Sveta Brigita Švedska ili Birgitta iz Vadstene rođena je 1303. god. u švedskoj pokrajini Uppland. Otac joj je bio sudac i bogati zemljoposjednik, koji ju je vrlo mladu, već s četrnaest godina, dao za ženu također bogatom, ali istovremeno i blagom i pobožnom čovjeku po imenu Ulf Gudmarsson.
Zajedno su imali osmero djece – četvoricu sinova i četiri kćeri, a posebna zauzetost svete Brigite kao požrtvovne supruge i majke pokazala se zadivljujućom, jer su kasnije sva njezina djeca, zahvaljujući majčinom odgoju, također živjela svetim životom, a kći Katarina je i proglašena svetom.
Iako je bila veoma bogata, živjela je isposničkim životom ispunjenim molitvom, a pri tome se uz svoju obitelj nesebično skrbila za mnoge siromašne, bolesne, napuštene i ljude u različitim potrebama.
Predaja kaže kako je sveta Brigita bila i velika mističarka, odnosno kako je imala više viđenja, a kao rezultat jednog viđenja u kojemu joj je Krist objavio kako su mu tijekom mučenja nanijeli 5480 udaraca.
Nastale su i posebne molitve koje se nazivaju Petnaest molitava svete Brigite, a sastoje se od svakodnevnog moljenja 15 Očenaša i 15 Zdravomarija, te dodatnih molitava, kroz cijelu jednu godinu.
Te su molitve poznate još od 14. st., ali kod nas su objavljene tek u 17. st., i to posredstvom Ane Katarine Zrinske, supruge Petra Zrinskog i sestre Frana Krste Frankopana. Te je molitve papa Pio IX. odobrio i preporučio 31. svibnja 1862. god., a i danas zauzimaju vrlo važno mjesto unutar pučke pobožnosti.
Nakon što je svetoj Brigiti umro muž, ona se posvetila samostanskom životu, pa je tako 1346. god. osnovala u Vadsteni žensku redovničku zajednicu pod nazivom Red Presvetog Otkupitelja, a čiji ogranci i danas postoje.
Također, bila je prisutna u društvenom životu, posebno kao mirotvorka između zaraćenih kraljeva, zauzimala se za obnovu Crkve, a bila je i savjetnica trojici papa. Godinama je boravila u Rimu, gdje se posebno posvetila prihvatu hodočasnika koji su iz ostalih europskih krajeva dolazili u taj grad.
Preminula je 23. srpnja 1373. god. u Rimu, a naredne je godine njezino tijelo preneseno i sahranjeno u Vadsteni, u samostan koji je osnovala. Papa Bonifacije IX. proglasio ju je svetom 1391. god., a štuje se kao zaštitnica udovica, te kao zaštitnica Švedske i Europe.
Piše: Snježana Majdandžić-Gladić
