Hrvatska trenutačno za vlastite potrebe može proizvesti dovoljno samo kukuruza, pšenice, ječma i zobi te mandarina.
Sve druge poljoprivredne kulture nisu dostatne za podmirenje rastućih potreba za hranom hrvatskog stanovništva. Nažalost, danas uvozimo sve, od kruha do meda, mlijeka u prahu, sira, krumpira, češnjaka, govedine, sijena i slame, pa kad se na tržištu dogode tektonski poremećaji, kako je to bilo nedavno, na početku korona-krize, Hrvatskoj ozbiljno zaprijeti nestašica hrane, piše Slobodna Dalmacija.
Kako je svako zlo za neko dobro, tako je i pandemija koronavirusa u prvi plan gurnula hrvatsku poljoprivredu.
– Hrvatska u većini grana poljoprivredne proizvodnje ne podmiruje vlastite potrebe za hranom, te na domaćem tržištu postoji značajan prostor za rast proizvodnje. Tako, na primjer, Hrvatska u proizvodnji voća podmiruje 50 posto potreba, a u povrću 65 posto – ističe Denis Matijević, direktor konzultantske tvrtke Smarter, specijalizirane za poljoprivredno-prehrambeni sektor.
Sigurnosno pitanje
– Ne moramo niti možemo zaštititi vlastite proizvodnje voća i povrća na zajedničkom EU tržištu, no ono što moramo jest fokusirati se na vlastitu proizvodnju te na povećanje konkurentnosti, što će rezultirati većom samodostatnošću, odnosno smanjenjem uvoza. Dok god se ne poveća vlastita proizvodnja voća i povrća, ne možemo očekivati smanjenje uvoza – smatra Matijević, te dodaje:
– Hrvatska poljoprivreda ne koristi svoje raspoložive resurse. Potrebno ih je, kroz određeni poslovni model, staviti u funkciju.
Stručnjaci Smartera smatraju da su temeljne postavke koje će omogućiti promjene stanja hrvatske poljoprivrede: konsenzus ključnih dionika, regionalizacija, integratori proizvodnje, vertikalna i horizontalna integracija, intenzivna i ekstenzivna proizvodnja te istraživanje i razvoj.
Što je nužno učiniti da se hrvatska poljoprivreda pokrene?
– Kriza izazvana pandemijom jasno je pokazala da u uvjetima prekidanja tradicionalnih gospodarskih i transportnih veza, pitanje raspolaganja vlastitom hranom u dovoljnoj količini predstavlja i sigurnosno pitanje, odnosno pitanje stabilnosti zemlje. Prvi put imamo ukupan društveni konsenzus oko potrebe za novom politikom razvoja proizvodnje hrane. I zato je nužno sad i provesti taj zaokret – zaključio je Matijević.
Više možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije…
Piše: Stanislav Soldo/SD
