Jedna naša sugrađanka je jučer na Facebooku objavila apel u kojem moli pomoć jer mora s djecom iseliti iz iznajmljenog stana, a ne može pronaći novi. Zar to nije tužno?
Naime, njezina obitelj do 1. listopada mora iseliti iz stana u kojem trenutno žive i u međuvremenu pronaći novi smještaj. Obitelj s petoro djece, od kojih je jedno mala beba, mogla bi tako završiti na cesti. Nadamo se da se to ipak neće dogoditi!
Znamo da u našem gradu ima praznih stanova i kuća, poštivamo i slobodu pojednica u raspolaganja privatnim vlasništvom, ali pozivamo na ljudskost a ne samo na ekonomsku računicu.
Ovo je prilika da progovorimo o ovakvim problemima koji u našoj domovini nisu iznimka i puno govore o nama kao zajednici! Ovo nije prvi slučaj, javno je poznato da u Hrvatskoj obitelji s više djece (čak dvoje!) imaju problema s iznajmljivanjem stanova jer vlasnici se boje da će im ona devastirati nekretninu… i onda u tome nema ekonomske računice! Pa kad već pričamo o pronatalitetnim mjerama, zar nije logično pomoći obiteljima s više djece u rješavanju njihova stambenog problema na način da im se subvencionira iznos stanarine koji bi privukao vlasnike da ipak iznajme svoje stanove takvim obiteljima. Ne mogu sebi svi priuštiti vlastitu kuću ili stan, pa ni POS-ov!
Želimo napomenuti da je troje djece po obitelji donja granica opstanka koja se u našem društvu ruši zadnjih 50 godina. Zašto baš troje? Zato što je to minimum koji je potreban da bi jedno društvo održalo ukupan broj stanovništva na pozitivnoj nuli. Posljedica toga je demografska i ekonomska propast kojoj ćemo vjerojatno svjedočiti ako se nešto korjenito ne promjeni u vrlo kratkom roku!
Samo živi ljudi mogu biti nositelji nekog ekonomskog prosperiteta i zato smanjivanje broja stanovnika znači demografsku i ekonomsku propast: bez njih neće imati tko i za koga raditi, plaćati poreze, stvarati, biti potrošač koji svakodnevno kupuje… a onda nam neće trebati pjevati Lijepa naša domovino! i imati ruku na srcu.
I na kraju, ako želimo opstanak našega naroda na ovim prostorima, trebamo imati pozitivniji stav o djeci i obiteljima s više djece… ne smijemo ih doživljavati kao teret, već život.
