Maturantica matematičkog smjera Gimnazije Metković, Matija Jelena Bezer ostvarila je izvrstan uspjeh zauzevši drugo mjesto na međužupanijskom natjecanju iz Filozofije.
Zajedno sa svojom mentoricom prof.Klaudiom Soldatić, pozvana na državno natjecanje u Čakovcu početkom travnja.
Učenica će također sudjelovati u kvalifikacijama za međunarodnu filozofsku olimpijadu koja će se održati u Bariju u Italiji u svibnju.
Ako tražite savršen spoj rekreacije, prirode i povijesti, pridružite nam se na rekreativnoj pješačkoj turi “Legenda o Teuti” koju organizira Biciklistički klub Relaks! Tura će se održati 30. ožujka (nedjelja) stazom “Tragom bunkera”, koju su vrijedni članovi HPD Grabovica iz Ploča osmislili i markirali. Ova jedinstvena staza smještena je na brdskom području Striževo, a nudi spektakularne vidikovce od kojih zastaje dah. Ukupna duljina staze omogućava prolazak za otprilike 3 sata.
Plan ture: Okupljanje i polazak su iz Portine u Baćini u 10 sati. Nakon uspona do bunkera Rača, zaustavit ćemo se i napraviti kratki odmor, zatim slijedi selfie party i marenda. Nakon toga, nastavljamo izlet prema povratnoj točki. Očekivani povratak u Portinu je oko 15 sati.
Za koga je ova tura? Ova rekreativna tura idealna je za sve ljubitelje prirode, šetače, planinare i sve one koji žele provesti nedjelju na svježem zraku, u dobrom društvu i uz aktivan odmor.
Važne napomene za sudionike
Ovu pješačku turu organiziramo uz potporu Sportske zajednice Grada Metkovića, kojoj se ovim putem zahvaljujemo. Pozivamo vas da nam se pridružite i provedete nezaboravnu nedjelju u veselju, sportskom duhu i društvu zaljubljenika u prirodu! – poručuju iz BK Relaks.
U subotu, 22. ožujka u Rijeci je održano Otvoreno prvenstvo Hrvatske u veslanju na ergometrima. Najveće ovogodišnje natjecanje u ovome dijelu Europe okupilo je 400-tinjak veslača i veslačica. VK Neretvanski gusar predstavljali su Roko Mijić i Duje Bukovac te veteranka Nika Hrvatić.
Prva je nastupila veteranka Nika Hrvatić te je izveslala svoju utrku u dužini od 1000 m vremenu 4.01,40 nažalost bez konkurencije, što ne umanjuje izvrsno odveslano vrijeme.
Potom je nastupio stariji kadet Duje Bukovac te nas ugodno iznenadio osvojiši brončanu medalju. Duje popravio svoj osobni rekord u konkurenciji od 78 veslača.
Treći je nastupio naš novopečeni reprezentativac Roko Mijić te je naravno opravdao naša očekivanja oborivši također svoj osobni rekord zauzevši ukupno 2. mjesto sa vremenom 6.18,00. Ovom provjerom Roko je definitivno potvrdio svoj status perspektivnog mladog veslača na kojeg možemo računati da će ostvariti i puno veće rezultate.
Klub se može pohvaliti i s novim veslačkim sucem. Naime, Mislav Dragobratović je uspješno položio ispit za veslačkog suca koji se održavao u Rijeci.
U nedjelju, 23. rujna u 16:45 u sklopu Dana biskupa dr. Josipa Marije Carevića u Metkoviću otkrivena je spomen-ploča ovom znamenitom Metkovcu, postavljena na njegovoj rodnoj kući u Ulici Stjepana Radića.
U prigodnom programu kojega je vodila Zorana Vekić, Mario Talaljić se osvrnuo na prisan odnos Metkovaca i biskupa Carevića u vrijeme njegove biskupske službe u Dubrovniku. Naglasio je da je on jedini biskup rođen u Metkoviću i jedini biskup kooji je mučenički stradao u vrijeme Drugoga svjetskoga rata.
Župnik Župe Veliko Trgovišće u kojoj je umorvljeničke dane provodio biskup Carević kao kapelan u filijali Strmec, don Luka Slijepčević iznio je podatke iz ljetopisa Župe koje se odnose na biskupa Carevića. Na današnji dan 1945., tada je to bio Veliki petak, biskup Carević je posljednji put viđen živ. Nakon što je slavio misu u kapeli na Strmcu, partizani su ga odveli u nepoznatom pravcu, mučili i ubili, a posmrtni ostaci mu do danas nisu pronađeni.
Spomen-ploču biskupu Careviću blagoslovio je župnik fra Denis Šimumnović. Svečanost je pjesmom uvaličao Župni zbor sv. Ilije.
U 18 sati u crkvi sv. Ilije sv. misu o 80. godišnjici mučeničke smrti biskupa Carevića predvodio je zadarski biskup u miru, Želimir Puljić u koncelebraciji s brojnim svećenicima.
Subota je. Burovito vrijeme je za nama, a južina sve više pritišće. Promatramo kišne oblake sa jugozapada i pitamo se: Krenuti ili ne? Idemo ako i bude padalo, Norvežani kažu da će to biti ispod litre kiše.
Po tko zna koji put Drago, pisac ovih redaka i naš vjerni pratitelj Ari idemo na Rujnicu, ovoga puta od Sv. Nikole, zaseok Kuće u Desnama. Namjera nam je doći do odavno zaboravljene, a prije dvije godine pronađene crkvice sv. Marka na Jerebinki.
Na Rujničkom putu do Vigure (kapelica Gospa od Zdravlja) nailazimo na velika kamenja koja su se skotrljala i do stotinjeka metara s gradilišta novoga šumskoga puta. Nešto smo uspjeli i skloniti s puta jer za nama dolaze djeca koja pohađaju malu planinarsku školu HPD-a Grabovica. Oni će do Sv. Roka u napuštenoj Rujnici. Šumari su ovim novim putom presjekli drevni Rujnički put, nadamo se da će napraviti i pokoju stepenicu za laške prelažanje preko odrona od zemlje i poprilično velikog kamenja. Pitamo se kako će uskoro ovaj dio proći naši mali planinari?
Za pola sata došli smo do Vigure, prekrižili se, napili vode i nastavili Ruskim putom prema Babinoj Gomili. Za sljedećih pola sata evo nas na Sedlu: napuštamo Ruski put kod planinarske table za Babinu Gomilu i skrećemo na jugoistok prema Velikoj Rujnici. Pratimo greben s kojega puca predivan pogleda na donji dio Neretvanske doline, ušće Neretve i Pelješac. Desne i Donja Gora iznad Komina su nam pod nogama.
Frane Medak i ekipa su prije dvije godine sprejom ostavili crvene crte po stjenama, tražimo ih, ali se uočava nekakva staza i pokoji naslagani kamen. Ubrzo prepoznajemo i jedva vidljive crte koje usput obnavljamo. Pratimo njihovu stazu i čini nam se dosta laganom i logičnom s otvorenim, predivnim vidicima u smjeru mora.
Sa zapadne strane prolazimo vrh Velika Rujnica (620 m) koji ćemo danas propustiti. Znamo da se na ovom vrhu nalazi manja gomila kakvih ima gotovo na svakom rujničkom vrhu. Pred nama se ukazuje vrh Jerebinka i nekakva kamena struktura. To može biti samo Sv. Marko. Ne želimo žuriti već do vrha doći spomenutom, jedva uočljivom stazom.
Za dvadesetak minuta od Ruskoga puta stižemo na Jerebinku (610 m), provjeravamo GPS trag, udaljenost oko 900 metara. Pomalo smo iznenađeni nezahtjevnošću staze u ovom krševitom krajoliku. Prema dosadašnjem iskustvu očekivali smo grebene, škrape i gustu makiju smrika i zelenike.
Na Jerebinki je mala kamena suhozidana građevina koju su u siječnju 2023. locirali Frane i ekipa. Oni su zatekli hrpu kamenja i da nisu znali što traže ne bi primjetili temelje crkvice sv. Marka iz najvjerojatnije 18. st. Pomolili smo se Petrovu učeniku, Pavlovu suradniku i piscu drugog Evanđelja.
Crkvica je bila ucrtana na habsburškoj katastarskoj mapi iz 1836., a domaći ljudi su je potpuno zaboravili i nitko nije znao reći gdje bi se nalazila. Geodet Frane ju je izmjerio i locirao, a dva mjeseca kasnije planinari iz HPD Grabovica iz Ploča su se uspeli na Jerebinku i po digli zidove do metra visine. U unutranjem prostoru primjećuje se povišeni prostor za maleni oltar, tu su postavili malo drveno raspelo.
Mišo Glavinić (HPD Grabovica) tada je napisao (7.3.2023.): Na stijeni pored crkvice oštro Hrvojevo oko pronašlo je uklesane dvije godine, 1771. i 1798. I još jedan križ. U kamenu je rupa dubine 15-tak centimetara i slovo M.
Oko porušene crkvice vide se ostaci kamnih ploča kojima je vjerojatno bila pokrivena, a u temeljima i žbuka od vapna i crvenice. Pronalazimo i ulomke keramike što nam daje ideju da je prije crkvice možda ovdje bila prahistorijska gomila ili, kako domaći kažu, ilirska gomila kakvih u ovom kraju ne manjka.
U 18. st. ovim je prostorom upravljala Mletačka republika što objašnjava naslov ove crkvice (Sv. Marko je zaštitnik Venecije) koji inače nije uobičajen u našim krajevima.
Pogled s Jerebinke prema ušću Neretve je možda najljepši što smo ga vidjeli, stojimo gotovo u pravcu toka Neretve dok utječe u Neretvanski kanal, Donja Gora nam je na dlanu, a Desne se otkrivaju u svoj svojoj dužini, stješnjene između Babine Gomile i močvare. Na drugoj, istočnoj strani rujnička udolina, od 1910. napušteno selo Rujnica odakle potječu Kalebi, Dragovići, Kurti, Batinovići, Delije i Prusci. Zatim redom vrhovi Male Rujnice: Varda (D. Vidović objašnjava da “varda” dolazi od “guarda” – straža), Dragovića Varda, Mala Rujnica, Orlov vrh, Gnječeve Stine, Kablina).
U podnožju čujemo dječje glasove, dobro je, prošli su preko šumskoga puta. Zadovoljni i namireni marendom iz ruksaka vraćamo se istim putom u Desne. Još jednom želimo napraviti GPS trag do Ruskoga puta da sljedeći put ne tražimo crte po stjenama. Ne tratimo vrijeme, usput se javljamo našem povjesničaru don Mati Brečiću koji s velikim interesom istaržuje neretvansku prošlost. Kaže nam da u litaraturi nitko ne spominje ovu crkvicu i nadamo se da će on to uskoro ispraviti, šaljemo mu fotografije. Javljamo se i Frani kojemu dugujemo GPS trag, s njim dijelimo namjeru da ovaj dio puta što prije označimo planinarskim markacijama.
Prošla je i ura iza podne, tmasti oblaci sve brže jure preko vrhova mitske Rujnice, to je znak da će uskoro zakišiti. Tako je i bilo, ukrcavamo se u auto kod crkve Ss. Nikole, a prve kapi padaju po vjetrobranskom staklu.
Foto: Krešimir Jurić, Frane Medak, Mišo Glavinić
Povraćanje i proljev su česte tegobe u dječjoj dobi. Najčešće su uzrokovani virusnim infekcijama probavnog sustava. Simptomi su obično kratkotrajni, a većina djece se oporavi bez ozbiljnih komplikacija unutar tjedan dana. Pravovremeno prepoznavanje simptoma, odgovarajuća skrb kod kuće te pravilan unos tekućine mogu smanjiti potrebu za bolničkim liječenjem.
Povraćanje je refleks kojim organizam izbacuje sadržaj iz želuca, često uz prethodnu mučninu. Na taj način pokušava se riješiti mogućih štetnih uzročnika iz organizma. Javlja se kod različitih zdravstvenih stanja, uključujući probavne infekcije, trovanje hranom, alergijske reakcije, upalne procese u probavnom sustavu, ali i kod bolesti drugih organskih sustava.
Kod dojenčadi treba biti posebno oprezan i razlikovati bljuckanje od povraćanja. Ako beba dobro napreduje na tjelesnoj masi i nema drugih simptoma, bljuckanje je najčešće posljedica gastroezofagealnog refluksa, koji je normalna fiziološka pojava u ranoj dobi. Međutim, ako dojenče mlađe od dva mjeseca povraća u mlazu nakon svakog hranjenja, moguće je da postoji prirođeno suženje probavne cijevi (stenoza pilorusa), što zahtijeva hitan liječnički pregled i obradu.
Najčešći uzrok povraćanja kod djece je akutna crijevna infekcija, odnosno akutni gastroenteritis. Ovu bolest najčešće uzrokuju virusi poput rotavirusa, adenovirusa, norovirusa. Povraćanje kao vodeći simptom obično započinje naglo i traje do 48 sati, a mogu ga pratiti proljev, vrućica i bolovi u trbuhu. Osim virusnih, proljev mogu izazvati i bakterijske infekcije (salmonela, kampilobakter) te paraziti.
Povraćanje u djeteta koje je izrazito pospano, ima povišenu temperaturu ili osip može biti znak ozbiljne bakterijske infekcije i zahtijeva hitan liječnički pregled i intervenciju. Također, jutarnje povraćanje bez prethodne mučnine, uz glavobolju i smetnje vida, može ukazivati na ozbiljna neurološka stanja i također zahtijeva promptni liječnički pregled i obradu.
Proljev je stanje u kojem dolazi do povećanog gubitka tekućine stolicom, bilo zbog povećane učestalosti pražnjenja ili zbog promjene konzistencije stolice na tekuću. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, akutni proljev podrazumijeva tri ili više obilnih ili tekućih stolica dnevno.
Akutni proljev je jedna od najčešćih bolesti kod djece, a vrtićka djeca pobolijevaju dvostruko češće od djece koja ne borave u kolektivima. Najčešće je samoograničavajući i prolazi unutar tjedan dana. Vodeći uzročnici su virusi, među kojima je najčešći uzročnik rotavirus, koji je glavni uzrok proljeva kod djece mlađe od pet godina.
Proljev također može biti posljedica terapije antibioticima, iako je tada obično blažeg oblika. U tim situacijama preporučuje se uzimanje probiotika koji pomažu u obnavljanju crijevne mikroflore.
Posebnu pozornost treba obratiti ako dijete ima krv u stolici. Svježa krv može upućivati na oštećenje sluznice crijeva, dok crna stolica može biti znak unutarnjeg krvarenja u probavnom sustavu i zahtijeva hitan pregled liječnika.
Najozbiljnija komplikacija povraćanja i proljeva kod djece je dehidracija, koja nastaje zbog gubitka tekućine i elektrolita. Dehidracija može biti blaga (gubitak do 3 % ukupne tjelesne mase), umjerena (gubitak 5 %) i teška (gubitak 10 % ukupne tjelesne mase). Kod blage dehidracije dominiraju suhe usnice i žeđ, u umjerenoj dehidraciji pojavljuju se podočnjaci, suh i obložen jezik, oskudno mokrenje (pelena je suha ili je mokraća gusta i tamno žute boje) a kod teže dehidracije ušiljen nos, manjak suza kod plača, povišena tjelesna temperatura, ubrzan i slabo opipljiv puls, pospanost i letargija.
Kod blage dehidracije potrebno je djetetu u kućnim uvjetima osigurati adekvatan unos tekućine. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje oralne rehidracijske otopine (ORS), koje sadrže optimalan omjer vode, glukoze i elektrolita. VAŽNO: Rehidracija se treba odvijati unutar 3 do 4 sata, u količini od 50 do 100 ml/kg (ovisno o stupnju dehidracije – kod blage dehidracije 50 ml/kg). Postoji shema kod blage dehidracije koja preporučuje potrebnu količinu tekućine (ORS-a) koja bi se trebala dati djetetu da popije kroz 3-4 sata da bi se spriječila daljnja dehidracija i postigla optimalna hidracija:
Tjelesna masa (kg) – Volumen tekućine ORS (ml):
Napomena! 1 žličica (5 ml) daje se svake 2-3 minute, polako na špricu ili žličicom. Za svaku dodatnu proljevastu stolicu ili povraćanje potrebno je dodatnih 60-100 ml ORS-a.
Primjer: dijete koje ima 15 kg treba popiti 750 ml (svake 2-3 min 1-2 žličice od 5 ml, što iznosi oko 150 žličica kroz 4 sata).
U praksi se često dobije povratna informacija od roditelja kako dijete pije puno vode, ali ovim putem naglašavam kako sama voda nije dovoljna u postupku rehidracije jer povraćanjem i proljevom se gube elektroliti koji su bitni u održavanju homeostaze (ravnoteže tjelesnih tekućina) u organizmu, i sama voda onda neće biti dostatna riješiti problem dehidracije bez unosa elektrolita. Zato se preporučuje unos oralnih rehidracijskih otopina (ORS) koje u svom sastavu imaju optimalan omjer vode i elektrolita potrebnih za regulaciju homeostaze tjelesnih tekućina. Ove otopine dostupne su u ljekarnama bez recepta. Ako dijete odbija ORS zbog okusa koji su nerijetko neprimamljivog okusa, može se dati blago zaslađen čaj ili juha, ali treba izbjegavati gazirane sokove i energetske napitke koji radi smanjene količine natrija a povećane količine ugljikohidrata osmotskim učinkom mogu pogoršati proljev . Kod primjene ORS-a savjetuje se držati ga u hladnjaku (do 24 h) jer hladnoća eliminira loš okus ORS-a pa ga djeca bolje prihvate a također se savjetuje davati na slamčicu te na taj način zaobići (prevariti) okusne pupoljke na vrhu jezika koji nam signaliziraju loš okus ORS-a.
Ako dojenče doji, preporučuje se nastavak dojenja uz češće i kraće podoje. Kod djece koja konzumiraju adaptirano mlijeko, nije potrebno prelaziti na mliječne formule bez laktoze, osim ako liječnik drugačije ne savjetuje.
U slučaju da dijete povrati odmah nakon uzimanja tekućine, preporučuje se pauza od 20 do 30 minuta prije ponovnog pokušaja.
Tijekom akutnog gastroenteritisa (povraćanja i proljeva), pravilna prehrana pomaže bržem oporavku vašeg djeteta.
-Nastavite hraniti dijete čim se simptomi smire – gladovanje nije preporučeno.
-Oralna rehidracija (ORS) je ključna za nadoknadu izgubljene tekućine i elektrolita.
-Lagana prehrana – ponudite djetetu lako probavljivu hranu poput riže, kuhane mrkve, banana, dvopeka, nemasnog mesa i jogurta.
-Dojenčad treba nastaviti s dojenjem ili uobičajenim mliječnim obrokom.
KADA JE POTREBNA LIJEČNIČKA POMOĆ?
Roditelji bi trebali potražiti medicinsku pomoć u sljedećim situacijama:
Liječnik će pregledati dijete i na temelju simptoma odlučiti o daljnjim koracima. U većini slučajeva savjetuje se nastavak oralne hidracije kod kuće. Ako dijete pokazuje znakove ozbiljne teže dehidracije, vjerojatno će biti potrebna rehidracijska terapija u bolnici.
U situacijama kada dijete učestalo povraća i odbija piti tekućinu, što oralnu rehidraciju čini otežanom i teško izvedivom, preporučuje se nastavak rehidracije provoditi enteralno preko nazogastrične sonde koja se kod djece pokazala uspješnijim načinom rehidracije sa manje nuspojava i kraćim boravkom u bolnici u usporedbi sa intravenskom rehidracijom.
Ako dijete pokazuje znakove teške dehidracije, ne može uzimati tekućinu, ima krv u stolici/povraćanju, ili ima ozbiljne simptome (letargija, konvulzije, šok), tada je hitna hospitalizacija nužna.
VAŽNO JE ZNATI DA INFUZIJA NIJE LIJEK ZA BOLEST, VEĆ SAMO SIMPTOMATSKA TERAPIJA ZA TEŽU DEHIDRACIJU!
Iako se roditelji često oslanjaju na infuziju kao brzo rješenje, intravenska nadoknada tekućine nije nužna u gotovo 95% slučajeva blage i umjerene dehidracije pri čemu je peroralna nadoknada tekućine ORS-om sigurniji, fiziološki prihvatljiviji i manje invazivan način liječenja.
Nakon infuzije a po mogućnosti i za vrijeme trajanja infuzije, potrebno je nastaviti davanje tekućine na usta (peroralna hidracija). Za dijete je peroralna hidracija sigurniji i manje traumatičan način nadoknade tekućine od infuzije koja ima i svoje rizike (ijatrogene komplikacije), tako da se prednost kod blage i umjerene dehidracije uvijek daje peroralnoj rehidraciji (davanje tekućine na usta).
Intravenska rehidracija koja se provodi bez mogućnosti čestog praćenja serumske koncentracije natrija može biti potencijalno opasna za razvoj cerebralnog edema, ili osmotske demijelinizacije.
Lijekovi Reglan (metoklopramid) i Buscol (butilskopolamin) koriste se za određene probavne tegobe kod djece, ali uz poseban oprez zbog mogućih nuspojava.
Reglan se ponekad koristi kod teškog povraćanja, ali može uzrokovati neurološke nuspojave, ekstrapiramidne simptome poput nekontroliranih pokreta lica, ukočenosti i tremora, posebno kod male djece. Ove reakcije mogu izgledati zastrašujuće i zahtijevaju hitan prekid terapije. Zbog toga se Reglan ne smije koristiti rutinski kod dječjeg povraćanja, već samo ako liječnik procijeni da je to nužno, a nikad ispod 1 godine života.
Buscol se koristi za grčeve u crijevima, ali može prikriti ozbiljna stanja poput upale slijepog crijeva ili crijevne opstrukcije. Također, može izazvati ubrzan rad srca, vrtoglavicu, suha usta i otežano mokrenje (antikolinergički učinak), što može biti posebno problematično kod male djece. Zato se ne preporučuje za opće bolove u trbuhu bez jasne dijagnoze, a nikad u djece mlađe od 6 godina.
U većini slučajeva, blagi probavni problemi kod djece mogu se liječiti bez ovih lijekova, uz pravilnu hidrataciju i dijetalne mjere.
Crijevne infekcije su vrlo zarazne, pa je važno pridržavati se higijenskih mjera, osobito redovitog pranja ruku. Djeca se mogu vratiti u vrtić ili školu 24 sata nakon prestanka simptoma kako bi se spriječilo širenje infekcije.
Pravilna hidratacija, primjena probiotika i prilagođena prehrana ključni su za brži oporavak djeteta. U većini slučajeva povraćanje i proljev prolaze bez komplikacija, no roditelji trebaju biti oprezni i obratiti se liječniku ako primijete znakove ozbiljnijih stanja.
Peto kolo Paket24 Premijer lige – Lige za ostanal bilo je jako zanimljivo. Metković-Zalmo dobio je derbi začelja i bodovno uhvatio priključak s Dubravom i Karlovcem. Varaždin 1930 je pak jedini slavio u gostima. Gorica je pala u Osijeku, Zamet nastavio sjajan niz, Trogir srušio Karlovac.
U derbiju začelja, Metković-Zalmo uvjerljivo je pobijedio Dubravu 39:26 i tako se bodovno izjednačio s tim zagrebačkim sastavom. Izrazito čvrsto i agresivno otvorio je susret sastav iz Metkovića. I već u šestoj minuti bio u prednosti od tri pogotka (4:1). Sredinom prvoga dijela ta je prednost podignuta na plus pet (10:5), a do kraja poluvremena za još jedan pa je domaći sastav mogao mirno u svlačionicu (18:12).
Dubrava nije imala odgovor na igru domaćina ni u drugom dijelu. Nije stoga čudno da je njihov zaostatak bio sve veći i veći. U 41. minuti gosti su već bili u minusu od 10 pogodaka (27:17). Treneru Ivan Čupiću takva je razlika otvorila mogućnost rotacije praktički kompletne momčadi pa ih se čak deset na kraju našlo među strijelcima. Završilo je s 13 razlike (39:26). Dario Raguž sa sedam te Filip Mažurana i Mihael Krešić s po šest pogodaka bili su najbolji u domaćim redovima. Kod Dubrave najbolji Marko Tkalec s devet pogodaka.
PAKET24 PREMIJER LIGA – LIGA ZA OSTANAK: 5. KOLO
METKOVIĆ-ZALMO – DUBRAVA 39:26
OSIJEK – GORICA 26:22
RUDAR – VARAŽDIN 1930 22:26
ZAMET – MOSLAVINA 27:24
TROGIR – KARLOVAC 30:24
Danas je odigrano sedam utakmica 19. kola 3. NL jug, a strijelci nisu naročito bili raspoloženi jer palo je samo 8 pogodaka.
Pet klubova se odvojilo na vrhu, svih pet je ovo kolo upisalo pobjede, a već u sljedećem imamo derbi, na Borovište dolazi Neretva.
Zadar očekivano iz Makarske nosi tri boda, ali očekivala se njihova uvjerljivija pobjeda, pogotvo jer su već u 4. minuti došli do prednosti. Uz to, Zmaju je u 36. minuti iskuljučen golman zbog igranja rukom izvan šesnaesterca.
Nakon četiri kola, pobjedama se vratila Sloga, na Glavici su srušili Junak 2:0 golovima u početnoj fazi utakmice. Istovjetnim rezultatom do tri boda je došla Neretva protiv Kamena. Očekivao se i tu lakši posao za domaće, zbog položaja na ljestvici, ali i zbog činjenice da je Kamen bio bez prvog golmana Šege pa je na gol stao Branimir Jonjić koji je na pragu 42. godine. Nakoncu je Jonjić bio ponajbolji u redovima gostiju, a treba spomenuti kako gosti nisu realizirali kazneni udarac kod rezultata 1:0, piše Dalmatinski nogomet.
Neretvanac je nastavio pozitivnu seriju, u Omišu su remizirali 1:1. Sedmu utakmicu ne znaju za poraz, posljednji poraz upisali su na Stanovima počekom 11. mjeseca.
Golova nije bilo na dvije utakmice, u Dubrovniku su GOŠK i Val odigrali 0:0, baš kao i Hrvatski Vitez i Primorac u Posedarju. Gospari još ne znaju za poraz u drugom dijelu, ali i dalje im je velika boljka postizanje pogodaka.
Večerašnjim otvorenjem izložbe predmeta, dokumenata, fotogarfija u Galeriji GKS-a o prešućivanom dubrovačkom biskupu-mučeniku počeli su Dani biskupa dr. Josipa Marije Carevića (1883.-1945.) u Metkoviću.
Izložba je nazvana Damnatio memoriae (Zabranjeno sjećanje- zatiranje) a priredili su je don Josip Krpić, Mijo Igor Ostojić i Mario Talajić koji je večeras iscrpno predstavio znamenitog dubrovačkog biskupa, rođenog Metkovca i upornog promicatelja slobode vjeroispovijesti, dostojanstva svakog čovjeka i nacionalne svijesti zbog čega se zamjerio vlastima.
Na početku je Zorana Vekić pozdravila sv priosutne ispred Ogranka Matice hrvatske u Metkoviću koji je suorganizator izložbe uz Grad Metković, Ustanovu za kulturu i sport Metković i udrugu Hrvatski domobran – Ogranak Metković.
Kao poseban gost, prisutnima se obratio zadarski nadbiskup u miru, a prije toga i dubrovački biskup Želimir Puljić koji je izrazio zahvalnost svima koji su sudjelovali u oprganiziranju ove izložbe posvećene časnom članu hrvatskog episkopata koji stoji uz bok posijeratnim hrvatskim biskupima (bl. Stepinac, Čule, Franić) čiji je život obilježilo trpljenje za vjeru.
Na kraju je potpisana darovnica prema kojoj sva izložena građa se daruje Državnom arhivu u Dubrovniku i bit će pohranjena u Arhivskom sabirnom centru Metković-Opuzen-Ploče.
Biskupova pranećakinja Vivian Grisogno darovala je Župi sv. Ilije – proroka Metković veliki portret biskupa Carevića.
Izložbu je otvorio gradonačelnik Dalibor Milan. Katalog izložbe koji je napravio Nikša Martinac možete pogledati OVDJE.
U nedjelju, 23. ožujka 2025. u 16.45 u Ulici S. Radića 16 (bivša zgrada ŠUP-a) Otkrivanje spomen-ploče na rodnoj kući biskupa dr. Carevića, a u 18 sati u Župnoj crkvi sv. Ilije proroka održat će se svečana spomen-misa o 80. godišnjici mučeničke smrti biskupa dr. Carevića, koju će predslaviti mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski u miru.
Josip Marija Carević rođen je u Metkoviću 16. veljače 1883. godine u obitelji s više djece. Rano je ostao bez oca, pa se očekivalo da će izabrati zvanje kojim će moći preuzeti ulogu hranitelja obitelji. Kada je pokazao želju za svećeništvom, majka je to prihvatila. Školovao se u klasičnoj gimnaziji u Splitu, potom je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je doktorirao filozofiju i teologiju. Za svećenika je zaređen 28. listopada 1908. godine.
Pastoralno djelovanje započeo je u Splitu, gdje je bio kateheta, profesor i duhovnik, a od 1924. godine kanonik Stolnog kaptola. Snažno je iskazivao socijalnu svijest, te su ga prozvali „ocem siromaha“.
Dubrovačkim biskupom imenovan je 13. travnja 1929. godine. Za biskupa je posvećen 4. kolovoza u Zagrebu, a u posjed biskupije ušao je na Malu Gospe iste godine. Za vrijeme svoje biskupske službe biskup Carević stalno je nastojao biti što bliže onima najmanjima na čija je pleća je padao najveći teret ekonomske krize u tom nestabilnom vremenu. Pomagao je zalažući se za zbrinjavanje najsiromašnijih i za dobru duhovnu klimu. Uz ostalo je organizirao podizanje križa na Srđu.
Zatražio je razrješenje od službe te je umirovljen 1940. godine. Nastanio se u Zagrebu i stavio na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Obavljao je razne službe na udaljenim župama, a u drugoj polovici rata boravio je u Vižovlju u Hrvatskom zagorju, duhovno pomažući puk na tromeđi župa Veliko Trgovišće, Klanjec i Luka. Najvjerojatnije je na Veliki petak 1945. godine okrutno mučen i umoren. Do danas se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostaci.
U Metkoviću je danas održana zajednička vježba specijalističkih interventnih timova gradskih društava Crvenoga križa koji spašavaju u otežanim uvjetima na vodi.
U vježbi su sudjelovali timovi gradskih društava iz Metkovića, Dubrovnika, Splita, Zadra i Šibenika. Sudionici su, između ostaloga, na Neretvi imali nekoliko vježbi sa specijalističkim skuterom za spašavanje, i gumenjakom, a osim spašavanja na glavnome toku, vježbali su i spašavanje s obale.
Foto i tekst: metkovic.hr
