A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!”
Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
( Mt 9,30–31)
Isus nakon što su slijepci progledali poprijeti im da ne bi pričali okolo što se dogodilo, tako se pomalo stvara povjerenje u ljude, ali oni ubrzo izigraše povjerenje te razglasiše po svem kraju što im se dogodilo. Kako čovjek lako iskoristi to podano povjerenje!
Kada nam ljudi naprave neko dobro mi bi trebali biti iskreni prema sebi i prema tim ljudima pa ih poslušati da to nikome ne govorimo ali koliko se u našemu životu dogodi ovako sitnih prevara, laži, iznevjeravanja povjerenja. Parafrazirao bih sada Matejevo Evanđelje (22,37): Budi iskren prema sebi svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovjed iskrenosti. Druga je ovoj jednaka: budi iskren prema svome bližnjemu kao prema samome sebi. Onda ćeš imati povjerenja u sebe i druge i od drugih biti će ti podareno to povjerenje. Nije dobro lagati bližnjemu, no mnogo je gore lagati samome sebi.
Većinu kontraproduktivnih čina umijesimo kao tijesto ali to znači da smo već slagali sebe u startu, premazali imaginarnim iluzijom zbiljske razloge problema. Postoje silno jake, grube i okrutne samolaži koje blistaju kao lomače u našem pogledu unatrag. Svi smo mi na svojevrstan način više ili manje samolašci. Prvo ja. I onda svatko od nas u sebe. Ali to svaki za sebe treba rješavati s Bogom te treba se početi mjenjati iz korjena. Grdno se varam/mo ako smatram/mo da nikad ne lažem samom sebi. Dok zmija zamamno šapuće i mak otrovno miriše. Katkada si uvečer prije spavanja valja postaviti pitanje „ u čemu sam danas sebi lagao“. To je jako teško raskrinkati. Često je to i nemoguće. Ali zato nam Bog daruje bližnje. Oni nas znaju tako krasno ubosti ili čuvati nas kada promašimo. Bog nam daje povjerenje u naše bližnje.
Lažac – je jedna teška, gruba i apstraktna etiketa, iako znamo dobro nema čovjeka koji nikada nije barem malo lagao. Ali ovu etiketu nastojimo izbjeći kao i sve etikete koje nam se nameću. Sa zrncem soli dakako. Jer nekoga etiketirati kao lašca može imati milion nijansi, s obzirom na cjelokupni naš životni kontekst. Svakako ovdje nije problem u slovu nego u duhu. Činjenica je da neki ljudi različito lažu i u tome su goleme razlike. Postoje oni koji svjesno bezočno lažu, promišljeno i sustavno. Takvi su na svu sreću rijetki. Njih je stari lažac sotona strpao u svoju torbu. Ljudsko društvo je raskošno bogata pojava, oko nas se može najednom stvoriti toliko laži da se zapanjimo njihovim šarenilom. U njih buljimo kao u paunov rep. Ali i to je laž. Laž o laži. Jer ono što daje ljepotu svakom paunovu repu nije laž nego istina. Laž se lijepi kao poodmakli nametnik i otrovni parazit o sve istine i o svakoj istini. Svakako je još tužnije, zlokobnije i gore biti svjestan i sustavni lažac. Svjestan toga da laže drugima, svjestan i toga da sustavno lažeš drugima, ali tada nisi svjestan, odnosno nesvjesno si svjestan, u bistroj magli samospoznaje, da lažeš sebi. Gubiš istinu za nekoliko srebrenika, gubiš povjerenje svojih bližnjih, gubiš povjerenje šireg kruga ljudi oko tebe, gubiš povjerenje sela, grada, ali što bi te najviše trebalo brinuti gubiš povjerenje kod Boga pa tako i u samoga sebe. Gubiš svu istinu koju si do tada poznavao. Zato i lažeš samome sebi u onome najsitnijemu, i tu si najistinitiji u odnosu prema sebi. Čista iskrenost. Lažeš sebi istine nema. No sve je to magla i dim. Sve je relativno. Sjeti se tada da je i Pilat upitao „ Što je istina“,. Juda se nakon toga objesio i tako zaokružio i pitanje i odgovor o povjerenju.
Ne budimo ne povjerljivi prema drugim ljudima te recimo skupa sa Izaijom prorokom: I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. ( Iz 29,18). Budimo iskreni prema Bogu, prema sebi, prema drugima te borimo se da u nama pobjedi istina te recimo sa psalmistom: U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek` bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj! ( Ps 27,14). Budimo zahvalni Isusu jer “ipak ako se Bog udostojao postati čovjekom, vrijeme je da i čovjek postane čovjekom” pa da i u nama zažive Isusove riječi: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” ( Mt 9,29).
Ivo Rastočić
