, ja sam s tobom, ne boj se! Tom najvjernijem prijatelju ime je Isus. Ali on ima i drugo ime, a ono je: Ljubav, Dobrota, Praštanje, Milosrđe… Neka nam njegovo ime bude poticaj da i mi nosimo takvo ime! Završiti ću stihovima jedne pjesme koju je obradilo Hrvatsko Nadzemlje iz Splita:
„Ako sam Katolik i ja sam dite;
Vika sam ovo mi činit ne smite,
Vi radite slobodno što vas je volja;
Ali moja sloboda od vaše je puno bolja;
Ako sam Katolik i ja sam dite;
Vika sam ovo mi činit ne smite,
Ne srami se nastojati živit svoju viru,
I volim u svemu imat miru…“
Jer, mi smo Katolici! I to nikada ne zaboravite!
fra Ivo Rastočić – kristocentrik.wordpress.com
