Čudo hrvatske glagoljiceu 10 slika i u reprint izdanju znamenitog Hrvojeva misala predstavili su večeras Mirna Lipovac i Darko Žubrinić, predsjednik Društva prijatelja glagoljice, u sklopu Dana o. Ante Gabrića.
Predavači su kronološki prikazali dio iznimnog bogatstva hrvatske glagoljice, pisma koje nas je činilo drugačijima, točnije svojima, i kojim smo dodirivali kršćanski zapad i istok, prije svega u liturgijskim knjigama, ali i u pravnim spisima i zbornicima.
Od Baščanske ploče, najznamenitijeg spomenika rane hrvatske pismenosti (oko 1100.) na kojoj stoji urezano Zvonimir kral hrvatski, Istarskog razvoda (1275.-1395.) u kojem se 25 puta spominje hrvatski jezik i u kojoj se vidi tadašnji način rješavanja imovinskih sporova, Vinodolskog zakonika (1288.) u kojem se očitavaju feudalni odnosi onoga vremena, do prekrasnog Reimskog evanđelistara (1398.) na kojega su ruke polagali francuski kraljevi a kojega su napisali hrvatski glagoljaša u Pragu u vrijeme kralja Karla, prve hrvatske početnice Jurja Slovinca koju je napisao oko 1400. kao profesor na Sorboni i u kojoj je naznačio Istud alphabetum est chrawaticum (Ovo pismo je hrvatsko), Petrisova zbornika (1468.) na 700 stranica koji je najvažniji izvor za poznavanje hrvatske srednjovjekovne književnosti i u kojem se nalaze i stihovi božićne pjesme U se vrime godišća, prve hrvatske tiskane početnice iz 1527., Grdovićeva zbornika (18.st) na oko 1500 stranica koji je težak gotovo 20 kg, Parčićeva misala (1893.) u kojem čitamo glagoljski otčenaš i Prisege Nikole Zrinskog na glagoljici tijekom opsade Sigeta 1566. u kojoj je hrabro izginulo preko 3000 branitelja i koji su spasili Europu od osmanskog prodora kojega je predvodio i tijekom kojega je umro sultan Sulejman Veličanstveni.
Najviše pozornosti je privuklo reprint izadnje znamenitog Hrvojeva misala (oko 1404.), remek djela koje je po narudžbi vojvode Hrvoja izradio svećenik glagoljaš Butko za crkvu sv. Mihovila u Splitu. Original je 1963. otkrila Mara Harisijadis u palači Topkapi Saraju, u Knjižnici turskih sultana u Istanbulu, gdje je vjerojatno dospio izravno nakon osmanskog osvajanja Balkanskog polouotoka. Tamo je dospio u lošem stanju i bez korica, a restaurirali su ga armenski knjigovezničari što je vidljivo po armenskim brojevima na pojedinim stranicama.
Glagoljica i staroslavenski, narodni jezik u liturgiji (rimski obred) bila je povlastica koji su Hrvati uživali još od 10 st. u biskupijama uz Jadran zahvaljujući benediktincima-glagoljašima, kasnije trećorednicma-glagoljašima i osobito dozvoli pape senjskome biskupu Filipu iz 12. st. da može glagoljati na području cijele svoje biskupije. Taj jezik se očuvao u mnogim pučkim pjesmama, a večeras je u Galeriji GKS-a klapa Dobrkovići (Široki Brijeg) izvela po jedan pučki napjev iz Opuzena i Metkovića (Prosti, Gospodine).
