Poznati su rezultati šestog foto natječaja Volim svoju županiju, projekta Hrvatske zajednice županija kojim se promoviraju ljepote svih hrvatskih krajeva, pa i onih za koje mnogi nisu znali da postoje.
Na natječaj je prijavljeno više od 13 000 fotografija 4500 autora. Odlukom stručnog žirija pobjedu je odnijela fotografija Ljubav neretvanskoga zeta Lea Lendića iz Splitsko-dalmatinske županije. To je prvi put da je pobjednik natječaja fotografija s motivom čovjeka, a ne prirode, koju je žiri doživio kao čistu emociju…
Za najuspješniju, između 300 fotografija pristiglih na natječaj iz Dubrovačko-neretvanske županije, proglašeno je Ušće Neretve autora Stjepana Jozepovića iz Metkovića.
– Na nagovor supruge sam poslao fotografije na foto natječaj ‘Volim svoju županiju’. Ključno za moju odluku je bilo to što sam vidio da broj lajkova nije presudan, nego da o fotografiji odlučuje i struka. Fotografija Ušće Neretve mi je jedna od najdražih u kolekciji. Nastala je u kolovozu prije tri godine, ne kao rezultat slučajnosti, već pomnog planiranja. – kazao nam je Jozepović, ne skrivajući zadovoljstvo što je baš njegova fotografija zapela za oko stručnom žiriju na čijem čelu je poznata fotografkinja Mara Milin.
Stjepan je na natječaj poslao još dvije fotografije s motivom Korčule i skulpturom o. Ante Gabrića ispred metkovske crkve sv. Ilije…
U Hrvatskoj se priprema veliko otvaranje uoči turističke sezone. Nakon najavljenih kontroliranih okupljanja, u ljekarne uskoro stižu brzi testovi za osobnu upotrebu.
Brzi testovi za baš sve koji žele stižu u Hrvatsku za desetak dana, javlja RTL.
“Taj test će biti na pljuvačku, postoje još dvije vrste – jedna je bukalna sluznica, a drugi je na površini nosa, registracija je napravljena u Republici Njemačkoj, ali mi očekujemo i druge testove koji će proći tu kontrolu”, rekao je član uprave Medike Jakov Radošević.
HALMED je danas zaprimio obavijest o stavljanju na tržište testova za “samotestiranje” koji su odobreni na razini Europske unije.
“To su medicinski proizvodi koji su namijenjeni za samostalno korištenje od strane laika, budući da ih koriste osobe koje nisu profesionalci u postupku provjere ovih testova bilo je potrebno dokazati da su oni pouzdani i dovoljno, jednostavni i da ih građani mogu koristiti na siguran način“, kazala je glasnogovornica HALMED-a Maja Bašić.
Test će se moći kupiti u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama, cijena ispod 100 kuna.
“Ja sam isto saznala tu vijest danas i moram reći da me jako veseli, jer nas pacijenti stalno ispituju. Oni čuju da su takvi testovi dostupni i vani i u običnim trgovinama, tako da me stvarno veseli da ćemo i mi to konačno moći ponuditi”, kaže magistra farmacije Marina Marušić Fojs.
Povodom nedavnoga događaja koji se dogodio 7. svibnja ove godine u Gabeli Polju, kojemu je nazočio metkovski gradonačelnik Dalibor Milan, Most Metković poslao je priopćenje za javnost. Prenosimo ga u cijelosti:
Pozivamo tehničkoga gradonačelnika Metkovića Dalibora Milana da se očituje o sastanku u privatnoj kući u Gabeli Polju, kojemu je uz njega nazočio gradonačelnik Čapljine Smiljan Vidić i još petnaestak ljudi. Iz MUP-a HNŽ-a priopćili su da se na tom sastanku, održanom 7. svibnja 2021. dogodio incident kada se jedna osoba pojavila s bombom i prijetila nazočnima.
Zanimljivo je da je policija tu informaciju objavila tek poslije nekoliko dana i to nakon što je vijećnik Gradskoga vijeća Čapljine Sandro Jurković na svojemu Facebook profilu najavio da će iznijeti sve informacije s toga misterioznog „bombaškog“ sastanka. Postavlja se pitanje s kojim su se ciljem u Gabeli Polju u privatnoj kući našli tehnički gradonačelnik Metkovića Milan, koji više ne može donositi nikakve velike odluke, i aktualni gradonačelnik Čapljine Vidić? Radi li se možda o prijateljskom druženju jer bi o službenom sastanku, valjda, i Milan i Vidić o tome izvijestili građane?! Zašto je MUP HNŽ-a o tom incidentu šutio gotovo pet dana i zašto gradonačelnik Vidić i tehnički gradonačelnik Milan o tom incidentu ni riječi nisu rekli sve do danas? Što to kriju i što su to tako tajnovito dogovarali Milan i Vidić?
Metkovke i Metkovci, zaslužujete odgovore na to, kao što zaslužujete i transparentnog, otvorenog gradonačelnika koji se neće samo dobro smješkati i za svakoga imati toplu riječ, a onda iza leđa spletkariti.
Metkoviću je potreban stav, Metkoviću je potrebna istina! – stoji u priopćenju Mosta Metković.
Kandidat za dubrovačko-neretvanskog župana i predsjednik Mosta Božo Petrov u Župi dubrovačkoj govorio je o problemu upravljanja dubrovačkim akvatorijem u kojemu nedostaje i nautičkih luka i komunalnih lučica.
– Dvadeset posto ukupne morske površine u Republici Hrvatskoj otpada na Dubrovačko-neretvansku županiju, potencijal je ogroman, ali se ne iskorištava, rekao je Petrov. Dodao je kako je sramota to što se bogati strani jahtaši mogu usred hrvatskog akvatorija besplatno usidriti dok za domaće vlasnike brodica nema dovoljno vezova.
– Dolazili su strani investitori i željeli ulagati u nautičke luke, ali ni za njih nije bilo mjesta. Ti su investitori na kraju uložili u neke druge mediteranske zemlje, naglasio je Mostov kandidat za župana.
– Problem je nedostatka komunalnih vezova velik pa su ljudi primorani raditi divlje vezove za svoje brodice. Već dugo se pokušava napraviti projekt koji bi omogućio žiteljima da na odgovarajući i siguran način vežu svoje brodice, ali za to, nažalost, nema sluha, istaknuo je kapetan Matko Čupić iz Župe dubrovačke.
Dodao je kako je problem nedostatka vezova u Starom gradu i Gružu starijeg datuma i da je to rezultiralo dugogodišnjim neredom u kojemu veliki broj ljudi ni ne zna kako doći do legalnog veza.
Čupić naglašava i da se problemi u nautičkom turizmu javljaju pri samom ulasku nautičara u hrvatske vode.
– Kad uđete u hrvatske vode iz Crne Gore, prvi carinski dok je u Cavtatu, što znači da nautičari, da bi legalno bili u Hrvatskoj i prijavili se, zaobilaze Prevlaku, biser Jadrana, uvalu Molunat i plažu Pasjača, koja je proglašena jednom od najljepših na Jadranu. To otežava razvoj krajnjeg juga Hrvatske i tjera nautičare odavde, zaključio je Čupić i dodao kako je rješenje problema vrlo jednostavno, a radi se o otvaranju carinskog doka na samoj Prevlaci.
Gradonačelnik Dalibor Milan uručio je priznanja sudionicima Memorijalnoga biciklističkoga maratona Navik on živi ki zgine pošteno: Prevlaka – Vukovar – Ilok, koji je održan u organizaciji Biciklističkoga kluba Metković i Udruge veterana IV. gardijske brigade DNŽ.
Podsjetimo, u spomen na 12 ubijenih redarstvenika u Borovu Selu, biciklisti su prešli 1000 km i u šest etapa simbolično spojili krajnji jug i istok Hrvatske.
„Na putu su ih pratile različite vremenske prilike, ali u svom naumu su bili ustrajni od samoga starta do cilja! Momci, svaka vam čast! Na ponos ste našega grada“, poručio je gradonačelnik Milan, prenosi metkovic.hr.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 29 novih slučajeva zaraze koronavirusom (14 utvrđeno brzim antigenskim testom), obrađeno je 337 uzoraka.
Riječ je o devet osoba iz Dubrovnika, četiri iz Metkovića, tri iz Pojezerja, Slivna i Župe dubrovačke, dvije iz Opuzena, jednoj iz Korčule, Konavala, Ploča, Stona i Vele Luke.
Preminula je jedna ženska osoba iz Metkovića (rođ. 1956.g.).
Izliječena je 51 osoba: deset iz Dubrovnika, devet iz Orebića i Vele Luke, šest iz Korčule i Metkovića, četiri iz Blata, tri iz Trpnja te po jedna iz Lumbarde, Pojezerja, Stona i Župe dubrovačke.
U OB Dubrovnik hospitalizirano je 28 osoba pozitivnih na koronavirus. Pet pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb, od čega su tri na invazivnoj, a dva na neinvazivnoj ventilaciji.
U samoizolaciji je 323 osobe, a u posljednja 24 sata zabilježeno je 11 kršenja mjere samoizolacije (osam na granici).
Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.
Danas, u 11 sati Mostov kandidat za gradonačelnika Metkovića Nikica Hajvaz i za zamjenika Josip Talajić će gostovati na Radiju Delta kada će iznijeti dio svoga programa za Metković.
Prije toga su u središtu garda se družili s građanima pored štanda djelići letak s programom.
– Pozivan naše sugrađanke i sugrađana da izađu na izbore i da nam ukažu povjerenje. Oni koji još razmišljaju da li izaći na izbore ili koji misle da su svi isti, poručujem da nismo svi isti, uvijek ima onih koji su bolji i oni koji su lošiji. Ukoliko ne budete izašli na izbore, uvijek će biti isto. Zato vas pozivam da izađete na izbore i podržite listu br. 1 za gradonačelnika Metkovića, br. 4 za Gradsko vijeće da bi grad vratili svima nama i br. 5 za župana i Županijsko vijeće. – poručio je Nikica Hajvaz.
– Pozdravljam sve građane grada Metkovića, želio bih da svi izađu na izbore 16. svibnja i da podršku daju Mostu da zajedno promijenimo grad na bolje, rekao je Josip Talajić.
Lista SDP-a Metković za gradsko vijeće Grada Metkovića spoj je mladosti i iskustva, neovisnih pojedinaca i članova stranke, koji zastupaju progresivne ideje. Žene zauzimaju prvih 7 mjesta naše liste kako bismo potaknuli naše sugrađanke na veći politički angažman.
Na listi su redom:
Dana Svaguša
Luca Draženović
Ana Dragović
Sandi Šprlje Obradović
Zdravka Barišić
Sandra Jelčić
Mirjana Obradović
Ivan Đerek
Roberto Jerković
Luka Kadijević
Nikola Šutalo
Ante Repeša
Krešimir Kuran
Ante Jakić
Rade Nikoletić
– Kandidate liste za pametni, uključivi i održivi Metković, predstavljamo vam kroz promotivni video. – kažu u SDP-u Metković.
Digitalna zelena potvrda, kolokvijalno nazvana COVID putovnica, od 1. lipnja mogla bi postati glavna ulaznica na koncerte i u klubove te za zabavu bez pridržavanja epidemioloških mjera, saznajemo neslužbeno od izvora bliskog Nacionalnom stožeru, donosi Jutarnji.
Naime, ovog četvrtka u zagrebačkom restoranu Rooftop Lateral, na 26. katu nebodera u Strojarskoj ulici, održat će se prvo probno okupljanje, domjenak za 100 osoba koje su cijepljene s obje doze cjepiva i kojima je od druge doze prošlo najmanje dva tjedna. Tijekom četverosatnog druženja ponašat će se kao da epidemije nema – neće držati razmak niti nositi maske, normalno će razgovarati, kretati se, jesti…
Sedam dana poslije bit će testirani: pokaže li se da nije došlo do širenja zaraze, bit će to dokaz da bi cijepljene osobe tijekom turističke sezone mogle uživati u događanjima bez epidemioloških ograničenja.
– Ako svi uvjeti budu ispunjeni, ako pilot-projekt dokaže sigurnost okupljenih i ako budu dobre brojke, od početka lipnja svi s COVID putovnicom moći će uživati u relativno normalnoj turističkoj sezoni – kaže sugovornik Jutarnjeg.
Velika očekivanja
Nakon domjenka u četvrtak nastavit će se s pilot-projektima: prvo će se u subotu inscenirati svadba, a nakon toga i okupljanja s osobama koje su preboljele covid-19 u posljednjih šest mjeseci.
Kako kaže naš sugovornik, bude li sve u skladu s očekivanjima, na ulasku, primjerice, na koncert posjetiteljima bi se očitao QR kod s tzv. covid-putovnica, a na događaj bi mogli ući oni koji su cijepljeni, koji su preboljeli covid te oni koji imaju negativan test ne stariji od 48 sati, dakle pod istim uvjetima kao za prelazak granice.
Pilot-projekt organizira Udruga ugostitelja u suradnji s HZJZ-om. Hrana i piće za one koji će sudjelovati na domjenku bit će besplatni, party počinje u 18, a traje do 22 sata.
Dobri pokazatelji
Žaklina Troskot iz Nezavisne udruge ugostitelja, koja je organizator, kaže da će na ovom događaju “sve biti kao da je staro normalno, kao da smo u 2019. godini”. Je li im bio problem popuniti kapacitet događanja s obzirom na to da je rijetko tko dobio dvije doze cjepiva, izuzev medicinskih radnika i visokorizičnih skupina?
– Nismo još do kraja popunili kapacitete. Vrlo nam je važno da sudionici tjedan dana nakon događanja dođu na testiranje, tako da zbog toga pomnije odabiremo uzvanike, odnosno pokušavamo utvrditi da neki od njih u tom terminu nemaju, recimo, neki poslovni put – kaže Troskot te dodaje da se i dva dana poslije, u subotu, održava simulacija svadbene svečanosti s više od stotinu uzvanika.
Sve će biti po uzoru na svadbu s večerom, glazbom uživo i plesom.
Kucamo na vrata zaboravljenih članova Društva hrvatskih mrtvih pjesnika. Prije nekoliko je tjedana u zajedničkome izdanju Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatske kulturne zaklade, Južnohrvatskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, Ogranka Matice hrvatske u Čitluku i Hrvatskoga slova objavljen zbornik posvećenNikoli Martiću, hrvatskomu pjesniku rođenom u Višićima 5. kolovoza 1938.
Riječ je o 13. broju zbornika radova s Neretvanskoga književnog, znanstvenog i kulturnog susreta, susreta kojim se rasvjetljuje život i djelovanje važnih dionika hrvatske kulture koji potječu iz širega neretvanskog područja, a čijim je glavnim urednikom Stjepan Šešelj. To je ujedno jedan od dvaju zbornika iz navedene nizanke (uz zbornik posvećen fra Andriji Kačiću Miošiću) u kojima nisam bio autorom, pa sam u miru mogao pročitati 19 štiva (uključujući predgovor i kronologiju skupa) 17 autora (Danice Bartulović, Vinka Grubišića, Zorana Ante Jurišića, Mate Kovačevića, Ljube Krmeka, Stanka Krnjića, Antuna Lučića, Šimuna Muse, Luka Paljetka, Pere Pavlovića, Mile Pešorde, Ivan Sivrića, fra Miljenka Stojića, Stjepana Šešelja, Marije Vasilj, Dubravke Vidak i Đure Vidmarovića) o tome pjesniku kojemu se glavna životna prekretnica dogodila, što jamačno nije slučajno s obzirom na njegov opus, u Kristovim godinama, tijekom po mnogo čemu sudbonosne 1971. godine kad je, s utrte staze pjesničke slave i iz razmjerno ugodnoga života spuznuo u gotovo potpunu anonimnost politički i ljudski obespravljen te zaboravljen od gotovo svih ljudi osim od članova obitelji i najužega kruga prijatelja.
U tome je svojevrsnom zaboravu i progonstvu (koje je djelomično i sam odabrao kad su nakon 1990. došla povoljnija vremena) došao do kraja svojega životnog puta koji je okončan u Splitu 29. siječnja 2013.
Neobičan svat hrvatske književnosti
Toga neobičnoga svata hrvatske književnosti do prelistavanja ovoga zbornika, koji je najosobniji od svih zbornika u ovoj nizanci i u kojemu je gotovo svaki autor ostavio proznu ili pjesničku crticu sa susreta s pjesnikom, poznavao sam tek iz zgoda koje su mi prepričavali Stjepan Šešelj i Ljubo Krmek. Prvi mi je tako zborio kako ga je Nikola Martić pozvao na izložbu, ali ne, kako je Stjepan očekivao i kako bismo mi očekivali, umjetničkih slika, nego sadnica, a i Stjepan su mi i Ljubo (koji je probrao Martićeve pjesmotvore za ovaj zbornik) pripovijedali kako bi Martić iznebuha banuo na nečija vrata i molio da ga se preveze do njegove kuće (Toliko dugo (…) čitavu te vječnost nema, moj brate(…)), koju je vazda napuštao iako su mu se domom razlijegali glasovi Ostani tu, brate moj, u pustom domu našem.
Nedavno mi ga je u razgovor kao kuma našega kuma Ante Krmeka (a s Krmecima se, kao i s Kraljima, s kojima smo se skumili još dok su živjeli u Gradcu pod Žabom prije odseljenja u Ston, kumatamo stoljećima) spomenuo i otac, a meni je negdje u glavi zazvonio podatak da se dio Višića u kojemu se rodio Martić nazivao Misirom (a još mi je svježa uspomena na Misirke đevojke iz priča moje pokojne bake) kako se odmilja nazivao i očev mi rodni vidonjski zaselak Dželetin, a barem nam toponime valja pamtiti jer su ljudi otišli u visoke, visoke nastambe, u koje se zavlače, kad je ljeto, kad je zima dok stari im roditelji (…) ostadoše u nemilosti sudbine, pa ih moramo čuvati u mislima da ih uščuvamo od zabitja kad se već mnogi od nas nikad neće vratiti u svoj rodni kraj. I taj je Misir predodredio Marićev život jer je Misir (Egipat) povijesno mjesto židovskoga progona i zbjega Svete obitelji, a Martić je poput Mojsija rođen uz rijeku (Čuo sam i žubor bistre vode potočića kojeg, eto, više nema. Sada je ispred mene samo lukoć, kao grob iz kojeg je nestao mrtvac.).
Zagrebačkim smo Neretvanima pjesnika nastojali predstaviti tijekom Neretvanske sieste 2013. kad je Niko Pavlović pročitao jednu od Martićevih antologijskih pjesama Hrvatska zemlja tragičnih pjesnika. Promatrao sam tad publiku sa strane kako sluša taj tekst pun snažnih slika i jakih riječi, koje mnogi (pa ni ja) nisu u cijelosti razumjeli. Pitah se tad jesam li ih iznenadio poput mojega prijatelja Kize koji je u kafiću u kojemu su se slušali narodnjaci pustio Black Sabbath, no misao je na lijepo očito ugrađena u svakoga od nas i tajac koji je zavladao uvjerio me je da je ćutimo i kad je posve ne razumijemo. „Lijepo si mi uvalio“, naizgled me je prekorio paron Niko. „A tko bi to mogao izvesti osim Vas?“ „Ah, Nikola, Nikola“, uzdahnuo je Niko, a taj ću uzdah na spomen pjesnikova imena čuti još mnogo puta kad se spomene višićki bard, kojega se u ovome zborniku naziva i poeta vates (vidjelac), profeta (prorok), osobenjak, glas vapijućega u pustinji itd., a meni se nekako nadaje usporedba s bračkim satirima za koje je Nazor pisao kako i dandanas žive životom iz antičkih vremena: luče janjad, razapinju čadore, ne zaboravljaju poruke koje nam priroda šalje, razaznaju tajnovite znake na nebu i penju se na visove kako bi ugledali more.
Nažalost, svojim je životom Martić počesto bio i tipičan lik iz hrvatske komedije, koja je pobila više ljudi od hrvatske tragedije (sjetite se Ivice Vidovića koji je izgorio u Malome mistu i koji je propucan dok arecita Matoševe stihove u filmu Kako je počeo rat ne mom otoku ili Ivice Grgurevića koji je s Ivicom Vidovićem u lijesu dovezen u Hrvatsku da bi onda stradao u neobičnome jurišu seoskih don quijotea u filmu Kad mrtvi zapjevaju), a i od bračkih se satira Martić razlikovao po tome što njemu ni jedna noga nije hodila Zemljom.
Sedmorica odvažnih
Prekretnicom je u umjetničkome djelovanju Nikole Martića bio potpis na Sarajevsku deklaraciju o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971., čijim je supotpisnikom bio, uz Stanka Bašića, Veselka Koromana, Vitomira Lukića, Mirka Marjanovića i Milu Pešordu, i naš sugrađanin Vladimir Pavlović. Navedena je sedmorka, naime, bila doslovno zbrisana iz javnoga života. Tim je to bilo lakše i zbog toga što je 14. srpnja iste godine umro njihov svojevrsni zaštitnik Mak Dizdar. Zahtjevi su navedeni u Sarajki bili znatno izravniji od onih iznesenih u četiri godine starijoj Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a i položaj je Hrvata u BiH i onomad i danas znatno nepovoljniji, pa je i nestanak sedmorice takvih intelektualca iz javnoga života bilo znatno teže nadomjestiti. Mnogi su se od potpisnika Sarajke iselili iz Sarajeva, pa je i Martić potražio sreću isprva u Dubrovniku, pa u Splitu, ali se javnome životu kakav je vodio do 33. godine nije vratio nikad.
Drvo zore na istoku cvjeta – Martići i istočna Hercegovina
Kao književnik Martić je uz Anđelka Vuletića (rođena 1933. u Zagorcu, župa Trebinja u Popovu) i Maka Dizdara (Stolac, 1917. – Sarajevo, 1971.) (kojima valja pridodati pjesnike mlađega naraštaja poput Ljube Krmeka i Martićeva sumještanina Stanka Krnjića) najuglednije ime hrvatske književnosti istočne Hercegovine (Martić ima pjesmu A drvo zore na istoku cvjeta, a Vuletić Deveto čudo na istoku), kojoj se potkraj život svojim odabirom priklonio Mirko Kovač (Petrovići, 1938. – Rovinj, 2013.), po ocu Hrvat, čije rečenice iz romana Grad u zrcalu kao da su odjeci Martićevih pjesama (I onoga dana, kada sam se popeo na brdo odakle sam ugledao more, razliveno i ravno nebu…, veli Martić. Eno, onaj tamo pripovijeda o moru. Trčite i slušajte!, pripovijeda Kovač).
Martići su ujedno jedan od najstarijih istočnohercegovačkih rodova. Prvi se Martić (imenom Vratislav) spominje davne 1278. u jednome dokumentu u vezi s pljačkom u Drivi (današnjoj Gabeli). Njihova je prapostojbina Zelenikovac nad Hutovom iz kojega su se raselili bliže Neretvi i s hercegovačke i s dalmatinske strane (na Vidonjama se spominju 1702., a u Metkoviću 1748.) te dalje, u Rastovaču kod Posušja, odakle je preporoditelj fra Grgo Martić (Rastovača, 1822. – Kreševo, 1905.).
Stoga upravo prezime višićkoga barda opovrgava teze, koje se nameću još od monografije Hercegovina i Hercegovci Jevte Dedijera (1912.), kako su Hrvati u istočnoj Hercegovini došljaci. Kako ćeš biti došljak u Humu ako je Trebinjska biskupija osnovana u X. stoljeću, ako se ime Hrvatin spominje barem od 1249. (i to u Zažablju), a nosili su ga vlastelini Mrđenovići i Pićevići te ako je taj kraj nastanjivao ogranak Jamometića, jednoga od 12 hrvatskih plemena koje se spominje u spisu Pacta conventa? Kako nijekati hrvatstvo i katoličanstvo puka koji je preživio 100 – 250 godina vladavine Nemanjića i četiri stoljeća osmanlijske vladavine ne zaboravivši vlastito ime o kojemu postoje zapisi, a ne „predaje“ što često ne sadržavaju više od tuđinskih želja i tlapnja? Upravo toj stalnoj borbi za opstanak svjedoči Nikola Martić ne samo djelom i životom, nego i podrijetlom.
Proljeće pjesnika vidioca
Poprilično je već otrcano ustvrditi kako je ime znak, no Nikola se Martić mjestom rođenja (a rođen je u Misiru, višićkome Egiptu) predodredio biti jednim od prognanih sinova Evinih (u Splitu je živio u jednoj više kolibi nego kućici na Žnjanu), okrenut onostranom izmaknut je iz javnoga života nakon što je navršio Kristove godine, a svojim ukupnim životom postao je lirskim subjektom jedne od svojih najglasovitijih pjesama Hrvatska zemlja tragičnih pjesnika.
Međutim, Martićevo je ime velikim slovima upisano ne samo u zlatnu knjigu hrvatske književnosti, nego i u povijest hrvatskoga jezikoslovlja kao jednoga od potpisnika najvažnije deklaracije o položaju hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini, jezika na kojemu se danas, nakon tko zna koliko stoljeća, obrazuje i javno govori od Gabele preko Kreševa do Orašja. Ako mu je u drugoj polovici života izmaknulo istinsko javno priznanje i ako ga je boljelo rame od tapšanja (a voli tapšati hrvatska kultura da si umiri savjest i davati poticaje za mučeništvo, naravno ne zauzimanjem za svoje dionike ili novčanom potporom, pa mučenika ili bole leđa od tapšanja ili ga se pribija na križ dok dio kulturnih trudbenika krvniku dodaje čavle istodobno plješćući svojemu bardu), danas ga cijene i autori čije djelo pripada drugim poetikama (primjerice, Miljenko Jergović posvetio je Martiću jedan iznimno topao tekst: https://strane.ba/miljenko-jergovic-kako-je-i-gdje-odlutao-nikola-martic/) jer postoje Pjesnici i pjesnici, a snaga se Pjesnika razaznaje čak i kad ih se ne razumije, te se snage boje i apartčici i silnici.
Stoga se kušajte ne prepasti bujice jakih slika i neobičnih riječi, od kojih sam neke nastojao unijeti u ovaj tekst, otvorite se ruci tajnoga ozarenja, bičevima svoje i tuđe duše, razrezu božanskoga, pa možda jednoga dana odgovorite na pitanje koje Martića pod bajamom mori kad okreće glavu u smjeru otkamo su nekoć davno došli naši pradjedovi: Dolazi li proljeće preko Opuzena ili Bijeloga Vira?
