ŽNK Neretva ovih dana obilježava dvije godine rada, a njena vrata brani Jelena Kešina, devetnaestogodišnja Vidonjka koja je svojim obranama privukla je pozornost ne samo lokalnih reflektora, nego i šire tako da već “u rukama” ima i nastup za mladu reprezentaciju Hrvatske. Sve to je bio povod da sa Jelenom porazgovaramo.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Pozdrav Jelena, možeš li nam za početak reći kako je počeo tvoj nogometni put?

-Bok, naravno. Već kao curica od 7 godina počelo je zanimanje za nogomet. Svakodnevno bih sa braćom i dečkima iz susjedstva išla na igralište i polako shvaćala bit tog sporta. Malo po malo, postala sam i bolja od dječaka, tako da sam imala ponude i za turnire i za veliki zalogaj, ući u neki klub, naravno veliki nogomet, ali ne kao golman. Nisam prihvaćala nikakve ponude tih raznih klubova, sve do osnutka ŽNK Neretve, gdje sam se već odmah na početku upisala.

Za nogomet se kaže da je muški sport, kako je tvoja okolina prihvatila da želiš igrati nogomet i to biti na golu?
– Iskreno, sada cure igraju bolji nogomet od muškaraca, tako da se to više i ne može nazvati muški sport. Moji bližnji su odmah od početka prihvatili da treniram, ali škola je trebala biti na 1. mjestu. Nakon 6 mjeseci sam prvi put stala na gol i dojmovi su bili jako loši, jer su komentari bili da neću ništa dobiti s nogometom i da se ne vrijedi mučiti, bacati, imati pune ruke i noge masnica, ali vjerujte mi da vrijedi. Bitno mi je bilo samo da su mi roditelji i prijatelji podrška, kao i do dan danas.
Koje su kvalitete po tebi najvažnije za jednog golmana/golmanicu?
-Kvalitete po meni su visina, dobar pregled igre, dobro postavljanje na golu, dobra fizička sprema, hrabrost, te da je dovoljno “lud” s obzirom na to što mu je posao na terenu.
Davor Mijoč je trener golmanica u žnk Neretva, koliko ti je on pomogao u razvoju?
-Treneru Dušku Mijoču posebno želim zahvaliti, jer me u malo vremena naučio većinu stvari o branjenju, koliko teorijom, toliko i treninzima. Došla sam kao “siroče”, ništa nisam znala i uz trenerov i moj trud, puno sam napredovala i još ću napedovati, jer me čeka još puno treninga, puno znoja, ali ja vjerujem samo u poboljšanje pa se ne bojim svega toga. Čovjek ima volje, znanja, živaca, dobro se radi na treninzima, a najvažnije od svega ima priču s kojom me podigne na noge kada ne branim dobro, a isto tako i kad branim super. Treneru, veliko hvala za sve.
Trenutno, osim što treniraš i radiš u Ćakuli kao konobarica, kako sve to kombiniraš?
-U početku je bilo teško sve to iskombinirati, ali s vremenom se čovjek navikne, tako da uspijem ići i na treninge i na utakmice, a isto tako odraditi svoju smjenu. Uz sve to mi je najvažnije da imam ljude na poslu koji mi svaki put izađu u susret, koji sve to podržavaju i nije im teško. Sve u svemu, sve se može kad se hoće.
Kakvo je ozračje na treningu i među ekipom u klubu, družite li se i van terena?
-Ozračje je jako dobro, svi smo jedna mala klapa koja se drži skupa. Na treningu je atmosfera jako dobra, radi se, sluša, prati i to je najvažnije. Kakvi smo na terenu, takvi smo i van, svi se druže i svi sa svakim pričaju što je najbitnije, jer bez toga ekipa ne može funkcionirati. Kako neki kažu “Ekipa, a ne klub”, mi smo i ekipa i klub, a najbitnije od svega da smo jedna mala skladna obitelj.
Sve je više cura koje prate i vole nogomet, što misliš od kuda takvo zanimanje cura za “mušku igru” ?
-Razlog tome može biti i isti razlog zbog kojeg sam i ja počela igrati nogomet. Većina dječaka u društvu ili susjedstvu igra nogomet, a uz to, nogomet je jako zanimljiv, dinamičan sport te nije to samo muški sport, jer su brojne nogometašice zaista dokazale da mogu igrati vrhunski nogomet.
Što bi poručila curama koje možda razmišljaju da počmu trenirati nogomet?
-Cure vrata našeg kluba su otvorena za sve vas koji imate želju početi trenirati upravo ovaj sport i ja vam želim sreću da uspijete, a samo uz rad će se to sve isplatiti. Tako da, ako poželite ući u našu malu obitelj, obratite se Anti Borasu ili Nevenu Majiću, nećete požaliti.
Na kraju bih pozvala sve ljude da dođu 2. travnja Iza Vage, te podrže mene i moju ekipu da pobjedimo, te da odemo na visokih 9 bodova prednosti nad Donatom iz Zadra i tako još prije osiguramo ulazak u prvu ligu. Hvala Vam.
Jelena hvala puno na ovom razgovoru i želimo ti puno uspjeha u daljnjem radu!
– Hvala i Vama!