Tomislav Šiljeg mladi je poljoprivrednik iz Vida u dolini Neretve, koji je prije devet godina krenuo u uzgoj neretvanske smokve. Krenuo je skromno, a sada već ima respektabilan OPG koji se bavi ekouzgojem smokve.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

U razgovoru za Agroklub, koji je s njim vodio Mate Ivić, progovorio je o svojim iskustvima, počecima, planovima, problemima, mjerama i naravno o tržištu i isplativosti uzgoja smokve u dolini Neretve.

Tomislave, koliko dugo postoji vaš OPG, koliko članova imate? Je li uključena samo obitelj ili imate i zaposlene na svom gospodarstvu?

OPG Šiljeg se bavi isključivo uzgojem smokve, a postoji od 2009 godine. Naime kao i svi ostali Neretvani uzgajali smo mandarine, šljive, šipak, ali nisam nekako bio zadovoljan plasmanom tih kultura pa smo se otac i ja odlučili za kupnju jedne nove parcele od 0,78 hektara na koju ću ja vjerovali ili ne posaditi prvih 300 stabala smokava (otac nije mogao vjerovati što radim) i ući u ekoproizvodnju. Za sada su samo dva člana upisana, ja kao nositelj i majka Ivanka, ali sudjeluju i ostali članovi obitelji i supruga, a tijekom berbe uskaču i prijatelji. Zaposlenih još nemamo, ali u dogledno vrijeme sigurno da će ih biti.

Tomislav Šiljeg: Ponosim se ekoproizvodnjom

Odakle ideja za uzgoj eko smokve? Kako ste se odlučili na proizvodnju suhe smokve, džemova i ostalih proizvoda?

Pa eto tada sam htio biti drugačiji od ostalih i postati prepoznatljiv na tržištu, a s obzirom koliko sam seminara prošao o pesticidima i ostalome jedina logična stvar mi je tada bila na pameti, a to je smanjiti tretiranje nasada maksimalno. Probudila mi se neka svijest o načinu uzgoja kultura. Npr. koristiti samo stajsko gnojivo, brati koprivu pa od nje napraviti preparat protiv ušiju ili čak je koristiti u suzbijanju korova, ali tada nisam znao da to ne prolazi pod eko. No dobro, malo sam se poslije informirao o certificiranju i ekomarkici pa sam shvatio da za sve treba imati potvrdnicu, dozvole od ministarstva za korištenje u ekosvrhe i, evo, od 2011. godine sam u ekoproizvodnji i ponosim se time. Neretva je poznata i po suhim smokvama vrhunske kvalitete, a one koje se nisu mogle sušiti valjale su za preradu i eto mene s mojim proizvodima.

Kolika je površina zemlje na kojoj uzgajate smokve i koliko stabala imate?

Za sada imamo 2,10 hektara zemlje pod nasadima smokava u dolini Neretve, a brojimo oko 800 stabala i sve je pod ekološkim uzgojem, a neke su u prijelaznom razdoblju. A u Promini ( Oklaj, Drniš, op.a. ) moja supruga ima oko 300 stabala starih tri godine, s tim da planiramo podignuti još jedan mladi nasad s oko 100 stabala.

U Neretvi je smokva bila zaboravljena, sada se opet vraća na velika vrata. Koje su sorte najbolje za uzgoj u dolini Neretve?

Iako ima preko 150 sorti smokava, smatram da su naše domaće sorte koje već unazad 100 godina obitavaju u našim krajevima i pokazale su se iznimnom kvalitetom, a to su sušioka – zamorčica, petrovača, bjelica.

Uz Google je sve na dlanu

Koliko je danas teško biti ekoproizvođač? Guše li vas razni zakoni i propisi?

Danas i nije teško, dovoljno je da pitate Google o preparatima i proizvodnji i imate sve na dlanu. A zakoni i propis… nećemo kvariti ovako dobru temu.

Tomislave, sve ste uspjeli ostvariti vlastitim sredstvima, bez ikakvih poticaja. Jeste li se možda javljali na kakve mjere, ako jeste, zašto niste prošli?

Nisam se javljao na mjere iz razloga što ne spadam u mladog poljoprivrednika jer sam OPG otvorio već 2009. godine iako sam tada imao 23 godine. Ostale mjere ili su prevelike za mene, ili sam već ostvario i napravio ono za što oni nude novce, a vjerujte mi i da sam imao šansu aplicirati ne bih, jer ne volim biti rob sustavu.

S kojim se sve problemima susrećete tijekom svog rada, jesu li teži oni poljoprivredni, ili administrativni?

Upališ traktor i ideš raditi, mozak na pašu što se kaže… Radim ovaj posao jer ga volim. A administracija, što reći… Evo Vam primjer. Moja supruga ima svoj OPG koji se nalazi u dalmatinskoj Zagori, povukla je Mjeru 6.3.1, a nedavno smo se vjenčali i pogodite što, ne možemo živjeti na istoj adresi, ne možemo ujediniti OPG- ove, ne možete ovo, ne možete ono, a što možemo učiniti po tom pitanju pitam ih? Kažu nam ne možete ništa?! Da li Vam je to dovoljno? Vjerojatno su to te mjere koje nam daju za ruralni razvoj i ostanak na selu… I da, ako mogu spomenuti prijatelja Luku Jelčića i njegovu aroniju s kojim već godinama surađujemo, na žalost puno je onih koji dijele njegovu sudbinu, ali on je čisti primjer i dokaz da se može. Samo hrabro Luka!

Stanje u poljoprivredi je teško, ali se isplati boriti

U svom OPG-u imate i mali proizvodni pogon. Što sve pravite, imate li prostore za skladištenje i ono najvažnije, kako tržište reagira na Vašu smokvu? Uspijete li sve prodati i imate li problema s naplatom?

Da, uspjeli smo i to privest kraju. Iako ima posla još u pogonu, ali ono najvažnije je da se radi, taj dio kuće nam je ukopan u brdo pa smo iskoristili vanjski dio, oko 55 kvadrata za preradu, a unutarnji dio od 40 kvadrata za skladište, radimo ekstra džem od smokve, ekstra džem od smokve s dodatkom ekološke aronije, slatko od smokve, suhu smokvu, a od ove godine i  smokvenjake. Najčešće plasiramo proizvode na kućnom pragu, družimo se po raznim sajmovima i manifestacijama, a prošle godine i ove smo doveli turiste na degustaciju proizvoda i berbu smokve. U suradnji s restoranom Lopoč napravili smo jednu predivnu priču o Neretvi, danima smokve, načinu života i specijalitetima uz vožnju tradicijskom lađom. Moram Vam reći da je bilo jako zanimljivo i zabavno!

Tko su kupci vaših proizvoda, kako bi ih opisali i prepoznaju li kupci kvalitetu u “moru” loših i nekvalitetnih proizvoda?

Kad ljudima ponudite da kušaju i degustiraju ono što proizvodite, izrazi njihovih lica vam sve govori. Naravno da kupci prepoznaju kvalitetu. Bar u današnje vrijeme možete provjeriti tko je pravi proizvođač, a tko nije. Mi dajemo sve od sebe da naši proizvodi budu prva klasa.

Tomislave, ostali ste na svom OPG-u, na svojoj zemlji, tu ste stvorili obitelj, živite i bavite se uzgojem eko smokve, može li se od toga živjeti normalno?

Naravno da može. Ustrajnost i upornost se uvijek isplate!

Za kraj, planirate li možda širenje svoje proizvodnje ili ćete ostati na postojećim kapacitetima  i za kraj, koja je vaša poruka svima koji se žele baviti poljoprivredom?

Planiramo širiti  proizvodnju, to će biti neophodno. Moja poruka svima: Dobro isplanirajte svoj posao, istražite tržište, stavite sve na papir i dobro razmislite o svemu. Činjenica jest da je stanje u poljoprivredi teško, ali isplati se boriti.

Piše: Mate Ivić/Agroklub
Foto: OPG Šiljeg Eko Line

OGLAS