Napustio nas je jedan od zadnjih stupova dalmatinske poezije i skladane šansone, pjesnik, književnik, novinar i akademik Jakša Fiamengo, u 73. godini života.
Jakša je u našoj Dolini zadnji put boravio u kolovozu 2015. kada je na terasi Arheološkoga muzeja u Vidu održao pjesničku večer u čast pokojnog Arsena Dedića, o čemu je pisao metkovic.hr. Tada je izgovorio stihove pjesme Samo sam jednom bio u Naroni, nastale pod dojmovima svojega prvog posjeta Vidu i Naroni, a njegove uglazbljene stihove pjevale su klape Luka Ploče i opuzenska ženska klapa Arija.
Faimengo je rođen je u Komiži 1946. godine, a živio je u Splitu gdje je do mirovine zaposlen u kulturnoj rubrici Slobodne Dalmacije.
Poeziju i druge tekstove objavljuje u časopisima od 1965. godine, a bio je urednik časopisa Vidik, urednik Biblioteke suvremenih pisca itd. U srpnju 1993. godine ovjenčan je maslinovim vijencem na pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču, a među brojnim nagradama dobitnik je i Porina za životno djelo.
Objavio je petnaestak knjiga pjesama, a sudjelovao je i u stvaranju niza pjesničko-likovnih mapa.
Od kraja sedamdesetih godine njegova poezija počinje se uglazbljivati i Jakša Fiamengo postaje nezaobilazna osoba dalmatinske šansonjerske i klapske scene, posebno na festivalima u Splitu i Omišu, za što je dobio pedesetak nagrada.
Jakšine pjesme zauvijek će ostati dio dalmatinske duše, ponajviše ih je uglazbio Zdenko Runjić a izveo Oliver Dragojević, nabrojimo samo neke: Karoca, Ništa nova, Evo mene među moje, Rojena valo, Piva klapa ispo volta, Dubrovačka jesen, A vitar puše, Laku noć Luigi, laku noć Bepina, Sutra će te ponit, Nokturno, Anđele moj, Nadalina, Luce mala, Infiša san u te, Lastavica, Ostavljam te samu, U prolazu…
Piše: Damir Šarac (SD)/likemetkovic.hr
Foto: metkovic.hr
