Namjerava li i na koji način Dubrovačko-neretvanska županija – pod čijom su ingerencijom četiri doma na našem području – riješiti problem premalih kapaciteta domova za starije osobe jer su liste čekanja jako duge? Namjeravaju li proširiti postojeće domove ili izgraditi nove, uz pomoć, recimo, sredstava iz europskih fondova iz kojih i inače dobivaju značajna sredstva za druge projekte?

Dubrovački vjesnik je ta pitanja uputili županu Nikoli Dobroslaviću i još čeka odgovore.

Dubrovačko-neretvanska županija osnivač je četiri doma za starije i nemoćne osobe i to Domus Christija, Doma Dubrovnik, doma u Korčuli i doma u Veloj Luci.

U Domu za starije osobe Dubrovnik trenutno su na listi čekanja 453 osobe, dok na mjesto u Domus Christiju čeka 357 starijih osoba. Puno ih pribjegava zapisivanju na listu čekanja još dok su mlađi i u snazi jer na drugi način teško da će dočekati mjesto u domu kad na njih dođe red. To je ‘metoda‘ koja je u zapadnim zemljama nepoznat pojam, ali što činiti kad se čovjek nađe pred egzistencijalnim ponorom nego navrijeme misliti o njemu i barem se pokušati osigurati?

Oni koji nisu bili te sreće da se nađu na listi pri vrhu, a hitno im je trebao smještaj, pribjegli su smještaju u domovima u susjednoj državi, u Ravnom, Neumu ili Trebinju jer u dubrovačkim domovima mjesta jednostavno nema.

Cijene usluga smještaja u dubrovačkim domovima kreću se od 2.600 do 3.812 kuna, ovisno o ustanovi i vrsti sobe, a cijena se povećava za dodatne usluge, ovisno o vrsti usluge i zdravstvenom stanju korisnika.

Više o ovome možete pročitati na portalu Dubrovačkog vjesnika.