Očekivali smo zloguku tišinu jer kako bi drukčije trebala zvučati borba na život i smrt na bolničkom ležaju. Na Odjelu intenzivnog liječenja KBC Split, gdje liječnici pacijente čvrsto drže za onu nogu koja je još na ovom svijetu i gdje je linija koja dijeli od smrti tanja od plućne membrane, ipak je neočekivano živahno, piše Slobodna Dalmacija.

U pozadini klokoću uređaji za disanje, kao da smo došli u neki tvornički pogon, osoblje ne stišava glasove, tu je i šalter, kao na svakom drugom odjelu bolnice na Firulama, a evo se u jednoj prostranoj sobi odvija upravo i praktična nastava za srednjoškolce medicinskih usmjerenja. Kako stvari stoje, ovaj odjel će ih, nažalost, trebati sve više.

– Nama tu svaki peti pacijent umre, kao i svugdje u svijetu, jer se radi o najtežim bolesnicima iz cijele bolnice, i šta mislite, da je to lako? Nikada se na to ne naviknete i uvijek je to teško za nas, pogotovo kad umre mlađi čovjek koji je do jučer bio zdrav – govori nam doc. dr. sc. Mihajlo Lojpur, anesteziolog, liječnik koji je gotovo trideset godina proveo na ovom odjelu. Kaže, draže mu je bilo biti tu iako je imao ponude da specijalizira psihijatriju koju je volio.

– Znate, na psihijatriji mi se činilo da ne mogu toliko pomoći, a ovdje sam svaki dan u mogućnosti da spašavam živote. U nas tu ima puno žena, ali to je, vjerujte, zadnji posao za žene jer emocionalno je iscrpljujuće i ne ostavlja puno vremena za privatni život, da se bude majka, supruga… Anestezija je kraljica medicine, nije ona džabe na “a”. Ali opet, ako svi najteži bolesnici dođu tu kod nas, di će umirat’ nego tu – logičan je simpatični dr. Lojpur dok nas vodi do medicinskog čuda od tehnologije, famoznog ECMO uređaja, što je kratica od engleskog naziva Extracorporeal Membrane Oxygenation.

‘VIDOVITI’ OSTOJIĆEV POTEZ

Da, to je upravo jedan od onih uređaja koji su kupljeni još 2014. na poticaj tadašnjeg ministra zdravstva dr. Rajka Ostojića, zbog čega je otrpio prozivke za neracionalno trošenje novca. Što će maloj Hrvatskoj čak 36 takvih uređaja kad ih ni daleko veće zemlje nemaju toliko, pitala se tada stručna javnost, dok se bivši ministar pozivao upravo na struku, rekavši da su mu kupovinu uređaj koji pomaže kod respiracijskih oboljenja savjetovali infektolozi i epidemiolozi nakon epidemije svinjske gripe, upozoravajući da bi se nešto poput SARS-a i MERS-a itekako moglo u budućnosti ponoviti.

– Moguće da je netko bio vidovit, ali prije će biti da je sve bila stvar slučajnosti jer tada su kolege govorili da nisu educirani za rad na tim uređajima, kao što zbilja i nismo bili – govori dr. Lojpur i pojašnjava kako mogu raditi na dva načina – na jedan način kada bolesniku teško zataji funkcija pluća i drugi način kada mu teško zataji i funkcija srca i pluća.

– Od covida uređaj češće koristimo u funkciji koju zovemo VV ECMO, što znači vensko-venski. Na taj se načini zamjenjuje rad pluća. Drugi način zovemo VA ECMO, što znači vensko-arterijski. On zamjenjuje rad i pluća i srca i uglavnom ga koristimo kod kardiovaskularnih zatajenje.

Imamo dva samostojeća i dva prijenosna, jedan samostojeći smo ovo ljeto posudili Klinici “Fran Mihaljević”. Ovaj VV smo rijetko prije korone upotrebljavali, u nekoliko bolesnika s teškim upalama pluća, a ovaj drugi puno češće.

Uz pomoć jednog transportnog ECMO uređaja na Firulama se za život borila 30-godišnja rodilja iz Metkovića.

– Optimističan sam bio što se tiče nje, iako nisam smio ništa govoriti – iskreno je ozaren naš doktor. I on je, kaže, iz Metkovića, a mi se osjetimo kao napeti tihi navijači. O nebesa, neka se klatno okrenulo na pravu stranu…

– Znate, medicina nije svemoguća. Evo u mene primjera. Da je medicina svemoguća, moji otac i majka sigurno bi bili živi, ja sam liječnik, brat mi je liječnik, supruga, sada mi je i sin na završnoj godini medicine… Učinimo sve kako treba, ali postotak preživljavanja na ovom uređaju je, nažalost, pedeset posto. Tako je to, to je krajnja stvar ili mjera. Ovisi o pacijentovim godinama, o popratnim bolestima…

Ali, dakako, ovisi i o znanju liječnika. Još lani su bili zatečeni i šokirani onim što proizvodi COVID-19. Upravo je dr. Lojpur pred kamerama među prvima kazao da nakon godinu dana i sami više znaju, što je jedan od razloga većeg preživljavanja u ovom valu epidemije.

– Vidite, prije su nam teške covid bolesnike slali na strojnu ventilaciju, danas se uvriježilo reći respirator, a to je neispravan naziv i mi ga anesteziolozi ne volimo, kad su već bili u izuzetno teškom stanju. Znate, i ministra bi ja rado kritizirao zbog tog izraza koji ne stoji, jer da je u komunikaciju sa javnošću uključivao više kliničare poput nas stvari bi se zvale pravim imanima – respirator je ustvari maska. E, u toj prvoj fazi bolesnike se beskonačno dugo držalo na high-flow oksigenaciji, nas bi zvali u zadnji čas, s vrata bismo intubirali pacijente… Onda su kolege shvatili da ne smiju tako dugo odgađati neminovno, već ih treba staviti na strojnu ventilaciju prije nego što se toliko ispate. Godišnje taj, kažete vi respirator, spašava tisuće života, on je spasonosno rješenje… Evo gledajte, ovdje je pacijentica priključena – pokazuje nam dr. Lojpur ECMO,  piše Slobodna Dalmacija.

– Postupak je moguć ugradnjom dvije ili jedne kanile s dva lumena. Nakon prolaska kroz oksigenator bolesnikova se krv obogaćena kisikom vraća u tijelo na ulazu u srce, prolazi kroz srce i pluća, te se distribuira po cijelom tijelu zahvaljujući pumpi. Postoje neke moguće komplikacije, poput krvarenja. Pacijentu dajemo heparin, lijek koji sprječava zgrušavanje krvi u uređaju i cijevima… Ondje na displeju vidimo koliki je udio kisika u krvi. Evo, ona ga trenutno ima dovoljno, ma više nego ja – neposredan je.

Pokušava nam predočiti kako uskoro slijedi postupak postepenog skidanja pacijentice s ECMO-a, a mi ga pitamo čuje li ona nas dok govorimo.

‘BEBE SU NAM DOBRO’

– Ne čuje stalno, uglavnom pacijente sediramo, samo povremeno ih budimo, potrebno im je da miruju. Ovoj rodilji smo kazali da je beba dobro, i ona je mirna. Znate, dobro su nam obje bebe teško oboljelih trudnica u našoj bolnici, koje su porođene carskim rezom. Jednu majku smo već skinuli sa strojne ventilacije.

Teške komplikacije od COVID-a kod trudnica te sve češće u mladih zdravih ljudi vjerojatno su dodatno motivirale ljude na cijepljenje. Naš doktor se, kad spomenemo cijepljenje, ljuti i opet ljuti jer ne shvaća zašto ljudi odbijaju i zašto se neki boje.

– Pa evo, rekao sam nekidan pred kamerama, i ponavljam da se moja žena, koja je alergičarka i to na deksametazon, dakle lijek za alergiju, cijepila pored anesteziologa i nikakve probleme nije imala. Mi smo tisuće alergičara i rizičnih cijepili na taj način i nikome ništa. Stariji su se, srećom, većinom procijepili i nema ih više toliko na intenzivnim odjelima, ali mladi još uvijek filozofiraju, te neće mene jer ja sam jak i treniram, te ovo i ono. A nama tu završavaju ljudi od dvadeset godina, nekidan smo hitno morali prazniti krevete, izmiješat ih da vidimo di ćemo poslat pacijente kako bi jednog momka od dvadeset godina spašavali. On je isto tako filozof neki. Ma u ljutnji sam nekidan rekao i da bi necijepljenima trebalo naplatiti liječenje. A znate koliko ono košta? Sigurno oko tristo tisuća kuna! Ljudi, korona je skupa. Samo ovaj oksigenator sa sustavom cijevi na ECMO uređaju košta od 20 tisuća na statičnome do 50 tisuća kuna na transportnome. Zdravstvo je skupo, nama se kolege iz inozemstva čude kako uopće radimo…

Nigdje ovo ne postoji što je u nas, jer i u puno bogatijim zemljama se čekaju neke operacije, i oni imaju liste čekanja. Ako netko čeka operaciju kile mjesec dana i da nema epidemije, što je tu strašno? Zdravstvo je svakoj državi problem jer je jako skupo i sve je skuplje, mi ne proizvodimo ništa od ovih uređaja, imate dvije, tri svjetske firme, a cijena je ista za sve. I još jedna Njemačka, recimo, dobije možda nižu cijenu s obzirom na broj komada – strastveno govori dr. Lojpur.

Napominjemo mu da će zakleti protivnici cijepljenja reći da se i cijepljeni razbolijevaju i umiru, a naš doktor će već umorno, kao netko tko po stoti put govori ponavljaču, reći da cjepivo ne djeluje kod svakoga isto, kako se zna da kod ljudi s popratnim bolestima ili onima kojima je imuni sustav oslabljen cjepivo razvija manju otpornost i tako dalje i uporno tako isto. I ništa. Opet neki ljudi ne shvaćaju.

– Ne znam zašto ljudi od toga prave problem, ja evo imam visoki tlak, svaki dan pijem tabletu i mogu li reć da neću pit? Eno ih sada, satima čekaju na cijepljenje pred Higijenskim gore i pred Arenom. Pa šta su čekali do sada?

– Kažu za njih da su to kao oni šta su ’45. prešli u partizane.

– Je, e, čuo sam i ja taj štos – nasmije se.

Složimo se odmah i da je izostala edukacija, da su vodeći ljudi u krizi i razni stručnjaci davali zbunjujuće izjave, da su ljudi zbilja mogli imati nedoumice…

– Imali smo nevjerojatne gafove javnih osoba. Ali nigdje u svijetu cijepljenje nije tako lako dostupno kao kod nas. Vidite sad te Ruse koji dolaze. Ljetos smo imali pomorce koji rade na jahtama, doveli su ih k nama na cijepljenje, razgovarao sam s njihovim kapetanom, on je Englez, kaže mi – u vas je to najjednostavnije. Znači, imaš sve, država ti je omogućila, e pa onda sam zato rekao da bih ukinuo neka prava pacijenata – nervira se.

ALVEOLE I TENISKI TEREN

I sad, eto nas kod ECMO-a, koji je zadnji izlaz, i to samo za sretnike. Doktor Lojpur nam slikovito govori o plućima, o membrani i alveolama, toliko sitnim i brojnim mjehurićima kojih u oba plućna krila ima oko pet stotina milijuna, a kad bi ih nekako mogli poredati, zauzeli bi površinu polovice teniskog terena, piše Slobodna Dalmacija. 

– Na jednoj strani uđe zrak, onda je tu jedna mala tanka membrana, ispod toga krvne žile, ima ih ko zna koliko, dvije i pol tisuće kilometara je tih cjevčica, i sad kisik ulazi kroz tu membranu, a istovremeno ugljični dioksid, nusprodukt metabolizma kao dim kad ložimo vatru, je li, on mora izać vani. Sve je dobro kad vi to možete napravit samo prikapčanjem na strojnu ventilaciju. Tu mi možemo mijenjati moduse disanja, odnos trajanja udaha i izdaka, koncentraciju kisika u udahnutom zraku. Uređaj se može prilagođavat vašim pokušajima spontanog disanja i upotpunjavati ga do nekih granica. Međutim, šta vam radi COVID? On uništi tu membranu i alveole i više nemate čime disati. E kad ste došli do te granice, više ne postoji drugo rješenje nego ECMO. Pomoću njega se odvija ta izvantjelesna membranska oksigenacija.

I sve je vrlo osjetljivo, sve je neizvjesno, čak i skidanje s tog uređaja, podučava nas dr. Lojpur koji je, inače, pred mirovinom i cijeli radni vijek proveo je spašavajući živote na intenzivnoj.

Ali kad je ishod dobar, nema ljepšeg trenutka za sestre i liječnike s ovog odjela. To je valjda ravno slavlju nakon presudne utakmice za medalju. Ma ne, u usporedbi sa spašenim životom svaka druga sreća je tek sitna čestica prašine na putu.

Šta onda za jednog intenzivista znače tisuće prekovremenih sati i po desetak dežurstava mjesečno od izbijanja ove nesretne epidemije? Tko o tome uopće govori? Znaju li to oni s Pjace što su se sad nadigli protiv COVID potvrda? Što se deru za govornicama i zapjenjeno lupetaju dok se na ovakvim bolničkim odjelima diljem svijeta vode borbe za svaki udah. I dok netko gotovo svakodnevno svjedoči nečijem posljednjem udisaju, a da se to jednostavno moglo barem pokušati cjepivom spriječiti.